Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Dan državnosti i oko njega

SvečeniciSlužbeni, naknadno naškrabani Dan državnosti uvodno je proslavljen primanjem na Pantovčaku, gdje je bilo malo poznatih i mnogo nepoznatih osoba. Crkveni vrh se zadržao kratko, a ni ostali nisu dugo ostali jer su navodno ostali gladni. Spominjem crkveni vrh zbog jednoga potpisa pod sliku u "Jutarnjem", gdje se veli da su se popovi brzo povukli.

Po Rječniku hrvatskoga jezika (Leksikografski zavod M.K., 2000.) riječi pop opisana je ovako: 1. svjetovni pravoslavni svećenik, 2. katolički svećenik koji se u bogoslužju služio glagoljicom, 3. niži svjetovni katolički svećenik, obično župnik ili kapelan, 4. svećenik uopće, pripadnik nižega i visokog klera.

Reći, dakle,za kardinala Bozanića i biskupe u pratnji da su popovi, krajnje je neprecizno. U najmanju ruku. Bez obzira što bi se nategnuto tumačenje riječi moglo svrstati jedino pod 4. značenje, ovdje se i ne radi o jezikoslovnom nego o ideološkom problemu, odnosno svjesnom izazivanju (provokaciji). Rabeći partijski, komunistički izraz za katoličke crkvene veledostojnike, autor teksta ispovijeda svoju pripadnost vremenu i svjetonazoru iz olovnih vremena.

Josipović o jeziku

Ivo JosipovićKoji dan prije Josipović je govorio o "našem lijepom hrvatskom jeziku". Eto, djeca Orjune odustaju od jednih od grijehova svojih otaca, nadajmo se.

Ivo JosipovićKoji dan prije Josipović je govorio o "našem lijepom hrvatskom jeziku" - eto, djeca Orjune odustaju od jednih od grijehova svojih otaca, nadajmo seVjerojatno je s tom izjavom čekao da vidi kako će hrvatski jezik i hoće li proći u stroju za mljevenje zvanom "europska stečevina" jer je bilo naznaka izvana i nasilnih akcija iznutra da hrvatski ne prođe, makar se Unija načelno zalaže za raznolikost jezika. Za sada se čini da je prošao.

I reporter s unijskoga sastanka na kojemu je Hrvatska dobila potporu, spomenuo je hrvatski jezik, vrlo ozaren što se taj jezik čuje u prevoditeljskim kabinama. Eto nama sreće. Jezik koji je u 16. stoljeću bio podignut na razinu jednoga od pet najuglednijih europskih jezika, nakon svih bitaka , ranjavanja i smrtonosnih napada priznat je u 21. stoljeću kao europski jezik.

Nego, idemo sada korak dalje. Svi vape za "brendovima", a mi imamo jedan brend nad brendovima – glagoljicu. Doista originalno hrvatsko pismo, koje je vjerojatno i nastalo u prostorima hrvatskoga sjevernog Jadrana i jedan je od ugaonih kamena našeg identiteta. Nije da se na glagoljicu zaboravilo, ali nezaborav ostaje za sada u hrvatskim okvirima. Treba raditi.

Točna usputna naznaka problema

Ako se raspadne EUOnda će srbijanski istoričari s pravom pisati ovako: "Nakon što je Hrvatska uspela da uđe u Uniju, svi su se razbežali ko zečevi."Spomenuti reporter reče isto tako da ga salijeću kolege novinari sa svih strana, sretni što "netko uopće hoće u EU". I to je najznačajnija rečenica koju sam čuo ovih dana, vrlo točna i vrlo bitna misao o smislu. Njemačka kao dežurna novčana krava muzara škrguće zubima i samo što joj nije puknuo film, Engleska odbija pomoći Grčkoj i trlja ruke što joj se vraća u proračun štošta iz Unije, koju iz dna duše prezire, Francuska se deklarativno drži Unije i gleda kako bi što bolje prošla, Italija šepa, Španjolska, Portugal i Belgija su pred kolapsom, Češka se drži rezervirano, Slovenija kleca, Rumunjska i Bugarska su dobile po zubima i šute čak i onda kad im usprkos "slobodi kretanja roba, ljudi itd." vraćaju njezine na Zapad slobodnokretajuće ljude – natrag u "stare domovine"

"Nema zadovoljnih ljudi u cijeloj carevini", rekao je ban Jelačić Nj.V. Franji Josipu, što ga je bacilo u definitivnu carevu nemilost. Austrijsko carstvo je u to doba (nešto manje nego u prethodnim stoljećima) bilo europska Unija. Danas je, čini se, jedina doista zadovoljna zemlja Norveška, koja nije u Uniji. Nedavno je u Hrvatskoj bio norveški kralj, i ta se činjenica (da njegova zemlja nije u Uniji) delikatno preskakala u gotovo svim izvješćima.

