Oluja stoji visoko i neukaljano kao vrijednost za sva vremena i za sve hrvatske naraštaje

Bili su tako blizu...

Dok zahvalni Hrvati u domovini i širom svijeta svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, slave konačnu pobjedu svoje slobode, pravde i istine; velikosrbi neumorno smišljaju nove kontra propagandne podvale i puni osvetničke mržnje na sva zvona oplakuju taj dan.

Mora se priznati da imaju za čim žaliti. Razlog je velik kao velika Srbija. Zamislite, da nije bilo Tuđmana, hrabrih branitelja i Oluje, kako bi im danas ta Velika Srbija ljupko izgledala. Prostirući se od bugarske granice pa preko velika SrbijaDrine, polovice BiH i 'Republike Srpske Krajina' sve do Jadranskog mora u zaleđu Zadra. Kud ćeš većeg plijena i sreće od toga?

S druge strane zamislite da velikosrpski fašisti nisu Olujom zaustavljeni u svom genocidnom pohodu koji je za sobom ostavio stotine tisuća mrtvih i ranjenih, milijune raseljenih i unesrećenih? Na što bi Hrvatska s graničnom crtom Virovitica-Karlovac-Karlobag i Kninom kao četničkim nožem u srcu, danas sličila? I što bi bila? Isto ono što i današnja BiH. Država koja postoji samo u imenu. Talac 'srpskih krajina' u sklopu 'nove', još gore Jugoslavije dominirane velikosrbima.

Zato kada uskoro, prigodom obljetnice Oluje, nekad najbliži Miloševićevi suradnici u agresiji na Hrvatsku i njihovi duhovni vođe na komemoracijama svog neočekivanog poraza počnu liti krokodilske suze nad svojom nesretnom sudbinom i prosipati žuč po hrvatskim 'fašistima' koji su ih spriječili da ostvare svoj dugo pripremani i žarko željeni cilj, moramo ih razumjeti. Bili su tako blizu.

To što sada u svome jadu i nemoći po običaju izvrću pilu naopako i od žrtve prave krvnika pričama kako je Oluja bila 'genocid i najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata' nikoga ne bi trebalo brinuti jer svatko, tko nije velikosrbin, zna da to nema veze s istinom i stvarnošću.

Gole činjenice

Krenimo od činjenica:

- Nesporno je da smo u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije 1991. - 95. imali jednu zemlju koja je bila agresor i dvije zemlje koje su bile žrtve agresije. Agresor je bila Srbija,a žrtve agresije Hrvatska i BiH na čijim se teritoriju rat vodio.

- Isto tako nepobitna je činjenica da su Srbi u brutalnim osvajačkim pohodima od Vukovara u Hrvatskoj do Srebrenice u BiH počinili stravične zločine i genocidne masakre, golema etnička čišćenja, pljačke, silovanja i razaranja.

- Hrvatska nije izabrala rat, nego je bila prisiljena na samoobranu od napada pobunjenih Srba, velikosrpske JNA i paravojnih formacija iz Srbije koji su okupirali jednu trećinu njenog teritorija. Cijeli svijet je tada zadivljeno svjedočio Vukovarkako su napadnuti Hrvati 5 godina vodili neravnopravnu borbu s daleko nadmoćnijim neprijateljem na svojoj zemlji, za svoju zemlju.

- Demokratski izabrani predstavnici hrvatske vlasti i tadašnji predsjednik Franjo Tuđman imali su dužnost i obvezu braniti svoje građane i štititi svoje teritorije od velikosrpske pobune i agresije. I u tom smislu poduzimati određene osloboditeljske akcije.

- Hrvatska je na kraju rata vojnoredarstvenom akcijom Oluja povratila dijelove svog teritorija koji su bili okupirani od velikosrpske JNA i pobunjenika. Bio je to opravdan odgovor na barbarsku agresiju, etničko čišćenje i otimačinu hrvatskog teritorija.

- Tom akcijom, kojom je zapovijedao general Gotovina, hrvatska vojska je ne samo povratila hrvatski teritorijalni integritet, nego je nakon toga razbila i srpske snage u susjednoj BiH - 'spriječivši time genocidnog manijaka generala Mladića da u opkoljenom Bihaću napravi još veći genocid od onog u Srebrenici' (ABC News).

