Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Kako nestati u Hrvatskoj

Ima tako tjedana u nas, kad ni dvije kolumne nisu dovoljne. Ovo je jedan od takvih tjedana... Zarko PotocnjakKao što smo i najavljivali, nakon (programirane) turističke sezone virus (očekivano) divlja. Imamo više od tri tisuće zaraženih. Kako slučajno, kako očekivano.

Ostavio nas je Žarko Potočnjak. Velik čovjek i velik glumac. Bio je onaj pravi zagrebački dobroćudni fakin s Trešnjevke ili Trnja, obvezno s periferije i svakako uz zarazni osmjeh. S Potočnjakom odlaze u povijest legendarni a stvarni vrckasti likovi iz svakodnevnog života Grada. Nezamjenjivi, nenadoknadivi i neponovljivi. Žarko Potočnjak nesebično je davao sebe kako u ratu na prvoj crti, tako i u glumi na prvoj crti. Bilo mi je jako žao čuti da se povlači iz glume a sada vrlo žalim što nas je ovaj velik čovjek tako naglo, prerano i zauvijek napustio. Odlazi stara, umjetnička garda. Neka mu je laka hrvatska zemlja!

Izbavitelj ni luk mirisao...

Kaže on nama kako je, za sanaderštinu nepostojeća (?) njegova odgovornost. A kako ne bi postojala Izbaviteljeva HDZodgovornost? Što je taj vrli Izbavitelj učinio pri preuzimanju stranke? Je li ikoga prijavio Uskoku? Je li uočio da je prije njega bila provedena velika pljačka u HDZ-u? Za sada, za više od trideset milijuna kuna! Je li i u što posumnjao? Neee, naš vrli Izbavitelj preuzeo je stranku kano je ona bila apoteka. Ništa njemu nije bilo sumnjivo a uvjeren sam, dobro je i temeljito pregledao financijske knjige. Bilo mu je znači važno tek zasjesti a ne talasati. Kako onda nije odgovoran za sve to gnojno što se zbivalo prije njega? Štoviše, on je revizijom potvrdio da je sve u HDZ-u a prije njega, bilo divno. I takav je HDZ-e preuzeo. Nije odgovoran? Pa kako to? I sad nam taj Izbavitelj glagolja kako on s time nema ništa. Ma molim vas, kome on to maže oči? Odobravanje kriminala isto je što i njegovo počinjenje. Jedino ako nam i Izbavitelj, poput vrlih i časnih Jandrokovića i Bačića ne ponudi izgovor: nijesam znao. Onda dobro, rekla bi Jadrančica. Ne, nisu svi oni bili u toj (istoj) vlasti. To se nama tek pričinilo. Oni bi, sada kad je pravomočje tu, brzo samo nestali. Jednostavno ne? E ali ne će ići.

A onda je Izbavitelja sustigao proces Agrokor, gdje se neke očite stvari više ne će moći skrivati. Ne će moći reći: to je bilo prije mene. Grupa Borg čini se sudski gubi. Pa je li u tome svemu i Izbaviteljivih prstića? Ma ne će biti. I on i Švebministrica Dalić mogli bi (za)ostati „nevini“ u korupciji. Jerbo, Todorić to sve više je. Hoće li Izbavitelj i njegovi Izbaviteljčići i sada tvrditi da s time ništa nisu imali? Ne će proći.

Mala digresija: što se novih promjena u Domovinskom pokretu tiče... imam samo jednu rečenicu: Cijenjeni Penava čuvajte se Radića! Toliki se nisu čuvali Sanadera pa nam eto (tek) sada nude svoje (potpune?), a neuvjerljive (Borg) amnezije. Jadno.

Još je jadnije imenovanje Roberta Šveba za čelnika HRT-a, čovjeka u evidentnom sukobu interasa, ali očito kadra koji politika može držati za jednu stvar. Takvi su tzv. hrvatskoj politici i najtraženiji. Ako niste ucijenjeni, kako onda politika može upravljati vama?

Tišina po Buljan Flander i Richter

Jeste li primjetili kako je naglo zavladala tišina, muk po temi Buljan Flander? Tome unatoč tvrdim: hvala Bogu da je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander napokon bila prisiljena dati ostavku.

Možda će vas začuditi, ali imam podatke. I zbog njih mi je jako drago da je pedijatar dr. sc. Darko Richter bio također prisiljen na ostavku.

