Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Propitivanje vlastitog "ja"

Zanimljivo je kako smo zaokupljeni s brojnim pitanjima politike i događanjima i ljudima oko nas, a najmanji interes pokazujemo da bolje upoznamo sebe! Onaj kome je stalo do formiranja vlastite osobnosti u Milišastalnom je propitivanju vlastitog "ja". Veliki broj ljudi živi isprazne i/ili tuđe živote. Takvi nikada svoje postupke ne propituju. Za takve kao i indiferentne ili sebične propitivanje sebe je trivijalno pitanje, pa im sugeriram da prekinu čitanje ovog teksta. Takvi "vide samo ono što su spremni vidjeti". (Ralph W. Emerson)

Radije biram ljude koji su na rubu života nego one koji odabiru lažnu sigurnost i misle da sebe i druge poznaju. Onaj tko ne zna što želi i koji put odabrati postaje žrtva drugih i dolazi onamo kamo nije želio doći. On misli da je ionako sve određeno.

Većina zna odgovore na pitanje što ne želi, a malen dio zna što želi i koji put odabrati. Ovi drugi osmišljavaju izbor, put i cilj. Upitajmo se koliko smo puta od bliskih ljudi tražili potvrdu svojih zabluda, onoga u što želimo vjerovati, a u što ni sami nismo sigurni.

Vojislav Lubarda u romanu Gorko posrtanje opisuje kako je čovjek sebi (bio i ostao) najveća nepoznanica: "Kao da se u meni nalaze dva ili tri rogata jarca. Svaki tegli na svoju stranu, jedan protiv drugog, svi zajedno protiv mene."

K. Kosik, u svojoj knjizi Dijalektika konkretnog, na drukčiji način opisuje vječitu zagonetku u otkrivanju sebe: "Čovjek kriza smislaživi u više svjetova, ali za svaki svijet potreban je drugi ključ. Ne može ići iz jednog svijeta u drugi bez odgovarajućeg ključa, tj. bez promjene usmjerenosti i odgovarajućeg načina osvajanja stvarnosti."

Nema osobe koja za života nije bila bespomoćna. To je prilika za oslobođenje od lažnog osjećaja svemoći. Anselm Grün u knjižici Nisi napušten poručuje: „Iskoristi vrijeme koje ti bolest dariva. Možda je to vrijeme za sređivanje računa…“

U svjetlu toga ovdje je zgodno prisjetiti se misli komičara Charlie Chaplina koji je za svoj 70. rođendan rekao: "Kada sam shvatio da je nezadovoljstvo znak upozorenja da živim protiv vlastite istine, danas to zovem Biti svoj. Kada sam shvatio da možeš nekoga uvrijediti ako mu nametneš vlastite želje, to zovem Zrelost. Kada sam prestao uvijek biti u pravu, to zovem Skromnost. Kada shvatio sam da se sve događa s razlogom, to zovem Vjera. Kada sam prestao praviti grandiozne projekte, to zovem Jednostavnost."

Razlikujem tri tipa ljudi

Ljude dijelim na one okrenute sebi, (egoizmu i samoći - ne usamljenosti, ne moraju biti sebični), okrenute drugima odluka(ovisni o drugima – zarobljenici konformizma i druge osjetljive na tuđe potrebe - altruisti, empatični, tj. pomažućeg ponašanja) i one okrenute tradiciji a) koji su joj bezuvjetno odani, b) koji je odbacuju i c) oni koji joj kritički- selektivno pristupaju).

Ljudi okrenuti sebi, a koji nisu sebični uživaju u blagodatima samoće. Kada je čovjek sam, to ne znači da je (ostao) bez sebe. Poznati njemački psihijatar Manfred Spitzer u knjizi Usamljenost navodi primjer kako je zdrava samoća djelotvorni lijek protiv usamljenosti. Samo onaj koji može stabilno živjeti sa sobom sposoban je za život u paru. Ivo Andrić je zapisao da je samoća "raskoš bogatih duhova.". Onaj tko je sam sa sobom ne želi biti sa svakim. Samo takvi znaju za važnost introspekcije.

