Anonim

(oko 1375.)

ŠIBENSKA MOLITVA

Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam!

O blažena! O prislavna! O presvitla! Svarhu vsih blaženih
Bogom živim uzvišena! S vsimi božjimi dari urešena!
O prislavna prije vsega vika! Bogom živim zbrana!
O umiljena divo Marije!
Gospoje, ti si blaženih patrijarah uprošanje.
Gospoje, ti si blaženskih prorokov proročastva ispulnjenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravljenje.
Gospoje, ti si boga živoga obsijanje i okripljenje.
Gospoje, ti si svetoga duha osvećenje i okripljenje.
Gospoje, ti si sina božna mati i k semu svitu saznanje i proslavljenje.
Gospoje, ti si vse vere karstjanske kripko udaržanje i okripljenje
Gospoje, ti si nevere karstjanske potartanje.
Gospoje, ti si vse moći Luciferove skušenje.
Gospoje, ti si vsega upada anjelskoga napulnjenje.
Gospoje, ti si blaženih vanjelist pravo naučenje
Gospoje, ti si blaženih apostolov čisto i jisto skazanje.
Gospoje, ti si blaženih mučenikov moć i vse pokripljenje i pomoženje
Gospoje, ti si blaženih ispovidnikov spaseno domišljenje i vsako zbrano nadahnutje.
Gospoje, ti si blaženih pustin’nikov pića i vsako slatko nasićenje
Gospoje, ti si blaženih div i mučenic kruna i vse urešenje.
Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga čast, slava i vse počtenje.
Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga a boga moga s velikim počtenjem
i s veseljem sa vsem oblastev va vse nebesko vladanje.
Gospoje, tebe posluša vse božje tvorenje.
Gospoje, ti si vsega božja tvorenja obnovljenje.
Gospoje, ti si našeje matere nevoljnoje boliznivoga jimena priminjenje
Gospoje, ti si sih dari i milosti božjih potverjenje.
Gospoje, ti si sidećih u tamnici prosvitljenje i obsijanje salčenoje.
Gospoje, ti si ležećih v golbini paklenoj zdi prošćenje –
id est in mundo presenti.

O blažena! O prisvećena! O umiljena! O pričista divo Marije,
mati sina božja!
O cesarice nebeska! O kraljice višnja!
Gospoje anjelska! O zvezdo morska! O Odvitnice Karstjanska!
Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot.
Gospoje, ti si utišenje žalostnih udovic.
Gospoje, ti si veselje dreselih mužatic i udovic i divic.
Gospoje, ti si skupljenje dolžnih.
Gospoje, ti si izbavljenje uznih i jatih.
Gospoje, ti si vse utočišće vsih vernih, nevoljnih i žalostnih.
Gospoje, ti si vse ufanje vsih nas vernih karstjan grišnih.
Gospoje, ti si život i skrišenje vsih vernih tvojih i grišnih.
Gospoje, ti si pomoćnica i kraljica vsih vernih, slabih i nemoćnih.
Gospoje, ti si otvorenje vrat rajnih vsih tvojih vernih i želećih i devotih.
Gospoje, ti si obraz i zrcalo vsih redovnikov i redovnic vsih vernih.
Gospoje, ti si družbenica tebe želećih i počtovajućih vsih vernih.
Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov nečistih i vsih djaval upadnih.
O blažena! O prisvećena! O umiljena! O pričista divo Marije,
moli za nas i vas pulk karstjanski sina božna, sina tvoga,
ki se prije sega vika od boga oca – id est a patre – na nebesih
brez matere rodil, od njega se ni nigdar razdilil,
v jedinstvi svetoga duha s bogom ocem vazda pribival,
voljov boga oca po svetom dusi v tvoje blaženo tilo se je vputil.
S onov blaženov pultev v prisvećeni v teli v tom devet miseci pribival
Bog vični, jisti, človik živi, pravi, vrimen’ni. Na konci deveta miseca
bog se i človik se rodil s onovje blaženovje pultev
pričiste beate Marie Virginis
Osmi dan blaženu karv hoti proliti
V onoj blaženov karvi
pulti prija svarim sebe blaženo karšćenje, nam je pusti i zapovidi.
V onoj blaženoj pulti bi lačan i žajan – id est sicut de samaritana p...
V onoj blaženoj pulti bil i jil, v onoj blaženov pulti... dan.
V onoj blaženov pulti bi kupljen i prodan po XXX-a argenteis.
Veruju, sinu božji, da si hotil prisvećenu tvoju prodati pult,
a vernih tvojih skupiti blaženov karvev, mukov i voljov.
Smartju od neprijatelja našega hoti nas skupiti.
Veruju, sinu božji, da si hotil blaženu pult tvoju ožalostiti,
a vernih tvojih slatkim darom milosti tvoje utišiti.
Veruju, sinu božji, da si hotil sa vsom pultju tvojem
za ljubav života našega umriti, a veličastvimi boštva tvoga
paklena vrata razbiti i svetih otac – id est sanctos patres
– svitlim darom milosti tvoje prosvitliti, vrata rajna njim
sa vsimi vernimi otvoriti, vernih tvojih kupno
s blaženov pultju tvojev hoti treti dan od smarti
na život hoti skrisiti. Post dies XLa ad celum ascendens
et promittens spiritum sanctum mittere

