Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Hrvatska svršetkom studenoga

Tjedan počeo presudom Sanaderu na okruglo deset godina. Pozorno sam pratio tekst presude u interpretaciji suca Turudića, a poslije i iščitao u tiskovinama. Koliko vidim, a vidim dobro, ima u toj presudi toliko rupa i toliko ubojstava bez leševa, toliko proizvoljnosti i kreiranja, konstruiranja i "poklanjanja vjere svjedocima" da je i laiku jasno kako će presuda pasti na Vrhovnom sudu.

Jest da su hrvatski građani, barem po anketama, pljeskom pozdravili presudu, ali jedno je provala razumljivog ushićenja osiromašenoga naroda što je "državni lopov" dobio takvu kaznu, a drugo je pošteno suđenje koje Sanader nije imao u prvome stupnju. Bilo je to u završnici samoreklamiranje suca Turudića koji se voli fotografirati s cigarom i izigravati Robina Hooda. Sve je neobično podsjećalo na ono suđenje za dijamante koje nitko nije vidio, ili suđenje Glavašu za nešto što nije učinio (u Sanaderovu pakiranju).

Kao što je nekima poznato – a tekstovi su objavljivani na Portalu HKV-a - ja sam od samoga početka Sanaderove državne vladavine tvrdio da taj čovjek nanosi Hrvatskoj političku štetu i pritom ostajem. Govorio sam to, pisao i vikao s krovova u vrijeme punoga cvata novovjekoga kulta ličnosti kao i njegove propasti, ali sam ostavio otvorenim pitanje o dimenzijama osobne koristi koju je "stekao" bivši premijer. I nadalje ga smatram otvorenim jer me arogantni Turudić nije uvjerio ni po jednoj točki presude za (do sada) dvije inkriminacije. Jedino što je dokazano jest stvaranje novoga sudačkog kulta ličnosti, što je krajnje opasno po demokraciju.

Vrlo dobro emisija

Pusićdokumenti pobunjeni krajinskih Srba iliti četnika koji su pali ruke Hrvatima nedvojbeno govore da je Savo Štrbac prononsirani pljačkaš, da su njegovi potpisi na papirima o diobi plijena, a taj je plijen imovina oteta hrvatskom pučanstvu koje je netom protjerano ili poubijano. Znalo se to i prije, a zna se i sada, samo DORH ne zna niti ja znam je li protiv Štrpca podignuta optužnica. Jedino što se pouzdano zna da je u doba divljanja raznih Dokumenta i Pusića taj Štrbac pozivan u emisije hrvatskih televizija kao pouzdani komentator događaja, premda se znalo da šalje lažne svjedoke u Haag i u Zagreb, ali osobno oprezno ostaje u Beogradu. Pa je tako pozvan u Dnevnik HTV- a na dan oslobađajuće presude, ne kao zločinac nego kao aktivist koji ima "drugo mišljenje".Na HTV-u o oslobođenim hrvatskim generalima. Vrlo dobra emisija s nekoliko sjajnih gostiju i jednim Pusićem, te više nego solidnim Togonalom koji odnekud mislav togonalzna kako se se treba ponašati voditelj političke emisije i voditelj uopće, što je mnogima na Hrvatskoj televiziji velika zagonetka. Usput, kao pravi novinar, Togonal u emisiju donosi i informacije koje gosti možda nemaju, pa na taj način proizvodi novu živost. Kao što je recimo saznao da je Z. Pusić nazvao S. Štrpca i ispričao mu se za presudu Žalbenoga suda u Haagu.

Ne znam za koga je to bilo iznenađenje, osim za Pusića koji je tako "provaljen" još crvenih očiju od plača na ramenu Teršeličke i Pupovca s kojima je noć prije vjerojatno proveo u traženju alternative za očit težak poraz zapadnobalkanske opcije koja u Hrvatskoj djeluje sedamnaest godina kao prljava peta kolona pod zaštitom hrvatske političke elite, a inicirana je još 1993.

A glede toga Štrpca, nezavisno od rečene emisije: dokumenti pobunjeni krajinskih Srba iliti četnika koji su pali ruke Hrvatima nedvojbeno govore da je Savo Štrbac prononsirani pljačkaš, da su njegovi potpisi na papirima o diobi plijena, a taj je plijen imovina oteta hrvatskom pučanstvu koje je netom protjerano ili poubijano. Znalo se to i prije, a zna se i sada, samo DORH ne zna niti ja znam je li protiv Štrpca podignuta optužnica. Jedino što se pouzdano zna da je u doba divljanja raznih Dokumenta i Pusića taj Štrbac pozivan u emisije hrvatskih televizija kao pouzdani komentator događaja, premda se znalo da šalje lažne svjedoke u Haag i u Zagreb, ali osobno oprezno ostaje u Beogradu. Pa je tako pozvan u Dnevnik HTV- a na dan oslobađajuće presude, ne kao zločinac nego kao aktivist koji ima "drugo mišljenje".

