Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Brojke, cenzure i činjenice

Kronologija:

Alphonse Orie15. travnja pročitane su presude u Haagu. Predstava je počela u 11 sati, nebuloznim nabrajanjem nekoliko navodnih pojedinačnih zločina, s diletantskim opisima krimena iz kuhinje Veritasa. Dio tih umotvorina Save Štrpca posredovao je gledateljstvu licemjerno plačni glas prevoditeljice na srpskom jeziku, a kada je prijevod preuzela druga osoba (ili druge osobe) i dalje se nije pojavljivao hrvatski jezik, nego ona umjetna i zauvijek odbačena srpskohrvatska konstrukcija koja i jest za Haag jedina službena, jer Međunarodni kazneni sud ne priznaje posebnost hrvatskoga jezika, ali ni srpskog. Haag jezik naziva BHS.

Ta jezična dimenzija nije slučajna – dodatno je sredstvo ponižavanja Hrvata.

Zatim je naizgled uljudni sudac Orie pročitao optužnicu koju je sastavila Carla del Ponte. Nakon više od tri godine posla, taj francusko-belgijsko-nizozemski sudac nije maknuo prstom premda ima astronomsku plaću. Jedino je na Carlinom tekstu prekrižio riječ Optužnica i napisao Presuda. Procesa kanda nije ni bilo, sve što je nudila obrana jednostavno je ignorirano. Zašto je trebalo toliko vremena za jedan potez perom? Zato jer MKSJ ima proračun od 250 milijuna dolara (ili eura), zato jer od tih uglavnom američkih financija sjajno živi cijela menažerija parapravnika. Oni ne rade ništa jer ništa i ne trebaju raditi, budući da su presude ionako drugdje projektirane.

London je instalirao pozamašnu armiju svojih obavještajaca i birokrata u Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Učinio je to već na samome početku rada MKSJ, a nadopunjavao i poslije, tako da oni predstavljaju osamdeset posto one "pravničke" strukture koja vlada tim sudom.

Osim što imaju trajnu zadaću da djeluju protiv Hrvatske, a u korist Srbije, ti su britanski kadrovi u MKSJ i zato da usput spriječe moguće raspitivanje o ulozi Britanaca u BiH, od ubijanja Hrvata u srednjoj Bosni do otkrivanja Srbima svih poteza NATO snaga u finišu rata.

Prosvjedi i brojke

KninHrvatska je javnost bila prije presuda podijeljena – na informiranu i neinformiranu. Ona neobaviještena doista se nadala oslobađajućim presudama, što je bilo vrlo lijepo i vrlo naivno. Bio je to još jedan dokaz da javnost ne zna odviše o pravom karakteru Haaškoga suda, koji je rasističko čudovište s prvenstvenom zadaćom da sakrije srbijansku i općesrpsku agresiju te ju u nezakonitoj parapravnoj vratolomiji prometne u dvije agresije – ali dvije hrvatske agresije: jednu na "krajinu", drugu na BiH.

S potonjim u svezi, upravo je dirljiva polemika je li sudac Orie (u daljnjem tekstu Parasudac) pod međunarodnim sukobom mislio na "krajinu" ili na Srbiju. Mislio je on upravo tako kako je napisao, pa da svatko može misliti svoje i svatko u budućnosti potezati svoju verziju. Jer da nije namjerno tako nejasno napisao, napisao bi posve jasno i nedvosmisleno da je Srbija putem svojih sunarodnjaka držala "krajinu", te se u Oluji Hrvatska vojska sukobila sa srpskokrajinskom i srbijanskom vojskom u isti mah, i protjerala ju s teritorija RH. Tada bi pojam međunarodnoga sukoba bio razvidan.

Srbi su pobjegli. I civili i vojska. I nije se "vojsci pridružio zbjeg civila" kako čitam ovih dana u hrvatskome tisku, nego obratno. Prvo su pobjegli civili po nalogu vojnih vođa, a zatim je pobjegla vojska. Da nije tako, zašto bi na nekim mjestima srpska vojska pregazila tenkovima kolonu svojih civila... Nešto je "džepova" otpora i ostalo, a te džepare su poslije ondašnji HHO i ostali slični njima proglasili također civilima - da bi došli do veće brojke.

No, idemo u sadašnjost. I tu su brojke vrlo problematične.

