Blagdan Gospe od Ružarija u Kaštel Starome

Župna crkva u Kaštel Starome, jednom od sedam kaštelanskih naselja, posvećena je Gospi od Ružarija. Taj blagdan proslavlja se u ovom mjestu gotovo od samog njegovog osnutka. Navedeno potvrđuje izgradnja oltara posvećenog Gospi od Ružarija unutar najstarije crkve ovoga naselja, koja je izgrađena krajem 16. stoljeća, iako je ona bila je posvećena sv. Ivanu Krstitelju.

Pobjeda kršćanske vojske

Snažnom zamahu obnove religioznog života na području Dalmacije, poslije Tridentskog koncila (1545.-1563.), pridonosi i velika pobjeda kršćanske vojske nad Turcima 1571. godine, u pomorskoj bitci kod Lepanta. Izvojevale su je katoličke zemlje udružene u Svetu ligu (Papinska država, Venecija i Španjolska). Predvođena don Juanom Austrijskim kršćanska armada opremljena s 210 brodova i preko 75.000 vojnika, potukla je tursku flotu čiji su i gubici bili ogromni-izgubila je preko 200 lađa i trostruko više ljudstva od kršćanskih saveznika. Poginuo je i sam Ali paša koji je predvodio tursku vojsku. Krunica-ružarijNazivi krunica ili ružarij koristi se za predmet u obliku vijenca s kuglicama koji služi kao sredstvo za molitvu, ali i za formu molitve, oblik pobožnosti Djevici Mariji. Kompletan Ružarij (molitva) se sastoji od 150 molitava Zdravo Marija, 15 molitava Oče naš i 3 Otajstva (Radosno, Žalosno i Slavno) u kojima se razmatraju scene iz života Krista i MarijeU čast ove pobjede Venecija priređuje svečane procesije i mimohode te slavi tu bitku kroz poeziju, slikarstvo i glazbu. Glorificirajući bitku kod Lepanta glorificira sebe kao državu, prisvajajući proglašeni crkveni blagdan Gospe od Pobjede, nešto kasnije nazvan Gospe od Ružarija. Šireći ga masovno u zemljama podanicama, pa tako i u Dalmaciji, ostavlja neizbrisivi trag u gradnji niza crkava i oltara posvećenih tom kultu. U Kaštelima blagdan je posebno proslavljan i značajan u Kaštel Starome.

Nazivi krunica ili ružarij koristi se za predmet u obliku vijenca s kuglicama koji služi kao sredstvo za molitvu, ali i za formu molitve, oblik pobožnosti Djevici Mariji. Kompletan Ružarij (molitva) se sastoji od 150 molitava Zdravo Marija, 15 molitava Oče naš i 3 Otajstva (Radosno, Žalosno i Slavno) u kojima se razmatraju scene iz života Krista i Marije.

Štovanje Bogorodice molitvom Ružarija-marijanskom molitvenom formom, počinje se razvijati u 13. stoljeću. Naziv Ružarij nastao je u srednjem vijeku asocijacijom na prigodni modni vjenčić od ruža koji su mlada gospoda i dame u galantnim gotičkim vremenima stavljala kao ukras na glavu, a vijenac s kuglicama služi za brojanje molitava. Gospin kip često se ukrašava upravo vjenčićem od ruža, jer ruža bez trnja ima simboliku rajskog cvijeta i označava osobu bez grijeha. To se odnosi u prvome redu na Bogorodicu, Djevicu Mariju. Stoga se od kraja 15. stoljeća simbol sv. Ružarija prikazuje vijencem od 50 bijelih ruža koje predstavljaju molitvu Zdravo Marija i umetnutih većih crvenih ruža, molitve Oče naš. Umjesto crvenih ruža mogu biti stavljene medalje s prikazom pet rana Kristovih, ili s pet scena Otajstava Ružarija.

Najstariji nalaz krunice

Najstariji nalazi krunica u Europi, uz koje se veže i razvoj kulta Gospe od Ružarija, nisu stariji od 13. stoljeća, a u Kaštelima najstariji je nalaz krunice od kosti iz srednjovjekovnog sela Sućurac. Datiran je u 16. stoljeću. Krunica ima oblik brojalice, predmeta koji se korist za molitvu u različitim religijama. Vuče podrijetlo iz Azije, a preko Bizanta je prenesena u Europu. Današnji oblik Krunice ustalio se u 15. stoljeću.

Dominikac Alain de la Roche osnovao je prvu bratovštinu Ružarija i posvetio se širenju te molitve kojoj je pridodao i razmatranja iz Kristova života i života Marije. Na dan njegove smrti drugi dominikanac Jakov Sprengler osnovao je tu bratovštinu i u Kolnu, a njemu se pripisuje i podjela Ružarija na Radosna, Žalosna i Slavna otajstva. Tek im papa Ivan Pavao II u 20. stoljeću dodaje nova Otajstva svjetla.

