Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Klasićeva istina

Osim tipičnog komunjarskog pristupa historiji Klasić se u svojoj jučerašnjoj nizanki obrukao da ne može više. Ili može? Osim tipičnih velikosrpskih laži o djeci za koju ne kaže da su Kozaračka djeca, koja su Klasićspašavana i udomljavana a koja su došla u vrlo lošem stanju, Klasić koristi upravo te teške kadrove da bi dokazao zločinački tretman Pavelića i države prema njima. Unatoč tome što postoje brojne povijesne knjige i radovi koji pokazuju istinu o spašavanju te djece, tipično bizantinski Klasić, svemu unatoč, ponavlja svoju agit-prop “istinu”. Njegov uradak zapravo je makulatura o kojoj je nepotrebno govoriti, pa ću samo još dodati ovo: u upravo odgledanoj epizodi redatelj i Klasić idu tako daleko da puštaju Pavelićev govor, njega ne čujemo, a na to montira frenetično oduševljen pljesak naroda i dizanje ruke na nacistički pozdrav. Slijede kadrovi koji govore jedno, govornike ne čujemo a trio fantastikus: Miljenko Bukovčan, Dario Špelić i Hrvoje Klasić puštaju neki svoj komunjarski i povijesno iskrivljen tekst. Koja krivotvorina, ni Vučić ju ne bi znao proizvesti. Koja fabrika laži, kako trulo i pljesnivo.

U svom stilu, HRT još ne zna bi li piški ili kaki, pa onda prvo pušta Klasićeve tv-montaže povijesti, a zatim odličnu Vrdoljakovu seriju Duga mračna noć. Ono kao HRT se ne može još odlučiti što je u stvari istina. Ona mu je (kompromiserski) negdje između. Pa nije prošlo, nego tek 75 godina, nije nego tiskana cijela biblioteka povijesnih knjiga. Ali, HRT-u treba Klasić, da reprogramira događaje i raspiruje komunjarsku propagandu, 2021! A i to neznalački.

Žensko medijsko nasilje

Kratko želim sumirati nedavnu emisiju Otvoreno o otuđenju djece: u studio su bile pozvane tri žene, točka. Linkom su Otvorenobile uključene još dvije žene. Točka. Ukupno komada pet. O temi nije govorio niti jedan jedini muškarac, otac. Točka. Riječ otac, u emisiji, koja je trajala točno 50 minuta bila je izgovorena samo dva puta (jednom od voditelja!). Ni riječi o verbalnom nasilju, ni riječi o nasilju nad muškarcima. Već desetljećima uporno se pokušava progurati muški pojam: zlostavljač a pojam zlostavljačica uopće “ne postoji”. Dok je tako jadno i neistinito stanje stvari na sceni, nasilja će biti sve više, baš kao i zloporaba i zlostavljanja djece. Tko takav pristup podržava ili ne razumije ili ne priznaje istinito stanje stvari, ne bi se smio ne samo baviti djecom nego niti javno istupati. Ovo je još jedna u moru mnogih diskriminacija očeva od strane HRT-a. Ni prva a niti posljednja. Nažalost. I to je zagrebačka i hrvatska trulež.

Esdepenjare u bratoubilačkom ratu

Oslobodi me Bože bombardiranja vijestima o esdepenjarama, pa makar i u bratoubilačkome ratu. Što tu nije jasno? SDPEsdepenjare su htjele biti s ovlastima centralnokomitetlija e ali došla je kakva-takva RH demokracija i od toga ništa. Sanjali su da će rezati sve ono desno i po sredini, smicati ljude, uništavati im karijere, slati ih u zatvore ali od toga ništa - kakva je takva je RH demokracija. Nema više: “tko nije s nama taj je protiv nas”. I što im je onda preostalo? Ostalo im je da takvi kakvi jesu - čista suprotnost demokratskim vrijednostima, svoju autoritarnost upere prema samima sebi. I sad se kolju, svađaju i izbacuju međusobno, sve kao nekad prema drugima. Sad su sami sebi đelati. Kad više ne mogu pronalaziti i proizvoditi vanjske, našli su tolike unutarnje neprijatelje. Neka njih bratoubilačkoga rata. Tako će biti i s Možemo koji već zorno pokazuju Ne Možemo!