Može se dogoditi da se Unija raspadne ubrzo nakon ulaska Hrvatske. Onda će srbijanski istoričari s pravom pisati ovako: "Nakon što je Hrvatska uspela da uđe u Uniju, svi su se razbežali ko zečevi."

Zečevi iz tzv. Krajine

Bježanje SrbaObrana generala Gotovine izvukla je zeca iz rukava, odnosno Miloševićeve rečenice iz kojih je jasno da su Srbi iz tzv. Krajine organizovano pobegli kao zečevi prije bilo kakvoga kontakta s Hrvatskom vojskom.

Te rečenice su u transkriptima bile "zamračene". Tko ih je kako zamračio? Tragovi će dovesti do babetine del Ponte, koja je svojedobno pristala da Srbijanci zamrače neke dijelove svojih državnih tajna, odnosno gotovo sve dijelove koji im ne bi išli u prilog.

Poslužio sam se riječju "babetina" – ne slučajno. Kada je na vrhuncu slave i na vrhuncu poniznosti hrvatske službene politike, del Ponte stizala u Zagreb da osobno vidi te duhovne kržljavce, našao sam se u sobi Tomislava Ladana u Leksikografskom zavodu. Kako se zgrada nalazi na strateškom mjestu, stigla je bila policija da s ravnateljem LZ dogovori mjere sigurnosti. "Znate", rekao je policajac", treba biti oprezan, jer tu babetinu nitko ne voli."

Afganistan oko Dana državnosti

Obama je najavio podosta brzo povlačenje Amerikanaca iz Afganistana, a njegovi saveznici još brže. Može se lako dogoditi da u Afganistanu ostanu samo Hrvati.

U lovu na zasluge

Novine su rijetko izlazile prošli tjedan, što je povećalo ionako groznu nepismenost naroda. Iz "Večernjeg" mi je ostao u oku razgovor s meni nepoznatim učiteljem, nastavnikom ili profesorom, nisam zapamtio. U svakom slučaju, predaje hrvatski. Točno i lijepo govori o nasilju nad djecom, organiziranim nasiljem u obliku bodovnoga praga i državne mature.

Rajko GrlićDa su Grlića nazivali izdajicom – nikada nisam čuo, odabrao je svoj put, ali nije otišao u Beograd kao Rade Šerbedžija, pa nema pravo na taj časni naziv"Jutarnji" se pak sav posvetio razgovorima s ljudima koji nisu ludi za hrvatskom državom, u broju za Dan državnosti. Jedan od njih je redatelj Rajko Grlić koji veli da su ga proglašavali izdajicom. Ja pratim stvari koliko mogu, ali to da su Grlića nazivali izdajicom – nikada nisam čuo. Kazalište u SplituOdabrao je svoj put, ali nije otišao u Beograd kao Rade Šerbedžija, pa nema pravo na taj časni naziv.

Komu je to nepoznat grob Marina Držića?

Svašta čovjek pročita u novinama. Eto, u visokotiražnom listu piše novinar o Marinu Držiću, pa veli da ne znamo ni kako je izgledao ni gdje mu je grob. Prvo je točno, a drugo je netočno.

Grob Marina Držića je u crkvi sv. Ivana i Pavla u Veneciji. I ploča je ondje, pa ju novinar može vidjeti. Prije desetak i više godina skupina nas, književnika i sličnih likova, odnijela je u rečenu crkvu vijenac i ovjenčala nadgrobnu ploču. Jedan od nas koji je i knjižvnik i svećenik održao je misu za Marina, kojoj su svi nazočili – osim jednoga "ateista" koji nije mogao svariti da se jednom svećeniku (Marinu Držiću) drži misa niti znade što su dobri običaji, kojima se u svečanim prilikama priklanjaju i nevjernici.

Nego, kada čovjek čita srbijanske novine, pa čita hrvatske (spomenute) , a ne znajući ništa ni o čemu, može doći samo do jednoga zaključka: Držić je bio srpski pisac za kojega ne znamo kako je izgledao niti znamo gdje mu je grob.