Konačan oblik i službeno crkveno priznanje Krunici dat će u XVI. stoljeću dominikanac, papa Pio V. Kao veliki Marijin štovatelj 17. rujna 1569. izdaje bulu pod nazivom Consueverunt Romani Pontifices. Njome određuje konačan oblik Krunice od 150 Zdravo Marija, 15 Očenaša i 3 otajstava (Radosno, Žalosno i Slavno).

Krunice - brojanice, za molitvu Ružarija, izrađivane su tijekom povijesti od različitih materijala. Često su zrna krunice odražavala bogati status svojih vlasnika, jer su bila izrađena od skupocjenih materijala (zlata, srebra, kristala, koralja, jantara, bisera, sedefa...). Propovjednici dominikanskog i franjevačkog reda nosili su krunice od uzlova na konopu, a običan puk služio se krunicama sa zrncima od drva, stakla i danas od plastike.

Pobožnost Ružarija posebno se širila na području uprave Mletačke Republike. Pobjeda kršćanske vojske nad Turcima 1571. godine bila je značajna za razvoj čašćenja kulta Gospe od Ružarija. Godine 1572. konstituira se Commemoratio Beatae Mariae de Victoria kao zahvala Mariji za pobjedu u Lepantskoj bitki. Papa Pio V. (1566.-1572.), koji nosi i naziv papa od Krunice, utemeljio je Blagdan Gospe od Pobjede. On je, i prije završetka bitke, po ''čudesnom nadahnuću'' saznao je da je kršćanska vojska pobijedila. Bitka se odvijala u povečerje prve nedjelje u listopadu, dok su se u kršćanskome svijetu odvijale uobičajene molitve Krunice i procesije. Zato proglašava datum bitke kod Lepanta, 7. listopad, kao Blagdan Gospe od pobjede. Papa Grgur XIII. godine 1573. transformira taj blagdan u svečanost Ružarija - Festa Sacratissimi Rosarii. Slavi se prve nedjelje u listopadu mjesecu.

Fenomen vojnika s krunicom oko vrata bio je karakterističan za Domovinski rat u Hrvatskoj.

Uz crkve, oltare i bratovštine posvećene ovom kultu i velike oltarne pale imale su funkciju likovnog prikaza kojim se veliča kult Gospe od Ružarija i poučava vjernike o njemu.

Najstarije slike koje prikazuju Gospu od Ružarija nastaju krajem 15. stoljeća. Bogorodica je predstavljena u stojećem stavu s Djetetom na rukama, unutar mandorle od ruža. Stoji na polumjesecu, a iz tijela joj izbijaju zlatne zrake svjetlosti. To je apokaliptična vizija ''žene odjevene u sunce'', Knjiga Otkrivenja 12,1..

U 16. stoljeću lik Bogorodice se prikazuje u sjedećem stavu s Djetetom na krilu u pozi dijeljenja krunica svecima naslikanim uz njeno prijestolje. Podnožje slike je ispunjeno figurama donatora u pokleknutom položaju. Pozadinu najčešće čine medaljoni s oslikanim scenama Otajstava Ružarija.

Crkva u Kaštel Starome

Jedina crkva u Kaštelima posvećena Gospi od Ružarija jest župna crkva u Kaštel Starome. Građena je 100 godina (1861.-!971.) Smještena je sjeverozapadno od stare jezgre mjesta, a svojim velebnim dimenzijama ( dužina 40,73m, širina 20,85m.) i vitkim zvonikom predstavlja jedan od najvećih sakralnih objekata u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Blagdan se slavi molitvom ružarija, sv. misama, i procesijom oko stare jezgre u kojoj se nosi kip Gospe od Ružarija. Nekada, kip je bio smješten u maloj kapelici unutar stare Župne crkve sv. Ivana iz koje je prenešen u novu Župnu crkvu Gospe od Ružarija.

Štovanje puka Gospe od Ruzarija ( tako se u puku Kaštel Staroga naziva) traje od osnivanja Župe i gradnje prve župne crkve krajem 16. stoljeća. U vizitaciji trogirskog biskupa Pax Jordana župi sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starome 1631. godine piše da crkva posjeduje oltar Gospe od Ružarija, a 1637. spominje i Bratovštinu Gospe od Ružarija koja se brinula o opremi oltara. U vizitaciji iz 1640. kaže izričito da je na oltaru služena misa u čast blagdana Katarine Sienske, dominikanske trećoretkinje, svetice, koja je uz sv. Dominika najviše promicala kult molitve Ružarija. Ta stara crkva, s pet drvenih oltara posvećena je od strane istoga biskupa 1641. godine, o čemu svjedoči kamena ploča uzidana u pod kraj južnih vrata današnje crkve sv. Ivana Krstitelja.