Tomaševićevi vodoskoci

Ono, što se već pokazalo (za one optimiste koji su k tome imali i iluzije) jest to da s dolaskom Tomaševića za gradonačelnika, Zagreb dobiva bukača (to smo znali) koji se valjao po cesti (i to smo znali) ali i (što je mnogo važnije i štetnije) potpuno nesposobnog gradonačelnika. Njegove tiskovne konferencije vašar su neznanja, neodgovaranja na novinarska pitanja i slike cijele njegove nemoći i velikog neznanja. Tome usuprot, još traje medijska kampanja kojom se uporno i sasvim nekritički istoga uzdiže u nebo. Ono kao: dajte mu vremena, dečko će se kad tad zbrojiti. No, sve Tomaševipokazuje da on to ne može. Odavno je sve jasno: imamo vrhunski nesposobnog gradonačelnika nakon onog mafijaški vrlo sposobnog.

Bilo je to jednog lijepog toplog i sunčanog dana kad sam se s HRT-a na Prisavlju, uputio doma. Pogledom na istočno pročelje Nacionalne i sveučilišne knjižnice imao sam što vidjeti: debeo, nekontroliran mlaz vode šikljao je obilato. Sve do vrha drugoga kata! Slično samo mnogo ružnije, onome na švicarskom jezeru. Bager, koji je imao iskopati rov za cijev do budućih Bandićevih vodoskoka, zakačio je magistralnu vodovodnu cijev i otvorio jedinstvenu Bandićevu fontanu. Inicijalnu. I tako je to trajalo i trajalo, dva sata, voda je nemilice kuljala kao da je besplatna. A sve mi to masno, svaki mjesec, plaćamo. Kasnije, po nekakvome nazovi projektu, sagrađeno je šest ili deset (ne znam, toliko su bezlične) linija vodoskoka (kojeg se i dalje uporno naziva fontanama). Potpuno nemaštovito. Zatim se stvar pokušala popraviti rasvjetom na zidovima vode, pa projekcijama fotografija (portreta) na vodene zidove. No uzalud: vodoskoci su ostali kao i prvo: obično malo jadno drvo.

Koliko se sam Bandić isprsio u tom trulom projektu, koliko se miješao u arhitektonski projekt ne znam, ali znam da su ti vodoskoci izvedeni sasvim neznalački. Da su bahati projektanti, s Bandićem na čelu, barem omrežjem pregledali fontane i vodoskoke primjerice samo u nekoliko europskih metropola, mogli su vrlo lako (i besplatno) doći do inovativnog rješenja vodoskoka koji bi bio prepoznatljiv a zagrebački. Ovako su stvorili potpuno nemaštovito i banalno pravocrtno “rješenje”.

Voda poprima oblik posude

Kad je prije desetak godina prsnuo magistralni vodovodni cjevovod u Selskoj kod novog trgovačkog centra Lidl, u zrak je odletjelo i nekoliko stotina kvadrata asfalta ceste a ta vrlo važna prometnica morala je odmah biti zatvorena na nekoliko dana. Bio je to nov Bandićev vodoskok. Vrelovod. Vrelo neodržavanje. Kada je prije nekih godinu dana prasnuo i vodovod na raskršću Selske i Krapinske dogodilo se opet isto: odletjelo je na stotine kvadrata ceste u zrak a poplavljeni su brojni školski i stanarski podrumi. Sve se to moglo pripisati Bandićevu neradu i asfaltiranju Kozari bokova dok su oni vitalni zagrebački bokovi, trajno ostajali potpuno otkriveni, nezaštićeni, truli i prijeteći po sve okolne, nikome krive, stanare.

Oporbeno bučan, na vlasti onemoćao

Sve to nije bilo baš nikakva opomena tako glasnom oporbenom Tomaševiću, koji je u Gradskoj skupštini urlao i protivio se a zagrebačkim se ulicama valjao zajedno s Uršom Raukar Gamulin i još nekim svojim odanim urlikavcima, samozvanim djelatnicima Čistoće. Da, ne braneći Bandića, svjedočim kako je bilo vrlo lako urlati protiv svih njegovih odluka ali sada, kad Tomašević ima vlast u rukama, pokazuje se savršeno nesposobnim. Hic rhodus… a ne isprazno galamiti. Sada se treba uhvatiti u koštac s tolikim zagrebačkim problemima a ne vječno se izvlačiti na “kosture iz ormara”. Sa znanjem valjanja, Tomašević se tako u Zagrebu, u puna tri mjeseca, nije uhvatio u klinč ni s jednim gorućim gradskim problemom. A Selska ulica u Zagrebu jest jedan takav plamteći problem. Umjesto da je odmah krenuo u žurnu sanaciju trulog vodovoda u Selskoj, od Ilice pa barem do Horvaćanske na jugu, on se bavio ideološki prednabijenim građanskim odgojem. To je ona stara Račanova “logika”, da ne idemo do šugoslavije, “logika”: kad ne MOžemomožeš, nisi sposoban riješiti stvarne probleme, prebaci se na ideološke rane, prijepore i žarišta. Tako i Tomašević bulazni o građanskome odgoju a Selsku, kojom svakodnevno juri na desetke hitnih pomoći s pacijentima u bolnicu Sveti duh, ostavlja na milost i nemilost sve novim i novim vodoskocima. Tako je nakon vodoskoka Lindl i vodoskoka Zagorska, Selska nedavno opet prasnula i kod podvožnjaka a samo dan kasnije opet i kod Baštijanove.