- Munjevita pobjeda u Oluji i nezaustavljivo napredovanje hrvatske vojske prema Banja Luci prisilili su Balkanskog mesara ('Butcher of the Balkans') Slobodana Miloševića, da diplomatskim putem žurno zatraži prekid rata. Kako velikosrbi i u BiH ne bi ostali praznih ruku (Memoari američkog mirovnog posrednika, Richarda Holbrooka)

To su gole činjenice i tu se nema što puno dodati osim najvažnije činjenice, koju velikoSrbi nikako ne žele primijetiti ni priznati. Za sve žrtve u Oluji i Domovinskom ratu na jednoj i na drugoj strani, krivi su isključivo Slobodan Milošević, njegovi najbliži suradnici i ratni huškači (danas 'mirotvorci' u Beogradu) Vučić, Dačić, Šešelj, Drašković, Bokan, kapetan Dragan,... i njihove korisne budale u Kninu. Da nije bilo njihove agresije i želje da prošire teritorij Srbije na račun Hrvatske, ne bi bilo žrtava.

Ni na jednoj strani.

Neuspjeli pokušaj kriminalizacije Oluje

Što se 'genocidne Oluje' tiče, eminentni vojni i pravni stručnjaci od Jeruzalema do Washingtona koji su je do u detalje proučavali, potvrdili su da je provedena u skladu s najvišim standardima vojne doktrine, s posebnim ciljem izbjegavanja civilnih žrtava.

Što je sa 'genocidno protjeranima'? Tu se očito radilo o unaprijed izrežiranoj predstavi za svjetsku javnost na osnovu koje se kasnije planiralo optužiti i osuditi Hrvate. Naime, svi relevantni dokumenti i svjedočenja međunarodnih Carla del Pontepromatrača na tada okupiranom dijelu Hrvatske potvrđuju da je do iseljenja pobunjenih hrvatskih Srba došlo po zapovijedi iz Beograda, a izvršilo ga je 'krajinsko vodstvo' prije dolaska hrvatske vojske. To svaki 'protjerani' Srbin zna.

O tome postoje knjige, audio i video zapisi, a to su na haškom sudu posvjedočili čak i neki čelnici tadašnje terorističke paradržave 'krajine' kao i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, koji je kao neposredni svjedok na terenu rekao: 'Kada je hrvatska vojska došla, tamo stanovništva više nije bilo'.

Pa iako se dakle jako dobro znalo tko je i po čijoj zapovijedi iselio pobunjene Srbe, na Međunarodnom kriminalnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu, pod vodstvom gospođe del Ponte, Hrvatsku se, preko u tu svrhu žrtvovanih generala Gotovine i Markača, od žrtve agresije pokušalo napraviti agresorom.

Namjera je bila da se kriminalizacijom Oluje i osudom za 'udruženi zločinački poduhvat napada na regiju Krajina i protjerivanje 150.000 etničkih Srba' ponište postignuća obrambenog Domovinskog rata, raspodjeli krivica za rat podjednako na Srbe i Hrvate, ugradi u međunarodni zakon da je hrvatska država stvorena na zločinu i etničkom čišćenju te time potkopa legitimnost njenog teritorijalnog suvereniteta.

Drugim riječima, željela se uspostaviti moralna i pravna osnova za Veliku Srbiju kako bi se kasnije teritorijalnim ucjenama prisililo Hrvatsku da ostane u novo planiranoj 'zapadnobalkanskoj' zajednici sa Srbijom.

Očito, da tako tendeciozno konstruirana optužba kasnije nije srušena, Milošević bi postigao svoj cilj. Naime, od početka pokretanja ratova na tlu bivše Jugoslavije strategija velikosrba u Beogradu bila je da izbjegne odgovornost glavnog i najvažnijeg izvora agresije. Kako bi poslije, na temelju haške osude Oluje, pred drugim međunarodnim sudovima mogli tražiti da se pod njihovu kontrolu vrate željeni, prije toga vojno okupirani 'srpski' dijelovi Hrvatske.

 'Brijunski transkript' i Mesićeva asistencija

Bili su sigurni da će u tome uspjeti jer su pripreme terena iza zavjese bile temeljite i sveobuhvatne. Tko je mogao pomisliti da će haški globalisti za plaćenog prikupljača dokaza i glavnog suradnika Carli del Ponte u kreiranju optužbe protiv Hrvatske odrediti nikog drugog do člana 'vlade' propale terorističke paradržave 'krajine', Savu Štrpca. MesićZnakovito inzistiranje na terminu Krajina u haškoj optužbi rječito govori da su se njeni kreatori u potpunosti bili poistovjetili s velikosrpskim osvajačkim ciljevima u Hrvatskoj.

