Trogir: Moderna hrvatska povijest sažeta u samo jednoj ploči
Trogir je grad duge povijesti kojeg bi svatko tko ima priliku trebao barem jednom posjetiti. Kako je njegov znameniti stari dio smješten na malom otoku u uskom području između kopna i velikoga otoka Čiova, a vrlo blizu Splitske zračne luke, ljeti je opsjednut i preplavljen turistima. U zadnjih dvadesetak godina na otoku Čiovu izgrađeni su brojni apartmani, što sigurno doprinosi sveopćoj metežu jednom kada počne turistička sezona. Stoga su, za one koji vole izbjegavati gužvu, nastupajući dani u svibnju idealni za posjet jedinstvenom dragulju na zapadnoj obali Kaštelanskog zaljeva.
Stari dio grada Trogira, u kojem smo snimili većinu slika iz ove reportaže, uvršten je na UNESCO-ov popis Spomenika svjetske kulturne baštine. Njime dominira katedrala sv. Lovre. Na njezin se zvonik posjetitelji mogu popeti u sklopu obilaska unutrašnjosti katedrale (za ulaznicu od 20 kuna) i uživati u jedinstvenom pogledu na male i velike svari koji su naši preci izgradili. Gradnja katedrale počela je 1213. godine, a završila je 1589. godine. Upravo je zvonik bio najveći izazov i njega se gradilo kroz dva stoljeća.
Pogled sa zvonika katedrale sv. Lovre
Sveti Ivan Krstitelj - prizor krštenja Isusa
U katedrali se može vidjeti i zbirka crkvenih predmeta
Portal katedrale sv. Lovre
Majstor Radovan odgovoran je za prekrasan portal iz prve polovice 13. stoljeća na ulasku u Katedralu. O majstoru Radovanu čini se da nema puno podataka. Ostaje činjenica da je nakon svih ovih stoljeća portal na Katedrali ostao odlično sačuvan. Štoviše, nedavno je i obnovljen tako da je sivkastu patinu zamijenio blještavi sjaj bijelog kamena.
Desno se vidi zgrada osnovne škole Petra Berislavića. Ban Berislavić se istakao u borbama protiv Turaka, poglavito u Bosni, sve do svoje pogibije 1520.
Osim na zvonik katedrale sv. Lovre pri obilasku stare jezgre sigurno se vrijedi uputiti i na tvrđavu Kamerlengo. Ona je manje-više sve što je ostalo od gradskih obrambenih zidina što su dolaskom Napoleona u Dalmaciju srušene. Kada je izgrađena,u tvrđavi Kamerlengo je bila mletačka vojna posada kako bi se suzbila moguću neposlušnost hrvatskog stanovništva u Trogiru i okolici. Ime je dobila po činovniku kamerlengu (camerariusu), mletačkom blagajniku. Unutar njezinih zidina Talijani su streljali 12 Hrvata antifašista 14. listopada 1941. godine. Koliko su ubijeni Hrvati na samom početku rata mogli biti vezani na „druga Tita i Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije", a koliko su bili dio hrvatskog otpora i nezadovoljstva talijanskom okupacijom Dalmacije, vjerojatno nije teško zaključiti. No, to ostavimo na dušu autorima ploče koji su uspjeli ni jednom ne spomenuti riječ Hrvatska ili hrvatski.
Trogirsko brodogradilište Brodotrogir nalazi se na otoku Čiovu, tako da dominira južno-zapadnim pogledom s tvrđave Kamerlengo. I ovo brodogradilište ima kao i gotovo sva druga hrvatska brodogradilišta problema s poslovanjem. No, moraju li hrvatska brodogradnja biti vječni problem ili se mogu iznaći nova rješenja i uštede unutar njih samih neka je druga tema.
Knežev dvor, odnosno Općinska vijećnica iz 15.stoljeća, s krasnim gotičkim dvorištem
Napokon, došli smo i do „Ploče hrvatske himne" koja u nekoliko redova teksta sažima zapravo cjelokupnu noviju povijest Hrvatske. Nju je Hrvatska seljačka stranka postavila povodom stogodišnjice „Lijepe Naše" 1935. godine. Ovakva ploča je naravno zapela za oko svakoj nehrvatskoj vlasti pa su je Talijani 1941. godine nakon okupacije maknuli. Dugo joj je trebalo za povratak na pročelje Općinske vijećnice (Kneževog dvora), točnije sve do Hrvatskoga proljeća 1971. godine i zlatnih dana Matice hrvatske. Međutim, nakon što je ovaj nacionalni pokret ugušen, protuhrvatska politika se još jednom obračunala s pločom. Točnije, jugoslavenske komunističke vlasti odlukom Općinske skupštine a na inicijativu SUBNOR-a dale su ju maknuti 18. listopada 1974. godine. Vraćena je tek oslobađanjem od jugoslavenskoga „bratskog" stiska - 28. srpnja 1990. zauzimanjem Hrvatske demokratske zajednice a na radost trogirskog puka - kako danas piše na ploči. Nadajmo se da hrvatski narod ne će dozvoliti još jedno njezino uklanjanje, ikada.
M. M.