“Nema dvojbe da je Sanader želio ući u predsjedničku utrku. A za izbore je uvijek morao nastupati državotvorno. Sukob sa Slovencima ili nova politika približavanja Hrvatima BiH su izgleda zasmetale gazdama. Kada jednom prihvatiš biti sluga, od tebe se ne očekuje da možeš bilo što raditi bez njihova odobrenja, zar ne? Naravno, iz onoga što je rekao vidljivo je da nije potpuno otklonio svoju predsjedničku kandidaturu, tj. je li sve samo igrokaz za tu kandidaturu. Pitanje je hoće li se događanje “HDZ-ova naroda“ i pozivi za njegovo uključivanje u spašavanje države dogoditi već na predstojećem saboru HDZ-a ili, s obzirom da narod pamti najviše šest mjeseci, uloga Jadranke Kosor je da na svoja leđa preuzme svu odgovornost, a da onda događanje „HDZ-ova naroda“ natjera Sanadera da se „žrtvuje“ i prihvati „spašavanje“ države kao budući predsjednik države.”

Čini mi se da je danas sve više ljudi sklono takvome promišljanju, pa Pešorda nije pogriješio ni u toj procjeni.Završili su izbori u SDP-u. Njihov kandidat za predsjednika RH je – kao što je Pešorda predvidio - prof. dr. sc. Ivo Josipović.Zapravo ti izbori su bili itekako značajni za samog Milanovića jer su ti izbori zapravo dali sliku samog SDP-a. Sada zna: ima preko 61% onih kojima je draga pjesma “Od Vardara pa do Triglava”, i skoro 39% hrvatskih ljevičara.Prva izjava Josipovića je zanimljiva – pozvao je da mu se pridruže svi kojima je do demokracije, slobode i pravde.Tako je Milanović dobio kandidata s kojim se i dalje može boriti za slobodu koju su im oduzeli Tuđmanov HDZ i hrvatski branitelji.Pešordinom komentaru dodao bih još to da je Josipović mnogo pogodniji za svjetske moćnike, jer oni očekuju ono što je najavio Josipović – kontinuitet Mesićeve politike.

A to dobro znaju i u SDP-u. Pa Haaški krivokletnik i jest postao i ostao predsjednikom države zbog svojih haaških krivokletstva i svega onoga što je učinio za taj sud: zahvaljujući njegovu svjedočenju Hrvatska je optužena za agresiju na BiH, dostavio je mimo zakona sudu u Haagu ogroman broj tajnih dokumenata jer je taj sud sam konstatirao da ne može tražiti tako veliki broj tajnih dokumenata, davao ih je i medijima, a kad je trebalo ti dokumenti su i krivotvoreni kao onaj uoči Oluje.Spomenimo i najnoviju njegovu potporu tom sudu oko topničkih dnevnika kojom poručuje hrvatskom narodu da su narod drugog reda. Naime ti topnički dnevnici važni su sudu u Haagu jer je je u „prekomjernom granatiranju“ Knina poginuo jedan Srbin. A to je za taj sud i za Mesića očito mnogo značajnije od mnogih poginulih Hrvata prilikom granatiranja hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika.

Pa zar taj kontinuitet i ne označava Josipović svojom izjavom o pravdi. Ipak je značajnije to što je ubijen jedan čovjek od mnogobrojnih „životinja“, zar ne?Sjetimo se da su i Mesić i Josipović pravnici koji su nas svo ovo vrijeme učili da hrvatski generali trebaju ići na taj sud „pravde“ i dokazati svoju nevinost. Pravo poznaje samo to da sudovi trebaju dokazivati krivnju. To znaju obojica, ali uvijek je dobro pokazati svjetskim moćnicima da im je važniji njihov interes od vlastite struke. Uvijek je dobro pokazati da si dobar sluga i da ne trebaju bolje od njih, zar ne?I tu je zasluga Josipovića itekako velika jer je on profesor na Pravnom fakultetu pa je uspio osigurati skoro potpuni muk hrvatske pravne znanosti. Da nije tako koji bi se profesor usudio govoriti takove gluposti. Da je on u svemu tome bio glavni pokazuje i knjiga:Responsibility for war crimes : Croatian perspective - selected issues / Ivo Josipović, ed. - Zagreb, Pravni fakultet, 2005. - (Monografije Pravnog fakulteta u Zagrebu = Monographiae Facultatis iuridicae Zagrabiensis).