Registracija kao svemirskog broda

Gledam koliko papira ispunjavaju na obveznom osiguranju, tehničkome i na kasku a koliko prilikom kupnje auta. Cijeli jedan fascikl, rečeno hrvatski. Dođe mi ih žao. Ali ljudi samo provode zakon. Kaže mi prodavač: prije deset godina ispunjavao sam upola manje papira. Odlično, znači napredujemo. Sačuvaj Bože da se nešto od tih vrlih stavki objedini, recimo tehnički, obvezno osiguranje i eko porez i porez. Ali ne, sve to mora biti poseban papir. Što bi birokracija inače radila. O srušenim stablima da bi se sve ovo uspjevavalo i o celulozi, ne ću ni govoriti. A kad dolazite s novim autom na registraciju prvo morate na upis, zatim na registraciju. Pa nećemo valjda sve obaviti na istom šalteru. Bilo bi to djelatnici prenaporno. Nikada i nikako naprijed. O prometnim dozvolama da i ne govorim, one Birokracijabaš moraju (već u dugim desetljećima!) imati tri lista i čak pet stranica, sačuvaj Bože da je sve napisano sprijeda i straga. Da ne kažem koliko europskih i svjetskih zemalja prometnu dozvolu uopće ne poznaje. Ako ste platili osiguranje za svoj auto, pa čemu onda prometna?? E ali... kako inače naplatiti svaki papir? Stvoriti dojam da se tu nešto radilo i obavilo. Ili obabilo?

Što za policiju, koja jedina i ponajviše uživa u prometnim dozvolama, primjerice znači međuosovinski razmak? Ma da ga nijesam časkom povećao? Što im znači kubikaža i kilovati, da ne će možda na cesti mjeriti osim maligana i kompresiju? Što im dakle znači gomiletina podataka s kojom ne mogu baš ništa. Ako sumnjaju da je neki vozač stavio preširoke gume ili povećao kompresiju ili smanjio kubikažu, ako misle da je stavio netvornički ispuh – pa neka ga fotografiraju mobitelom i pošalju na tehnički. Neka ga obvežu da u policijsku postaju u roku od tri dana donese potvrdu o nalazima tehničkoga. Treba li zato ispisivati čak pet stranica prometne? I tako u milijunima komada. Treba i mora. Ako policajac ne zna kako se snima mobitelom. Sve je to s prometnom, samo nepismenim glupanima, potrebno. I sve to u eri računala gdje su svi podaci o vozilima pohranjeni i lako ih je naći na stanicama tehničkog ili u računalima osiguravatelja. Trebalo bi napokon biti dovoljno upisati ime i prezime, OIB i registraciju vozila pa da sve napisano u prometnoj ode zauvijek u povijest. E ali...

U CAL nema šanse da nestanete

Davne 1989. vozio sam iz LA za San Francisco i iza sebe primijetio na otvorenoj cesti policijski auto koji me slijedio. PolicijaNe, ne biste vjerovali, oni ne zaustavljaju, ne lampavaju svjetlima, ne tule sirenama (kano u akcijskim filmovima) oni vas ne uznemiravaju nepotrebno, samo zato da bi se divili vašoj prometnoj. Njih to štivo uopće ne zanima. Pokraj njihovog vozačevog sjedala je računalo. Tipkovnica i zaslon. Upišu vaše podatke i sve znaju iz registracije. Ma kakva prometna. Ubrzo su me zaobišli i mirno otišli dalje. Prijatelj mi je objasnio: nemaš prekršaja ili nemaš deset globa za parking. Ne zanimaš ih! E ali Hrvatsku policiju sve zanima, zato prometna. Logično. Sve ti ona kaže. Pusti ti računalo! Ima tu i virusa... Ne bute vi meni nestali, veli nama Hrvatska nam policija. Ona time i tako vjerno postupa. Još iz prošloga stoljeća.

