Osvrt na knjigu '100 krvavih godina' akademika Dubravka Jelčića u izdanju Naklade Pavičić, 2004.

Pokojnog akademika Jelčića nisam poznavao, osim iz medija, i stekao sam dojam da je bio i ostao iskreni HDZ-ovac iz vremena prvog hrvatskog predsjednika. Meni najzanimljiviji dio knjige je prvo poglavlje, znači prva polovica knjige u kojem s Hrvatskom prolazi kroz burno dvadeseto stoljeće. A najzanimljiviji su mi događaji prije 1918., kad su istaknuti političari, ne pitajući narod, ugurali Hrvate u 'gotovo stoljeće krvavih godina'. Prvih je 100krvavihgodinadvadesetak godina dvadesetog stoljeća interesantno zbog toga što vidim poveznice s vremenom u kojem danas živimo. Primjera radi, mediji u našeg istočnog susjeda su na istom protuhrvatskom položaju kao 1902., i kao i danas medijski pomalo okupiraju Hrvatsku (prije 120 godina zahvaljujući Khuenu, a danas Andreju), negirajući hrvatski narod, njihov jezik i kulturu. Dok su početkom dvadesetog stoljeća Hrvati bili pod Austro-Ugarskom, danas su pod Europskom Unijom, sa sve manjim pravima poput ostalih malih naroda unutar same Unije. Poveznica je i ta što je prije raspada Austro-Ugarske postojala hrvatsko-srpska koalicija, isto kao što postoji i danas u RH. Ne mora se biti posebno pametan da se pretpostavi sudbina EU-ja na temelju iskustva Austro-Ugarske.

Želja Hrvata za raskidom s Kraljevinom Mađarskom i Carevinom Austrijom bila je razumna i opravdana, no nisam siguran da je nakon tog raskida želja većine Hrvata bila ujedinjenje svih južnih Slavena po svaku cijenu, i to odmah. Naime, već se Strossmayer 1884. 'trijeznio' od 'ujedinjenja'. Čak se i Pribićević pedesetak godina kasnije otrijeznio, no zlo je već bilo učinjeno. Zanimljiv je paradoks kojeg akademik Jelčić opisuje riječima: 'Hrvati su najčešće bili nerazumni u popustljivosti nerazumnima, a Srbi nepopustljivi razumnima'.

S obzirom da su se članovi Jugoslavenskog odbora (1915.) nalazili u emigraciji tijekom Prvog svjetskog rata, nije teško zaključiti da je odbor bio pod utjecajem Londona i Pariza, tako da nije čudo što Hrvatski sabor nije nikad blagoslovio političku prijevaru i diktaturu, kasnije prozvanu Kraljevinom Jugoslavijom. Sami događaji koji slijede od Krfske deklaracije(1917.), preko Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad 1918.) te Kraljevine SHS (prosinac 1918.) i konačno Kraljevine Jugoslavije (1929.) pokazuju da su naši političari u zadnjih stotinjak godina (uz časne izuzetke) bili i ostali bezveznjaci (netko je rekao 'guske u magli'). Već su 1918., a o godinama kasnije da i ne govorimo, Hrvati osjetili na svojoj koži što znači 'bratstvo i jedinstvo'. Kaže poslovica: 'Ni ovce nisu tako glupe da bi u guske u maglisvoj obor pozvale vuka'. Tijekom Prvog svjetskog rata boreći se za druge poginulo je 130.000 Hrvata. Tragično i tužno je da naši 'bezveznjaci' i dan danas zaboravljaju ove činjenice.

Prije osam godina smo ušli u Europsku Uniju. Na mrežnoj stranici MVEP RH stoji 'Članstvo Hrvatske u EU-u podržalo je 66,27 posto birača koji su izašli na referendum, a usprotivilo ih se 33,13 posto. Na referendum se odazvalo 1.960.208, što je 43,51 posto birača'. To je moglo pisati i ovako: 'Članstvo Hrvatske u EU-u podržalo je 29 posto birača od ukupnog broja upisanih birača (u Ličko-senjskoj županiji 24 posto kao i u Šibensko-kninskoj), a 79 posto se usprotivilo ili ih nije bilo brige za ulazak u EU'. Želim reći da su Hrvati bili slabo informirani o prednostima i nedostacima članstva u EU-ju, isto kao što su to bili i stotinjak godina prije kad su ih 'ugurali' u Kraljevinu SHS.