U Uvodu Josipović kaže:

“Republika Hrvatska, država koja je nastala iz krvavog raspada bivše Jugoslavije, odigrala je direktnu i značajnu ulogu u razvoju novog međunarodnog kaznenog prava. Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su preporučile osnivanje ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju. Njezini su građani bili žrtve ratnih zločina, ali su također bili i optuženi pred Haškim tribunalom. Hrvatska ima bogatu povijest i suradnje i sukobljavanja s Haškim tribunalom, a njezina budućnost u Europi i dalje ovisi uglavnom o njezinoj vezi s Haagom i ratnim zločinima općenito. Hrvatski su sudovi sproveli brojne sudske procese vezane uz ratne zločine, no njihovo iskustvo i (pravne i političke) posljedice tih procesa nisu još uvijek jasne. Štoviše, za vrijeme utemeljenja Međunarodnog kaznenog suda, Hrvatska je bila među onim zemljama koje su aktivno i snažno podupirale njegovo utemeljenje, preko 'Grupe istomšljenika'. No ipak, pitanje odgovornosti za ratne zločine često je stvaralo različite emocije i različite profesionalne, političke i moralne stavove i u široj javnosti i među pravnicima u Hrvatskoj. To je nedvojbeno bilo jedno od pitanja koje je u najvećoj mjeri zaokupljalo hrvatsku javnost u zadnjih petnaest godina. U svakom slučaju, pitanje odgovornosti za zločine počinjene tijekom posljednjeg rata ostat će relevantna tema još dugo vremena, a njezin će odgovor odlučiti o budućnosti Hrvatske. Zbog važnosti novih tencencija u međunarodnom kaznenom pravu za Hrvatsku, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, s potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, započelo je projekt pod nazivom „Hrvatska i međunarodno kazneno sudovanje.“ Ova je knjiga rezultat prve faze rada na ovom projektu, u kojoj mnogi hrvatski pravni stručnjaci sudjeluju kao istraživači. Cilj projekta je promicati proučavanje međunarodnog kaznenog prava i odgovornosti za ratne zločine u hrvatskoj pravnoj znanosti.“

Dakle, Pravni fakultet pod dirigentskom palicom prof. Josipovića šalje svijetu cijelu knjigu na engleskom jeziku u kojoj se ne spominje agresija na Hrvatsku, u kojoj se ne spominje razlika ratnih zločina agresora i zločina u ratu onih koji se brane. Potom su stručnjaci s Pravnog fakulteta u HAZU predstavili svoj projekt o „zločinačkom pothvatu“. Nitko od njih nije se osvrnuo na činjenicu da Sud u Haagu ne uzima u obzir zločin protiv mira, tj. zločin agresije i činjenicu da sintagma o „zločinačkom pothvatu zločinačke organizacije“ služi samo za obranu agresije i agresora. Na to sam ih osobno upozorio u diskusiji. Srećom prije mene je dobio riječ predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske profesor emeritus Željko Horvatić. Između ostalog upozorio je kako se grdno varaju oni koji vjeruju da će svojim presudama u Haagu izmijeniti povijest Domovinskog rata, njihove presude će biti dokumenti njihove sramote kao stručnjaka. Poznato je da su mnogi stručnjaci zbog toga i napuštali taj sud.