Diližansa, a ne pošta

Nedavno sam iz Oroslavja (nedaleko Zaboka) poslao običnu kuvertu s listom papira i prometnom dozvolom vozila. Platio sam preporučenu pošiljku i platio sam pošiljku s povratnicom. Time sam platio višekratno više nego da sam tu pošiljku, iste te gramaže, poslao obično. No vidi vraga, pošiljka je stigla na odredište tek drugi tjedan u petak. Naime, u ponedjeljak, koju minutu prije podneva, poslao sam pismo u Sisak. A ono je putovalo: utorak, srijedu, četvrtak, petak, ponedjeljak, utorak, srijedu, četvrtak… sve do petka popodne! Povratnicu još nisam dobio. Kad sam zvao poštu Oroslavje, kazali su mi kako je normalan rok isporuke 3 do 5 radnih dana. No kako sam vidio iz priloženog, HPmojoj maloj nenormalnoj pošiljci trebalo je čak 9 (devet!) radnih dana. Inače nevjerojatnih - čak 11 (jedanaest) punih dana!!

Možda je u Hrvatskoj pošti (i) ovo sasvim normalno, stanje redovno, ali klijentima sigurno nije. Ne pomaže im ni odgovor da sam pošiljku trebao poslati prioritetno pa bi tada navodno stigla u roku od tri radna dana. Tko mi je to kazao u pošti? Nitko. Glavno da vam obvezno nutkaju neke druge bezvezne usluge i proizvode. No, nije li i to puno previše? Tri dana Zabok-Sisak, kano smo u 19 stoljeću. Konjska zaprega, sa samo jednim upregnutim konjem, diližansa, stigla bi iz Oroslavja šumskim putevima glatko do Siska u samo dva dana. Ali mi smo u 21-om stoljeću. Možda Hrvatska pošta ima službu na biciklima? Ali, pa i na njima pošiljka bi stigla za dva dana. Doduše ako im ne pukne guma. I ako poštar ne mezi po lokalnim gostionicama i ne jezdi po usputnim krčmaricama. No možda su morali hraniti i pojiti kojnje, pa to onda traje li ga traje. Znate kak kojnji sporo žvaču, ko deve. Ni pošta kriva. Imaju parodontozu.

Oroslavje je samo nekoliko kilometara udaljeno od Zaboka. Iz Zaboka najmanje dva puta dnevno vozi vlak (po novo izgrađenoj pruzi!) do Zagreba. Trebam li reći koliko vlakova dnevno (ne tjedno) vozi iz Zagreba kroz Sisak pa dalje na jug? Što je dakle zapreka Hrvatskim diližans-poštama i postajama uzduž pruge da pošiljku proslijede i isporuče unutar 3 a ne čak za trostruko: za 9 dana?? Poštu čak ni poslovično spori hrvatski vlakovi i dotrajale (jednošinske a dvosmjerne) pruge ne mogu opravdati. Osim ako prekrcaj pošiljaka sa zabočkog na zagrebački vlak ne traje pet dana. A i to je očigledno u Hrvatskoj moguće. Znate kak je. Ni to lahke.

Nadam se da za povratnicu ne ću morati čekati dodatnih i cijelih devet dana, ipak su Hrvatske pošte sada upoznale rutu pa morti budu u povratku, zeru brže. Jer još uvek sam optimist, unatoč Hrvatskim poštama. Glavno je da se pošiljka ni zgubila. Jer: toliko tega vu Hrvatskoj za tren nestane, pogotov ak su to (Sanaderovi) penezi.

Informacije radi, ispričavam se zbog slijedećih činjenica unaprijed: još negdje 2003/2004 slao sam poštu u Čile, u obalnu i tihooceansku La Serenu. Bumo rekli to je ne sam drugi kontinent već i sasma jena druga hemisfera. Drugi kraj sveta, tam daleke, dole, ne. Zel sam si Fedexa. Došli su pri mene doma u roku od sam par sati. Stavili pred menom u kuvertu mojega listlina, zapečatili ga i pozdravili me zelo srdačno. Odnesli su sve u njihov zbirni centar. Cena opće ni bila velka. Sam osam dneva kasnejše moji su mi iz Čilea javili da su primili pošiljku! Halo?! Halo, drugi put!! Zabok-Sisak duže neg Zagreb-La Serena, Čile?? Vu kojem to, lepo prosim, stoleću, daklem, živi i tobož nekaj dela Hrvatska pošta? Morti se otpošiljavljaju po kurirčekima, koji pešačiju vu cokulami i kurja si oka nabijaju? Ak bu se zgubili (i oni) mi ih je jahke žal.

Javor Novak

 

Sub, 4-12-2021, 20:47:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.