Šator časnih sestara, 30. lipnja 2022. – predstavljanje knjige Nevenke Nekić: „Naša klecala i baklje / Djelovanje, stradanja i mučeništva u Družbi sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga”; Zagreb, Družba sestara svetoga Vinka Paulskoga, 2022.

Riječ autorice Nevenke Nekić 

Papa Ivan Pavao II. poljubio je hrvatsku zemlju prilikom posjeta i rekao da je ljubljena. Nikada ni jedan stranac nije to učinio. To se ne može dogoditi ako čovjek zaista ne voli ili ne suosjeća s narodom koji je u ovom slučaju prošao sličnu povijesnu sudbinu kao što su to prošli poljski i hrvatski narod. Pojavio se veličanstveni lik ovoga Pape na koncu XX. stoljeća i čak tri puta došao u zagrljaj zapuštenom i zanemarenom hrvatskom narodu te rekao važnu misao: Bit ćete mi svjedoci!

Eto, svjedočimo ovom knjigom o drami, tragediji časnih sestara milosrdnica koje su stradale u okrutnim, nemilosrdnim komunističkim vremenima, osobito tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata. Ona je posvećena prvenstveno ovim sestrama, a njih je sedam, koje su umorene na okrutne načine i za koje očekujemo uzdignuće na oltar jer su podnijele krvnu žrtvu. Ali knjiga obuhvaća i druge žrtve, robijašice i mučenice koje su umirale po zatvorima ili po povratku s robije. Svjedoči i o onima čije su krvave haljine stizale bez riječi na portu ovoga samostana, a primateljice nisu smjele ni riječ progovoriti. Knjiga svjedoči o općoj bijedi i poniženju ovoga časnoga sestrinskoga reda, Crkve u cjelini, svjedoči o karakteru bezbožnoga komunizma, krvoločnoga ustroja koji je od prvoga dana postojanja pa sve do danas ostao isti. Svjedoči za sve neznane, strijeljane, mučene ili samo pale od iscrpljenosti. Ta opaka doktrina, ideologija komunizma, postoji ne samo kao stvarni ustroj mnogih država i u našem suvremenom svijetu, ona se sačuvala i u misaonom sklopu suvremenoga čovjeka nekada kršćanskoga Zapada. Osobito u potomcima ubojica.

nasa klecala i baklje

O razmjerima zločinačkoga djelovanja komunista svjedoči knjiga francuskih auktora: Stephane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panne, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek i Jean-Louis Margolin ( Pariz, 1997.). Zabilježeni su milijuni, zabilježene države i logori, ali nigdje ni spomena o zločinima u Jugoslaviji. Taj propust ispravlja msgr. Juraj Batelja dvije godine kasnije knjigom: „O grozovitostima komunističke vladavine u Hrvatskoj”.

Da je kršćanstvo religija raspete pravde, svjedoče žrtve u svim državama koje su potpale pod vlast komunista, ali u odnosu broja stanovnika i žrtava unutar Crkve, ni u jednoj kao u Hrvatskoj. U rastućoj amplitudi ispisanoga sotonskoga obrasca koji je poslao Lenjin 1918. s uputama koga likvidirati, uz navedene kategorije stanovništva, daje se i naredba da treba u narodu pobuditi silan strah, a da sve te zločine počine kako on savjetuje: „Nađite najokrutnije ljude“!!! Iz toga psihološko-masovnoga orgijastičkoga kaosa vođena je boljševička revolucija, a po uzoru na nju i sve ostale, pa i ova u Jugoslaviji. U knjizi donosimo dokument koji je odluka CK SKJ što svjedoči o namjeri likvidacije svih neprijatelja komunizma i to s nadnevkom rujna 1941. Dakle, ništa nije bio incident, slučaj i izgred, sve je bilo planirano od prvoga dana. Osobito ako se uzme u obzir hrvatski narod.

Već je davno izrečena i dokazana tvrdnja da je cijela trojstvena udružena ideološka najezda XX. stoljeća fašizma - nacizma - komunizma počivala na istim temeljima bezboštva, straha i represije. Uvijek se najprije udara na Boga. Po tome se prepoznaje totalitarni sustav. Bio je to početak nove epohe u povijesti čovječanstva koja razdoblja uvijek prati barbarizacija.

Sukladnost bešćutnosti, krvološtva i razloga zločina gotovo su iste u svim trima ideologijama, pa shodno tome i mržnja na Boga i Crkvu i sve dionike koji na bilo koji način sudjeluju u crkvenom životu. Posebna mržnja kao kamen temeljac vlasti komunista bila je upravo mržnja na Crkvu. Sustav je funkcionirao kao kontrapunkt: ortodoksije odanih ubojica resile su duhovna praznina, prostaštvo i razbojništvo komunista koje se atribucije povećavaju u mržnji na žrtvu koja se ističe suprotnostima - čistoćom, duhovnim bogatstvom i ljubavlju prema bližnjemu. A tko je mogao biti upečatljiviji u toj suprotnosti od primjerice s. Žarke i nesretne neke Soke Šolaje koja sestru želi osobno strijeljati! U ubojici plamti mržnja na sve ono što Žarka jest, a ona sama nije. U materijalnom smislu Žarka nema ništa, u duhovnom neprocjenjivo bogatstvo. Osim toga ne treba zanemariti i činjenicu da je s. Žarka Hrvatica!

