Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Početak ljeta u Hrvatskoj

 

Zlatko SudacPokrenut je internetski portal posvećen velečasnom Zlatku Sudcu. Dobra vijest za sve one koji ga simpatiziraju, loša za one koji ga ignoriraju. Dobra i za filmofile, koji će moći vidjeti pregršt filmova čiji smisao nije samo jurnjava automobilima i pucanje u vožnji. Portal je prva etapa puta kojemu je cilj – televizija.

Umro je Alfred Pal, grafičar i slikar. Nedavno je umro i Branimir Donat, alias Tvrtko Zane. S njima dvojicom i Ladislavom Kleinom uređivao sam svojedobno satirički mjesečnik "Paradoks" u drugoj njegovoj fazi pod ravnanjem Milana Havličeka (prvi glavni urednik bio je Pajo Kanižaj). I Donat i Pal bili su ondje jer su u to vrijeme teško mogli biti gdje drugdje, obilježeni kao bivši robijaši. Od Alfreda Pala koji je čak dvaput gulio na Golom otoku, dobio sam prve, makar i šture, informacije o tom komunističkom Gulagu. Bio je čovjek srdačan, ljubitelj života i umjetnosti. Premda se nakon zabrane "Paradoksa" 1968. nismo pretjerano često viđali, ostali smo prijatelji. S Donatom je bilo teže, njegove političke "spelancije" u samostalnoj Hrvatskoj bilo je teško pratiti i još teže razumjeti iz kojih pobuda ili kojih izvora dolaze. Ali je Donat zadužio književnu kritiku i povijest književnosti, poglavito zainteresiranošću za one pisce koji nisu ostavili pretjerano snažan trag, ali bez kojih povijest hrvatske književnosti ne bi bila cjelovita.

Kao što je poznato, u komunističkoj Jugoslaviji slavio se 27. srpnja kao dan ustanka u Hrvatskoj i BiH. Ciničan praznik, jer oni koji su znali što se tih dana doista dogodilo, mogli su samo šutjeti, preneraženi i ogorčeni. Onda su ti ogorčeni dočekali i nezavisnu hrvatsku državu, te odahnuli kada je praznik pomaknut na 22. lipnja, jer je onaj 27. srpnja bio dan kada su četnici poubijali Hrvate. Tim pokoljem hrvatskih hodočasnika stali su se baviti i povjesničari, te utvrdili da su doista smaknuti katolici, Hrvati, koji su bili pošli na hodočašće sv. Ani na Kosovo kod Knina.

Kad, eto, godine Gospodnje 2010. ta ista nezavisna hrvatska država , odnosno njezina tijela u kojima ima i ljudi što znaju povijest – obnavlja spomenik u Srbu, popuštajući (jednoj od mnogih) političkoj ucjeni "koalicijskih partnera" HDZ-a, svjesno se rugajući povijesnoj istini i hrvatskome narodu.

Da upozori one koji ne znaju o kakvoj se teškoj blasfemiji radi, Hrvatsko žrtvoslovno društvo zajedno sa Zdrugom udruga i u suradnji s drugim hrvatskim udrugama (Hrvatsko kulturno vijeće se pridružuje) sjetit će se hrvatskih žrtava 26. srpnja svetom misom i procesijom na Kosovu kod Knina. Misu će predvoditi mons. Ante Ivas, šibenski biskup, poći će se zatim u Boričevac koji je u vrijeme Drugoga svjetskog rata teško stradao i čiji su stanovnici raseljeni, ako nisu poubijani. Kod ruševina crkve u Boričevcima prigodno će slovo održati biskup Mile Bogović, koji će povesti nazočne i u Udbinu, gdje se dovršava izgradnja Crkve hrvatskih mučenika.

Budite ondje 26. srpnja, ako ikako možete. Ako ste članovi HDZ-a, nazovite tajnika i pitajte kako to, za ime Božje, jedna stranka koja se još uvijek zove kao i ona koja je u stvari bila pokret za slobodu hrvatskoga naroda – kako takva stranka može poduprijeti obnovu spomenika koji slavi ubijanje Hrvata.

Svjetsko nogometno prvenstvo se, naravno, gleda i nakon ispadanja sitneži (Engleska, Srbija, Slovenija, Sjeverna Koreja itd.) postalo je čak i gledljivo. Slušati se ne da i dalje poradi vuvuzela i ne baš melodioznih komentatora. U području jezične bravure zapazio sam udarnu rečenicu na inače (ponekad) duhovitom teletekstu RTL-a. Rečenica glasi: " Ronaldo pljunuo kameru". Znam da čovjek posjeduje iznimne tjelesne vještine, ali da može pljunuti kameru, to je već doista na granici medicinskog fenomena. Da bi ju pljunuo, prvo ju je trebao progutati.

Tako se kvari hrvatski jezik ("pljunuo ju je, pljunula ga je, lažeš me, itd.), te njegova iskvarenost daje ridikulozne konstrukcije. Ronaldo je, očito, samo pljunuo na kameru, u kameru ili prema kameri.

