Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Hrvatska u drugoj polovici siječnja

Doba velikoga snijega

Palo je toga toliko kao nikada do sada , pa su i Rusi u posjetu Zagrebu bili impresionirani. A kako i ne bi. Njima je dosta prokletoga snijega pa se snijeg zagreb kaza 463747S0orijentiraju na toplije krajeve kao što je, recimo, hrvatska Boka kotorska koja se trenutačno nalazi u Montenegru, ali strance zbunjuje množinom katoličkih crkava.

Taj fenomen vodiči svakojako tumače, posebno da se radi o neobičnoj enklavi koja je na neprirodan način nastala čak i južnije od srpskoga Dubrovnika iz kojega potječu srpski pjesnici poput Gundulića i srpski znanstvenici poput Ruđera Boškovića koji je pretrčao isusovcima kao tajni agent, a da je istina svjedoči podatak o Boškovićevu angažmanu u trenutku kada je ruska flota namjeravala topovima razoriti srpski Dubrovnik.

Kako je jedan isusovac mogao u pravoslavnoj Rusiji isposlovati da se zaustavi flota i razaranje, pitam se ja i dolijevam znanje na vatru SK ( srbijanskih krivotvoritelja) koji će se uhvatiti na izneseni podatak.

Milanović u Beogradu

U tako klimatiziranu srbijansku kulturu koja se hrani dijelovima hrvatske kulture, srbijansku kulturu iz koje se ne čuje ni jedan suvisli glas protiv krivotvorenja, laži i mržnje, kulturu koja je u nedostatku svoje otuđila u agresiji na Hrvatsku znatno kulturno blago i do danas ga nije vratila, kulturu koja genocid nad hrvatskim narodom ne smatra genocidom nego prirodnim odstranjenjem zapreka za širenje na zapad, kulturu koja nije riječ prozborila kada su Srbi iz okupiranih dijelova Hrvatske protjerali Hrvate koje nisu poubijali, ali se sada zgraža nad dragovoljnim egzodusom tih istih Srba i na sva usta kuka o zločinu, kulturu koja najstrašniju žrtvu srpske agresije, Vukovar, naziva srpskim Vukovarom – u takvu Srbiju i takvu kulturu otputio se nedoučeni premijer Hrvatske ( namjerni genitiv) da po zadatku velikih sila i ponešto zbog gospodarskih pitanja ( Cefta, itd.) ruši zidove praveći se blesavim da ne zna tko ih je izgradio.

Glede gospodarskih stvari taj se radni posjet - koji je bio radni isključivo zato da se ne bi trebala intonirati hrvatska himna – možda i može prešutno opravdati, ali je gospodarska, dotično trgovinska suradnja nesmetano funkcionirala i u ledeno i naizgled neledeno doba (Tadić-Josipović) pa bi se i bez toga posjeta nastavila i nadalje, a ako ima problema sa carinama i sličnim ne tako nevažnim, ali ne i presudnim pitanjima, onda se rješavaju na nižim razinama. No i ja sam naivan – Milanović jest doista niža razina.

Glede suradnje hrvatske pseudokulture s opisanom srbijanskom i općesrpskom kulturom stvari stoje još bolje. Televizije koje emitiraju na hrvatskome jeziku doslovce su pretrpane srbijanskim proizvodima, što filmskim što televizijskim, a kada se dodaju proizvodi iz jugoslavenskoga arhiva – slika se sjajno zaokružuje. Kazališta u Hrvatskoj posežu za srbijanskim klasicima i suvremenim piscima, čak skidaju već prijavljena dramska djela hrvatskih autora i zamjenjuju ih sa srbijanskima, a ostavljaju djela suvremenih hrvatskih pisaca pod uvjetom da, bez obzira na temu, ubace barem jednoga hrvatskog branitelja koji je nesimpatična kreatura iz doba borbe protiv srpske agresije.