Iz njegove i domaće kuhinje (Puhovski i družba) je i podatak od 680 ubijenih srpskih civila za vrijeme i poslije Oluje, što je zgrozilo i čuveno haaško tužiteljstvo pa su "priznali" 44 žrtve. Moglo se dogoditi da na mitinzima u Beogradu nedavnih dana osvane brojka od 680.000. Kad se laže, nek se laže, a i Dobrica kaže...

Zapamtite Kostriće

Vidite, gopođe i gospodo, stvari treba postaviti tako da – kada se istražuje i sudi – postoji neki red. U tom je redu masovni zločin u Kostrićima podosta blizu početku srpskih zlosilja u Banovini. Zahvaljujući Pandži Orkanu i možda još sdc10038640x480ponekima koji ne daju da se zaboravi, istina o pokolju u Kostrićima dolazi do javnosti. To selo blizu Hrvatske Kostajnice potpuno je razoreno a svi stanovnici ubijeni (njih šesnaest) 15. studenoga 1991. Bili su Hrvati, naravno, prezivali su se: Bunjevci, Jurići, Kostrići, Kozići i Krizmani. Tomislav Jurić imao je dvije godine, a Dario Jurić četiri godine.

Selo je spaljeno, do sada je identificirano sedam žrtava.

Na spomen-obilježju iz 1945. također je gotovo isti niz imena, gotovo ista brojka pobijenih Hrvata.

A što je sa srpskim zločincima iz 1991.? Oni su pripadali četnicima iz Dvora, ista ona koljačka skupina koja je poubijala 56 Hrvata kod Baćina, koja je poklala 118 Hrvata u Petrinji i okolo nje. I što je sa zločincima? Ništa, oni su valjda u "srpskom entitetu" u BiH ili u Srbiji, a Hrvatska ih ne traži. Ili traži, tako, bez nekoga erosa. Nedostupni su, pa što ćemo, idemo dalje, okrenimo se budućnosti i užasnim hrvatskim zločinima nakon Oluje...

U Kostrićima je obnovljena jedna kuća. Jedna. A ploče su dvije, iz 1945. i 1991.

Želimo li ovom instaliranom kulturom nekažnjavanja zločina nad Hrvatima da nakon kojega desetljeća bude i treća ploča, 2030. recimo ? Ili da se svim sredstvima koja stoje na raspolaganju policiji i DORH-u, te razvikanoj regionalnoj suradnji kao i Interpolu itd. domognemo zločinaca koji vjerojatno imaju i hrvatske putovnice. I usporedo da pošaljemo u Kostriće Puhovskog, Hedla, Teršeličku i Pusića, damo im lopate i građevni materijal pa neka rade sve dok selo ne bude opet izgledalo kao prije 15. studenoga 1991.

Novinari žive sve opasnije

Broj ubijenih novinara u svijetu u zadnjih petnaest ili dvadeset godina više je nego zastrašujući. Otvara to i sjećanje na Banovinu, i ne samo na Gordana Lederera. Čini se da je ista četnička skupina koja je zapalila Kostriće, koji mjesec prije ubila dva ruska novinara blizu Hrvatske Kostajnice. Taj je slučaj temeljito zataškan, po svemu sudeći uz prešutni pristanak zemlje iz koje su došli novinari. Kako u svijetu nemaju pojma o tome što se događalo u Hrvatskoj u prvoj polovici devedesetih, u povijesnim statistikama o stradalim predstavnicima sedme sile ostat će podatak da su novinari ubijeni – u Hrvatskoj. Ma nego. Znamo mi te Hrvate.

Popu pop, a Bobu Bop

Hrvati koji žive u Francuskoj izgubili živce pa digli tužbu protiv Boba Dylana zbog šovinističkoga ispada protiv Hrvata. Usput su obožavateljima otkrili da se njihov ljubimac zove u stvari Robert Allen Zimmerman.

Iz službene Hrvatske ni glasa, ni da se veli popu pop a Bobu Bob, kao što ni spaljivanje hrvatske zastave u Beogradu nije podiglo obrvu nikome u Ministarstvu vanjskih poslova RH. Oguglali ljudi. Znaju već da se ondje pali hrvatska zastava kad god Srbijancima nešto nije po volji, makar i ne imalo veze s Hrvatskom. Tako, postalo narodnim običajem.

Pali se hrvatska zastava i u Hrvatskoj, na gornjem toku Krke. Pa i to je običaj, da se ne zametne. Vatru potpiruje i SPC izjavom da je oslobađajuća presuda generalima sramotna, da su ju especeovci dočekali s nevjericom i ogorčenjem, a užasno zamjeraju" dužnosnicima Katoličke crkve što presudu dovode u svezu s Bogom."

Stajalište SPC-a je očekivano, na kraju krajeva Srpska pravoslavna crkva je državna crkva. Koje države? Srbije. Pa koga vraga Crkva jedne države radi u drugoj državi, zapitajte se naivno.