Istoga dana gledam u kinu film, američki (a koji drugi postoje?) i uživam u prijevodu. Premda engleski ne poznajem predobro, mogu glatko pratiti kako prevoditelj svaku englesku psovku prevodi s još masnijom "hrvatskom", pa čak rabi psovku kada u originalu nije ni izrečena. Premda nitko od nas nije imun na prostačenje (ne budimo licemjerni), hajdemo tu naviku barem nešto smanjiti, to više što je uvozna. Pristigla nam je poslije Prvoga svjetskog rata s prvom Jugoslavijom.

Još o jeziku: motao sam se prošlih dana po bolnicama, ne zbog sebe nego zbog bližnjih. Pa vidim u Klaićevoj, pa vidim u Vinogradskoj, pa je valjda i drugdje po zagrebačkim bolnicama isto – svi pišu da su "posjete dopuštene" od nekoga do nekog vremena. Ne tako davno pisao sam na ovim stranicama da bismo u poštovanju hrvatskoga standarda mogli poći od jedne riječi, a ta je bila baš – posjet. Imenica muškog roda. Barem bi u bolnicama, gdje rade intelektualci (nego što su drugo liječnici) mogli znati taj minimum.

A da ne znaju jezik ili namjerno griješe, vidi se i po drugim natpisima. Tako gledam na vratima pločicu na kojoj piše "Internista". Očito nominativ, a ne genitiv, očito neznanje i indiferentnost prema jeziku. Za jezik se zanimaju valjda samo otorinolaringolozi.

Nakon moskovskih hrvatsko-ruskih susreta oživjela je zamisao o Družbi Adria, za koju sam mislio da je temeljito pokojna. Bit će zanimljivo pratiti tko će načiniti novu studiju o utjecaju na okoliš (more), studiju koja će opovrgnuti zaključke prethodne i dati zeleno svjetlo Družbi. Možda je hrvatsko more postalo otpornije, u međuvremenu. Ipak je to snažno i široko more, a ne nekakav zaljev (Meksički, primjerice).

Nego, kad su već razgovarali o tim temama, je li komu s hrvatske strane palo na pamet da pita Ruse što misle poduzeti s rafinerijom u Bosanskom Brodu, koju su im prodali Srbi. Da rafinerija radi bez nadzora, znaju svi u Slavonskom Brodu čim otvore prozore.

O školstvu: čujem da postoje ideje o uvođenju male mature. Nakon što je velika matura (državna) pokazala sav sjaj jedne priglupe zamisli, eto već i druge na istome tragu i s novim nevoljama za jadne osmoškolce koje maltretiraju i sustav i nastavnici.

Da ne bih zaostao u idejama za lumenima u Ministarstvu, predlažem malu maturu za upis u dječje vrtiće. Pitanja će sastavljati isti oni koji su ih smišljali za državnu maturu, samo nešto lakša. Recimo: ako automobil vozi prosječno stotinu kilometara na sat, koliko mu treba da stigne od Zagreba do Madrida, ukoliko je broj cipela vozača 43, a majka mu se zove Anica.

Nakon knjige "Riječi opasnog čovjeka", Janko Bučar je objavio knjigu "Susreti s braniteljima INA-Naftaplina". Lovac na anegdote (priprema knjigu anegdota o Reisingeru) našao je i u krugu branitelja teme koje opuštaju i liječe od tjeskobe – humorom naravno, što podcrtava uvodničar prof. Gruden. Treba spomenuti i vrlo dobre portretne karikature Milana Lekića.

Došao mi je u ruke udžbenik tiskan 1943., dakle u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Autor te čitanke za više razrede srednjih škola je dr. Ljubomir Maraković, a naslov joj je "Žetva" (podnaslov Nauka o književnosti-poetika ). Ako se izdvoji danak vremenu, koji je zamjetan jedino u završnom dijelu čitanke, može se reći da je udžbenik vrlo dobro koncipiran, uz ograničenja koja odaju ondašnje stanje u teoriji književnosti.

Glede autora koji su zastupljeni, najbolje je (uz Šenou) prošao Vladimir Nazor. Primjera iz njegovih djela ima doista mnogo. Nisam provjeravao, ali nije nemoguće da je Nazor upravo u vrijeme tiskanja Marakovićeve čitanke – već bio među partizanima. Mile Budak pojavljuje se s novelom "Čiji je Velebit", jednom od najboljih u hrvatskoj književnosti uopće.

Još o suvremenom školstvu: javnost je bila vrlo iznenađena saznavši da djeca koja su radila po posebnom programu dobivaju – žute svjedodžbe. Dobro je da im u vrijeme školovanja nisu stavili i žute zvijezde. No upravo tako su se vjerojatno četrnaestogodišnjaci osjećali kada su dobili žute, a njihovi "šulkolege" bijele svjedodžbe.

Hrvoje Hitrec

Pet, 28-01-2022, 04:36:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.