Tako je to kad se ne zna raditi svoj posao i kada se ne vide eklatantne havarije. Jer, sve to još (ni izbliza) nije alarm za našeg vrlog i “novog” gradonačelnika. Onoga koji je “potpuno drugačiji” od Bandića. Ne, za njega Selska uopće nije goruće pitanje. Ne, neka hitne pomoći vrludaju sporednim, prenatrpanim i jednosmjernim trešnjevačkim uličicama, da ne kažem Bandićevim sokacima. Sokacima, koje je pokojni gradonačelnik urbanizirao do nepodnošljivosti. Nekadašnje prednje i stražnje dvorište, oko malih trešnjevačkih kuća s ružama i voćnjacima, dao je urbanizirati do 100 % izgrađenosti parcela. Podzemnih garaža nigdje, pa su automobili na cesti. Što tko ugrabi. A male, monosmjerne pretrpane uličice, postale su neuporabljive svakom prometu, pa čak i samo pješačkom. Na njih je u trajanju od čak tjedan dana (pa ne će se valjda raditi i noću?) Tomašević nebrižni, osudio hitne pomoći da se snalaze i dugo vrludaju u dragocjenim minutama po svakog kritičnog pacijenta. Ljudskog života, koji ovisi o žurnoj operaciji, intervenciji liječnika, u onom zlatnome, prvome satu… koji im Tomašević tako glatko oduzima, svojim vodoskocima nebrige. Možda da vitalno ugroženim pacijentima, onima sa srčanim ili moždanim udarom ili onima okrvavljenima iz prometnih nesreća, Tomašević ponudi mobilni građanski odgoj, kao žurnu panaceju?

Najteži je sam sebi

U samo tri mjeseca gradonačelnik je već dojahao i do toga da smjenjuje ljude koje je sam imenovao. Srednjestrujaški mediji, koji ga još uvijek (sasvim uzaludno) kuju u zvijezde, imaju velikih problema. Kako naime Tomaševića kao olovo održati iznad površine. I sami vide da to ne ide ali pišu li mu pišu isprazne glorifike. Pazin tu uopće ne će pomoći, ma kakva izborna pobjeda!? Možemo! Najbolje se tu vidi njegova ponavljačka logika: koliko je još puknuća potrebno za gradonačelnika Bandića? Pardon, vodoskok-Tomaševića. Možda da u postojeće Bandićeve tzv. fontane Tomašević ugradi i glazbene brojeve? Možemo! To bi svakako silno obveselilo okolne stanovnike i druge Zagrepčane koji još nemaju ni vodu ni kanalizaciju. Glazba! Ma to je rješenje. Možemo! Najbolje ona iz Pogane Vlake. Kao omage i sjećanje na velikog graditelja vodoskoka. Koji nas je sve toliko (financijski) zadužio. Možemo! Ali našim novcem. Vodoskoci diljem svih zagrebačkih, prioritetnih ulica… jer Zagreb i dalje nesmiljeno truli.

Između ostaloga, vrijedi reći kako Tomašević ni nije vladajući gradonačelnik, on je tek portparol žene gradonačelnice koja stoji iza njega. A ona će, uskoro isplivati kao glavna. Što je već sada, samo što to još nije javno.

A sada gledajmo “vijesti” i barsku kornjaču (jednu jedinu) na Skradinskome buku. Ma zamislite, položila je jaja. Za Dnevnik HRT-a čudo neviđeno. Uživajte! A za Dnevnik Nove TV zamislite udarne vijesti: ljudi beru masline! U međuvremenu, za koliko ono nesposobni vodoskok-Tomašević misli poskupjeti komunalije?

Javor Novak

Sri, 20-10-2021, 14:25:26

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.