Informativne emisije televizija i novine koje izlaze u Hrvatskoj jedva čekaju da obave "hrvatski dio" GospodarstvoGlede gospodarskih stvari taj se radni posjet - koji je bio radni isključivo zato da se ne bi trebala intonirati hrvatska himna – možda i može prešutno opravdati, ali je gospodarska, dotično trgovinska suradnja nesmetano funkcionirala i u ledeno i naizgled neledeno doba (Tadić-Josipović) pa bi se i bez toga posjeta nastavila i nadalje, a ako ima problema sa carinama i sličnim ne tako nevažnim, ali ne i presudnim pitanjima, onda se rješavaju na nižim razinama. No i ja sam naivan – Milanović jest doista niža razina.obavijesti i već u osmoj minuti ili već na trećoj stranici imaju rubrike koje bi se mogle ( a i radi se tako) nasloviti "A sada da vidimo kako je u Srbiji". Tako smo dobili istu situaciju kao u vrijeme komunističke, velikosrpske Jugoslavije – da je trideset posto programa "hrvatskih" televizija na srpskome jeziku, a poznati novinski zagrebački dnevnik barem jednom tjedno svjesno 60737152objavljuje napise na srpskom jeziku, što se nije događalo ni u Jugoslaviji, a u ostale se dane njegovi komentatori i "istaknuti" novinari služe nemuštim jezikom koji nije ni hrvatski ni srpski .

Dakle, na gospodarskom (trgovinskom) i kulturnom (pseduokulturnom) planu suradnja je više nego dobra, pa zbog toga nije trebalo ići u službeni ni radni posjet Beogradu. Ono zbog čega je trebalo razgovarati, ali ne u Beogradu čija je mržnja prema Hrvatima stalna, uporna i bezmjerna, jest sudbina Hrvata pobijenih na okupiranom području Hrvatske i sudbina Hrvata koji su pobijeni u srbijanskim logorima, okupacija dijelova teritorija RH koji se nalaze preko Dunava, povratak kulturnoga blaga ( ne Micića čiji se "Zenit" ionako nastavlja u "Zarezu", ne blaga iz pravoslavnih crkava koje nije bilo oteto nego privremeno preseljeno u Srbiju do konačne pobjede), nego blaga koje pripada Hrvatima i hrvatskoj kulturi. Trebalo je nadalje razgovarati o ratnoj odšteti koju Srbija mora kad-tad platiti, i jasno reći da Hrvatska ni pod koju cijenu ne namjerava povući tužbu za genocid.

Opisani razgovori nisu vođeni. Ova vlast prevođena ljudima koji nikakve veze s hrvatskim narodom i hrvatskom kulturom nikada nisu imali niti su te veze pokušali uspostaviti nego se naprotiv odmah legitimirali kao okupacijska sila – ta vlast nema osjećaj za hrvatske gubitke i 60747075-zoran-milanovic-ivica-dacichrvatske sudbine niti se to od nje može tražiti. Od nje se može tražiti samo da ode na miran način, ako je moguće.

Bolesno nagnuće ove vlasti prema Srbiji jedini je razlog Milanovićeva dolaska u Beograd, nekoliko dana nakon što je – poslije razdoblja divljanja zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima – taj minorni Dačić milostivo izvolio izjaviti da se led treba otopiti. Istoga trena, "razumjevši knjigu" što bi rekla narodna pjesma, Milanović je vođen Pavlovljevim refleksom svoje duhovne prtljage i usput telefonskim razgovorom koji bi u slobodnoj interpretaciji i prijevodu s engleskoga glasio "Mali, pusti sve i idi u Beograd" – doista i otišao obaviti što mu je zapovijeđeno. Obaviti na nižoj razini, što je zlobno prokomentirao i Josipović u jeku svađe oko predsjedničkih ovlasti.