Osim toga imali su i skrivenog keca u rukavu, kada je na suđenju u Hagu Slobodan Milošević u jednom trenutku pred TV kamerama teatralno gurnuo ruku i džep i izvukao famozni Tuđmanov 'brijunski transkript' kao krunski dokaz o planiranom 'etničkom čišćenju Srba'. Zanimljivo, taj za potrebe optužbe dorađeni dokument, u Miloševićev džep došao je iz kabineta tadašnjeg hrvatskog predsjednika i tajnog haškog svjedoka protiv Tuđmana - Stipe Mesića!

Vidite s kolikom su lukavošću i ledenim cinizmom, velikosrbi, uz pomoć globalista i pete kolone u Hrvatskoj, na sudu u Hagu pripremili i pokrenuli pravnu i političku ofanzivu poništavanja postignuća Domovinskog rata, nazivajući postignuće hrvatske slobode 'zločinačkim pothvatom i 'povampirenim fašizmom iz II. svj. rata.'

No, pokazalo se da istina na kraju uvijek pobjeđuje jer se dogodi da nekako na površinu isplivaju ključni dokazi i činjenice koji ogole uzroke i pokušaje zlonamjernih laži i prijevara. Tako se i neutemeljeno sklepana konstrukcija Carle del Ponte i Save Štrpca, uz asistenciju Stipe Mesića urušila kao kula od karata pred Žalbenim vijećem Haaškog suda. A suđenje Tuđmanu, preko žrtvovanih hrvatskih generala pokazalo se kao obična farsa.

Suđenje generalima pobjedničke vojske?!

Bilo je to u povijesti prvo suđenje generalima pobjedničke vojske koji su u nametnutom i neravnopravnom ratu, na svom tlu, uspjeli časno obraniti svoj narod i zemlju od agresije i okupacije. Njihovom osudom očito se željelo stvoriti preduvjete i osnažiti plan stvaranja 'nove' regionalne zajednice i ponovnog taočenja Hrvatske.

Iako je oslobađajuća presuda za hrvatske generale izazvala golemi šok i razočaranje u Beogradu, to nije pokolebalo balkanski perfidnu industriju laži i mitova da nastavi s još žešćom antihrvatskom propagandnom kampanjom. Da i Haagdalje slijepom upornošću okreću pilu naopako i koriste svaku prigodu kako bi ocrnili hrvatski narod i potkopali mladu hrvatsku državu.

Goebelsovski moćna velikosrpska propagandno-medijska mašinerija, predvođena Vučićevom papigom, Milomirom Marićem i zborom osuđenih ratnih zločinaca nastavlja neumorno rigati antihrvatsku mržnju 24 sata dnevno pokušavajući narodu u Srbiji nametnuti uvjerenje kako je sve zlo (učinjeno i ne učinjeno) prema Srbima od strane Hrvata, zlo koje je svojstveno Hrvatima kao urođenim 'fašistima' i 'srbomrscima', a da nije posljedica njihovog zla, obrane od njihove nezasitne grabežljivosti i bestijalnih zločina koje su počinili osvajačkim nasiljem nad hrvatskim narodom.

Pogledajte malo te njihove ostrašćene medije, TV i filmske produkcije gdje se odvratno, gotovo manijački manipulira i pretjeruje, kako patnjom i brojem žrtava Jasenovca tako i 'protjeranih' u Oluji čime vladajuća velikosrpska elita nastoji pozornost javnosti sa osude za genocid u Srebrenici odvući u II. svj. rat i nepostojeće 'etničko čišćenje Srba u Oluji'. Ne bi li time stigmu 'genocidnog naroda i fašista novog doba', nad kojom Milomir Marić u svojim emisijama svakodnevno cmizdri, prebacili sa sebe na Hrvate.

Ili je barem podijelili s njima.

Ratni zločinci i huškači o humanosti i miru?!

No, nikakve izlizane laži o Jasenovcu i balkanski primitivna dreka o 'genocidnoj Oluji' kojom su 'fašisti Hrvati izvršili najveće etničko čišćenje nakon 2. svetskog rata proteravši sa vekovnih ognjišta pola miliona (?!) nevinih Srba' ne mogu, iako je to Vučićev i Dačićev cilj, zasjeniti i baciti u zaborav genocidne zločine i etnička čišćenja stotina tisuća nesrba za vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH.

Njihova uloga i odgovornost u barbarskoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH ni sa čim se ne može zamaskirati ni opravdati. Vučić i Dačić toliko su kompromitirani svojim sudjelovanjem u svemu tome da danas apsolutno nemaju Vučić Glinanikakvo moralno pravo spominjati NDH, ustaše i Jasenovac. Uzimajući u obzir broj žrtava velikosrpske agresije, njih dvojica nisu dakle ništa manja sramota za srpski narod, nego što su to osnivači i upravitelji jasenovačkog logora za hrvatski narod.