Pojam časti i savjesti nestale su u javnosti komunizma. Prodane duše odrekle su se misli kako sloboda počinje istinom. Inteligencija u tom razdoblju hrvatske povijesti podijelila se: jedni su zašutjeli i u tom anesteziranom stanju ostali takoreći do danas. Drugi su podanički radili za komunističku elitu i sudjelovali čak u likvidacijama i časnih sestara.

Sestrinski društveni status prije dolaska komunista na vlast zaslužuje visoko mjesto u zdravstvu, školstvu, društvenom, znanstvenom, karitativnom, apostolskom i inom djelovanju. O tome svjedočimo u knjizi. O njihovu svjetlu kao kontrastu tami koja je nastojala mnogo puta uništiti njihov rad. Kakvo li se bjesnilo nadvilo nad škole koje su imale simbol i temelj u riječima: PRO DEO ET PATRIA! Tu se njegovala znanost, glazba, likovna umjetnost, običajne vrijednosti hrv. naroda, molitva i vjera u Boga, osobito domoljublje. Komunisti su u doktrini i ludilu uništenja protivnika bili duboko reakcionarni, a njihova bezreligioznost ne postoji: to je sukob živoga Boga s religijom samoga Sotone.

Time što se suprotstavljalo identitetsko biće hrvatskoga naroda pa shodno tome i Družbino poslanje njihovu lažnom progresu, bio je izgovor komunistima za zločine i mračnu reakciju protiv smisla svijeta i istinskih osnova života. Zar ne vidimo kako se to događa i danas? Njihovo ukidanje Boga imalo je za cilj ropstvo duše, oduzimanje svakoga sadržaja jer čovjek se nije imao kamo uzdizati. Družbine zavjete nisu željeli razumjeti ni prihvatiti, turobna komunistička stvarnost lišena je dubine tajne pred licem Boga, lišena je istine, antropologije i kozmologije, punoće bivstva, nasilno skrenuta s puta i konačno života. Narod se bojao i šutio pa i otpadao od vjere sablažnjen ateističkom doktrinom i sekularizmom. Mislioci su odavno zaključili: komunisti su do užasa bez dara i na njihovim djelima leži pečat ogavnosti i čame.

I konačno LAŽ. Na laži su počivale sve komunističke prosudbe i presude, na laži kao temelju ostaju i danas. Nije istina, kažu, da su ubijali i vine i nevine, nije istina Križni put hrvatskoga naroda, nije istina uništenje časnih sestara u logorima, nije istina Huda jama, Jazovka, stotine ubijenih svećenika, nije istina da postoje stotine grobnica, nije istina da su sestre spasile nekoliko stotina Židova u slavnoj bolnici na Vinogradskoj cesti i da je tu glavnu organizaciju vodio Alojzije Stepinac i to od 1938. godine.

Konačno, mrzili su i zatajili da su sestre Družbe sv. Vinka Paulskoga bile vrsne profesorice, znanstvenice, liječnice, spisateljice, slikarice, glazbenice, dramske spisateljice, uz svoju zavjetovanu karizmu. Tko danas zna za sestru Bernardinu Horvat čije se djelo predstavljalo u Hrvatskom narodnom kazalištu 1931. godine, da se zvalo „Mali vrtec ograjen” i da se izvelo zajedno s misom Marka Soljačića? Ili izvrsna literarna tragedija „Jiftahova kći”? Nema te antologije ili povijesti hrvatske književnosti gdje su zabilježena ta djela.

Plitkost i jednodimenzionalnost materijalističkoga nasilja uništilo je mnogo generacija. Nestajali su savjest i hrabrost, čast i vrline srca i uma. Časne sestre ponižene su dvostruko - svoje zavjete morale su gubiti u mračarama, nama nedostupnim mučionicama, kao i Majka Božja koju su bestidno prikazivali i nijekali kao i sve svetinje Katoličke crkve na nama nepojmljive načine. I ne samo katoličke. Svijet je bio sastavljen od karagmazova i šutljivoga naroda.

Časne sestre su izdržale, skrovito i čudesno preživjele zatvorene unutar samostanskih zidova, osiromašene i opljačkanih dobara umirale i od tuberkuloze. U znanim i neznanim grobovima počivaju u hrvatskoj ljubljenoj zemlji. Onda su uskrsnule u slobodnoj hrvatskoj državi, obnovile dio svoga bogatog nasljeđa. Jer u svakoj zemlji, pokrajini gdje su djelovale, donosile su sobom visoke standarde života, uljudbe, ljepote i Božje nazočnosti. Pouzdane, vjerne i čiste kreirale su po Božjim nacrtima zemaljski sklad i ljubav prema bližnjem kao temelj svoje karizme.

Zato su naša klecala i baklje.

Nevenka Nekić

 

 

Uto, 11-02-2025, 06:57:19

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.