Što je još mogao učiniti Milanović, koji je mirno slušao Dačićeve riječi o zločinima za vrijeme i poslije Oluje – mirno jer su to bile iste one riječi koje je i sam izgovorio nakon oslobađanja Gotovine i Markača. Što je mogao? Mogao je u svrhu dobrosusjedskih odnosa i dobro uređenih odnosa s manjinama podastrijeti Tromblonovu statistiku o trideset posto Srba u Saboru i Vladi jer bi taj podatak ipak nešto bolje otopio led, mogao je spomenuti Registar branitelja koji je kruna suradnje sa srbijanskim tužilaštvom i Veritasom.

A ako sve to ne bi upalilo, mogao je na kraju zavapiti: "Što vam još mogu obećati?", a srbijanska kulturna masa bi klicala:" Vukovar, Vukovar!"Posve dosta za početak rada Balkanskoga vijeća.

Šaljivi terorizam

Dva paklena stroja u Zagrebu prije velikoga snijega i jedan navodno ridikulozni trogirski Šamil – to je rezime terorističkoga tjedna u Hrvatskoj. Slučaj Vojislava Blaževića još je jedan dokaz da Hrvatska živi u mraku, jer ako ne djeluju obavještajne i protuobavještajne službe jedne zemlje, onda ona tapka u tami, a iz tame može svašta doletjeti i doleti. Hrvatske obavještajne i protuobavještajne službe zajedno s hrvatskom policijom nemaju pojma tko to sve živi u Hrvatskoj, nisu imale pojma da usred Zagreba godinama operiraju srbijanski kriminalci krupnoga kalibra (sve dok se ovi nisu počeli međusobno ubijati), nisu imale pojma da se sprema atentat na Pukanića u izvedbi istih ili sličnih, a article home 1358101957blazevicsve to u vrijeme kada su se hvalili da odlično surađuju sa srbijanskom policijom i službama, nisu znale da silovatelj i ubojica Paravinja krstari hrvatskim cestama...

Tako nisu znale ni za Vojislava Blaževića koji je paraglajdirao i snimao iz zraka vikendom a radnim danom sklapao eksplozivne naprave te napao Zagreb prije nego što ga je napao snijeg. Onda su revne službe saznale da je stalno putovao u Banjaluku, da je bio "vojno lice" što u prijevodu znači vojnik ili oficir JNA, da je već imao prste u terorističkom činu u Udinama, itd.

Teška i poznata hrvatska naivnost odmah se dokazala na djelu: em je čovjek simpatičan i društven ("Ma tko bi pomislio!), em je svima pomagao pa tako i srbijanskim paraglajderima koje su napali hrvatski nacionalisti, a on ih obranio pištoljem, em se trudio da nitko ne strada pa je zato i sam lakše ozlijeđen u trenutku kada je tjerao ljude s autobusne postaje. Duša od čovjeka. Ne može takav biti terorist. Ako i jest, dobit će pet godina, izaći za dvije i dalje postavljati bombe.

ŠamilŠamil već ima velik broj obožavatelja među kojima su i kolumnisti protuhrvatskih novina koji sve okreću na šalu. Podržavaju ga i bagateliziraju namjeru isključivo zato jer je rekao ono što i oni misle i htjeli bi učiniti ali su kukavice i pletu beskrajne rečenice dok se ne zapletu kao pile u kučine, a na kraju se utječu spasonosnom humoru.Vjerojatno je i znao da će naići lokomotiva koja je bila oteta u srpskoj agresiji i ondje služila četnicima 130113komandir samilkoji su joj pojačali podvozje – ne zbog sebe nego da jednoga dana spase Hrvate u Stenjevcu... Još je simpatičnija priča o Šamilu iz Trogira koji se samo zafrkavao. Je li? Oni koji se preko međumrežja doista zafrkavaju uvijek ubace neki znak, signal da se radi o šali ili bezazlenoj provokaciji. Ja u toj poruci ne vidim ništa slično.