Što god tko mislio, velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH 1991. - 95. po načinu provedbe i posljedicama za napadnute narode, bila je nedvojbeno fašistička. Copy-paste Hitlerove agresije na Čehoslovačku i Poljsku. Neka nam Vučić, Dačić, Šešelj, Handke, Zuroff i Greif objasne zbog čega bi dakle genocidno- porobljivački velikosrpski fašizam iz 90-tih, danas trebalo tretirati drugačije od onog Hitlerovog iz 40-tih? Ili od bilo kojeg drugog fašizma u svijetu? U čemu je razlika?

Dopustiti dakle glavnim ratnim huškačima i osuđenim ratnim zločincima u agresiji na Hrvatsku i druge susjedne zemlje da danas svojim žrtvama dijele lekcije o antifašizmu, humanosti, miru i demokraciji, moralna je i politička perverzija najniže vrste.

'Hrvatski' mainstream mediji u službi izjednačavanja krivnje

Nakon raznih bjelosvjetskih izložbi urešenih 'ukradenim slikama nacističkih strahota iz Treblinke, Ukrajine, Latvije i Poljske' (David Goldman 'American Thinker') i poturanja morbidnog konstrukta, Dare iz Jasenovca, gdje god se mogla poturiti, sada im je najvažnije da se unaprijed uvježban i u vlastitoj režiji organiziran jednodnevni bijeg pobunjenih Srba iz Hrvatske, medijski, filmski i na sve druge načine, prikaže kao nezamisliva i neviđena ljudska tragedija.

Užasne tragedije, mučenja i patnje koje je hrvatski narod proživljavao svaki dan za vrijeme petogodišnjeg, ničim ometanog barbarskog orgijanja na okupiranim hrvatskim teritorijama, za srbijanske političare, povjesničare i novinare su jednostavno nepostojeći događaji i teme. Kod njih se sve uvijek vrti u uhodanom krugu vječitog 'hrvatskog fašizma' medijii vječite 'ugroženosti' hrvatskih Srba, koje politikom paranoidnog straha vješto koriste kao trojanskog konja i topovsko meso u ostvarivanju svog konačnog cilja.

Petogodišnja divljačka tortura, okrutni zločini, pljačke i silovanja, s kojima se napadnuto i okupirano hrvatsko pučanstvo svakodnevno suočavalo, potpuno su nestali s radara srbijanskih i 'hrvatskih' medija i političara kao i interesa 'međunarodne zajednice'. Za njih je izgleda još jedino preostalo pitanje kako što prije vratiti natrag i bolje udomiti 'prognanike' iz Srbije.

U skladu s time 'hrvatski' mainstream mediji pozornost sve više skreću na srpske žrtve, povratak srpskih 'prognanika' te obnovu 'srpskih' područja i imovine.

Branitelji i domoljubi koji su iznijeli najveći teret Domovinskog rata te gradovi i područja koji su podnijeli najveće žrtve velikosrpskog zločina i razaranja sve više padaju u nemilost i zaborav, a u prvi plan se gura tiha jugonostalgija i promocija regionalnih zvijezda koje podstiču 'tko nas bre zavadi' pomirbu.

Ako znamo da su zločinačko velikosrpsko nasrtanje i nasilno posrbljavanje Hrvatske u zadnjih 100 godina bili neprestani izvor patnje i neopisivih tragedija hrvatskog naroda onda obrana od takve ugroze ubuduće bi morala biti cilj i svrha djelovanja svakog hrvatskog političara. A ne da se sada, kao guske u magli navođene jugonostalgičnim i paraobavještajnim medijskim smećem tipa Jutarnji, Večernji, 24 sata, Nacional, Globus, Index, Novosti... sve više priklanjaju izjednačavanju krivice za zločine i odgovornosti za 'građanski rat na našim prostorima'.

Što u budućnosti možemo očekivati od Beograda?

Tragična iskustva iz prošlosti dviju Jugoslavija i Domovinskog rata jasno su nam stavila do znanja da sebi više nikada ne smijemo dopusti iste kobne zablude i naivnost glede budućih podvala i planova velikosrba u Beogradu. Posebice se ne smiju podcijeniti njihove iznimne sposobnosti obmanjivanja i manipuliranja vlastitim i drugim narodima. Cijena koja je u prošlosti za to plaćena obvezuje današnju Hrvatsku da više nikada ne dopusti biti žrtvom prijetvorne velikosrpske politike Beograda, niti zatečena novim napadom iz Srbije.

