Only zunzarije&vuvuzele

Je li Selak Raspudić uvrijedila majmune?

Ostah osupnut kada sam u Večernjaku pročitao da je u saborskoj raspravi zastupnica Selak Raspudicvladajuće koalicijske većine (HDZ) optužila zastupnicu Selak Raspudić (Most) da je svojim riječima u raspravi uvrijedila sve građane Hrvatske. Naravno, da je ovo izazvalo i znatiželju, jer, osobno, zastupnicu Selak Raspudić uvrštavam u sam vrh, saborsku zastupničku elitu po znanju, erudiciji, elokvenciji... I značaju!

Što je to uvrjedljivo rekla zastupnica? Prema Večernjaku rekla je: „Kada se govori o uvjetima kupovanja, Hrvati na razini cijele EU stoje najgore. Prema razini potrošačkih prava Hrvatska je treća najniža u Europi. Hrvati su najveći majmuni i najveći luzeri u EU. Oni su ti koje će se najlakše nasanjkati, prevesti žedne preko vode kada govorimo o potrošačkim pravima. U našoj se zemlji ruše temeljna potrošačka prava. Pa koga to neće zaboljeti što, za razliku od drugih u EU, jedemo lošiju hranu.“.

Jedemo lošu hranu

Zanimljivo za nas kaj kupujemo u velikim robnim centrima. Mi to otprilike znamo, jer kad dojdemo doma vidimo kaj Hranasmo kupili kad raspakiramo šarenu ambalažu, iz mjeseca u mjesec sve skuplje, ali nikada se, pa ni uz kavu na terasama, ne bi usudili to reći ovako elokventno kako ne bi ušli u radarski snop „fakepolicije“. Sabor je ipak Sabor. Analize o kakvoći hrane nisu poznate, ako postoje bilo bi ih zanimljivo pročitati. Ključno je, haha, svi nekaj u zadnje vreme ključamo, koliko je na našim policama robe koja se našla kod nas, jer nije bila prodana negdje drugdje, a vrijeme protječe. Druge države koje drže do sebe i do svojih građana brinu se za njihovo zdravlje. Imaju cijeli sustav koji se strogo poštuje. Iz pričanja mi je poznat tretman u Švedskoj. Jer zdravlje ulazi na usta.

Ali zanimljiva je i asocijacija koja pada na pamet, jer zastupnica vladajuće većine nije našla za shodno komentirati ništa o navodima, niti jednu riječ o ni jednom navodu zastupnice Selak Raspudić, osim usporedbe Hrvata s majmunima. Osim proširivši i poopćavajući, da se, po njenom, uvreda odnosi i na nehrvate što njezinim riječima daje još težu specifičnu težinu. Naravno političku. To nas izaziva na konstataciju o razini odnosa i raspravama i šumom među saborskim zastupnicima i pozicije i oporbe ali i svojevrsnim dijalogom gluhih. Jedni šumom, drugi drumom, da se ne bi izgubili u šumi, ovaj puta ambalaže. O čemu je bila rasprava o kojoj pišemo?

Razina rasprava između pozicije i oporbe

O raspravi o prijedlogu Nacionalnog programa zaštite potrošača od 2021. do 2024. uz obrazloženje podnositelja i naglasak da bi se njime uredilo i pitanje dvojne kvalitete proizvoda. Naglašeno je da ako se utvrdi da se roba istog naziva, ali različite kakvoće stavlja na različita tržišta, bit će predmet inspekcijskog postupka i sankcioniranja. Pohvalno. Ali o tomu, samoj problematici, već znamo iz osobnog iskustva iz početka devedesetih, i naravno kasnije, do danas, kada je jedan visoko reklamirani učinkovit deterdžent pokazao u Njemačkoj kao rezultat bjelilo, a kupljen i primijenjen u Zagrebu malo sivlje bjelilo. Ista stvar je bila s bijelom tehnikom, a da se prehrambenoj robi i ne govori.

U Jugoslaviji se za život brinula organizacija „porodica i domaćinstvo“

O tomu se na ovaj način raspravlja ovdje i sada, trideset godina od postojanja hrvatske države iliti republike. MajumunNemremo ne posegnut u pamćenje i sjetiti se kako je ta problematika izgledala nakon proteka trideset godina bivše države, dakle oko 1975. samo glede organizacije i aktivizacije u zaštiti potrošača. Sjećamo se da je na tom području djelovala organizacija „Porodica i društvo“ s aktivnim pristupom pomoći obiteljima, a refleks je bio u organiziranju savjetovanja, izložbi, sličnih manifestacija, nastupima na sajmovima, a izlazilo je i više novina i časopisa sa sadržajima iz tog dijela života. Zanimljivo je bilo i objavljivanje ocjenjivanja prehrambenih proizvoda s opisom proizvoda i preporukom. Bio je to svojevrsni semafor za kupnju određenih proizvoda. Ocjenjivači su bili stručni, a ocjene su se odražavale kako na prodaju, tako i na poboljšanje kakvoće. Danas toga nema, nema ni ocjenjivača, ni objavljivača. Ni kakve, takve, iz aspekta potrošača, orijentacije potrošača.