Šamil već ima velik broj obožavatelja među kojima su i kolumnisti protuhrvatskih novina koji sve okreću na šalu. Podržavaju ga i bagateliziraju namjeru isključivo zato jer je rekao ono što i oni misle i htjeli bi učiniti ali su kukavice i pletu beskrajne rečenice dok se ne zapletu kao pile u kučine, a na kraju se utječu spasonosnom humoru.

S druge strane (s te iste strane) isti ti komentatori kako su se nekad zvali, a onda proglasili kolumnistima - nemaju potrebe obavijestiti javnost o državnom terorizmu kojemu su Hrvati izloženi već punu godinu dana i više, o terorizmu koji se provodi nametanjem hrvatskome narodu tuđe ideologije, o teroru manjine nad većinom i o posljedicama koje će imati, o nasilju nad hrvatskom kulturom koje je sažeto i konačno definirano u Izjavi Hrvatskoga kulturnog vijeća. Pa hajdmo i to okrenuti na šalu: hoće li hrvatske obavještajne službe zatražiti sastanak s vrhom ove vlasti i podastrijeti joj ozbiljne dokaze o državnom terorizmu?

Teror nad narodima

To jest nad Ujedinjenim narodima, u izvedbi Vuka Jeremića, predsjedatelja Generalne skupštine UN koji je sa svim narodima proslavio julijansku Novu godinu, a narodi cupkali i pljeskali "Maršu na Drinu". Cupkao je i Ban Ki-moon, a poslije je cupkao od bijesa i sastavljao ispriku jer mu je Vuk podvalio kozu za rog.

Da vidimo povijest: "Marš na Drinu" je skladao ugledni Stanislav Binički u daleko doba kada je mogla zvučati i obrambeno ( "poterao tuđine sa reke naše drage"), ali je gotovo istoga časa postala i imperijalna pjesma velikosprskoga presezanja i ovladavanja područjima sa zapadne strane reke naše drage, kako u vrijeme prastare Jugoslavije tako u vrijeme komunističke, a tako i – naravno – u Drugome svjetskom ratu i u vrijeme srpske agresije devedesetih kada je ideja trebala biti i konačno realizirana, uz planirani konačni nestanak svega pučanstva koje nije srpsko.

Izvedena je u UN i pjesma "Tamo daleko" koja je drski falsifikat i još će o njoj biti riječi, sve u izvedbi beogradskoga sastava Viva Vox.

Čini se da su narodi napokon uvidjeli kakva je grozna pogreška bila dolazak primitivnoga provokatora Jeremića na čelo svenarodne skupštine. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se održati svenarodni prosvjed protiv oslobađanja Gotovine i Markača, koji je Jeremić zakazao za 10. travnja. Bilo bi isto tako zanimljivo provjeriti tvrdnje hrvatskih glumaca koji su zalutali na Brijune i osobno se uvjerili da Šerbedžijino teatarsko društvo u vrijeme opuštanja od velebnih glumatanja svira (pjeva, cupka) "Marš na Drinu" uz piće iz hrvatskoga državnog proračuna.

Narodna, a ne rodna ideologija

Tako bi se sažeto moglo nazvati zahtijevanje naroda i njegov otpor ideološkom nasilju aktualne vlasti nad hrvatskom djecom. Narod zna svoje, narod ima svoje, narod i ne će zeljko jovanovic 2 1238491773JeremićČini se da su narodi napokon uvidjeli kakva je grozna pogreška bila dolazak primitivnoga provokatora Jeremića na čelo svenarodne skupštine. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se održati svenarodni prosvjed protiv oslobađanja Gotovine i Markača, koji je Jeremić zakazao za 10. travnja.reći: mi imamo svoju ideologiju, ne će jer i ne zna što sve ta riječ obuhvaća, ali osjeća da se diraju temelji njegova bića, ne će reći: mi imamo svoje vrijednosti jer ni tako ne razmišlja niti govori, ali osjeća da mu glodavci crvenim zubima grizu mlado korijenje. Narod jednostavno kaže: Marš, dalje ruke od naše djece. Sa svojom radite što hoćete, našu pustite na miru.

