Tvrdeći da je bivša Jugoslavija bila shvaćana „kao ideal Zapada“, C. del Ponte na str. 46 i 47 bez ikakve kritičke odgovornosti ustvrdila je: „Za raspad Jugoslavije 90-tih odgovoran je relativno malen broj korumpiranih muškaraca i žena, koji su svoje narode bili spremni potaknuti na neizmjerno nasilje. Glavni krivci bili su Srbin Slobodan Milošević i Hrvat Franjo Tuđman te njihovi štićenici: muškarci i žene koji su utovljavali vođe kakve je Spinoza prezirao, muškarci i žene koji su se domogli vlasti i koji su tu vlast pokušali ojačati i zadržati pretvaranjem strahova u svojim narodima u histeriju i okrečući jedan narod protiv drugoga“!!! Budući da C. del Ponte, pa i Haaški sud, ne žele shvatiti da postoje granice slobode u razotkrivanju istine o srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku (1991.-1996.), kao i o raspadu, kako kaže, bivšeg „ideala Zapada“, bila je potrebna ne samo vojna pobjeda hrvatskih snaga, nego i to da i određene međunarodne istinski pozitivne snage pridonesu svojoj aktivnošću toj pobjedi i uspostavi mira u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zato C. del Ponet ne želi istaknuti upravo traženje hrvatskog rukovodstva za uspostavu MKSJ, koji bi, suglasno Rezoluciji GS UN br. 3.314 od 14. Prosinca 1974, kaznio svakog agresora suglasno definiciji pojma „agresor“, koja glasi: „Agresija je upotreba oružane sile od strane neke države protiv suverenosti, teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti neke druge države ili upotreba oružane sile koja je na bilo koji drugi način nespojiva s Poveljom Ujedinjenih naroda, kao što to proizlazi iz ove definicije“. Uz definiciju agresije Generalna skupština je pojam „država“ vrlo široko protumačila tvrdnjom da se on u konkretnoj definiciji upotrebljava „ne prejudicirajući pitanje priznanja ili pitanje da li je neka država članica Ujedinjenih naroda“!(M.Vuković)

 

 

Kao vjernica i pripadnica katoličkoj crkvi i kao predsjednica Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva (HJKGD) koje vodim već 8 godina, htjela sam sa svima vama podijeliti ovu nedavno doživljenu radost. Naime HJKGD je pred 4 godine započelo projekt «Tisuću ždralova iz Hrvatske za Hirošimu» i tako se priključilo japanskoj djeci ali i djeci svijeta koja svake godine izrađuju papirnate ždralove i šalju ih u Hirošimu kao svoj doprinos apelu za mir u svijetu. Po japanskoj legendi svatko tko izradi 1000 papirnatih ždralova ispunjava svoju želju («Sadako hoće živjeti») a ždral je i ptica dugovječnosti ali i simbol mira. U ovaj projekt uključena su djeca iz hrvatskih gradova Vukovara, Dubrovnika, Osijeka, Đakova, Siska, Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Karlovca, Šenkovca, Buzeta, Knina, Murtera, Čaglina, Unešića, Sv. Đurđa, Bjelovara i dr.. U meni je tinjala želja duhovno se povezati s Japanom a posebno povezati našu Hirošimu, grad Vukovar, s Hirošimom u Japanu. HJKGD i Vojska Bezgrešne čija sam članica već 10 godina organizirali su 24. srpnja 2005. zajedničku Sv. Misu za sve žrtve rata i za mir u svijetu u Župi Sv. Antuna Padovanskog u okviru susreta Vojske Bezgrešne.(N.Caren)

 

 

.....U pučkoj predaji nije zapisano što se dalje dogodilo, o tome svatko od čitatelja može sam maštati, ali nepobitna je činjenica da je car bio i ostao gol, kao što je uostalom uvijek i bio, ali to se nije vidjelo zbog sve šminke i pudera, vlasulja i pomada, plašteva i hermelina, modnih gurua, frizera, pedikera i brijača, spin doktora i savjetnika, javnih medija i njihovih djelatnika, interesenih skupina koje je štitio, kave s građanima, viceva i pučkog humora koji su puku zaklanjali pogled na pravog cara...(M.Međimorec)

 

 

Bila jednom carevina Horuvatija. Tek se bila izdigla iz pepela nakon devet stoljeća nestanka i ropstva pod stranom vlašću. Krvavom borbom izborila je svoju slobodu i neovisnost kad njen prvi car-osloboditelj, kojeg je narod zbog toga poštovao i slavio, oboli i iznenada umre. U čudnim okolnostima narod preko svojih predstavnika za njegovog nasljednika izabere novoga cara. Tom caru, ljutom potivniku svog prethodnika, koji ga je kaznio zbog pokušaja državnog udara, naime ponovno je želio staviti carstvo u vazalni položaj, jedini cilj u životu postade razaranje mita o prvom caru. Bio je jako tašt i željan slave, i jedina želja mu je bila da osvoji vječno mjesto u povijesti, više od svog prethodnika. Svim sredstvima želio je potamniti slavu osnivača i osloboditelja carevine pa se od samog početka svoje vladavine počeo dodvoravati velikim carstvima s kojima je Horuvatija graničila ili od njih ovisila.Te je pozivao strane predstavnike i obećavao im svakojake pogodnosti, te sklapao saveze i ugovore koji su išli na štetu njegovog carstva, ali su njega uzdizali u očima svijeta.(M.Međimorec)

