Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Hrvatska sredinom lipnja

Apsolutno nepojmljivo

Poznavajući stvari izvana i iznutra, odozgo, odozdo, poludesno i desno, vrlo se dobro zabavljam čitajući uspaničeni režimski tisak koji nikako ne može razumjeti što se to događa i njemu i njegovim partijskim gaunerima. Izbezumljeni mogućnošću da se doista dogodi narodni referndum kao posljedica akcije " U ime obitelji", crvenokošuljaši postavljaju klasično komunističko pitanje: "Tko stoji iza toga ?".

ReferendumTotalitarna sadašnja vlast u Hrvatskoj i njezini mediji učinit će sve da do referenduma ne dođe. Mijenjat će Ustav da odredba ne uđe u Ustav. Ustavnu krizu proglasit će političkom krizom bez težine. Na Ustavni sud ne će se osvrtati, a možda ta institucija izleti iz Ustava po volji "saborske većine" koja predstavlja, de facto, žalosnu manjinu koja nije samo otuđena od naroda nego ni taj pojam ne razumije.Zaključuju da iza toga stoji Opus Dei. Kao što mnogi priprosti ljudi koje poznajem i simpatiziram, zaključuju da (na drugoj strani scene) svime upravljaju masoni, što ponegdje odgovara istini ali se u većini slučajeva radi o nesposobnosti shvaćanja pojava i događaja. Tako i jedni i drugi žive u ugodnom svijetu misterija koji je nedohvatan a toliko moćan da mu na kraju krajeva, nitko ne može parirati.

Na pitanje tko stoji iza akcije U ime obitelji odgovor je jednostavan. Stoji narod. Naravno da je akciju netko trebao povesti, organizirati, jasno artikulirati itd. u čemu su sjajnu ulogu odigrali Željka Markić i njezina ekipa, ali da narod nije stao iza akcije, ništa od nje ne bi bilo. A stao je zato jer mu je postavljeno pitanje na koje on već zna odgovor, pa ga nije trebao tražiti u priručnicima ili na Wikipediji. Brak je životna zajednica žene i muškarca.

u imeBilo je narodu malo čudno što uopće mora odgovarati na to pitanje, a bilo mu je čudnovato i što se takva odredba ne nalazi u Ustavu, pa je odlučio reći svoju – da se popuni ta praznina i mirna Bosna, kako bi rekao moj djed.

Totalitarna sadašnja vlast u Hrvatskoj i njezini mediji učinit će sve da do referenduma ne dođe. Mijenjat će Ustav da odredba ne uđe u Ustav. Ustavnu krizu proglasit će političkom krizom bez težine. Na Ustavni sud ne će se osvrtati, a možda ta institucija izleti iz Ustava po volji "saborske većine" koja predstavlja, de facto, žalosnu manjinu koja nije samo otuđena od naroda nego ni taj pojam ne razumije.

Ukratko: mi smo usred kulturnoga rata, odnosno (jer se riječi rat ne može pridati pridjev kulturni) usred rata kultura. S hrvatske strane to je i opet obrambeni rat, volonteri akcije U ime obitelji su dragovoljci, branitelji, a podržava ih cijeli narod. To hrvatski narod, dakle, brani svoju kulturu koja se utjecajima izvana nikada nije opirala ako su bili u skladu s njezinim temeljnim vrijednostima, no ako nisu bili – odbijala ih je silovito i uspješno. Sada je takav trenutak.

Napadači ne pripadaju hrvatskoj kulturi, ne pripadaju ni jednoj kulturi jer se služe nasiljem, prijevarama, podlostima i lažima – oni su samo primitivni provoditelji globalizacijskih floskula o izmišljenim "novim vrijednostima"neke umjetne, navodno planetarne kulture, koja je nasiljem relativizacije uspjela relativizirati samo samu sebe i upravo doživljava konačni slom.

Rat kultura nije ograničen samo na područje akcije U ime obitelji. Narodne snage iscrpljuju se u bitkama za hrvatsko školstvo, u bitki za hrvatski jezik (i opet, maskiran u pravopisnu bitku), u bitki protiv krivotvoritelja povijesti ali i sadašnjosti, u bitki protiv maloumnosti oligarha na vlasti – maloumnosti koja vrijeđa hrvatsku kulturu i zdrav razum.

Hrvatska stoji na mjestu, ne razvija se, jer se u ovom stanju unutarnje agresije i ne može razvijati, kao što se nije mogla ni u stvarnom ratu prve polovice devedesetih. Hrvatske se kreaativne sile troše i opet samo na zaustavljanje i slamanje agresije.

Medijatizacija

Zaboravljena riječ. Nisam vidio da ju tko rabi, a tako je dobra i točna. Po svemu odgovara za feštu ulaska Hrvatske u Eu. Male se države pripajaju velikima, na način da male ne budu previše povrijeđene. Da negdje na plakatu, u hrvatskom slučaju, ostane barem jedna hrvatska kocka. Da imamo dojam kako nismo baš sve prokockali.