Eto, na taj način završava cijela priča oko rodne ideologije nastale na pedofilskoj i istospolnoj podlozi.

Bitka je bila kratka, pale su žrtve na narodnoj strani (otkazi novinarima i slično), ali se protivnik užurbano povlači premda to negira. Da spasi kralja, vlast će u ovoj šahovskoj igri žrtvovati konja (Jovanović), proučiti hrvatske i međunarodne zakone te Ustav RH i podvući rep. Rep će još neko vrijeme viriti dok ga ne odrežu prijevremeni izbori.

Plakatna umjetnost

Svačime sam se bavio u životu, pa i kreiranjem plakata. U političke i kazališne svrhe, ne miješajući nikada to dvoje. Hoću reći da se u to nešto razumijem i ujedno želim reći da je plakat za Gavellinu finu i mrtvu predstavu sa zanatske, dotično umjetničke strane vrlo neinventivan, kao i sama predstava. Hajdmo na prvu loptu, rekoše kreatori ne misleći na svevremenost umjetnosti nego na mali, prljavi doprinos uzavrelom ratu u kojemu moraju biti pijuni nasilne državne vlasti.

I tu su bitku izgubili, pa nema smisla duljiti.

Tako je plakat za plakatnu predstavu prestao biti zanimljivim, a kolateralna je žrtva bio veliki kazališni redatelj Frljić koji nema samo hrvatsku nego općebalkansku dimenziju. Taj oliver frljic vecernjiregionalni velikan iz umjetničke škole koja proizvodi agente u kulturi sa zadaćom da se u teatru bore protiv opakih nacionalista, otkazao je režiju čak dviju predstava od kojih se jedna oslanja na slučaj Zec.

I tu se radi dakle o plakatnom teatru kojemu je kazališna umjetnost dalek pojam, a bliska mu je provokacija sponzorirana od vladajuće političke klateži koja i sama radi na istom: neprijateljske masovne zločine nad Hrvatima što bolje zataškati, ne spominjati, ne talasati, ne isticati da su neprijatelji poubijali stotine i stotine hrvatske djece, ne praviti od toga galamu, ali ako su Hrvati ubili i jedno jedino dijete onda to jedino nedjelo treba pretvoriti u simbol opće hrvatske krvožednosti, u čemu će i pomoć kazališnoga komada biti potrebna barem kao komadić protuhrvatske promidžbe.

Frljić će slučaj Zec režirati u nekom drugom teatru, rečeno je. Očito se mislilo na teatar u vlasništvu države, a ne grada, jer je gradsko kazalište iznevjerilo velikana povlačenjem plakata za mrtvu predstavu. Tu će ulogu sponzora preuzeti ministrica kulture kojoj se plakat sviđao, a sviđa joj se vjerojatno i zamisao o postavljanju na daske slučaja Zec. Plakat joj se sviđao jer ne zna što je hrvatska kultura. Ne zna da ta kultura obuhvaća i kult Bogorodice. I da taj kult Hrvati dijele s mnogim narodima. Razlika je jedina u tome što su Hrvati više nego drugi privrženi onoj koju nazivaju svojom kraljicom.

Pa kada sve što sam napisao i ne bi bilo točno i svima prihvatljivo, ostaje nešto vječno i duboko umjetničko, a to je ukus.

Slučaj Brnardić

Naoko je taj slučaj povezan s Jurom Francetićem, ali bi i Jura i Vladimir Brnardić ostali cijeli da Vladimir nije dotaknuo Kinseya i rodnu idelogiju na margini emisije HTV-a koja Franceticpodsjeća na povijesne osobe i zbivanja. No, zadržimo se na Francetiću i uopće na povijesnoj istini i pokušajima njezina krivotvorenja: emisiju nisam vidio, ali zaključujem iz komentara da je Brnardić stavio Francetića u istiniti povijesni kontekst te naveo njegov ratni put, rečeno novijim rječnikom.