Kao podsjetnik na to što u budućnosti možemo očekivati od Beograda neka nam posluži masovna renesansa velikosrpstva u srbijanskoj politici i medijima koja je danas gora nego u Miloševićevo vrijeme. I u sklopu toga dobro upitnikpodmazana i ponovo zahuktala 'bivša' matrica sotonizacije Hrvata u kojoj velikosrpska elita s Vučićem na čelu ne štedi ni novaca ni napora da srpski narod, EU i globalističke centre moći premreži profesionalnim antihrvatskim lobistima i alarmistima koji će ih stalno uvjeravati kako je 'fašizam u Hrvatskoj postao regularna i opšteprihvaćena pojava'. Predstavljajući sebe kao 'faktor mira i stabilnosti na Balkanu'(!?)

Možemo li dakle na temelju dosadašnjih iskustava i današnjeg ponašanja Beograda računati na to da će subverzivne djelatnosti u odnosu na današnju hrvatsku državu i pretenzije na hrvatske teritorije ikada prestati? Možemo li se nadati da će se velikosrpska elita ikada odreći svog grabežljivog ekspanzionizma i gorljive želje za izlaskom na 'srpsko more'? Ne. Nikada.

Samo će, isto kao i do sada, svoje ponašanje i politiku prilagođavati novonastalim uvjetima, pripremati teren i čekati novu povijesnu prigodu. A dotle će svoje mitovi i laži o 'fašistima' Hrvatima i dalje fabricirati, svom narodu tisuće puta ponavljati, i širiti ih svijetom.

Pogodan povijesni trenutak

S ovako masivnom kampanjom huškačkog antihrvatskog rasizma kojom srbijanski mediji svakodnevno bombardiraju građane Srbije nije pitanje hoće li, nego kada će (što otvoreno najavljuju) velikosrbi koristeći pogodan povijesni Šešeljpalizastavutrenutak opet krenuti u osvajačku agresiju na Hrvatsku i bivše 'bratske zemlje'. Pogledajte samo tu količinu mržnje koju u ostrašćenu antihrvatsku, antibošnjačku, antikosovarsku i anticrnogorsku kampanju svakodnevno ulažu 'bivši' velikosrpski političari, osuđeni ratni zločinci, novinari-propagandisti i povijesni revizionisti pa će vam biti jasno zašto se Vučićevoj Srbiji apsolutno ne može vjerovati. Ni u čemu.

Trenutno vodeći hrvatski političari najveću bi grešku napravili kada bi pod pritiskom 'prijatelja' iz Beograda, birokrata iz Bruxellesa i 'međunarodne zajednice' sorošovih globalista, zaboravili dosadašnji velikosrpski teror, zločine i agresiju, počeli popuštati velikosrbima i prestali slaviti Oluju. Naivno vjerujući kako je vrijeme da se sve to zaboravi, bezbrižno opusti i uživa u svojoj lijepoj i konačno slobodnoj Domovini.

Takvo uvjerenje najbolja je priprema terena za novi krug rata i moguće uništenje novostvorene hrvatske države.

Najsretniji događaj u povijesnom pamćenju hrvatskog naroda

Kada se ovih dana budemo prisjećali dana ponosa i slave iz doba Oluje moramo biti svjesni koliko su Hrvatskoj i danas potrebni jugoprošlošću neopterećeni i uspravni političari. Koji će bez tereta velikosrpskih laži i mitova doći u Olujahrvatski kraljevski grad Knin izraziti dužno poštovanje hrvatskim braniteljima i žrtvama. Ali i bez kompleksa nametnute krivice skupa sa svojim narodom proslaviti pobjedu nad opakim neprijateljem koji nas je želio uništiti.

Nema sumnje da će obilježavanja nadolazeće 26.-te obljetnice vojnoredarstvene akcije Oluja kod slobodoljubivih Hrvata na poseban način probuditi sjećanje na te dane ponosa i slave. Na veličanstveni 'Tuđmanov trenutak' razvijanja hrvatskog barjaka na vrhu kninske tvrđave koji je u sebi simbolizirao postignuće svega onog za što su najvrjedniji sinovi i kćeri našeg naroda naraštajima patili i ginuli.

Taj će trenutak bez sumnje ostati upisan kao najsretniji događaj u povijesnom pamćenju hrvatskog naroda jer svatko sa zdravim razumom zna da ono što su Tuđman i hrvatski branitelji postigli Olujom stoji visoko i neukaljano kao vrijednost za sva vremena i za sva hrvatska pokoljenja.

Željko Dogan

Pet, 17-09-2021, 15:28:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.