Ubogo novinarstvo

Moglo je biti i tandaramandarabago stil, ali ovaj naslov je kraći i nema skrivalice. Ne želimo pisati o strašnim zlicama od opaka koji silno mrze Hrvatsku, a žive dobro od njezinih izdašnih honorara i tko zna čega još, nego o pojavama artističkoga nastupa u krugovima novinarstva onih koji su slabašno potkovani u općem obrazovanju, pa i u temama o kojima raspravljaju sa sugovornicima, a to uvjetuje neki drski, nasrtajni stilistički postupak. Taj zajednički nazivnik obraćanja tobožnjih novinara otvara se već nekoliko godina poznatim naoko hrabrim i nepristojnim tikanjem s nesretnikom koji se odazvao ili odbio razgovor, a nalegli novinar(ovo ima oba roda) ne odustaje.

Nema tu doslovnoga tikanja, ono je samo implicite sadržano u ponižavajućem postupku bez obzira radi li se o velikom intelektualcu, međunarodnom znanstveniku, ili minornom ministriću ili zastupniku u Hrvatskom Državnom Saboru, koji ne može ništa objasniti, ali odgovara samo s dvije riječi: što skorije! (kao ona mala kokica u vezi turske konvencije i mnogi drugi).

Dakle, novinar ima pravo istraživati, tražiti, ali mora znati što istražuje i to ne na osnovi bijednih podataka do kojih je IstraživanjeNovinar ima pravo istraživati, tražiti, ali mora znati što istražuje i to ne na osnovi bijednih podataka do kojih je došao guglanjem po guglometru, nego na temelju puno dubljega znanja iz povijesti, zemljopisa, filozofije, sociologije, znanosti, osobito iz područja suvremene političke zbilje koja se vodi iza zatvorenih vrata itd.došao guglanjem po guglometru, nego na temelju puno dubljega znanja iz povijesti, zemljopisa, filozofije, sociologije, znanosti, osobito iz područja suvremene političke zbilje koja se vodi iza zatvorenih vrata itd.

Teror takozvanih novinara

Taj stil naprčitoga stava prema nesretniku kojega pita jadni novinar uveo je još odavno neki latinični atrofirani mozak koji je posjeo u svoju basnoslovno plaćenu emisiju na HRT jednoga svjetskoga jezikoslovca najvišega ranga kojega imamo, znanstvenika Radoslava Katičića i njemu nasuprot, da prostite, nadasve stručnu u tom području severinu ili jugovinu, kako vam drago. Krivica je na znanstveniku jer se nije trebao odazvati u takvu emisiju. Ostaje pitanje je li bio obaviješten tko će nastupati?! Ako jest, nije trebao sudjelovati. Tu je ona dr. Katičiću očitala prodiku o svom stavu kojega je svim srcem podržao nedoučeni novinar završene osnovne škole. To je liberalno i pravedno jer svatko ima svoju istinu o svemu. Točka.

Ovo je samo jedan mali primjer stalnoga terora takozvanih novinara tankoga pismenog i usmenog znanja i izražavanja, a osobito prostačkoga i drskoga nasrtanja ili upadanja u riječ ispitanika koji ponekad mora odgovarati na stupidna pitanja jer u protivnom će ga proglasiti neprijateljem demokracije.

Čudnovati, nekada posvuda ispirsingirani kljunaš koji je morao poskidati pirsinge, vodi svakoga dana najvažnije emisije i to po nekoliko sati na državnoj televiziji. Njegovo neznanje izaziva otužni osjećaj u ipak obrazovanom hrvatskom puku, bar u onom dijelu kojega su dragi nam komunisti zvali nečestita inteligencija. Tako, za primjer, u emisiji gdje se pozovu sudionici Hrvatskoga proljeća, sirotan ne zna tko je tko, brka ljude, izjave, događaje, pa se na opomenu jednoga sudionika opravda: tako tu piše! I nikom ništa. Ali to nije umanjilo njegovu prčevitost. No on je doista benigan u odnosu na gore spomenute i nespomenute „velike“ novinare.

Bezobrazni odnos prema predsjednici RH

Jedan uvriježeni stilski postupak je bezobrazni odnos prema predsjednici RH- magistri znanosti gospođi Kolindi Grabar Kitarović. Posljednji intervju koji nam je uprizorila Nova TV, bio je više nego drsko skakutanje u visokim štiklama tobožnje poznavateljice svih mogućih područja, jer nema toga što ona ne bi znala: upadati u riječ, obvezno!, nametati „istine“ samo njoj poznate iako nije stručna za to i to područje, ponavljatiu nedogled jedno te isto pitanje nadajući se odgovoru što ga ona ima zapisana u tekici, a mirna i pristojna sugovornica ne će pa ne će da ga baš tako oblikuje.

