O političkom priznanju Hrvatske 7. rujna 1991.
Dužnost nam je obilježiti 7. rujna, što je 19. obljetnica značajnog datuma, 7. rujna 1991., poslije kojega se svi sukobi, nasilja, osobito oružana i ljudske žrtve, te rušenja imovine na teritoriju Hrvatske tijekom Domovinskog rata, uvrštavaju u režim međunarodnog sukoba.
Taj datum nije označen u našem kalendaru kao što je označen Dan državnosti 25. lipnja, Dan Domovinske zahvalnosti 5. kolovoza i Dan neovisnosti 8. listopada. Međutim, 7. rujna je dan ugrađen u našu opstojnost, a razlog leži u tom što sadržaj događaja vezan uz taj datum, utječe na postupke u vođenju hrvatske politike danas i sada. Potvrdu toga nalazimo u činjenici da je međunarodno priznanje Hrvatske bio složen proces, rasčlanjen u tri faze:
1. Faktičko priznanje, postignuto tijekom ljeta 1991.
2. Političko priznanje, postignuto s datumom 7. rujna 1991., kad je Hrvatska postigla položaj faktičkog subjekta međunarodnog prava. Značaj tog datuma se temelji na odluci Badinterove [1] komisije. Nakon tog datuma svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenja, odnosno nanošenja imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim međunarodnog sukoba, pa se shodno tome ispunjavaju potrebni uvjeti za ostvarivanje naknade za pretrpljene štete. To se tiče i na ostvarivanja naknada štete zbog napada s kopna, mora i iz zraka. Agresorski napadi i aktivnosti su upravo eskalirali tijekom jeseni 1991. godine.
3. Diplomatsko priznanje, 15.siječnja 1992., je isključivo deklarativnog karaktera u stjecanju subjektiviteta države. To je postupak, koji je uslijedio nakon faktičkog i političkog priznanja. Diplomatsko priznanje Hrvatske nije dakle bio jednokratni čin, nego mu je prethodio složen i trnovit postupak deklariranja njene samostalnosti i neovisnosti putem faktičkog i zatim poličkog priznanja.
Dr. sc. Inga Lisac, Zagreb
[1] Napomena: Na izvanrednoj sjednici ministara vanjskih poslova Europske zajednice (dvanaest država članica) održanoj u Bruxellesu 27. kolovoza 1991. donesena je Deklaracija o Jugoslaviji. Jednoglasno prihvaćenom Deklaracijom o Jugoslaviji ustanovljena je Konferencija o Jugoslaviji, pod okriljem EZ-a. To tijelo međunarodnog ustroja i od prvorazrednog značenja u europskim relacijama, konstituiralo je i Arbitražnu komisiju koja je imala pet članova, a svaki od njih je bio i predsjednik ustavnog suda države EZ-a. Arbitražna komisija Konferencije EZ o Jugoslaviji,. djelovala je pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske



Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