 

 

Donosimo kratko, ali osebujno razmišljanje članice HKV-a Mire Donadini o u Hrvatskoj negativiziranoj i obezvrijeđenoj liječničkoj profesiji. Naime, kroz proteklih nekoliko godina o nekad veoma cijenjenoj struci stvoreno je i medijskim izvještajima potencirano izrazito negativno mišljenje, iako je nesumnjivo riječ o pojedincima koji predstavljaju kukolj kojega na žalost ima u svakom žitu. No, kako velika većina liječnika svoj posao obavlja savjesno, odgovorno i časno pred Bogom, bolesnicima i samim sobom, one među njima koji su korupciji skloni (a često se nalaze na utjecajnijim pozicijama, jer tako to obično biva), trebalo bi pravno sankcionirati i odvojiti od onih koji profesionalno i savjesno obavljaju svoj posao. S druge strane, vijesti i priče o pozitivnim primjerima ljudi koji svakodnevno spašavaju ljudske živote ili nas liječe od običnih i manje običnih bolesti na žalost ne mogu se pročitati iz jednog jednostavnog razloga i stava nakladnika, a to je da dobra vijest nije vijest i ne prodaje novine.(mmb)

 

 

Hrvatska država i hrvatski narod proživljavaju teške trenutke. Kako akademik Pečarić navodi u ovoj knjizi, nastavlja se radikalna detuđmanizacija Hrvatske, što znači njezino rashrvaćenje, vrši se rasprodaja hrvatskoga nacionalnog blaga strancima, ponižavaju se hrvatski branitelji i Domovinski rat, sudi se generalima pobjedničke osloboditeljske hrvatske vojske, dok se istodobno amnestiraju srpski zločinci, vrši se obeštećenje ratnih šteta Srbima u Hrvatskoj, i to ne samo povratak stanarskog prava, što bi ih moglo ohrabriti da ponovno traže političku autonomiju u Hrvatskoj, pod krinkom antifašizma pokušava se rehabilitirati komunizam, ta najkrvavija utopija u povijesti čovječanstva u ime koje je ubijeno preko 100 milijuna ljudi, napada se Katolička crkva i vjera u Hrvatskoj, donose se antikršćanski zakoni, otuđuje se hrvatsko iseljeništvo, osobito se Hrvati u Bosni i Hercegovini prepuštaju svojoj gorkoj sudbini koja im prijeti da postanu u svojoj vlastitoj državi nacionalna manjina, pasivno se prihvaćaju krivotvorine iz optužnica Haaškoga suda u kojima se legitimno oslobađanje hrvatskoga državnog teritorija naziva „zajednički zločinački pothvat“, većina političara postaje poslušna stranim centrima moći radi karijerizma i bogaćenja(B.Lukšić)

 

 

Četerdeseti godišnji kongres Američke udruge za promoviranje slavističkih znanosti/American Association for the Advancement of Slavic Studies (AAASS) bit će održan od 20. do 23. studenog 2008. u Marrtiott Hotelu, Philadelphia, Pennsylvania. AAASS okuplja američke znanstvenike koji se bave bilo kojim poljem slavistike. AAASS izdaje poznati časopis Slavic Review. Udruga za hrvatske znanosti/Association for Croatian Studies/ACS radi u okviru velike AAASS obitelji. Ona postoji već preko 30 godina i svrha joj je priredjivati panele i predavanja za godišnje AAASS konvencije. Na ovogodišnjoj konvenciji ce biti održano više od desetak panela koji se tiču Hrvata i Hrvatske. Preko pola takvih panela organizirali su članovi ACS-a. (A.Čuvalo)

 

 

Donosimo tekst prof. dr. Miroslava Tuđmana objavljen u Večernjem listu, u kojem se podrobnije obrađuje nekoliko pitanja - a koja su bila i u žarištu nekih rasprava na našem Portalu - od političkih odnosa između HDZ-a i obitelji Tuđman, preko pitanja dobitnika i gubitnika na Haaškom sudu i uloge koju su hrvatski dužnosnici odigrali u svezi suđenja za tzv. "zločinački zajednički pothvat": "Sanader se ne će moći veseliti pozitivnom ishodu presude u slučaju Gotovine, jer su njegove zasluge išle u drugom smjeru: "akcijski plan" za uhićenje Gotovine, instrukcije toga plana o kriminalizaciji generala Gotovine u medijima, pristanak na haaško suđenje novinarima koji su objavljivali dokumente što opovrgavaju optužnice, itd. No, uvjeren sam da će on i tada tvrditi kako je pobjednik a da su njegovi oponenti, i svi oni koji su osporavali kvalifikacije haškoga Tužiteljstva, gubitnici". Miroslav Tuđman piše i o europskim integracijama, i o tome kako će se učinci hrvatske politike u europskim integracijama mjerit "po tome kakvo će mjesto Hrvatska izboriti u EU i kakva će biti EU, a ne po tome kada će RH ući u EU". Komentar je zaključen sljedećim predsjedničkim izborima: "prevagu će na predsjedničkim izborima donijeti braniteljska Hrvatska, vjernička Hrvatska i iseljena Hrvatska. Te tri Hrvatske koje ne će honorirati "podanički mentalitet" kada se radi u ugledu i budućnosti Hrvatske".(mm)