Kolera je triput harala Dalmacijom (2)

Paničnu psihozu koja je zavladala među neukim narodom oslikao je suvremenik, splitski pučki pjesnik Ivan Jakaša (1795.-1882.) u Pismi od kolere godine 1836. Evo kako veoma uspjelo i slikovito opisuje simptome bolesti:


Oči su se u glavu uvrle,
Žute pine ko da su umrle,
Mota pamet i nije na mistu,
Ni vrimena za ispovid bistru.
Nije trava ka more pomoći,
Ni pomasti za tu bolest proći,
Ni melima ki bi obranio,
Nit je pića da bi bol smirio.

Boli glava, vrti u žličici,
Jezik više ne besidi riči,
Prood meće i gori i doli,
Grči život od priteške boli.

Kupi grčin prinevojno tilo,
Kosti lomi, vene rumenilo,
Vodni meso, u čas ga nestane,
Vas pocrni i udij izdane...

(Svih 56 kitica objavio sam u Starom zrcalu splitskom)

Moram podsjetiti da su u zabludi svi oni koji tu Jakašinu pjesmu smatraju "jedinim službenim opisom dotične pojave!" Ne samo opis epidemije već pojavu i tijek bolesti, dijagnostička razmišljanja, prirodu bolesti i liječenje, te detaljne statističke podatke o broju oboljelih, umrlih i onih koji su ozdravili, za područje čitave Dalmacije ostavio nam je splitski liječnik i arheolog dr. Frano Lanza (1808.-1892.) On je, naime, godine 1838. objavio stručno-znanstvenu raspravu koja je imala velikog odjeka u medicinskim krugovima, a osobito u Engleskoj.

Posebno je zanimljivo napomenuti da je dr. Lanza, uočivši od kolike je pomoći ubrzano zagrijavanje bolesnika, konstruirao i posebnu napravu koju je nazvao aretermo. Taj se uređaj poslije u Splitu proizvodio i mogao naručiti...

Kolera

Trinaest godina poslije prve epidemije, kolera je opet pohodila Dalmaciju godine 1849. U Split je doplovila jedrenjakom Antuna Martinovića koji se vraćao iz Trsta. Nakon što su prekinute pomorske veze, epidemija je zaustavljena. Ipak, prodrla je i s druge strane, s istoka. Neki Mustapići prenijeli su je iz Bosne u Lovreć. Međutim, nastojanjima splitskoga općinskog liječnika dr. Vjekoslava Nonveillera i lovrećkog župnika Anđelka Udiljaka ubrzo je zaustavljena.

Treća epidemija buknula je u ljeto godine 1855. Bolest je unesena u Dalmaciju iz Trsta, Ancone i Rijeke. U Zadar je stigla s glumačkom družinom iz Ancone. Zadarski liječnik dr. Petris uspio je zaustaviti širenje, ali poslije dvadesetak dana opet ju je donijela četa vojnika na povratku s otoka Paga.

U Splitu je zaraza unesena na dva mjesta: u Lazaret i u Vojnu bolnicu. Nosač Antun Turale rukovao je u Lazaretu omotima trgovačke robe koja je stigla iz Trsta. Obolio je i umro. S njime je došao u dodir sluga ljekarnika Volpija kad je nosio lijekove u bolnicu. Zarazio je sebe i članove ljekarnikove obitelji. Od nosača se zarazio i poslužnik lazareta Muljačić, a od ovoga mešetar Valenta kad je došao k njemu da mu potpiše mjenicu! S Muljačićevima je prijateljevala obitelj Jerra. Umre ih petero. Iz njihova susjedstva od straha pobjegne u Makarsku udovica Banchetti. Tek što je stigla, obole ona i kći. Istodobno kad i nosač, oboljele su i tri sluškinje financijskih službenika. Okružni kancelist Dojmi, koji je s njima bio u svakodnevnom dodiru, prenese bolest na svoju obitelj. Supruga mu pobjegne u rodni Vis, ali tek što stigne, izgubi i drugu kćer. Neka Bettinelli zarazila se opet od svog ljubavnika, financijskog stražara, koji je prisustvovao otvaranju omota pristiglih iz Trsta.