ANONIM

(oko druge polovice 15. stoljeća)

SPASI, MARIJE, TVOJIH VERNIH

Spasi, Marije, tvojih vernih, izbavi
     nas ot tug neizmernih
kimi Isus, sin tvoj, priti:
     ne daj mu nas pogubiti!
Spomeni se, majko diva,
     da te vsaka duša vziva

ka se kriva Bogu čuje,
     tebe majku naklicuje.
Nebo i zemlja na nas tuži,
     meč, glad, smrt nas vsud ukruži,
a uteć kamo nimamo
     nere k tebi, Marije, samo.
Smrt cić srdbe sinka tvoga
     luči draga od miloga.
Smrt prenagla vsud vojuje,
      nikogare ne miluje.
Jur v sirotstvi ditca cvile
     cić žestoke turske sile,
a kudgode gdo putuje
     nad drazimi narikuje;
a meč oštri ta nas goni,
     nad glavu nam jure zvoni.
Mila gospe, jur smiluj se,
     od nas daleč ne dili se.
Život strahom vsim nam gine
     kako i mraz od vrućine.
Ne daj vpasti v smrtne rane
     kih smrt tako strašno žanje.
Kako ovce k zakoljen’ju
     takovi smo vsi v mišljen’ju.
Pomoli se, majko, sinu
     sluge tvoje da ne zginu.
Znamo, gospe, da smo krivi,
     ni dostojno da smo živi,
da mi ne ča dostojimo,
     da milosti tvoje prosimo.
Ne daj, divo, božja mati,
     tako tužno nas skončati.
Mi nimamo vač ufati
     nere va te, božja mati.

Pri tvom svetom ovom domu
     mnogimi čudi preslavljenomu,
gdi je tva milost mnozim dana
     i nam budi darovana.
O Marije, kruno svetih,
     o ufan’je grešnih spetih,
molimo te, usliši nas,
     grihov i tug izbavi nas.

Vladimir Nazor

(1876. – 1949.)

K BOGU!

Bože, ja sam uvijek nosio te živa
Na dnu duše svoje: u burne trenutke
Obijesti, i kada cijelu noć je šutke
Kopala mi srcem sumnja hladna siva.

Nošah te u sebi i kad sve sam vrutke
Vjeri pečatio, i kvas, što ga liva
Tvoja ljubav u nas, gušio, i tkiva
Nade u glib bacao niz drum svoj i putke.

Ja sam se rvao s tobom, velji Bože!
Svladan rukom tvojom, poraza svu sreću
Spoznah, i znam, što ti blaga sila može.

I jer borbu s crvom ti prezreo nisi,
Osjećam u duši vjeru uvijek veću.
I sve biće moje prema tebi klisi.

Vesna Parun

(1922. – 2010.)

KORALJ VRAĆEN MORU

Vraćam ovaj skerletni obruč sunca, tu zvijezdu zemlje u zrcalu mora,
utjelovljeni vid života koji se ne da iščupati, koji raste
u naseobini živog podmorskog korijenja i velikih, nepomičnih riba,
vraćam što uzeh na početku da se okitim kao biljka za svečanost ljudi i proljeća
pred jutarnjom ikonom svjetlosti i vjetrovima iz daljine,
vraćam sjeme života, taj crveni granati cvijet
što nije ni kamen ni školjka ni loza ni klica
a živi i raste i može da postane brdo i ostrvo.
Vraćam svoju mladost i svoju smrt i sve što učini drvo od jutra do večeri,
vraćam lađe na pučinu i ptice na kopno,
potoke u djetelinu, gnijezda u kovčege svjetlosti na istoku,
nježnost gorkima i zbunjenima, hrabrost skupljenima na polazak,
samoću zalutalom mjesecu, tugu stadima iz praskozorja planinskog,
vraćam kolijevku u more, razdvajam vatru u dva kremena
i nastavljam da koračam nepoznatim putovima moga života
koji je preuzet od hoda zvijezda i od obilja tišine.

(ANTOLOGIJA HRVATSKOGA PJESNIŠTVA od davnina pa do naših dana, sastavio Ante Stamać; ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb, 2007.)