Identitet i osobnost

Umjesto temeljnog pitanja o tome koja je specifičnost svakog pojedinca i kako graditi svoj identitet, pitanje (razvoja) osobnosti podređuje se plemenskoj, klasnoj, vjerskoj, seksualnoj, nacionalnoj, skupnoj ili rasnoj pripadnosti. Kada se upitniknetko identificira s nekom od tih pripadnosti odlučio je svoje Ja podrediti Mi! Trebamo se koncentrirati na ono što želimo, a manje ono što ne želimo te imati manja očekivanja od drugih, jer su tada minimalna razočarenja.

Očekivanja trebamo svesti na očekivana razočarenja.

Formiranje identiteta stalan je proces u traženju sebe, s pitanjima tko sam, koji su moji problemi, kome pripadam, kome vjerujem ja, a tko vjeruje meni, kojim putem ići i što želim postići.

"Osobe imaju više identiteta budući da imaju više uloga, članovi su više skupina i imaju različite osobine" (P. J. Burke i J. E. Stets u knjizi Identity Theory). Kada smo s prijateljem, jedno smo; kada smo u (subkulturnoj) skupini, s obitelji, igramo druge uloge; kada smo na poslu, igramo treću ulogu... Tome nema kraja. Ovisno o situaciji, uzimamo ulogu za koju mislimo da je primjerena osobi, situaciji, trenutku. "Postajemo ono što se pretvaramo da nismo" (Patrick Rothfuss). To nam je dobar povod da razmislimo koje je naše pravo, a koje lažno Ja!

Jedna nas uloga u nekom trenutku može okupirati toliko da zanemarimo ostale. Mi nismo "jedinstvene osobe", jer je naša osobnost kao i identitet sastavljen(a) od mnogo fragmenata. Zato Đuro Šušnjić u tekstu "Tko sam zapravo ja?" (u časopisu Ideje, 1981.) otkriva da više "nepoznatih ja" stanuje u nama: 1. iskustveno ja, 2. uzvišeno ja (kakav želim biti), 3. pravo ja (kakav sam u društvenom i privatnom životu) i 4. potlačeno ja (ugušeno konformizmom). Ako ja nisam samo ono što mislim da jesam, onda nisam ni što mislim da drugi misle da jesam. Zato se vrijedi podsjetiti Ciceronove mudrosti da je "svatko sebi najmanje poznat i najteže sudi o sebi". Od vremena studiranja pamtim misao jednog osamdesetogodišnjaka koji mi je rekao: "Moj život starca vama je mladima nepoznanica: prvi put živim!"

Ako nemaš svoj svijet, živiš tuđe živote

Ako nemaš svoj svijet živiš tuđe živote, ili živiš život kroz prizmu tuđih naočala. Čovjek nema čvrste oslonce u ljudima, kao što ih nema u snovima niti planovima, jer su oni promjenljivi i relativni. Ima jedna zgodna dosjetka u dijalogu dvoje ljudi….

- Mogu li se upoznati s vama?
- Nema potrebe za tim. Zašto? Meni će biti dosadno, a vama će biti nerazumljivo. - Zašto tako mislite?
- Zato što je meni već dosadno, a vama je već nerazumljivo!

Ovaj dijalog otkriva stranu gubljenja sebe u ispraznim druženjima. To je opisao Charles Bukowski u pjesmi Mizantop: "Kad sam s ljudima nešto se oduzima od mene. Većina ljudi rijetko je zanimljiva. Slušam njihove žalopojke, uočavam njihovu hvalisavost, njihova neoriginalna zapažanja. Tražite da ih prigrlim? Ja ih ne mrzim, samo hoću da se sklonim."

Da nemamo teških dionica u našim životima ne bismo upoznali svoje potencijale, ali ni pravo lice drugih. „Nisu tragični naši padovi. Tragično je samo ako se ne želiš podignuti. Nije tragična patnja, prezir ljudi, nije tragično ako te svi osude, popljuju, ogovaraju i kleveću. Tragično je samo ako ti na to pristaješ, ako pomisliš da si to zaista ti i ne želiš se iz toga dizati." (Tomislav Ivančić, Gdje je izlaz)

