Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

"Posljednja prilika ovoga svijeta je empatija"

Ravnodušje je razarajuća bolest vremena u kojemu živimo. Kao i u svakom ratu, tako i u ovom Milišau Ukrajini neki negiraju zločine, drugi ih opravdavaju, treći patološki uživaju u krvavim scenama, a četvrti su ravnodušni. Ovi potonji su predmet ovog osvrta.

Svjetske medije i tzv. suvremeni svijet gotovo uopće ne interesiraju ratne strahote u Nigeriji (od 2009.), Jemenu (od 2011.) i Etiopiji (od 2020.). Sirija je i danas ratna zona. U Južnom Sudanu, Mijanmaru i Somaliji ne prestaju građanski ratovi, a(li) to kao da se nikoga ne tiče! Evo kako jedan tinejdžer komentira nedostatak empatije u medijima: "Prisiljavajući nas da gledamo ubojstva, učite nas da stvari nemaju nikakvu vrijednost, da život životinja nema nikakvu vrijednost, da život čovjeka nema nikakvu vrijednost, da je planet pakao u kojem svatko može uništiti sve i svakoga samo ako se nekome prohtije… Zato opominjemo: ne uči me ubijati! Uči me davati, razumjeti i voljeti!" (www.nahla.ba 2002). Nedopustiva je nezainteresiranost, osobito u slučajevima kada stradavaju civili. Gledati njihova stradanja bez empatije mogu samo emocionalni bogalji.

Svjetski moćnici su nezainteresirani ako nemaju svoje interesi i/ili kada su ratna stradanja drugih u pitanju. Nezainteresiranost za početna stradanja u Ukrajini, Putin je iskoristio za povratak onih teritorija koje smatra integralnim sastavom Ruske republike.

Ukrajina nas podsjeća na naša stradanja i nezainteresiranost Zapada

Od rata u Ukrajini prisjećamo se strahota u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kada "velike sile" nisu reagirale niti se (iz)borile za sprječavanje scenarija poznatog iz Hitlerova fašizma.

Dugo je tzv. razvijeni svijet nezainteresirano promatrao što Hrvatskoj radi velikosrpski agresor. U listopadu 2003. napisao sam tekst za najstariji tjednik u Hrvatskoj − Narodni list o prljavim rukama bivšeg međunarodnog upravitelja za Podunavlje J. Kleina i J. Akashija, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a, koji su relativizirali patnje žrtava i Vukovarkrivnju agresora. Slično njima se ponašala i nekadašnja glavna tužiteljica "haškog tribunala" Carla del Ponte odbijajući krivnju generalštaba JNA, kao glavnom akteru brutalnih likvidacija (i civila)!

Margaret Mazzantini u romanu Napokon rođen, opisuje situacije kada su na Zapadu željeli čuti i gledati vijesti o žrtvama rata iz naših prostora koje su bolesni umovi tretirali kao "lovački rezervat zečeva za odstrel". U romanu opisuje život na ratom opustošenim područjima, gdje je pokopana savjest nezainteresiranošću Zapada. Morbidna znatiželja Zapada povećavala se šutnjom i/ili željom za prikazivanjem opskurnih scena mučenja i ljudskih klaonica.

Nijemo su promatrali ubijanje simbola interkulturalnosti u Vukovaru, Mostaru, Sarajevu… Gospođa Mazzantini otvorila je svoju "frontu rata" u obračunu sa šutećim promatračima – "zastupnicima užasa u Ženevi". U romanu opisuje nezainteresiranost Zapada, koji je "spaljen iznutra". (Mazzantini). Jedna kineska poslovica kaže: "Ne boj se sporog napretka, nego stajanja na mjestu".

Nakon rata u Hrvatskoj oni koji su nam osigurali slobodu nisu postali junaci nego obespravljeni i (još gore) stigmatizirani. Zoran Komar i Elvira Koić, u studiji “Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj”, otkrivaju razloge zbog kojih su branitelji (iz) gubili smisao života: “Nekada su bili ponos društva, najzaslužniji u stvaranju samostalne Hrvatske, a kasnije tretirani kao “junaci” crnih kronika, kriminalci, povlaštena kasta s visokim mirovinama. Bili su odbačeni i izolirani.” U tome mnogi mogu naći svoju ulogu, osobito oni koji su šutjeli na nepravde prema onima koji su stvarali Državu. I to je primjer posljedica patološkog ravnodušja prema našim junacima.

Suvremeni svijet prati sve veća erozija morala

Od utemeljitelja funkcionalističke teorije Emila Durkheima iz 19. stoljeća do danas stoji tvrdnja, a koju prihvaćaju autokratske vođe da se zajedništvo stvara ujedinjavanjem protiv onih koji se smatraju prijetnjom društvenom poretku.

Suvremeni svijet prati sve veća erozija morala uz odsustvo brige za druge. Ideja zajedništva i solidarnosti gotovo se empatijaistopila. Bezosjećajnost je osobito bolna kada su ratna stradanja u pitanju. U kriznim vremenima nas altruizam, tolerancija, suosjećanje i solidarnost čine otpornijima na stres i traume.