Treba se diviti bilo kojem ispitaniku na takvoj stolici koji to smireno izdrži i ne ustane te napusti mlađahnu bezobraznicu. Treba se diviti i pitanjima koja podsjećaju nas, koji smo to prošli, na ona divna iz „informativnih“ razgovora u Petrinjskoj ili Đorđićevoj. Ne sadržajem pitanja, nego načinom, artizmom, stilom četvrtastoga mozga - ići ćeš u zatvor jersi mislio ili nisi mislio, ali ćeš misliti nešto što nama ne odgovara! Bez obzira na ispravnost postupaka ispitanika, u posljednjem slučaju Predsjednice RH, kojoj se ne može dokazivati izdajnički karakter ni lopovluk ni NovinariMnogi od nas isključujemo Novu TV čim se najavi ovakav prilog, a uključujemo ako se pojavljuju vrsni novinari poput Ivane Petrović ili Andrije Jarka. Ima jedna odlika koja ih izdvaja od ostalih: čestitost i ČAST, istina u izvješćima, prosudbe koje uvažavaju tuđe znanje i habitus, ljudske vrline, tuđe traume. Novinari trebaju spoznati svoje mogućnosti, ali i svoja vlastita ograničenja, svoja neznanja koja bi mogli ispraviti čitanjem i učenjem da bi dorasli temama, a konačno i hrvatskom jeziku gdje najčešće ne poznaju četiri akcenta, rečeničnu kongruenciju ...itd... pa rabe strane izraze deklinirajući ih kao bijedu jer ne poznaju vlastiti jezik.podlost; koja baš zbog ograničenja što nameću sami diplomatski protokoli, može pogriješiti, ili oprezno obavljati dužnosti znajući da ne smije naškoditi svojoj Državi ni narodu na dugu stazu.

Dakle bez obzira što general Gotovina nije bio kriv, a nepismeni i mrzitelji vlastite Domovine su ga unaprijed osudili i, dapače, snimili čak i novinarske priloge podužega trajanja koje će objaviti na dan njemu osuđujuće presude, na njihov užas, oslobođenja, ti su ostali na javnim medijima, postali još prčevitiji i svoje neznanje i drskost potencirali do maksimuma.

Ne poznaju vlastiti jezik

Zato mnogi od nas isključujemo Novu TV čim se najavi ovakav prilog, a uključujemo ako se pojavljuju vrsni novinari poput Ivane Petrović ili Andrije Jarka. Ima jedna odlika koja ih izdvaja od ostalih: čestitost i ČAST, istina u izvješćima, prosudbe koje uvažavaju tuđe znanje i habitus, ljudske vrline, tuđe traume. Novinari trebaju spoznati svoje mogućnosti, ali i svoja vlastita ograničenja, svoja neznanja koja bi mogli ispraviti čitanjem i učenjem da bi dorasli temama, a konačno i hrvatskom jeziku gdje najčešće ne poznaju četiri akcenta, rečeničnu kongruenciju ...itd... pa rabe strane izraze deklinirajući ih kao bijedu jer ne poznaju vlastiti jezik.

Ovo je bio samo povod da se prikaže mali dio našega ubogog novinarstva u kojem ovoga trenutka dominira tema iz nekakvoga opskurnoga apisa o kojem ništa ne znamo, osim da je to nadimak poznatoga Dragutina Dimitrijevića Apisa, oficira odanoga lozi Karađorđevića koji je s ostalim urotnicima 1903. ubio Miloša Obrenovića i suprugu Dragu Mašin, razrezao u komade i bacio kroz prozore, a kasnije bio ubijen od istih Karađorđevića. Ali to nije naša tema. Međutim, asocijacija je neminovna.

Isto tako sudbina hrvatske nacije i ostalih stanovnika RH danas je na vagi poradi prostitucije, glupih smsova i takvih efemerija, pa ako nije u središtu pozornosti lgbt i promjena spolnih organa, onda je prostitucija, kao najstariji zanat na svijetu. To su stvarno najvažnije teme o kojima svaki dan razmišlja cijela hrvatska nacija kao i vasceli svet. Koga briga za radnike u brodogradilištima, ta ionako smo zatvorili Brodograđevni institut, a uskoro ćemo i Fakultet; koga briga za ukidanje nastave povijesti, uništenje hrvatskoga jezika u udžbenicima u domovini i inozemstvu; koga briga za zločince koji drsko šetaju po našim ranama i jamama ne samo u Vukovaru, a osobito u njemu, i ispituju branitelje jer su neki od zločinaca i visoki funkcionari!!!

A stilski postupci jadne novinarske istaknute dvadesetorice što harače medijima, ne bi opstao ni u jednoj državi EU - ta neki od njih ne znaju kojega je roda riječ večer u hrvatskom jeziku! Jedu dobro, ali ne znaju deklinirati riječ zajutrak! U slast!

Nevenka Nekić