Društvenost nije odrednica osobnosti

Ako je ljudska bit društvena, onda čovjek njezino puno ostvarenje zahvaljuje zajednici u kojoj živi i izvan nje ne može ostvariti tu bit. Ako je tako, onda društvo, zajednica, skupina ima(ju) prednost nad svojim članovima budući da joj oni umjetnostzahvaljuju na svome ljudskom biću. Tada prihvaćamo (pogubnu) društvenu predodređenost – da ja nemam istinu, nego istina ima mene, da je sve nametnuto, a Mi je ugušilo Ja. Ako je cilj pripadati bilo kome, cijena je da izgubimo sebe. Odricanje ima smisla samo ako nijedna strana ne žrtvuje dio svoje osobnosti, a to je prava rijetkost. U potrazi za sobom važno je shvatiti da sam samo Ja odgovoran za svoje izbore. "Pazite kakvi se pravite da jeste, jer postajete onakvi kakvima se pretvarate" (Kurt Vonnegut).

Onaj tko je sam sa sobom nema straha od odbacivanja. Nije toliko problem kada ljudi žive na pogrešan način, ali je problem kada "žive na isti način." (Daniel Quinn u knjizi Izvan civilizacije) Ovdje napominjem da su istraživanja pokazala podijeljenost (mladih) na privatni (individualni) i javni (konformistički) život.

Mark Twain je zapisao: "Čim otkrijete da ste na strani većine, hitno morate učiniti nešto sa sobom".

Kada maske postanu dio našeg lažnog ja

Nemali broj ljudi u životu nosi (različite) maske, "ali onaj tko stalno nosi masku, ona s vremenom postaje njegovo lice. U javnom životu više ti je stalo što će drugi misliti o tebi nego što ti je stalo do sebe – kakav stvarno jesi" (Đuro Šušnjić).

Kada se lažno prikazujemo drugima, postajemo onakvi kakvima se predstavljamo da jesmo. "U vrijeme karnevala ljudi pokazuju svoje pravo lice, dok se ostatak godine pretvaraju i navlače kostime normalnosti. Odjeveni u kostime glume ilasami sebi i drugima. U životu igraju propisane uloge, a tek na karnevalu postaju ono što jesu" (Manfred Lütz u knjizi Ludilo).

Khalil Gibran u knjizi Luđak konstatira: "Jednog dana primijetio sam da su mi sve maske ukradene i poviknem: “Prokleti lopovi!” Jedan dječak povikne: “On je luđak!” Pogledao sam prema njemu. Nisam više želio svoje maske. Kao u transu povikao sam: “Blagoslovljeni lopovi koji mi ukradoše maske!” Pronašao sam slobodu samoće."

Lažno Ja s raznim maskama nosimo "zbog straha od neprihvaćanja. U takvoj prikrivenosti dopušteno je ono što se inače ne radi. A onda takva osoba očekuje da je drugi prihvate. Nemamo li dojam da smo zapravo uvijek pod nekom maskom pred drugima i samima sobom? Želimo se drugima prikazati boljima nego što jesmo. O sebi redovito bolje mislimo nego što jesmo; dakle, nismo u istini" (fra Zvjezdan Linić).

Bivša ovisnica mi je jednom otkrila: "Nisam se mogla nositi s maskama. Kod kuće sam bila drago dijete, na poslu besprijekoran radnik, na ulici vjerna djevojka koju svi hvale i pitaju se čime je moj dečko zaslužio djevojku koja je svoj život zapostavila radi tolike ljubavi. Maske sam mijenjala ovisno o situaciji u kojoj bih se nalazila. A najveći je bijeg od maski heroin."

Nemali broj ljudi u životu nosi (različite) maske, ali onaj tko stalno nosi masku, ona s vremenom postaje njegovo lice.: "U javnom životu više ti je stalo što će drugi misliti o tebi nego što ti je stalo do sebe – kakav stvarno jesi." (Đuro Šušnjić).

Zaključno

Čovjek je najveća nepoznanica sebi samome, a traži odgovore na sve i sva (izvan sebe). "Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede rađa oholost." (B. Pascal u Mislima).

Za Mešu Selimovića čovjek je "poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek. On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje volje i odlazi protiv svoje želje." Bez obzira koliko se nekome činila defetistička moja zaključna misao, tvrdim da odlazimo s ovoga svijeta ne poznavajući sebe i (svih) svojih potencijala!

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 29-05-2022, 04:40:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.