Horvatić je potom sudjelovao na znanstveno-stručnom skupu Haaški sud – «Zajednički zločinački pothvat» -Što je to?». u Zagrebu 8. lipnja 2007. godine. Naime, poslije tog skupa HINA je izvijestila, a prenijele su i neke dnevne novine, slijedeće:

«Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske Željko Horvatić izjavio je danas kako Vijeće sigurnosti ne bi trebalo dopustiti najavljeni odlazak glavne tužiteljice Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Carle Del Ponte s te dužnosti bez utvrđivanja njezine odgovornosti za, kako je rekao, nestručnost i zloporabu ovlasti i trajno narušeno povjerenje država članica UN-a i svjetske javnosti u međunarodno kazneno pravo i pravosuđe. Govoreći na današnjem, trećem stručno-znanstvenom skupu "Haaški sud - 'zajednički zločinački pothvat' - što je to?", koji je u Zagrebu okupio poznate pravne stručnjake, povjesničare, akademike i neke članove hrvatske Vlade iz vremena srpske agresije na Hrvatsku, profesor emeritus Željko Horvatić istaknuo je kako je glavna tužiteljica odavno postala aktivni destruktivni dio međunarodnog kaznenog pravosuđa, jer kontinuirano, kako je istaknuo, nanosi štetu zamisli o njegovu djelovanju kao garanciji supranacionalne pravde i pravednosti za sve države i svakog člana suvremenog čovječanstva. Prema njegovim riječima, "zajednički zločinački pothvat" nije bio dijelom međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su počinjena djela koja se optužnicama stavljaju na teret, pa je takva optužba u suprotnosti s načelom zakonitosti. Postupanje glavne tužiteljice i tužiteljstva Haaškoga suda, iako nije u suglasju s pravnim načelima, kako ističe Horvatić, očito je u suglasju s najavljenim ostvarivanjem njihove uloge i ciljeva o političkoj i povijesnoj "istini" koje nastoje postići, rekao je, zloporabom međunarodnog kaznenog pravosuđa. "Ako ta zloporaba makar i djelomično uspije i ako takve 'istine' budu temelj presuda MKSJ-a, istina o međunarodnom kaznenom pravosuđu i primjeni međunarodnog kaznenog prava pred ad hoc Tribunalom za bivšu Jugoslaviju bit će, nesumnjivo, sramotni dio povijesti tog prava u prvom desetljeću 21. stoljeća".

Poznato je kakvu je burnu reakciju izazvao tada prof. Horvatić. A zamislimo samo da su tako nastupali oni koji su to trebali – ostali profesori s Pravnog fakulteta. Ali oni su umjesto o struci i pravdi razmišljali o Josipovićevoj „pravdi“. Ipak Josipović može biti predsjednik države, a ne Horvatić, zar ne?Naravno, javljaju se i drugi kandidati s ljevice. Ne dvojim da će se oni okupiti oko jedinog kandidata – kako je prognozirao Pešorda – Josipovića.Naravno, Pešorda nije mogao znati da će se kao kandidat HDZ-a pojaviti Andrija Hebrang. Ali zar i to nije u funkciji njegova povratka? Zar se ne radi o kandidatu koga je neprestalno ponižavao? Zna Sanader i da su mediji u rukama ljevice. Svo vrijeme su napadali Hebranga. Je li ga i predložio jer ne očekuje da će ovaj izdržati još veće udare koje će tek uslijediti?Da Sanader doista želi odgovoriti na sva poniženja koja je doživio od onih kojima je vjerno služio onda bi njegov odgovor bio jednostavan. Prihvatio bi Miroslava Tuđmana za predsjedničkog kandidata cijele desnice. I tako osigurao pobjedu državotvore opcije i konačnu stabilizaciju Hrvatske. Ali zar on to smije? Kada jednom prihvatiš biti sluga ima li uzmaka? Jesi li i ucjenjen?Bilo kako bilo, čini mi se da će se Pešordina prognoza pokazati točnom usprkos novim događajima koji joj – na prvi pogled - ne daju puno šanse, osim ako Sanader shvati da je ovim scenarijem nanio sam sebi previše štete pa ne izađe na izbore.

Akademik Josip Pečarić

{mxc}