Iz Vojne bolnice bolest je prenijela pralja Pinter nastanjena u četvrti sv. Klare u starom dijelu grada. Ona je nosila kući prljavu rubeninu. Dvoje djece iz susjedstva igralo se u njezinoj kući "valjajući se po prljavom rublju"! Poslije nekoliko sati bili su mrtvi. Dobra Splićanka Tramontana pomilovala je po glavi izdahnulu dječicu, a vrativši se kući, oboli i umre. U nekoliko dana kolera se proširi po čitavoj četvrti...

Ovoga puta splitski su liječnici u početku barem donekle držali u šahu pošast. Onda je stigao novi liječnik "epidemiolog” i proglasio bolest nezaraznom na dodir! Tada se bolest razbukta po čitavu gradu...

Dok je prva epidemija bila mimoišla otoke Brač i Hvar, treća ih nije poštedjela. Najprije se pojavila u Starom Gradu, gdje je stigla trgovačkom robom iz Rijeke. U ono doba bilo je to veoma gusto naseljeno mjesto, čak oko 4000 stanovnika! Bolest je naglo buknula, a spasili su se oni što su se odmah zatvorili u kuće. Zanimljiv je slučaj samoinicijativnog izoliranja Starograđana na brodovima u luci. Evo kako je to opisao dr. Antun Cerineo:

"Stari Grad broji pedesetak brodova razne veličine. Na njih se skloniše vlasnici s obiteljima i povukavši jedini most što ih je povezivao s obalom, ostanu do završetka tragedije. Na brodovima nije bilo ni jednog slučaja oboljenja. A ipak, od obale i od kuća što okružuju luku bili su udaljeni samo osam do deset laktova! Udisali su isti zrak oklevetan za krivca tolikih smrti koje su pogodile mjesto. Čak je i hrana tih obitelji bila oskudna ili nedovoljna za dobru prehranu (zamislite: slano meso i dvopek!). Spavali su pod vedrim nebom, na palubi ili u najboljem slučaju zaštićeni običnom tendom. Dakle, ako je zrak među kućama bio pokvaren stotinu puta, onda je onaj u luci morao biti pokvaren stotinu tisuća puta više. Jer, to je više močvara nego luka, to je glavna kloaka u koju dospijeva nemalo smeća iz mjesta. U tu luku su se donosile sve gadosti, odlagao se sav pribor, prala se sva roba kojom su se služili oboljeli..."

KoleraLanza2

Jedan od raskuživača prenio je bolest u kuću Pavla Duževića u selu Dol. Najprije je umrla domaćica i susjed koji joj je pritekao u pomoć. Zatim trojica koji su ih pokopali. Psa odbjeglog iz kuće oboljelih susreo je dječak Sansević i poigrao se s njime. Ubrzo je izdahnuo na ulici. U pomoć mu je pritekao djed. Umro je i on... Dalje širenje spriječio je glavar sela naredivši strogu izolaciju kuća oboljelih. Okolna mjesta Selca, Grablje, Vrboska, Svirče, Pitve, Vrbanj i Jelsa spasila su se također izolacijom. Jedino ju je u Jelsi prekršio neki Palaveršić. Ubrzo umre on i žena koja ga je njegovala. Grad Hvar bio je ugrožen dva puta. Zarazu je najprije donio neki Marković Sabaker, ali je izolacijom zaustavljena. Drugi put ju je unio Marin Barbarić zvani Kamerlengo. On je nadzirao Mrtvu luku u Sokolici i tamo je došao u dodir s lađom koja je imala jednog mrtvog. Vrativši se u Hvar, oboli on, cijela mu obitelj i svi rođaci. Tako se kolera proširi po četvrti sv. Nikole, a poslije po čitavu gradu. Jedan seljak, što je došao kupiti žita, prenese je u Brusje. Umre on i dvoje njegovih. Iznenadni požar zahvati okuženu kuću i tako se zaustavi širenje.

