U tjedniku Globus od 8. kolovoza 2008. na stranicama 44-49 g. Goldstein je kao profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objavio članak pod naslovom Tuđmanova era pred sudom povijesti. Zahvaljujući njegovoj akribiji diplomiranog bizantologa Beogradskog sveučilišta, želim osporiti njegovu tvrdnju koja se navodi preko dvije stranice: „ni jedni izbori poslije 1990., ne mogu smatrati poštenima, jer je opozicija na više načina bila krajnje neravnopravno tretirana“! Obnašao sam dužnost Predsjednika izbornog povjerenstva na izborima za izbor zastupnika u Županijski dom Sabora RH, te izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave, održanih 7. veljače 1993. Nismo imali niti jedan spor, niti je bilo prigovora upućenog Ustavnom sudu. Prije izbora otvorili smo press središta u Splitu, Pazinu, Osijeku, a dan uoči izbora i u prostorijama Sabora, uz pomoć i suradnju gospodina Slavka Vidovića, tadašnjeg direktora Centra za informatizaciju pri Ministarstvu pravosuđa i uprave.(M.Vuković)

 

 

Temeljna državno-politička aktivnost predsjednika Tuđmana u tim povijesnim vremenima bila je usmjerena na ostvarenje smisla postojanja hrvatske države. Predsjednik Tuđman je nevjerojatnom snagom duha ulijevao osjećaj da je Hrvatska, u cijelosti, ispunjena djelovanjem za narod i u njezinom opstojanju radi hrvatskog naroda. Izgrađujući demokratske navike ulagao je svu svoju snagu u razvoj demokracije u ratnim vremenima i okolnostima tvrdeći da je demokracija jedini politički sustav koji omogućuje slobodno stvaranje javnog mišljenja i mirne promjene vlasti. Oni koji bi željeli razglabati i davati sudove o objektivnoj slici veličine Tuđmanovih ideja i ostvarenja, u najmanju ruku bi trebali biti emocionalno inteligentni, jer bitna spoznaja o tome koliko osjećaji zauzimaju važno mjesto u državnopravnom dnevnom životu Hrvatske, pokazuju nam razinu emocionalno inteligentnih javnih sugovornika. Grčki filozof Platon u svoje doba razvio je znanost o temeljim vrijednostima u društvu tvrdeći da su to: razboritost, hrabrost, umjerenost i pravednost. U svojim javnim nastupima, devedesetih godina prošlog stoljeća, u traženju samostalnosti Hrvatske, predsjednik Tuđman je sve te Platonove vrijednosti neustrašivo iskazivao u svom političkom djelovanju. Ugledni amrički dnevnik The New York Times od 30. lipnja 1990. objavio je tekst dr. Tuđmana pod zanimljivim naslovom: „Sve što mi Hrvati tražimo, to je demokracija“!(M.Vuković)

 

 

S portala Hrvati AMAC donosimo komentar iz kojega se jasno vidi pozadina uhićenja Radovana Karadžića i očitoj zaštiti koja mu je svih ovih godina od strane svjetskih moćnika pružana, bez obzira na današnje opovrgavanje istog. Izdvajamo: "Bez obzira na sav užas pokolja u Srebrenici kao i na ostala Karadžić-Mladićeva (ne)djela, uključivo i genocid, upravo je groteskno da se sudi samo ideologu tih ratnih zločina a zaboravlja se odgovornost njegovih tadašnjih 'saveznika'! Srbija nije a vjerojatno i nikada neće isporučiti Ratka Mladića koji je bio tek stroj za ubijanje, puki egzekutor plana stvorenog u 'ludim glavama' drugih ideologa i uz blagoslov svjetskih (ne-)moćnika(?); Mladić bi ionako prije sam sebi presudio. Dakle, tko su bili i tko su i danas nevidljivi (i vidljivi) 'saveznici' tih notornih ratnih zločinaca, oni, koji su to mogli i morali spriječiti a nisu?"(kamićak)

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar dr. Miroslava Tuđmana, koji piše o pozadini i posljedicama svjedočenja bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, u procesu protiv optuženih hrvatskih generala u Haagu. Izdvajamo: "Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993.-1998., bio je u Haagu od 23. do 25. lipnja 2008., svjedok Tužiteljstva u slučaju protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača. Njegovo je svjedočenje za Tužiteljstvo bilo vrlo važno, pogotovo zato što niz prethodnih svjedoka Tužiteljstva nisu uspjeli potvrditi ključne navode iz optužnice o "Oluji" kao udruženom zločinačkom pothvatu kojem je cilj bio etničko čišćenje Srba i prekomjerno granatiranje Knina. Nakon prvog dana Galbraithova iskaza pred Sudom, dio je hrvatskih medija kao udarnu vijest javio: Galbraith je potvrdio većinu navoda iz optužnice protiv hrvatskih generala, te da je "Tuđman htio Hrvatsku bez Srba". Naglasak je u tim prvim vijestima bio da je Galbraith "ponovio većinu svojih stavova i teza koje je iznosio na suđenju Slobodanu Miloševiću i Milanu Martiću, a u kojima je iznio mišljenje da Hrvatska u Oluji nije izvela etničko čišćenje Srba s područja Krajine."(M.Tuđman)

 

 