Hrast i ABHNa skupu na Trgu bana Jelačića 16. su se travnja okupili Hrvati. Njih najmanje 35.000, ako ne i 40.000. Već istu večer u raznim vijestima i dnevnicima svedeni su na 10.000. Tako hrvatski mediji, dok je arapska televizijska kuća nabrojala ipak 30.000.

HTV je imao sliku iz ptičje perspektive, a radilo se o drskoj manipulaciji: slika koju je pustio u Dnevniku bila je ona prije početka skupa. Kišilo je, ljudi se još nisu dali iz kavana itd. Poslije je kiša prestala, granulo je čak sunce uz podosta vjetra, a trg se punio i punio.

I to je bila najljepša značajka toga skupa: ljudi nisu nakon nekog vremena odlazili, kao što se obično zbiva na sličnim skupovima, nego su štoviše dolazili i na kraju ih je doista bilo 40.000. Panoramski prikaz u produkciji "Panorama 36o" to potvrđuje. Među onima koji su naknadno došli, bili su i mnogi od vođa braniteljskih udruga koje J. Kosor nije uspjela dovoljno dugo zadržati na svome sastanku.

Manipulacija do manipulacije

Ivica RelkovićSkup je organizirala Udruga hrvatskih branitelja 1990-96. na čelu s markantnim Maksom Slavičekom. Uz tu udrugu kao suorganizatori bili su Akcija za bolju Hrvatsku (ABH) s gromkim generalom Željkom Sačićem, te politički pokret Hrast. Svi su se oni predstavili već dva dana prije na konferenciji za tisak u Novinarskom domu.

Poslije te konferencije nastala je panika u vladajućim krugovima i vladajućim medijima, koji su brzo postigli dogovor oko strategije. Broj jedan: na sve načine umanjiti broj nazočnih, broj dva: selektivno propustiti izjave i govore branitelja, ali posve zaustaviti Hrast, izbaciti ga iz svih vijesti, broj tri: ako bude incidenata, njih potencirati i prikazivati u beskraj.

I tako su i pretplatnici HTV-a jednostavno prevareni poznatim staljinističkim načinima brisanja nepoćudnih osoba. Nisu vidjeli ni čuli Ladislava Ilčića, Ivicu Relkovića, Krešimira Miletića, dr. Josipa Jurčevića, nisu čuli tekst Deklaracije koji je pročitao Hrvoje Hitrec itd..

Čemu sve te manipulacije? Jedan je odgovor, naravno, strah od Hrasta i to je posve u redu jer se svi manipulanti doista imaju i čega bojati. Radi se o pokretu sličnom onom početkom sedamdesetih (Hrvatsko proljeće) i onom početkom devedesetih ( pokret HDZ) što anacionalnoj političkoj "eliti" (klateži) izaziva grčeve u želucu, a "elitnim" medijima predstavlja noćnu moru jer su mislili da je proces dekonstrukcije Hrvatske završen i sada mogu gladiti bradu.

Drugi je odgovor još značajniji: naime, za govornicom na forumu (a što je drugo Trg bana Jelačića) izredali su se svi slojevi hrvatskoga društva: uz branitelje koji također okupljaju ljude svih zanimanja, bila je tu Crkva u Hrvata predstavljena osobama gospićko-senjskog i šibenskoga biskupa , bili su seljaci , bili su mladi ljudi, školarci i studenti, djeca branitelja, bili su domoljubni hrvatski intelektualci, u velikom broju, hrvatski umjetnici i znanstvenici... A takva je bila i "publika", okupljeni narod. Hrvatski narod.

To je, znači, narod progovorio, napokon potpuno otvorenih očiju, napokon spreman i jedinstven.

Sreća je da postoje internetski portali. Nesreća je što "elitni mediji" to ne znaju. Da znaju, vidjeli bi koliko je stupidna njihova manipulacija. Komercijalne televizije u stranom vlasništvu mogu, dakako, raditi što hoće i cenzurirati kako im paše, ali javna, Hrvatska televizija ne može uskratiti pretplatnicima istinitu informaciju. S tim u svezi – sjajna udruga "Narenta" iz Metkovića već je obavijestila HTV što o tome misli i kamo to vodi.

Izjave, friške izjave

Franjo TuđmanIzjave predstavnika državne vlasti bile su vrlo hitre, štono riječ – promptne. Kao da su napisane unaprijed. A i mogle su biti jer je sve bilo unaprijed poznato, a ako nekomu iz vlasti nije bilo bjelodano – njihove je dvojbe razriješio britanski ministar pravosuđa koji je bio doletio u Zagreb s porukom da "vi morate prihvatiti presude". Iz toga se sigurno nije moglo zaključiti da Hrvatska mora prihvatiti oslobađajuće presude.

