Navršilo se osam godina od kada nas je napustio dr. Franjo Tuđman, čovjek koji je nakon devet stoljeća krvavih neuspjeha uspostavio hrvatsku državu voljom i snagom hrvatskog naroda, a ne milošću ove ili one velike sile. Stvorio državu i napose njenu diplomaciju, s veleposlanicima u Parizu i svugdje drugdje. Neke je veleposlanike stvorio iz ništa, kao Marka Žaju, koji je njegovu smrt dočekao u Parizu, a nekima je oprostio njihovu jugofilsku prošlost, kao Božidaru Gagri koji je naslijedio Žaju i Mirku Galiću kojem je davao intervjue i koji je sada tamo. Stoga smo otišli pogledati na adresu Ambassade de Croatie en France da li su i oni njemu oprostili njegovo hrvatstvo. Međutim, o stavu MVP-a odnosno pariškog veleposlanstva prema prvom hrvatskom predsjedniku, ili bar o stavu dragih mu veleposlanika, nismo našli ni riječi. Istina, internetske stranice veleposlanstva općenito ne odišu prevelikom marljivošću dobro plaćenih diplomata. Ali zamijetili smo da umjesto svojih stavova Veleposlanstvo uzgaja bogat izbor članaka iz francuskog tiska. Tako se na njegovim stranicama još uvijek drži članak koji je povodom smrti Franje Tuđmana u listu „Le Monde“ od 12. 12. 1999.g. na svoju čast potpisala Claire Tréan, nasljednica Florence Hartmann na mjestu dopisnice sa Balkana.

 

 

Slaven Bilić je briljantan, ne samo kao nogometni stručnjak, nacionalni selektor i psiholog, nego kao i vrlo uspješan diplomat, i to baš s Englezima! Ponosan kao pobjednik, ali skroman i samozatajan u svome uspjehu i veličanstvenoj pobjedi nad Gordim (i bahatim) Albionom. Za 20 minuta razgovora i 90 minuta briljantne igre Vatrenih na Wembleyu, slika Hrvatske u očima Engleske publike promijenila se za 180 stupnjeva, i to naravno na bolje. Dva dana sam čekao najavljeni razgovor na BBC-u, “Hard talk” (Teški/ neugodni/ razgovor) s pobjedničkim hrvatskim izbornikom Slavenom Bilićem.

 

 

Dana 18. studenoga 2007. je završila u Marriott hotelu u New Orleans (Louisiana) četverodnevna konvencija Američke udruge za promicanje slavističkih znanosti/American Association for the Advancement of Slavic Studies (AAASS). To je bila 39. godišnja konvencija ove najveće slavističke udruge u Americi. Na rasporedu konvencije bilo je ukupno 420 panela i okruglih stolova. Kad se uzme da gotovo na svakom panelu i okruglom stolu sudjeluje petero ljudi, lako je zaključiti da je to bio skup na kojem je mnogo toga publici predstavljeno. Članovi Udruge za hrvatske znanosti/Association for Croatian Studies (ACS), koja je dio krovne udruge AAASS-a, sudjelovali su sa nekoliko panela i na konvenciji. Teme koje su se ticale Hrvatske i Hrvata, bile su Krleža, iz povijesti hrvatske glazbe, hrvatski latinisti, hrvtska radikalna desnica poslije Prvog svjetskog rata, ustav Bosne i Hercegovine, povijest i tragičan nestanak njemačke manjine na području bivše Jugo-države, ekonomija, između tradicionalizma i kozmopolitanizma, procijene tajnih američkih službi o propaloj državi itd.

 

 

Namjera ovog naputka je da pokuša otkloniti pojavnost sporenja nekih autora unatoč uporabi jednakovrijednih, i to, arheoloških, povijesnih, jezikoslovnih, folklornih, antropoloških i genetičkih dokaza, a potrebitih kako za nauk o podrijetlu Hrvata tako i za širenje istine diljem svijeta o nama. Svi provjereni izvori u hrvatskoj povjesnici nisu suprotstavljeni, nego upućuju jedni na druge, kao i na nužnu multidisciplinarnost u istraživanju i tumačenju naših drevnih iskona. Stoga su svojevremene ovogodišnje rasprave u Matici Hrvatskoj o značaju i vrjednovanju brojnih izvornika i poveznica presudno važnih za etnogenezu Hrvata bile za svesrdno prihvaćanje te je nejasno zašto je inicijativa brže zamrla nego što je pravo i počela!? Osim toga ovaj naputak nije bio nikad važniji nego u vremenu današnjem kada se čak i iz suda u Haagu dozvoljava širenje laži o Hrvatskoj i Hrvatima. Da bi se ovaj sadržaj svelo u obujam primjerenosti jednog članka sve će dokaznice biti izvedene kao bitne skraćenice već na ovaj ili onaj način objavljenih crtica, rukopisa, rasprava i knjiga. Prema nekim nalazištima - kao na primjer Megido kod Nazareta (B. Mikulić, Otvoreni pečati, Zagreb 2002.) u Kanaanu, a dotičući i egipatsko kulturno ozračje, gdje su na pronađenim kipićima pokrivala glave slična i danas u nas folklorno poznatim ličkim, dalmatinskim, konavoskim i bokeljskim kapama, te ravnom izgledu šije kasnije opće prihvaćenom antropološkom karakteristikom za dinaroide - arheološki i povijesno smo, uvjetno govoreći, na karti Svijeta od oko 1000. prije Krista.