Uoči Dana državnosti – "povijesni dan"

Dan uoči Dana državnosti u nakaradnoj arhitekturi sjedišta EU mala svečanost potpore Hrvatskoj. Mađarski vođa sav sretan što je za mađarskog predsjedanja završen prvi dio priče o Hrvatskoj, čestita hrvatskom narodu. Onda govori hrvatska premijerka i preskače hrvatski narod, te spominje "građanke i građane Hrvatske". Nije to slučajno (ništa nije slučajno). Doduše, kad se vrati doma i osjeća se sigurnije, na svečanoj sjednici ipak spominje Hrvatice i Hrvate. Narod i dalje ne.

Puna usta Tuđmana

Na svečanoj sjednici i J. Kosor i L. Bebić spominju dr. Franju Tuđmana u tolikim količinama da ni to ne može biti slučajno. HDZ na Tuđmanovom grobuPuna im usta Tuđmana, zaslužnog, najzaslužnijeg, oca moderne hrvatske države, itd. Štoviše, uz taj duboki preokret, slijedi još jedan iz usta J. Kosor. Ona , naime, odjednom govori o kršćanskim vrijednostima.

Kada je Hrvatsko kulturno vijeće godinama govorilo sve najbolje o dr. Franji Tuđmanu, kada se zalagalo za kršćanske vrijednosti , kada su članovi HKV-a kao predavači nastupali na skupovima posvećenim obljetnicama prvoga hrvatskog predsjednika (rođenja i smrti), iz HDZ-a se čuo samo hladan muk i preporuka: "Ne osvrćite se na HKV, ne dajte mu slučajno ni kune, blokirajte ga, prešutite ga". A o kršćanskim vrijednostima nije iz vrha državne vlasti bilo ni riječi.

I što sada ? Sve što se globalističko-unijatski nudi Hrvatskoj upereno je izravno protiv kršćanski vrijednosti. Deset zapovjedi Božjih baca se u prah, a univerzalna ljudska prava zamjenjuju se "novim ljudskim pravima". Ni Boga samoga nema u Unijinim papirima. Ja razumijem Crkvu i razumijem papu, ali puna potpora ulasku Hrvatske u Uniju od strane Vatikana ostaje racionalnom samo u jednoj točki – u želji da Hrvati ojačaju katolički dio Unije i da svojim vrlinama koje pripadaju "kršćanskim narodima staroga kova" budu suprotstavljeni relativizmu i opačinama koje truju cjelokupno "europsko biće", te razaraju narode i države. Primjer: Nizozemska.

Za nezavisnu Škotsku

Da je V. Britanija ocvali imperij, poznato je. Da je Hrvatskoj, koja se s toliko žrtava osamostalila, dužnost podupirati sveto pravo na samoodređenje svakoga naroda – isto je tako točno. Zato moramo od srca nastojati da Škotska dobije nezavisnost. I da se Irska napokon ujedini sa svojim sjevernim dijelom. I da engleska himna počinje riječima: "Tko to kaže, tko to kaže…" I tako dalje.

HrvatskaSpomenuo sam riječ – nezavisan. Neopterećen hemunzima koje muče "desni centar", Josipović je govoreći o Republici Hrvatskoj i njezinu osamostaljenu, upotrijebio riječ "nezavisnost". Ne neovisnost, nego nezavisnost. U mnogo navrata sam se rugao političarima koji su se plašili nezavisnosti da ih se slučajno ne poveže s NDH, pa su uvijek govorili – neovisnost. I dr. Franjo Tuđman u početku, a onda je sve više prelazio na nezavisnost. Kada je to prvi put učinio, rekao mi je poslije govora: "Čuli ste, rekao sam – nezavisna!"

Kako se zove Hrvatska ?

Ne znam jesam li već prije otvorio to pitanje, ali mislim da je vrlo važno. Hrvatsku nazivaju svakako, Croatia, Kroatien, pa i Kroatistan, kako već tko želi i kako je u njegovu jeziku uobičajeno. Nemam ništa protiv. Ali se izvorno, hrvatskim jezikom, Hrvatska zove Hrvatska. I onda bi bilo posve prirodno da ispred predstavnika Hrvatske na međunarodnim skupovima stoji naziv HRVATSKA,  a ne CROATIA ili slično.

Ako smo se izborili za hrvatski jezik (i dalje puhati i na hladno!), ajmo se sada izboriti za Hrvatsku.

Hrvoje Hitrec

Čet, 26-05-2022, 06:24:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.