Znajući da će narod poludjeti, izjave "državodržaca" bile su tako prigotovljene da ne izazivaju novi gnjev Hrvata. "Državodršce" stavljam u navodnike jer nemaju pojma kako se drži država i kako se država mora držati u međunarodnim odnosima itd.

I (neke) novine i televizije imale su unaprijed sročene tekstove, s istim doziranjem: prvih dana ne izazivati, a zatim krenuti u onu istu protuhrvatsku ofenzivu koja traje već više od deset godina. Nakon tri dana opet početi pljuvati po Tuđmanu, po generalima, po Domovinskom ratu – ako nema za to sugovornika u Hrvatskoj, naći će se uvijek u Srbiji i Engleskoj. Pa je tako izvučena iz poluanonimnosti ona svinja Denis Mac Shane, bivši britanski ministar za Europu, koji Hrvatsku vojsku 1995. uspoređuje s nacističkom (Lidice) i komunističkom sovjetskom (Katin), a nađe se beštija i u Hrvatskoj koje ne će ipak tako daleko, ali udaraju po dr. Franji Tuđmanu, pa ga hrvatski Denis naziva neobrazovanim. Tu potvoru još nismo čuli jer se nitko do sada nije usudio ustvrditi da je autor tolikih knjiga i poznavatelj mnogih područja znanosti i kulture – neobrazovan. Radi se dakle o ispadu bijedne mržnje nesuvisloga novinara i konačnoj smrti hrvatskoga novinarstva, što je doista tragično.

Kao što uvijek govorim kada se ostali zajapure od zgranutosti – treba samo pogledati iz koje je tko avlije, pa nema zabune. I rečeni novinar i njemu slični uzurpatori hrvatskih novina i našega duhovnog prostora ili su iz obitelji jugoslavenskih oficira, ili su iz hrvatsko-nehrvatskih brakova ili su u hrvatsko-nehrvatskom braku, ili su jednostavno idioti, mnogi od njih i korumpirani idioti koji sada i lakše dišu jer je njihov pokrovitelj Soros u povratku pa dobivaju krila.

Žao mi je novinara

Mile BogovićKad sam već načeo tu temu... Reče biskup Bogović na Trgu bana Jelačića: "Žao mi je naroda". Ja bih uz to rekao "Žao mi je novinara." Naime, sve te novine, sve te dnevnike i sve te tjednike, sve te televizije i sve te radijske programe stvara cijela vojska pravih, profesionalnih (uglavnom) novinara raznih specijalnosti, ljudi marljivih, ljudi sa skrupulama, umjerenog ali neupitnog domoljublja. Oni su sol medija. Bez njihova svakodnevnog, ponekad vrlo napornoga posla – tih medija ne bi bilo. Ali na njihovom radu, na njihovoj muci parazitira nekoliko "kolumnista" koji i nisu novinari nego propagandističko antihrvatsko smeće i takvi onda daju obilježje listu – usuprot i na zgražanje pravih novinara koji međutim moraju šutjeti jer će inače biti likvidirani (odstranjeni). Njih nitko ne štiti, pa ni država koja – ovakva kakva sada jest – ne štiti nikoga, a najmanje branitelje koji su joj omogućili život. Branitelji su pretvoreni u drugorazredne građane kojima je uskraćeno i pravo da slobodno putuju preko granice – jer bi mogli biti uhićeni po perverznim srbijanskim tjeralicama.

Nova čudesna naiva

Da ne duljim (ovaj tekst je samo površno sročen kroki): nova naiva jest u razmišljanjima da "odvjetnici nisu dobro prikazali činjenice" i da su činjenice na našoj, hrvatskoj strani. Opet se pokazuje potpuno nerazumijevanje Haaškoga suda koji činjenice uopće ne zanimaju, kao što nisu zanimale ni jedan prijeki sud u totalitarnim režimima.

Pa ako se sada opet krene samo u "dokazivanje činjenica", onda je to ili političko sljepilo ili zavaravanje hrvatske javnosti. Protiv političkoga suda ide se samo političkim sredstvima, i to – u ovom slučaju – punom snagom i bez osvrtanja na ovakve ili onakve posljedice. Jer nema težih posljedica od onih koje proizlaze iz "zajedničkog zločinačkog pothvata".

Hrvoje Hitrec

Ned, 26-06-2022, 07:04:50

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.