Ako je točno, a jest

Ako je točno što govori gospođa Balenović, a vjerojatno je u potpunosti točno, nalazimo se na samome moralnom dnu . Otpuštena odavno iz Ine jer je ušla u trag malverzacijama tadanje uprave, u vrijeme balenovickada je predsjednik nadzornog odbora bio Slavko Linić, Vesna Balenović suočena je sada s predstavnicima istoga onog trećesiječanjskoga režima pojačanog mlađom klateži .

I tada i sada nedoučeni financijaš Linić, i tada i sada ista osornost i nesposobnost, i tada i sada odbijanje da se lupežima stane na kraj, i ne samo odbijanje nego i kažnjivo zataškavanje. Isti taj Linić obara se ovih dana na šefove javnih poduzeća koje je postavio upravo njegov režim, a i ta poduzeća imaju nekakva nadzorna tijela. Ljudi u tim tijelima samo su, očito, đaci Linićeve škole, s tom razlikom što su sada zvižduci iz poduzeća utišani i eliminirani, a ako slučajno nisu – režimski mediji trude se da ih ignoriraju.

Ako je točno što govori gospođa Balenović, a vjerojatno jest i ja joj vjerujem, Linić bi se trebao naći onkraj brave. A pavosuđe koje tvrdi da ne postoji građanska dužnost prijave kriminala, treba temeljito protresti.

Još jedan struni udar

Hrvatska elektroprivreda (HEP) nekako je najbliža građanima. Oni znaju o njoj više nego o drugim javnim poduzećima jer ih često i snažno udara heeeppo glavi, ne više samo po džepu. Ovaj je režim već poskupio struju za dvadeset posto a da ni jedan jedini građanin nije izašao na ulicu i zatražio da fukara ode, što se sada pokazuje kobnim: HEP (dakle režim) najavljuje novo poskupljenje struje jer je razumio da se građane može beskonačno derati, kao ovce. HEP ima godišnji profit koji u današnjim okolnostima izaziva vrtoglavicu, HEP dijeli svojim zaposlenicima šakom i kapom, od HEP-a dobro žive razne agencije, odvjetnici i javni bilježnici kojima je zajednički posao uništavanje građana besprizornim ovrhama i dovođenje brojnih obitelji u stanje krajnjega siromaštva.

Od režima koji ne poštuje Ustav i zakone ne može se ništa drugo ni očekivati. Hrvatska već odavno nije socijalna država, bagra na vlasti je asocijalna koliko i anacionalna, i to pokazuje svakoga dana i na svakome mjestu. U zadnje je vrijeme više nego očito dokazala da u ostatku mandata, ako joj se ostatak dopusti, namjerava vladati isključivo s razine izvršne vlasti, podređujući joj Hrvatski sabor, pa i instituciju predsjednika države (primjer ovlasti nad oružanim snagama). Za takvu političku "opciju" postoji samo jedan izraz: diktatura.

Ništa nije slučajno

Na novim osobnim iskaznicama Hrvatskoj je odrezana dubrovačko-neretvanska županija, znači amputirani su dijelovi južne Dalmacije, što je bio i minimalistički velikosrpski plan u tom dijelu naše domovine. Objašnjenja iz "struktura" su više nego idiotska, a svode se na – likovnu stilizaciju. Još je opasnija od svega činjenica da nove osobne iskaznice nisu povučene istoga trenutka kada je "stilizacija" otkrivena. Koliko znam nisu povučene ni do danas.

Što bi ova Vlada, premijer i ministri dakle, rekli da se pojavi njihova skupna fotografija s odrezanim glavama ? No da, bila bi to zgodna stilizacija, ali i likovni opis postojećega stanja.

Prijevod Biblije

Navodno se radi na novom prijevodu Biblije. Sirovi napis u dnevnom listu daje publici do znanja da je hrvatski prijevod Biblije iz 1968. – nerazumljiv. Usput, sirovi autor sirovoga napisa nabraja hrvatske prijevode u povijesti i njihove autore, a pri spomenu "Zagrebačke Biblije" izostavlja prevoditelje te navodi samo Juru Kaštelana, tek kao režimsku krpicu iz toga doba, premda je i on prevoditelj značajnoga dijela psalama i tužaljka. Ne navodi dušu toga projekta, Bonaventuru Dudu, uz Kaštelana i on potpisan kao glavni urednik. No, ne ćeu se na tome zadržavati.

