Nakon predsjedničkih izbora

Krajem studenoga, netom nakon predstavljanja Kolindinog programa na ovom portalu napisala sam članak čiji je naslov glasio „Jel Kolinda dovoljno zagrmila?" Da, da, dakako da je dobrano zagrmila, budući da je probudila nadu i optimizam dio pučanstva, a rezultat hrvatskih birača nije izostao. Iako je izlaznost bila veća u drugom krugu, očito je da se u Hrvatskoj shvatilo da se ovaj trenutak ne smije propustiti i da se nije obistinila sintagma da „Loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore."

Kolinda je zasigurno dobra političarka koja ima kvalitetu i snagu, jer je trgnula birače, a bome i političare koji obnašaju vlast. U kampanji se nije dovoljno isticala njezina glavna reputacija za predsjednicu, a to je da su joj sva američka i europska vrata otvorena. Također, nije bilo naglašeno da smo mi, Hrvatska, dio Zapada i da s prošlosti (koja je još nekima u glavi) moramo čim prije raskinuti.

Stalo joj ne iznevjeriti zemlju za koju se ginulo, ludo, ali promišljeno se borila za glasove birača i mandat za vođenje Hrvatske države, prečesto pozivajući na zajedništvo koje je u Hrvatskoj postalo apstraktno. Ima zaista veliku šansu koju mora iskoristiti da ju pamtimo po djelima i činjenju. Također, nikako joj se ne može osporiti hrabrosti na kandidaturi za predsjednicu Republike Hrvatske, poglavito uz ovakvu tmurnu realnost te sve nedaće koje su na teretu ove napaćene zemlje. Nastaviti tamo gdje je stao predsjednik Tuđman, bit će zaista mukotrpno, jer Hrvatska nakon njega nije imala pravog vođu.

Nejedinstvo

S obzirom na dosadašnje uspjehe, njeno znanje i ugled, možemo očekivati taj zaokret u Hrvatskoj koji predsjednik može ReputacijaKolinda je zasigurno dobra političarka koja ima kvalitetu i snagu, jer je trgnula birače, a bome i političare koji obnašaju vlast. U kampanji se nije dovoljno isticala njezina glavna reputacija za predsjednicu, a to je da su joj sva američka i europska vrata otvorena. Također, nije bilo naglašeno da smo mi, Hrvatska, dio Zapada i da s prošlosti (koja je još nekima u glavi) moramo čim prije raskinuti.napraviti, inicirati i utjecati. I nadasve kao žena čvrsto vjerujem u to žensko obećanje, koliko god joj se spočitava da previše obećava izvan svojih ovlasti, ali jednostavno, vjerujem joj od prvog trena, i da nas neće i nikako ne smije iznevjeriti. Iako nisam politički analitičar, žao mi je da joj više ljudi nije poklonilo povjerenje, poglavito u odnosu na drugog kandidata, koji je bio uljuljkan u lovorikama sigurne pobjede i sumnjivih anketa te zbog nevjerojatnih medijskih napada, koji i dalje ne odustaju da joj ospore pobjedu.

Ono što je u konačnici zabrinjavajuće jest velika podjela između oba kandidata i mala razlika u glasovima, što je definitivno podijelilo Hrvatsku, u svim njezinim porama, od djece u školama do umirovljenika. Jedan televizijski gledatelj iz Like na pitanje o tijesnoj pobjedi kaže: „Što tjesnije, to slađe!" No, poslije ovakvog glasovanja, nameće se pitanje što je to što nas spaja u Hrvatskoj, a što razdvaja. Zar ono što nas spaja nije jače od svega? Zašto ne možemo gledati u istom smjeru i zašto je toliko nerazumijevanje između lijeve i desne Hrvatske? Počevši od premijera, koji po svemu sudeći prvi uživa u nacionalnom razjedinjavanju i od kojega je sve i krenulo, jer se o njemu i njegovoj bahatosti jednako pričakao i o pobjedi predsjednice, kohabitacija je vrlo izvjesna, a napredak upitan.

Naposljetku, vjerujemo da Kolinda ima tu snagu pritisnuti Zorana Milanovića i njegovu ekipu i nabrusiti se da što prije počnu gledati u istom smjeru, budući da se prvenstveno radi o boljitku Hrvatske i svih građana.

D. S.