Govorio je dakle o ratniku, o vojniku Francetiću i područjima gdje je ratovao. Bilo je to prije sedamdeset godina. O događajima i osobama od kojih nas dijeli sedamdeset godina trebalo bi govoriti kao o bilo kojem povijesnom razdoblju, jer o povijesti i jest riječ. Jedino pitanje treba biti jesu li činjenice istinite, vjerodostojne, provjerene. Ali u ovo vrijeme, 2013., partijska ideološka komisija odnosi se prema povijesti staroj sedamdeset godina kao da smo u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća.

Novo (staro) komunističko nasilje ne zanimaju povijesne činjenice nego ideologija. Na nesreću, Brnardić se dotaknuo i rodne ideologije, pa se dvostruko ogriješio - o staru i novu cenzuru.

Julija Timošenko

Još jednom o Juliji koja je žrtva slične vlasti kao što je ova u Hrvatskoj. Ovih se dana potvrdilo što mi je rečeno prije osam mjeseci i više – da će Janukovič i njegova Julija T 01FrljićNeprijateljske masovne zločine nad Hrvatima što bolje zataškati, ne spominjati, ne talasati, ne isticati da su neprijatelji poubijali stotine i stotine hrvatske djece, ne praviti od toga galamu, ali ako su Hrvati ubili i jedno jedino dijete onda to jedino nedjelo treba pretvoriti u simbol opće hrvatske krvožednosti, u čemu će i pomoć kazališnoga komada biti potrebna barem kao komadić protuhrvatske promidžbe.prosovjetska klika učiniti sve da Julija Timošenko ne izađe živa iz zatvora. Kada se nadala mogućnost da bude oslobođena (osuđena na sedam godina zatvora), vlast se pobrinula da joj prikvači nekakvo ubojstvo počinjeno prije šesnaest godina, s kojim se činom Juliju nikada do sada nije povezivalo niti se moglo.

Usporedo se zagorčuje život pristašama bivše ukrajinske premijerke čiji je jedini grijeh bio da je Ukrajinu htjela približiti zapadu, a udaljiti od ruske sfere, dotično približiti Europskoj uniji, a udaljiti ju od kontura Euroazijske unije koja nastaje kao svojevrsna rekonstrukcija Sovjetskoga saveza.

Iz Europske su unije do sada slabašno prosvjedovali. Sada bi trebali snažnije podići glas, a s njima i Hrvatska. Ma da, pa vlast u Hrvatskoj je, velim, slična kao sadašnja ukrajinska. Jest da su ovi tu deklarativno za Europsku uniju, ali im Janukovič imponira jer je iz istoga lonca.

Rudi Belin

Doista me jutros (u nedjelju) zazeblo srce kada sam pročitao da je Rudi Belin u bolnici i što ga je spo10asnašlo. Iz onoga je Dinamova doba kada su u Maksimir dolazili dečki s Peščenice, iz Trnja i iz samoga Maksimira (uz ponekog pridodanog Dalmatinca i Hrvata iz Bosne) , a da bi tako trebalo i danas i da ih ima govori Belin u razgovoru za novine koji ste vjerojatno pročitali.

Jedinstven igrač, profinjen, točan i hladnokrvan na terenu, majstor za pogotke iz slobodnih udaraca.

Imao sam privilegij da igram s njim u školskoj momčadi na igralištu u Kušlanovoj. Četiri smo godine išli u isti razred.

Koristim priliku za privatiziranje portala HKV-a i osobnu poruku: "Drž se Rudi, generacijo moja."

Hrvoje Hitrec

Sub, 25-06-2022, 13:07:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.