Prijevodvijest o nekom novom prijevodu Biblije (pa bio on navodno izravno s hebrejskoga) primam s velikom rezervom. Ne ću griješiti dušu, ali čim taj novi projekt stavlja na velika zvona poznati dnevnik, treba se zapitati što tu nije u redu. Meni je Biblija 1968. pjesma nad pjesmama, pa ako bih ponegdje intervenirao bilo bi to samo u skladu s dostignućima hrvatskoga jezikoslovlja u zadnjih četiri desetljeća, odnosno u ne tako prevažnoj pravopisnoj normi.Po čemu je i komu Biblija iz 1968. nerazumljiva? Autor spomenutoga napisa u dnevnom listu zadržava se na nevažnostima, pa tako zamjera Bibliji 1968. da umjesto riječi kurva (kao što bi po njemu i Vuku Karadžiću trebalo stajati) rabi riječ bludnica, i slično, kao što bi po njemu (ne valjda i po novim, meni nepoznatim prevoditeljima) umjesto "Adam pozna svoju ženu, te ona rodi sina..." trebalo stajati "Adam original biblijapoševi svoju ženu" ili "Adam stupi u seksualni odnos s Evom" ili još sočniji izraz udomaćen u našemu tisku. S glagolom "poznati" nevješti čitatelj možda ima problema u prvom susretanju, ali kako se kroz cijeli Stari zavjet ljudi "poznaju " i upoznaju u velikim količinama, i čitatelj shvati o čemu je riječ te mu riječ postaje prisnom. A razumije i da prijevod Biblije ima svoje zakonitosti i ukus u odabiru riječi.

No, primjer koji se navodi, uz možda još neke rijetke slične, nikako ne može biti argzument o nerazumljivosti. Eto, otvaram nasumce Bibliju 1968. i pojavljuje mi se Prvo sužanjstvo. Citiram: " On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznice kraljevskoga dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salamon, kralj Izraela, načinio za Svetište Jahvino.Tako se ispunila riječ Jahvina. Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje."

Bilo gdje da otvorim Knjigu, nema ni jedne rečenice, ni jedne riječi koja bi bila nerazumljiva današnjem hrvatskom čitatelju. Štoviše, hrvatski je jezik u tome prijevodu koji se pojavio prije 45 godina savršen, za razliku od sadašnjega navodno hrvatskoga što da podlo forsiraju režimski tiskani mediji, a kojim je pisan i napis na koji se osvrćem, jeziku koji se bez dopuštenja hrvatskoga naroda vraća u novosadska vremena.

Prijevod je tiskan svega godinu dana nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika (bez koje, kaže jedan komentator, prilično pretjerano, danas ne bi bilo Hrvata) i značio punu rehabilitaciju hrvatskoga književnog jezika te i po tome ostaje u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Na kraju krajeva, tomu je prijevodu podignut i spomenik koji se nalazi ispred franjevačkoga samostana na Kaptolu. Spomenik spomeniku.

U svemu: vijest o nekom novom prijevodu Biblije (pa bio on navodno izravno s hebrejskoga) primam s velikom rezervom. Ne ću griješiti dušu, ali čim taj novi projekt stavlja na velika zvona poznati dnevnik, treba se zapitati što tu nije u redu. Meni je Biblija 1968. pjesma nad pjesmama, pa ako bih ponegdje intervenirao bilo bi to samo u skladu s dostignućima hrvatskoga jezikoslovlja u zadnjih četiri desetljeća, odnosno u ne tako prevažnoj pravopisnoj normi.

Kamo s njima

Da se aktualna vlast sastoji od gomile sićušnih ljudi, poznato je i prepoznato (neki su razumjeli prije, neki poslije, ali sada svi razumiju.) Da se velikim koracima bližimo prijevremenim izborima, također je svima poznato. Nego, sada se postavlja pitanje kamo s tim sićušnim ljudima poslije izbora?

Petnaestak kilometara od Haaga postojalo je (valjda i sada postoji, ne znam) sićušno naselje po imenu Madurodam. U stvari sićušni grad sa sićušnim kućama i sićušnim ljudima koji rade svakodnevne poslove. Pa eto kamo treba poslati sadašnje vlastodršce. Dobro bi se uklopili, hodali po sićušnim ulicama i razmjenjivali sićušne misli koje dolaze iz sićušnih glava. No dobro, pa možemo tu atrakciju napraviti i u Hrvatskoj. Da ne kažu...

Ustavna tužba, pa neka

Na primjeru jednoga mnogima možda nevažnoga prijedloga izmjena zakona postaje bjelodano kako ova vlast doživljava Ustav. Našao se taj prijedlog (izmjena Zakona o kazalištu) na saborskom Odboru za ustav rh procisceni tekst tabfullkulturu,našlo se u Odboru ljudi koji su opazili da je spomenuti prijedlog u srazu s hrvatskim Ustavom, te su upitali režimsku većinu u Odboru je li svjesna da će prihvaćanje takvih izmjena zakona rezultirati tužbom Ustavnom sudu. I zar žele, nakon tolikih tužba, "proizvesti" još jednu. A što su odgovorili većinski članovi Odbora? "Ma baš nas briga."

Hrvoje Hitrec

Pon, 8-08-2022, 08:30:29

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Olujna usluga

Olujna usluga

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.