Povodom prosvjeda u Vukovaru

Opet smo sami u nastojanju da sačuvamo ovo zemaljsko prostranstvo koje smo duboko orali stoljećima i zasijali kostima naših mrtvih predaka. Tri su rata DRNaši organi u RH uhitili su junake i čak ubili neke heroje Domovinskoga rata; na sebe su digli ruku preko tri tisuće branitelja; ni jedan od njih nije podigao ruku na zločince koji se šetaju oko nas ili sjede na visokim stolicama; dozvolili smo da se smrtonosna i krvava zvijezda bani poljima i stratištima hrvatske domovine u ime propaloga totalitarnoga komunističkoga režima; nismo zatražili ratnu odštetu od RS iako imamo pravo na nju.u dvadesetom stoljeću vođena uvijek protiv istoga neprijatelja! Nikada nismo našli posmrtne ostatke u cijelosti ni iz jednoga! Posljednji Domovinski obrambeni rat odnio je više tisuća do sada skrivenih tijela naših milih s kojima smo zajedno živjeli, zajedno patili i koji leže zatrpani našom pa i neprijateljskom zemljom. To je naša tuga i smisao naše potrage za njihovim posmrtnim ostatcima, to nam nalaže Nebo izemlja po kojoj treba tiho i pažljivo koračati jer oni su tu negdje: u polju iza Ovčare, iza Bajera, iza Veleprometa, u dubini nove tržnice u ovom gradu pakla i slave, u Vukovaru gdje rane nisu zaliječene.

U rane se dodaju sol i otrovi nemara i podlosti onih s naše hrvatske strane, a isto tako i istih zločinaca koji su tu negdje i naslađuju se našim sjećanjima u kojima umiremo svaki dan za jedan san o plemenitoj i pravednoj i pravnoj hrvatskoj državi. U nama ječe posljednji glasovi naših mladića, djevojaka , starica i staraca, u njima je plač pet stotina djece koji traže svoje nestale roditelje.

Tražimo kosti naših dragih

Ništa ne tražimo što nam ne pripada: tražimo kosti naših dragih koje se za čudo Božje otkrivaju na poljima oko Vukovara, ali se odmah i zataje jer sudionicima zločina to smeta. Naši organi u RH uhitili su junake i čak ubili neke heroje Domovinskoga rata; na sebe su digli ruku preko tri tisuće branitelja; ni jedan od njih nije podigao ruku na zločince koji se šetaju oko nas ili sjede na visokim stolicama; dozvolili smo da se smrtonosna i krvava zvijezda bani poljima i stratištima hrvatske domovine u ime propaloga totalitarnoga komunističkoga režima; nismo zatražili ratnu odštetu od RS iako imamo pravo na nju.

Mi smo u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu legalisti, protivnici smo svakoga nasilja, a posebno poštujemo doprinos onih Srba koji su se borili u Domovinskom ratu u obrani hrvatske domovine poput Peđe Mišića, našega počasnoga člana, vašega sugrađanina. Mi ne želimo nikakvim metodama rušiti legalno izabranu hrvatsku vlast koja će na izborima pred svojim narodom dobiti ili izgubiti vjerodostojnost.

Možemo ponoviti riječi koje je izrekao veliki hrvatski književnik Vlado Gotovac davne 1991. godine: „ Ja vas volim i ja se vama ponosim!I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Ne želim umrijeti od srama.I mi Hrvati kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni- ta strašila- nemaju od čega umrijeti, jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima.!“

Nevenka Nekić