Tri pobjede Zlatka Dalića (zasad)

Kada je Hrvatska osvojila srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. u Moskvi, dok se dvokatni autobus sa „Srebrnim kockicama“ satima probijao od aerodroma prema Jelačić placu, Dalićprostrujila mi je u mislima serija događanja u našem reprezentativnom nogometu unatrag više godina. Stalno smo kao ne/zahvalna publika, gledatelji sanjali bolji plasman, pogotovo u Brazilu, koji je prethodio Moskvi. Sve je protjecalo u traženju i nalaženju izbornika koji bi svaki od njih započeo posao i nije dočekao da posao dovrši. Bio je mijenjan. Osobno sam najviše očekivao od Nike Kovača, mladog i perspektivnog trenera, izniklog u toj istoj reprezentaciji, kapetana, autoritativnog igrača.

Međutim, i on je kao i odrasla trenerska imena. Bilića, Šimca Čačića, da dalje ne nabrajam, bio promijenjen po onoj latinskoj – Nemo profeta in casa sua. Nitko nije prorok u vlastitoj kući, pogotovo jer je teško ostvariti svoj autoritet među igračima, donedavno suigračima, recimo i to, iste generacije ili nešto mlađih... Rezultatski nije bilo uspješno u mjeri kako se očekivalo. Naglasimo, reprezentacija, sastav igrača, je u takvim okolnostima zrelila i bila sastavljena od odlično plaćenih igrača, pojedinaca koji su u velikoj većini uspješno igrali u renomiranim inozemnim klubovima, vrlo mali dio iz HNL I onda je za izbornika izabran Zdravko Dalić

Kvalitetne pojedince posložio u učinkovitu pobjedničku momčad

Prva njegova pobjeda bila je takvu momčad zrelih renomiranih igrača posložiti u učinkovit pobjednički stroj. Iz momčadi igrača, u izboru kojih uglavnom nije sudjelovao, koristeći izborničke ukuse, napore i preferencije svojih izborničkih prethodnika. Uspio je i u kvalifikacijama, u tijek kojih je upao, dovevši tu momčad do srebra na Nogometašimoskovskom Svjetskom nogometnom prvenstvu. Najbolji plasman i doseg hrvatskog nogometa otkad postoji. Drugi u Svijetu!!! Nezaboravno je bilo gledati taj delirij Zagrepčana i cijele Hrvatske. Nisam brojao, ali kažu da ih je bilo milijun. Do Trga bana Josipa Jelačića.

Mali „vragec“ u malom mozgu je, međutim, podsjećao na sudbine dosadašnjih izbornika koje se do „cipele“ vrijeđalo i sotoniziralo već na prvi mali neuspjeh, a pogotovo na veće, rastezalo na medijskim galgama iz samo novinarima poznatih razloga. Misleći i osjećajući da bi takva sudbina mogla zadesiti i srebrnog Zlatka Dalića, jer nije bilo razloga za nekakav drugačiji medijski orkestralno uigran tretman. Pogotovo jer se, opet u medijima, počelo špekulirati o zanimanju za njegov uspješan rad od strane bogatih klubova i reprezentacija. Natucalo se i o lijepim vrtoglavim svotama. Dalić je, međutim, izražavao svoju želju za ostankom na dužnosti hrvatskog izbornika i u nastavku svoje karijere. „Cipela“ Daliću smanjila bi mu i ugled i rejting na nogometnom tržištu. U nekoliko objava i na portalima i na Facebooku, ne u šali, reagirao sam ipak šaljivo „savjetujući“ po zagorskoj narodnoj – beži Zlatkec, beži Zlatkec, cug (s lovom op.p.) ti bu pobegel... Nije me poslušal... Hvala Bogu...

Beži Zlatkec, beži Zlatkec cug ti bu pobegel...?

Ostao je. Da ,sada znamo, započne i uz pruženu prigodu dovrši posao. Uz sve ostalo, pa i neizostavni hrvatski jal, suočio se i s „minom“, sa smjenom generacije igrača u reprezentaciji, koji su bili u dobi, da im je, dok su još u formi, napor bio igrati i u klubovima i u reprezentaciji. Preferirali su klubske obaveze. i počeli iskakati iz reprezentativnog Dalićkruga. Zadatak izbornika pod stalnom medijskom paljbom bio je naći nove igrače. Taj posao bio je po povećalom svih. I dobronamjernih, ali i onih manje dobronamjernih... Tijekom najmanje dvije godine trebalo je uz smjenu igrača, nalaženje, isprobavanje, praćenje, izbor, igrati i sve utakmice sa sastavima, gdje se sve to zapažalo. I igralo izborom, koji nije bio odgovarajuće isproban, i nedovoljno uigran, s igrom igrača na mjestima i promjenama mjesta, da bi se svima našlo pravo mjesto, da bi se njihove nesporne vrijednosti odgovarajuće uklopile i usmjerile prema uspjehu. Igralo se, za na s gledatelje, ali i „sedmu silu“, neobično, čudno.

Nismo imali razumijevanja, ni strpljenja za najteži dio posla izbornika, koji je, hoćeš ne ćeš, došao na „gotovo“, i onda krenuo od ništice. No, dobro ne baš od ništice, ali je tako izgledalo. Gubile su se utakmice, momčad je dobro igrala, ali su linije bile nedovoljno uigrane, napadači nisu bili učinkoviti, nedostajala je brzina kretanja, nije bilo golova koji pokazuju uspješnost momčadi... Disciplinski nestašluci rješavali su se u hodu. Jedan od igrača je prije nekoliko mjeseci ostao bez poziva, napadač koji je forsiran, zabijač za svoj klub, ali od golova za reprezentaciju nije bilo ništa. To sam vidio čak i ja, ali i mediji, pa i moj Večernjak kojeg sportsku rubriku cijenim, povisio je razinu sportskog negodovanja o tom forsiranju bez rezultata. OK. Ali poslije toga je krenulo. I nova momčad je bila, ne skalupljenja, nego sklopljena. I uštimana. To je druga Dalićeva pobjeda.

Dalićeva momčad

Treća pobjeda izbornika Zlatka Dalića je uspjeh i plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo sljedeće godine u Kataru, pobjedom protiv Rusije na splitskom, ovaj puta kišnom, Poljudu, pred 30.000 glasnih gledatelja, u vaterpolo uvjetima, nenormalnim za nogometnu igru. Sad već možemo reći, Dalićeva momčad, jer ju je Zlatko Dalić sklopio, je odigrala respektabilnu utakmicu u kojoj je lopta na trenutke zastajala u vodi, stalno napadajući i ne štedeći se. Nošena željom, voljom, stalnim bodrenjem.... I zasluženo pobijedila, Plasmanom u Katar bez dodatnih kvalifikacija. Bravo Hrvatska. Ali i Bravo izbornik Zlatko Dalić i po njemu i njegovom stožeru izabrana vrsta koja je pokazala i snagu spremnost i za igru i za rezultat. Čestitka i Rusima koji su bili respektabilan protivnik i u tim vaterpolo uvjetima.

Ne bez razloga Zlatko Dalić se naklonio poljudskoj publici, ali i publika je izrazila svoje poštovanje i zadovoljstvo prema njemu i prema njegovim igračima. Nema razloga ne očekivati od tih srebrnih i mlađih „posrebrenih“ momaka, koji u Katar idu po svoj metal, nove pobjede. Dalićeve momčadi.

Antun Drndelić

 

Sub, 4-12-2021, 19:58:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.