Zašto Trst nije naš?

Da su legende dr. Jožeta Pirjevca zaista svojevrsne, ne treba naglašavati, jer se kroz sve njegove pisane uratke vuče crvena nit opravdavanja kardeljansko - titoističkih zabluda, koje su dovele slovensku renesansu u polustoljetnu stagnaciju. Nema emisije, ni glose ili predavanja, knjige ili komentara, u kojima se Pirjevec ne bi gorljivo zauzimao dokazivanjem samo njemu razumljive "nužnosti" titoističke diktature sa svim dogodovštinama od 1941. godine do slovenske samostalnosti. To je razdoblje, koje Pirjevcu vjerojatno ne da spavati i sanjati snove pravednika, jer mu povijesne činjenice (koje eklantantno prerađuje i na taj način posljednično ih revidira u prilog određene ideologije) za koje je navodno stručnjak, kaljaju viziju "čistoće" revolucionarnih vremena kominternovskih pokreta, koji su zahvatili i zemlje etničke prisutnosti Slovenaca, na kojoj je vjerojatno rodio i dijelio događanja s drugim sunarodnjacima.

Sigurno u poslijeranom življenju nije okusio diktaturu proletarijata, nije bio opterećen u svojem slobodnom izražavanju vlastita mišljenja, dvojbi i komentara, kao što su to bili njegovi stručni vršnjaci u poslijeratnom raju "diktature proletarijata" iza željezne zavjese. Njemu proletarijat nije naređivao! U tršćanskom je gnijezdu nedvojbeno udobno razvijao svoje poglede na političke događaje u svijetu, jer mu nitko nije ni mogao davati obvezne smjernice, jer je živio u demokraciji, pod savezničkom vojnom vlasti, koja je dopuštala također agitprop za sedmu socijalističnu federativnu republiku Trst u sklopu panslavistične sovjetije. Budući se opredijelio za lijevičarsku ideologiju, najprije je izabrao PSI (Partito Socialista Italiano) i nikada nije bio sklon niti jednoj slovenskoj poslijeratnoj tršćanskoj stranci, danas je povezan u Sloveniji sa LDS (Liberalnom demokratskom strankom) /nekadašnjeg predsjednika dr.Drnovška i premijera Ropa. (o.p.)/, a u Italiji stvarno ne znam za koga navija. Mnogo puta se javljao, a obvezno u svim svojim člancima brani titoističku strahovladu.

O ovome sam više puta pisao, posebno u svezi sa fojbama, /Bezdane jame pune talijanskih državljana žrtava partizanskih pogroma. -o.p./. Ni Primorski dnevnik niti Primorske novice mi nikada nisu htjeli objaviti kritike na napise Dr.Pirjevca . Posebno prekogranični i ljudi u Sloveniji (zamejci in obmejci.-o.p.) blizu granice "nisu smjeli slušati" kritike na račun ljevičarskih povjesničara. Iznimka je bio dnevnik "Večer". A njega čitaju udaljeni Štajerci. Upravo su bitka za Trst i 40 dana vladavine boljševičkog nasilja pridonijeli stvarnom gubitku neupitno našeg mora, koje nam još i danas nedostaje. Isto tako u zadnjem osvrtu na Pirjevćevu knjigu Trst je naš nije bilo drukčije. Opredijelio sam se na mini recenziju u dnevnom listu "Primorske novice" /"P.N." u daljnjem tekstu/ od 10.IV.2008. s naslovom – »Bez bitke za Trst ne bismo imali more«, koju je napisala V.G.Posinković, nesumnljivo vjerna Pirjevćevim principima, te zato nema straha, da bilo što ne bi bilo u skladu sa sadržajem knjige.

Značajno za samosvijest

Već u podnaslovu je napisano, da je Pirjevec govorio o značenju Trsta za slovensku samosvijest. Nedvojbeno je Trst bio stvarno značajan za slovensku samosvijest, i to od samih začetaka do konca drugog svjetskog rata. Nisam baš uvjeren da se je slovenska samosvijest osnažila nakon tog datuma (1945.). Mislim da je od tog trenutka slovenska nacionalna svijest planirano borbeno usmjeravana u korist ideološke internacionalne proleterske svijesti. Tršćanska prijeratna slovenska buržoazija je postala neprijatelj za nove vlastodršce SFRJ, iako je bila nekada (još pod starom Austro-Ugarskom) nositelj kičme slovenske Tršćanske iredente i s tim nositelj jačanja nacionalne samosvijesti prije prvog svjetskog rata (pisac prof. Boris Pahor je tu činjenicu više puta spominjao na raznim predavanjima - bijah na promociji jedne od njegovih knjiga u Komnu i to sam dobro zapamtio).

Pristup do mora

Pa pogledajmo tekst u "P.N." Bez bitke za Trst danas ne bismo imali pristup moru, navodno je sažeo vodiljnu misao u svojoj knjizi Jože Pirjevec. Ako je ta floskula misao-vodilja knjige, moguće je svakako pogoditi, kamo to on zacijelo cilja. Ako se ne varam, nekoć je baš u "Primorskom dnevniku" Pirjevec izrekao, da je Tito kriv što smo izgubili Trst. Vjerojatno je to bilo, u kontekstu odnosa Tito - Churchill. No, tu je trebalo prije svega reći koji dio mora smo dobili i po čijoj zasluzi? Ako smo pošteni, more uz istarsku obalu nije nikada bilo samo slovensko, zato smo dobili samo mali dio dvojezičnog mora (pretežno venecijanski posjed), ama baš ništa stvarno slovenskog, koje je nedvojbeno bilo od Trsta do Tržiča, gdje je uvijek sva obala bila pretežno u slovenskom posjedu (Barkovlje, Grljan, Križ, Nabrežina, Sasljan, Devin). Još se sjećam svoje mladosti, kada su Kržanke i Kontovelke nosile na glavi (u plenirjih) do Opčina ulovljene ribe svojih ribara, prodavajući ih po kućama. To je bilo naše more, koje nismo dobili natrag upravo zbog Titove "okupacije" Trsta s opančarima i njegove politike izdaje zapadnih saveznika pod taktikom njegovog genijalnoga gospodara Staljina. To je bio pravi uzrok da se Churchill odlučio za neprijateljsku Italiju umjesto za Titovu Jugoslaviju, jer nikako nije htio imati Staljina na sjevernom Jadranu.

Stvarnost bitke za Trst i 40 dana vladavine boljševičkog nasilja je pridonijelo je gubitku neupitno našeg mora, koje nam i dan danas nedostaje. 

Pavel Ferluga
tjednik Demokracija
preveo: Luka Kurilić

Opaska: Nastavak napisa "Zašto Trst nije naš" u nastavku ima rasprave o temama koje zanimaju samo Slovence i njihove rasprave o "Stogodišnjem stremljenju " Slovenaca prema Trstu ne samo kao nekadašnjem svojem intelektualnom i duhovnom središtu, a prije svega kao gradu koji im otvara put do mora, u Sredozemlje. Istina je da je Trst bio naseljen talijanskim stanovništvom, dok je sva njegova okolica bila naseljena Slovencima. - Koliko mi je nekad davno pričao svoju odisejadu tenkista - sin prvog sekretara SKOJ-a, pokojni Vlado Oreški (umro prije nekoliko godina i sahranjen do svoje majke Agate i otca Mije Oreškog, čije kosti su do prije desetak godina počivale u grobnici narodnih heroja na Mirogoju). Bilo je raspravljano za vrijeme boravka partizana u Trstu i nekako razumjeh da su tamošnje rasprave između članova KPI i KPJ dovele do fojba.

{mxc}