Druga župna crkva je crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena 1714. godine, a posvećena je 1723. godine. Ovu drugu župnu crkvu posvetio je trogirski biskup Antun Kačić (Kadčić). Iz njegove vizitacije koju je obavio 1727. godine doznajemo da bratimi sv. Ružarija grade oltar Gospi od Ružarija. Gospin oltarOltar Gospe od Ružarija jest južni oltar crkve sv. Ivana Krstitelja. Izgrađen je od blijedo - ružičastog mramora kao i većina oltara sakralnih objekata 18. stoljeća i ima stilske odlike baroka s primjesama renesansnih elemenata. U unutrašnje polje oltara umetnuta je velika oltarna pala Gospe od RužarijaDo 1759. godine izgrađeni su svi oltari od mramora, ukrašeni oltarnim palama. U vizitaciji biskupa Didaka Manole iz 1760. godine spominje se i Gospin kip koji je nabavljen 1759. u Veneciji. Bio je smješten u posebnoj kapelici, na sjevernoj, bočnoj strani apside crkve, odvojen od nje drvenim vratima. Puk ga je obdario mnogobrojnim zavjetnim darovima od srebra i zlata (Gospino zlato). Na sam blagdan izlagao bi se na glavnom oltaru crkve ili uz južni oltar Gospe od Ružarija sve do 70-tih godina 20. stoljeća kada se kip prenosi u novu crkvu.

Oltar Gospe od Ružarija jest južni oltar crkve sv. Ivana Krstitelja. Izgrađen je od blijedo - ružičastog mramora kao i većina oltara sakralnih objekata 18. stoljeća i ima stilske odlike baroka s primjesama renesansnih elemenata. U unutrašnje polje oltara umetnuta je velika oltarna pala Gospe od Ružarija. Po načinu prikaza sadržaja slike i stilskih obilježja može se ustvrditi da je nastala krajem 17. stoljeća, što znači prije izgradnje oltara. Prikaz Gospe od Ružarija, koja sjedi na prijestolju s Djetetom na krilu i dijeli naslikanim likovima svetaca ružarij, vezan je i uz Lepantsku bitku. To potvrđuju prikazani likovi u donjem dijelu slike pape Pia V. i dva ženska lika. Očito se radi o likovima plemkinja tog vremena.

Slika na oltaru Gospe od Ružarija iz crkve sv. Ivana Krstitelja ima sve navedene stilske i tematske tipizirane karakteristike oltarne pale Gospe od Ružarija 17. stoljeća. Kompozicijski raspored prikazanih likova na slici je piramidalan. Vrh piramide čini glava Bogorodice koja, sjedeći na prijestolju, drži Dijete u stojećem stavu, a desnom i lijevom rukom daje ružarij sv. Katarini Sienskoj i sv. Dominiku. U bazi piramide, desno, naslikani su likovi pape Pia V. (sjedi, a prepoznatljiv je po svojoj tijari i bradi) i Karla Boromejskoga, čija se glava nalazi iza desnog ramena pape. Lijevo od Bogorodice su prikazani likovi dvije plemkinje od kojih je prva u klečećem položaju, raskošno odjevena, s krunom na glavi. Don Frane Ivasović ovu plemkinju imenuje kao sv. Ursulu na čiji se spomen dan na oltaru održavala i sv. misa. Slijedi središnji plan slike prema gore, u kojemu su smješteni likovi: u sredini sv. Ruže Limske, desno Katarine Sienske i lijevo sv. Dominika u klečećem položaju u odnosu na prijestolje Bogorodice. Navedeni sveci su najznačajniji predstavnici reda dominikanaca.

Uz ove likove, pripadnike reda dominikanaca, pojavljuje se uz desno rame Bogorodice i lik sv. Ante. U ruci ima svoj prepoznatljivi simbol bijeli ljiljan - simbol čistoće.

Potkovičasti završetak oltarne pale naglašen je s oslikanim scenama Otajstava Ružarija, koja polukružno zatvaraju cjelokupnu kompoziciju slike. Tematska vezanost sadržaja slike za Lepantsku bitku otvara mogućnost da su njeni naručitelji ili donatori članovi obitelji Cippico, koja je i osnivač Kaštel Staroga. Pojedinci iz ove plemićke obitelji bili su nositelji visokih vojnih dužnosti u mletačkoj vojsci. Vojskovođa Coriolan Cippiko bio je sudionik rata s Turcima u Aziji, Alvise Cippiko bio je zapovjednik trogirske galije u bici kod Lepanta, a Lelije Cippiko, koji je podigao crkvu sv. Josipa 1695. godine u Kaštel Starome, bio je isto tako soprakomit - zapovjednik trogirske galije.

Po svojim stilskim i tematskim obilježjima ova oltarna pala može se datirati u kraj 17. stoljeća, što otkriva vjerojatnost njenog prijenosa iz prve crkve sv. Ivana u ovu, izgrađenu 1714. godine, iako je oltar dovršen znatno kasnije.

I ove godine, prve nedjelje u listopadu, ovaj veliki blagdan bit će raskošno proslavljen u Župi Kaštel Stari trodnevnicom, sv. misama i velikom procesijom uz prisutnost brojnih gostiju drugih kaštelanskih župa, prve nedjelje u listopadu.

Ankica Babin