Naše je vrijeme određeno indiferentnošću prema tuđim potrebama i problemima, ravnodušjem i gubitkom suosjećanja. Posebno je to prisutno u materijalno razvijenim zemljama. U ekonomski nerazvijenim zemljama dobročinstvo je dio svakodnevice, solidarniji su i zainteresiraniji za patnje i probleme drugih. Zajedništvo među ljudima budi se u dramatičnim uvjetima.

Altruizam i suosjećanje pojave se kao val koji ljude pokrene na radikalne promjene kod velikih katastrofa ili tragedija.

Ivan Rimac sa suradnicima u istraživanju Siromaštvo u Hrvatskoj otkriva da su od dvadeset jedne ispitivane vrednote suosjećajnost i altruizam na dnu ljestvice.

Kada sam se odazvao pozivu predsjednice Saborskog odbora za obitelj, mladež i šport, 6. travnja 2009., na tematsku sjednicu “Efikasnost pravosuđa u slučajevima kaznenih djela koja su počinili maloljetnici”, bio je i Ivo Josipović (tada predsjednik jednog Saborskog odbora, a kasnije predsjednik RH), koji za vrijeme trajanja sastanka indiferentnostnije dizao glavu s prijenosnog računala. Nije podigao glavu s računala ni kada sam opisivao primjer iz vlastitog života, tj. pokušaja ubojstva mog sina i govorio o simbiozi kriminala na relacijama ministarstva pravosuđa i policije! Bio je i ostao nezainteresiran – ukopan u prijenosno računalo! Valjda bi se “probudio” samo kad bi mu (bila) ugrožena vlastita pozicija.

Tomislav Ivančić, znameniti hrvatski svećenik, je jednom apelirao: "Ako dobro gledamo našu povijest sjetimo se: Hitler je bio prva zvijer prošlog stoljeća. Druga je zvijer bila komunizam. Međutim, kad uništiš čovjeku njegovu moralnost, etičnost, on više ne zna kako treba živjeti... Time se ubija ne samo čovjekova moralnost, ubija se čovjeka kao čovjeka, njegovu savjest… Novi poredak je teška zavjera protiv čovjeka i morala… To nije samo kod nas, to je u Americi, u cijeloj Europi…Ako očekuješ dobro, tad si otvoren Bogu i više ti nitko ne može ništa! "– izrekao je u proročkom govoru Ivančić.

Posljedica društvenih deformacija (je)su indiferentni odgajatelji

Paul C. Vitz, koji u knjizi Psihologija kao religija – kult samoobožavanja smatra da za ovakvu situaciju nije kriva obitelj niti je ona "pala na ispitu, već modernizam sa svojim naglaskom na pojedinom i nepromjenjivu pojedincu uhvaćenom u mrežu narcističkih ciljeva". Sada se (u)pita(j)mo zašto nestaje ideja dobra, etičnosti, tolerancije, Psihologija kao religijaaltruizma, suosjećanja, solidarnosti i odakle tolika kriza savjesti!? Odgovor je jednostavan: imamo plodove onoga što smo posijali.

Tako se u permisivnom i indiferentnom stilu odgoja djeci ne postavljaju granice i ne uči ih se pomažućim ponašanjima.

Zanemarujući stil osobina je onih roditelja ili skrbnika koji nisu zainteresirani za odgoj djece. U takvom stilu odgoja nema emocionalne potpore. Takvi lažni odgajatelji emocionalno odbacuju djecu zato što nemaju vremena i/ili volje brinuti se o djetetovim sklonostima, potrebama i interesima.

Indiferentni roditelji zanemaruju svoju djecu u tri aspekta: 1. emocionalno 2. obrazovno i 3. medicinsko i tjelesno zanemarivanje. Psihologijska istraživanja koja se bave tim vrstama zanemarivanja pokazuju drastični porast upravo emocionalnog zanemarivanja kada djeca ne dobivaju pažnju, empatiju niti emocionalnu dostupnost roditelja. Jedan je dječak iz Italije za vrijeme božićnih blagdana izrazio želju: "Bože, učini da večeras moja glava sliči na televizor kako bi me tatica barem ponekad pogledao".

Ukoliko empatiju nismo dobili od svojih roditelja ili skrbnika, teško ćemo je razviti i sami, ali to ipak ne može biti opravdanje za našu nebrigu i ravnodušnost prema patnjama drugih. Indikativno je da nemamo poticajnih knjiga na temu odgoja za emocije, što je temelj moralnog odgoja.

Zaključno

Od svih vrsta inteligencije s vremenom postaje sve manje vidljiva emocionalna. Frans de Wall u knjizi The Age of Empathy (Vrijeme empatije) opisuje brojne primjere kako je empatija prisutna kod različitih životinja, a Mark Twain zamjećuje da je čovjek "jedina životinja koja nanosi bol i u tom uživa." Kad sagledamo posljedice indiferentnosti prema patnjama drugih to će biti prvi znak da se krećemo prema izgradnji temelja zdravog društva, jer ljudski rod i ova civilizacija se mogu održati samo empatičnošću, solidarnošću i altruizmom!

Poznata je Senekina izjava da se “ljudski rod održava dobročinstvima i slogom” pa Beiliz ispravno zaključuje da je "posljednja prilika ovoga svijeta empatija".

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 26-06-2022, 08:12:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.