Mene osobno zastupnica Selak Raspudić nije uvrijedila svojom izjavom i usporedbom Hrvata s majmunima... A kako bih se trebao osjećati kada dođem i otvorim vrećicu s čipsom, kupljenim po meni odgovarajućoj cijeni, koji ne bi vjerojatno mogao prožvakati ni majmun, od Tarzanove Čite do Gorila u magli (film), a kamo li ja s puno starijim i plombiranim zubima. Slično je s keksima i sličnim slatkim proizvodima... Jučer sam u hladnjaku našao tubu tartar umaka. Pet minuta sam tražio s najboljim naočalama i povećalom promjera 10 centimetara nadnevak trajnosti i našao mjesto, ali su utisnute brojke bile nečitljive...

Mesarski pultovi – glavni žrtvenici potrošačke „religije“

Da glavna mjesta obožavanja u trgovinskim centrima, a to su prostori prodaje mesa ne spominjemo. To su glavni žrtvenici potrošačke religije. Sjajno aranžirani, odlično primijenjeno osvijetljeni, bogati po sadržaju... Savršeni. Kupac bi pojeo sve izloženo, sirovo, gdje svaki mesar kaže da se radi o svježem mesu, ne smrzavanom, friškom. I onda kod pripreme skužiš da je nemreš priredit da jestivo omekša. I onda tražiš recepte za pretpripremu i ljudsku prehranu tvrdog mesa koje se ne skuha ni u expres loncu... Podrijetlo i uporabni rok na sitnim rukom pisanim ceduljicama. Kaj si kupil, kupil si u viđenom stanju. Nitko te nije prisiljavao da kupiš...Čista uživancija. Ali, za koga... Je li moguće da na takvim žrtvenicima ima i mesa starijeg od deset godina?

Majmune općenito, pa ni u ovom slučaju ne bi trebalo podcjenjivati. Koliko se sjećam po genomu se od ljudi razlikuju oko tri posto. Taj tri posto im je omogućilo da ne krenu ljudskim razvojem nego na razvoj u prirodi. Znamo ih uglavnom iz zooloških vrtova, i igranih i dokumentarnih filmova. Nisu tak bedasti. Sve što jedu, prvo kušaju, a ako im ne odgovara, ispljunu. Nemaju sustav prodaje, zajednički izgrađenih naselja, prometa. Žive u prirodi i hranu nalaze i eventualno otimaju... Od ljudi. Teško se hvataju, teško dresiraju, samostalni su, kada se žele sakriti nevidljivi. Tako da ih ljudi, ako ih žele upoznati istraživati, moraju prvo naći, promatrati i onda se priključiti ako im majmuni to dopuste.. Recept života za pohvalu, a svatko neka misli svoje.

Majmunima se možeš približiti ako ti oni to dopuste

Ovaj puta zadržimo se samo na prehrani i u civilizaciji i u prirodi. Majmuni su izbirljivi. Za razliku od njih čovjek nije, ali je civilizacijski razvio sustav nadzora hrane. Razvio je i za pandemijske potrebe, ali i za svakodnevicu i zdravstvo dakle lijekove i liječnički poziv, da bi preživio. Hrane li se ljudi bolje od majmuna? Na prvi pogled da, sudeći po punim šarenim policama hrane. Imaju širi izbor od majmuna, ali ih je civilizacija prisilila da ne koriste instinkt pljuvanja, ako nešto ne valja. Instinkt je tu na strani majmuna, a čovjek tek doma odlučuje hoće li nešto zamrznuti, ne znajući koliko je to puta prethodno zamrzavano i otapano u prijevozu. A ostalu kupljenu robu nije lako baciti jer je za to dan novac. Potrošen. Zato zarađuje farmacija.

Lijekovi

Zdravlje za naše farmaceute počinje u crijevima, a ne u ustima...

A da je put od robnih centara do ljekarne postao i postaje sve složeniji pokazuju i sve veće police sa sve brojnijim ljekarničkim proizvodima, pravo ambalažno šarenilo, za rješavanje probavnih smetnji, problema. Svih bolesti od usta do anusa. Tome se pridružuju sve brojnije televizijske, časopisne, novinske reklame istih proizvoda prodrle su kućnih kaučeva. Zdravstvene analize i statistike bolesti unutrašnjih organa za probavu i urinarnog trakta nisu poznate, a ako ih ima nisu poznate široj javnosti. I o viagri, se puno piše, ali posljedice nisu baš previše jasne.

Toliko o ljudskom i majmunskom življenju. Neka svaki čitatelj, ako je došao do ovog dijela teksta sam sebi odgovori je li uvrjeda čovjeka zvati majmunom, ili majmuna zvati čovjekom. I tko bi se u ovom političkom i visoko saborski politiziranom slučaju trebao osjećati uvrijeđenim. A u politiku se šteli mešati nebi.

DRAN

 

Sub, 19-06-2021, 13:27:25

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.