Na Braču se kolera pojavila najprije u Sutivanu u kući Bertrandovih. Zahvaljujući dr. Vicku Definisu bolest se nije proširila. U Supetar ju je donio žandarmerijski narednik John, ali je i tu intervencijom dr. Cerinea zaustavljena. Na Pučišća je bolest nasrtala dva puta, ali je strogom izolacijom spriječeno širenje. Zbog nedovljnih mjera opreza, najviše su stradala Postira. Donio ju je mornar Ivan Kalinić iz Trsta. Bol je ostao pošteđen zahvaljujući strogoj izolaciji koju je bio naredio načelnik Josip Vusio.

Na Vis je zaraza prenesena tri puta. Četrdeset viških zidara pobjegli su brodom iz zaražene Pule. Dok su stigli do Visa, imali su već četiri mrtva. Brod je stavljen u karantenu. Poslije mjesec dana potajno je stigla iz Splita udovica Dojmi, ali je izolirana. Onda 5. listopada stigne šesnaest Višana iz Herceg Novog. Opreznost je bila popustila i oni unesu pošast u Malu Bandu.

Vraćajući se iz Carigrada preko Trsta, u Koprivno kod Sinja stigao je mornar Armanda. Poklonio je neke predmete obitelji Podrug i pošast pokosi čitavu obitelj. Bolest se prenese čak u najudaljenije dalmatinsko selo na Svilaji...

Iako je u vrijeme prve epidemije Kaštel Lukšić ostao pošteđen, ovoga puta kolera je desetkovala njegove stanovnike. Unesena je krijumčarenom robom u kuću Duje Percivala. Kad je bolest uhvatila maha, iz Splita su poslali dr. Mihovila Šimetina i "šest najnižih fukara" da pomažu kao poslužnici i grobari. U Lukšićkoj stogodišnjoj kronici, koju je napisao Bartul Matijaca, postoji iscrpan zapis o epidemiji. Evo jednog odlomka:

"Grobari su nosili nekakvo zvonce u ruci, pa bi prolazili ulicom vičući: ’Imade li tko bolesnika?’ Nahrupili bi u kuću vikom i halabukom tražeći nemoćnika. Ako bi naišli na bolesnika koji kakve pomoći imade od brojne kućne zadruge, prošli bi mirno i podučili: ’Trčite, javite lječniku. Namažite se kvasinom i kadite smrčkom!’ A ako bi se namirili na bolesnika koji je imao samo dijete ili ženu ove bi razagnali da idu po liječnika ili da se spase i odu, a sami bi, ako je nemoćnik već iznemogao, odmah stali s njega sadirati pokrivače s nekakvim željeznim kukama pričvršćenim na koplju. Zatim bi pretražujući pazili ima li pića i sva im je briga bila da si što razjagme, što im je moglo ići ’pod špag’ ili u želudac, a bolesniku malo ili nikako da pomognu..."

Pod kraj kolovoza stigao je novi liječnik dr. Josip Omašić i zdušno se zauzeo u liječenju svojih sumještana. Od ukupno 1000 Lukšićana umrlo ih je 101.

Na kraju napominjem da dr. Grga Novak, u svojoj inače opsežnoj Povijesti Splita, uopće ne spominje ni navedene publikacije splitskih liječnika, ni epidemije kolere... Bilo kako bilo činjenica je da su pošati kuge, kolere, od nedavno i korone krenule na svoj smrtonosni pohod kuglom zemaljskom baš iz Azije. Dakle logički je zaključiti da su i njihovi uzročnici nastali /stvoreni baš na tom kontinentu...

Frano Baras

 

Pet, 17-09-2021, 15:16:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.