Godine 1918. ili koju godinu prije, hrvatski narod se nije pitalo za mišljenje, a prije osam godina za ulazak u EU bio je tek svaki treći, tj. četvrti građanin RH. Ovdje nije riječ o tome je li dobro što smo u EU ili ne, već je riječ o tome da smo u EU ušli neinformirani, nespremni, s poniznim političarima na koljenima. I uvođenje eura je još jedno političko nasilje nad građanima RH. Kao i uvijek, riječ je o lošoj informiranosti građana, o konstantnim dezinformacijama koje referendum EUse plasiraju kroz medije u ne-hrvatskom, tj. protuhrvatskom vlasništvu, tako da je prosječan građanin RH dezorijentiran, a to se najbolje vidi na izborima. Uzet ću za primjer gospodina Borisa Mikšića kojega su mediji 2005. namjerno diskreditirali u javnosti i na taj način spriječili gospodarski, demokratski, društveni, pravni i politički razvoj RH. Teren za preuzimanje kontrole nad hrvatskim medijima pripremila je Račanova vlada, a zločini protiv čovječnosti (narodu) nikada ne zastarijevaju. Kako mediji mogu dezinformirati, spomenut ćemo podatak iz Jelčićeve knjige kad je Financial Times 2000. godine napisao da su na otoku Daksi pored Dubrovnika hrvatske domoljube 1944. ubili ustaše.
U knjizi je moguće naći čitav niz informacija koje bi svim povjesničarima, a ne samo onima kojima je istina najvažnija, trebale biti poznate poput:

- Optužbi da su partizani u ustaškim odorama vršili nasilje nad mirnim pravoslavnim selima koji su priznali NDH svojom državom

- Da su 'osloboditelji' iz zagrebačkih bolnica bacili u anonimne jame oko Zagreba 1945. više od tisuću ranjenika

- Kad je jednom slušao blaženog Stepinca onda je njemački general za vrijeme Drugog svjetskog rata rekao: 'Da je u Njemačkoj, ne bi izašao živ s govornice'

- Iako ne postoji opravdanje za rasne zakone ipak treba reći da je Vlada NDH u praksi nastojala u što manjoj mjeri NDHsprovoditi te zakone. U prilog tome ide pored brojnih drugih dokaza i to što je u Zagrebu tijekom sve četiri godine NDH legalno djelovala Židovska bogoštovna općina

- Informacija o Mačeku Jugoslavenu

- O istinskom hrvatskom antifašizmu rođenom u Istri kojega su kasnije komunisti prisvojili i unakazili, pa je tako 'antifašizam' kod nas postao simbol za fašizam

- 'Legendarni' doprinos međunarodne zajednice (MacKenzie, Akashi) u BiH tijekom devedesetih, itd.

Autor u knjizi spominje mnoge poput profesora Jonkea, Starčevića, Matoša i druge. Ne znam kome je sve poznata informacija da je tijekom Hrvatskog proljeća Hrvatski tjednik u izdanju Matice Hrvatske imao nakladu od više od 132.000 primjeraka. Što bi danas rekli vlasnici medija u RH o toj nakladi? Da, Hrvatskom tjedniku se vjerovalo i još vjeruje.

Akademik Jelčić podsjeća da je 1990. bilo gotovo 270.000 nezaposlenih, a da je već tada Hrvatska bila opljačkana i goloruka. No i pored rata Hrvatska je 1999. po visini plaća među deset tranzicijskih država bila na drugom mjestu. TuđmanSve nepravilnosti poput pretvorbe, nakon 2000. nisu kažnjene kao što je obećano, već su bile ozakonjene. U prijevodu, dok smo do 2000. bili suvereni (svoji na svome) i siromašni, nakon 2000. smo 'porobljeni', legalno opljačkani no i dalje siromašni u odnosu na ostale članice EU-ja.

Knjigu pokojnog akademika Dubravka Jelčića preporučio bih svima koji nisu skloni knjigama i čitanju, a žele brzu i relevantnu informaciju o putu Hrvatske kroz dvadeseto stoljeće.

I na kraju bih u kontekstu knjige želio spomenuti prvog predsjednika RH, doktora Franju Tuđmana, koji je ostvario svoje životno djelo - međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku. On je bio pravi čovjek, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Ono što je za Amerikance Washington, to je za Hrvate Tuđman. Posipanje pepelom istaknutih svjetskih diplomata je počelo i uvjeren sam da će Tuđman jednog dana stati uz bok najpoznatijim svjetskim državnicima dvadesetog stoljeća. Njegov jedini promašaj je takozvana 'pomirba'. Umjesto da su je krvnici hrvatskog naroda ponizno prihvatili, zloupotrijebili su je i zbog toga danas sreće nema ni za nas većinu (90%), ni za njih manjinu (10%).

S perspektive malog čovjeka pomirba jeste promašaj. S perspektive vječnosti, pomirba je božanstven čin, no samo ona iskrena, što naša nažalost nije bila.

dr. Ivica Tijardović

 

Sub, 4-12-2021, 21:04:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.