 

 

Donosimo prilog čitatelja Antuna Vukovića «Panslavizam - jedan korak do jugoslavenstva ili zapadnog Balkana», u kojem autor iznosi podroban presjek najvažnijih događaja iz prošlosti hrvatske države i hrvatskog naroda kroz četiri, po njemu ključna razdoblja. Naglašava potrebu prestanka kontinuiranog zanemarivanja i prešućivanja istine o osnovnim temeljima svakog naroda – njegovoj prošlosti - posebice podrijetlu, kao i o zbivanjima koja su kroz minula stoljeća bila od presudnog značaja, a danas se, iako mahom dokumentirana, uopće ne, ili se vrlo malo spominju. "Na nama je zaustaviti ponovnu slavensko-avarsku prijetnju zatiranja hrvatske države, naroda i imena. Najsigurnija i najčvršća obrana djedovine i naroda je znanje i saznanje istine vlastitog hrvatskog podrijetla. Dočekali smo vrijeme u slobodi i nezavisnosti trezveno i staloženo razmisliti, koje koristi za opće narodno dobro izvlačimo iz naše višetisućljetne hrvatske povijesti. Porazno je odmah na početku, i u slučaju da ne poznajemo našu bližu i daleku prošlost, drugim riječima, da prolazimo ravnodušni pored sudbonosnih i odlučujućih dogođaja u povijesti od kojih zavisi naša sadašnjost i budućnost sviju, koji dolaze poslije nas. ".

 

 

Planirana izgradnja pelješkog mosta uznemirila je sve oporbene stranke. Navode slijedeće razloge, zbog kojih se most ne bi trebao graditi: zbog dobrih susjedskih odnosa,  uskoro ulazimo u Europsku zajednicu i zbog toga granice nisu više važne,  zbog visoke cijene - od preko 2 milijarde kuna, a koje bi se trabalo uložiti u školstvo i znanost,  gradnja mosta nije u duhu bratstva i jedinstva budućeg zapadnog Balkana - itd. Dobar susjed mora biti samo Republika Hrvatska. U susjednim državama se može govoriti, djelovati i pisati sve što nije dobronamjerno prema našoj zemlji i to bez ograničenja. Zaboravljaju se prolazi kroz Neum i u bivšoj SFRJ, kada su milicajci BiH-e jurili za našim vozačima pod izlikom na primjer da su prešli punu crtu i od naivaca naplaćivali kazne. Pregledavali su i prtljažnike i koje neprilike su se stvorile ako vlasnik automobila nije imao račun za na primjer -  vreću cementa. U izvjesnim prilikama prolaz kroz Neum može postati još jedno sredstvo ucjenjivanja Republike Hrvatske. Vladajuće i oporbene stranke su složne oko ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu. Nema druge alternative. Ako je istina što tvrde o individualnom ulasku Hrvatske u EZ-u, onda moraju biti svjesni da će se Šengenska granica pomaknuti na istok prema našim susjedima i da je za taj slučaj i te kako važna gradnja mosta na Pelješac.

 

 

Bože! Ima nešto u meni što ne mogu izreći, jer bi to riječ umanjila, okrnjila. To je nešto duboko usađeno, predajom nošeno, što bi riječ, potrošena, zlokorištena, srušena, do srži osiromašena, povrijedila, nečasno potirala, smisao utrnula.

 

 

Svjetski dan kravate prvi puta je održan 18. listopada 2007. Središnji dio manifestacije činilo je vezivanje crvene kravate na spomenijke, pa su crvenu kravatu taj dan nosili ban Josip Jelačić, Marko Marulić, Franjo Tuđman i mnogi drugi. Inicijativa organiziranja ove svečanosti u čast najpoznatijem muškom uresu pripada udruzi Academia Cravatica. Ovaj hvalevrijedan projekt podržao je i premijer Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, predsjednik Stjepan Mesić, kao i Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora. Dan kravate obilježen je u mnogim gradovima diljem Lijepe Naše: u Dubrovniku, Splitu, Kninu, Imotskom, Zadru, Rijeci, Puli, Ogulinu, Karlovcu, Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu raznim društveno-kulturnim događajima u kojima su uz kulturne sudjelovale i obrazovne ustanove te mjesna upravna tijela.