Objavljujemo dio predavanja Jure Vujića, geopolitičara i publicista, održanog u Kulturno Informativnom centru  3. lipnja 2008. na temu - Euroazijatizam protiv Atlantizma. Izdvajamo: "Euroazijatsvo teži prema rehabilitaciji velike geopolitike "velikih prostora" ("velike" politiku teoretiziraju Nietzche i J. Freund, kao pojavnost teleološke, prakseološke i eshatološke dimenzije). Takav geopolitički smjer se suprotstavlja postmodernom trendu relativizacije i neutralizacije prostora. "Svaki prostor ima politički značaj i vrijednost", rekao je Ratzel. Geopolitika ima svoje mjesto i značaj u suvremeno doba kada se nove zemljopisne karte redistribuiraju na planetarnoj razini. Geopolitika također relativizira ulogu ideoloških faktora koji su mobilni, te poziva na poštivanje i reaktualiziranje prostornih konstanta i varijabala koji transcendiraju režime kao i političke ideje. Primjerice , Hitler zaslijepljen sa svojim nacističkim idejama, zaratio se sa Rusijom, kontinentalnom silom, kad se htio udružiti s engleskom, pomorskom silom. To je dobar primjer kako ideologija može biti uzrok katastrofe i vojnog poraza kao i geopolitičke nedalekovidljivosti. Danas ista opozicija postoji između geopolitičke logike i "civilizacijske" logike. Poneki analitičari poput Huntinghtona govore o "ratu civilizacija", dok Islam kao i Zapad ne čine nikakvi homogeni i koherentni geopolitički entitet. Euroazijatska koncepcija geopolitike je na tragu Schmittove povijesne i geopolitičke interpretacije, koji je govorio da je svjetska povijest borba između kontinentalnih sila i pomorskih sila. Zemlja , Tellus, je središte diferenciranih teritorija."

 

 

Prenosimo dio predavanja Jure Vujića, geopolitičara i publicista, održanog u Kulturno informativnom centru (12. lipnja 2008.) na temu šezdesetosmaša i diktature političke korektnosti. Izdvajamo: "Kad je riječ o značenju revolucije 68. onda ne smijemo zaboraviti da zadiremo u domenu duboke mitologizacije i fantastike. Naime, 68. je postala kabalistička cifra i pomodna paradigma današnjeg vladajućeg liberalno-lijevog meanstreama u zapadnom svijetu. Međutim ako uzmemo u obzir same poznate slogane šesdesetosmaša: „budimo realni tražimo nemoguće“, „želim nešto reći ali ne znam što“, „zabranjeno je zabraniti“ i ako je činjenica da je takva tzv. revolucija započela u Parizu kad su se studenti prigradskog sveučilišta Nanterra pobunili protiv „kućnog reda“ koji je zabranjivao ženske posjete studenskim domovima, onda je lako ustanoviti da je zapravo riječ o jednoj smišljenoj mistifikaciji koja nastoji prekrivati kako kaže R. Aron subverzivno djelovanje jedna buržoaske generacije koja je htjela uzvisiti jedan karnaval na rang oktobarske revolucije. Za mene 68. ima više sociološke značenje negoli na terenu ideja ili političke povijesti i filozofije. 68 je velika aventura generacije baby booma, zlatne francuske mladeži „tridesetih slavnih“ ( trente glorieuses) ili bogatih američkih sveučilištaraca Yalea i Berkleya. Jedan revolt dezorijentirane generacije, razmažene djece, koji su uživali u potrošačkom društvu i materijalnom blagostanju ali su umirali od dosade. Mislim da čimbenik dosade je bio odlučan u takvoj pobuni više negoli čimbenik organizirane ideološke subverzije."

 

 

Pri kraju prošloga nastavka spomenuli smo da u izradu nacrta Zakona o suzbijanju diskriminacije nisu bile uključene vjerske zajednice, kao što nisu bile pozvane ni na javnu raspravu. Sada možemo reći da o svemu nisu bile obaviještene ni obiteljske ni braniteljske udruge, iako je predlagatelj Zakona Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se u svojem imenu rado “kiti” tim zajednicama. No zato su uključivane i pozivane neke udruge koje gotovo da imaju više zaposlenika nego članova! U jednoj izjavi potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor navodi da su u izradi Zakona “nevladin sektor predstavljali Centar za ljudska prava i HHO” (Večernji list, 11. 6. 2008.). Upravo je u prostorijama spomenutoga Centra održan “okrugli stol” 28. ožujka 2008. I ostali smo šokirani! Zašto?( I.Relković)

 

 

Osim izravne diskriminacije Zakon o suzbijanju diskriminacije u članku 2. st. 2. uvodi i neizravnu: “Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriteriji ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna”. Što je to “naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa” koja “stavlja” ili bi samo “mogla staviti” neke osobe u nepovoljniji položaj? Da ne bismo izmišljali vlastite primjere, dobro je zaviriti u “nove vrijednosti” koje se i u zapadnim zemljama ovih godina jednako nameću kao i u nas. Tako je krajem prošle godine antidiskriminacijski zakon u Kaliforniji potpisao “konzervativni” guverner Arnold Schwarzenegger. Prema tom se zakonu “u državnim školama zabranjuje sve što bi moglo biti protumačeno kao negativno prema drugim alternativnim izborima, posebice što se tiče seksualne orijentacije”. (I. Relković)