Gotovina i Markač

General Ante Gotovina uživa na slobodi i skuplja naslove počasnoga građanina, kao što i treba. Govori su mu prožeti porukama kršćanske ljubavi i za sada ne spominje one koji su mu nanijeli zlo. General Mladen Markač pokazuje u Đurđevcu da mu nije ni na kraj pameti zaboraviti one koji su mu, u Hrvatskoj i iz Hrvatske, sramotnim podmetanjima nanosili bol i patnju u okolnostima posebno teškim jer mu je i vlastito tijelo zadavalo dovoljno jada.

Zato: živio Ante Gotovina, bravo Mladene.

Malo vijesti iz Bosne i Hercegovine

dan-nezvisnosti-bihNovine koje izlaze u Hrvatskoj ne prate dovoljno što se događa u BiH, odnosno prate krajnje nedovoljno pa se čovjek mora informirati drugim kanalima. One vijesti koje se tiču Hrvata u BiH, komentari i analize, trebali bi postati stalnom rubrikom u hrvatskim novinama i na javnoj televiziji, posebno važne obavijesti moraju naći mjesto u HTV-ovom Dnevniku koji sustavno i svjesno zanemaruje taj dio jedinstvenoga hrvatskog narodnog tijela.

Nisam vidio ni čuo da službena Hrvatska (nikako) i hrvatski mediji (tek poneki ali bez strasti) reagiraju na najavu smanjenja broja županija u Federaciji BIH, što nije drugo do predaja cijele srednje Bosne muslimanima. Činjenica da je Hrvatska potpisnica Daytonskoga sporazuma nepoznata je aktualnoj Vladi koja ne razumije probleme Hrvata u Hrvatskoj a nekmoli u BiH.

Kozačka skupština

Nakon što je Hrvate smjestio među otpatke naroda koji su neobičnim slučajem postali nacijom, sada je taj nesretnik Milanović usporedio Hrvatski sabor s kozačkom skupštinom. Neuki momak nema pojma ni o hrvatskoj ni o kozačkoj povijesti, jer da ima znao bi da su Kozaci stvorili prvu demokraciju na istoku Europe u vrijeme hetmana Hmelnickoga u 17. stoljeću. Na tu je činjenicu podsjetila i Julija Timošenko u velikoj osobnoj i državničkoj priči za kameru Jakova Sedlara. Da sada, 2012. u Hrvatskom saboru postoji takva sloboda iznošenja stajališta i takva poniznost hetmana kao što bijaše u doba kozačke skupštine, stvari bi stajale mnogo bolje. A Milanovića ne bi izabrali za hetmana ni da su ih pekli u željeznom biku.

Vukušić ili lagano podmetanje

Pojavljuje se u tiskovinama Herman Vukušić da odigra dijagonalu prema onoj polovici teniskoga terena na kojoj je dr. Franjo Tuđman. Spominje peticiju hrvatskih branitelja iz 1996. koju je – veli Vukušić – Tuđman ocijenio kao da su ju 0908affdc9e8c566a80690681b335e39 700x550pisali neprijatelji.

A što kaže povijest? Da je spomenuta peticija predana u prosincu 1996. a Hrvatski sabor je donio zakon o braniteljima u siječnju 1997., uvažavajući sve zahtjeve iz peticije. Tko je onda bio predsjednik HDZ-a? Pa Tuđman. Tko je imao komfornu većinu u Saboru? Pa, HDZ. I kako su onda ti "neprijateljski zahtjevi" mogli tako glatko proći kroz Hrvatski sabor? I to takvom brzinom, ako se uz to ima u vidu da u to razdoblje padaju božićni i novogodišnji blagdani?

Vukušić opet muti vodu. Na njegovu žalost, u vrijeme donošenja Zakona o hrvatskim braniteljima bio sam zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora,a general Mladen Markač sjedio je tik do mene. Jest da je Markač snažno stao uz rečenu peticiju računajući da nije zgorega poduprijeti s (prave) strane nacrt zakona koji je već u fragmentima kolao Saborom, ali to već spada u područje taktike kojoj je Markač očito bio vičan i u ratu i u miru.

A Vukušiću bih preporučio da se mani podmetanja i da nakon epizode s bleiburškom pločom dvaput razmisli prije nego što se javi, zajedno s nekima iz svoje družbe koje tzv. desna opcija već prepoznaje.

Porez na nekretnine

Svršetak tjedna donosi očekivani obrat u svezi s najavljenim zakonom o porezu na nekretnine. Vlada koja ne zna vladati, koja u doslovnom smislu riječi povlači svoje poteze i blamira se jedanput mjesečno naveliko a tri puta mjesečno u nešto manjim ali isto tako tragikomičnim dozama – urušava se kao kula od karata. Njezina je narav odavno pročitana: nevjerodostojnost, brzopletost, ambivalentnost, neznanje, nedostatak bilo kakva osjećaja za narod u nacionalnom i socijalnom smislu, ideološko nasilje, kultura smrti, djelovanje izvan okvira Ustava i velika, do sada doista neviđena glupost ne samo politička nego i ljudska, to jest gotovo neljudska.

Takva vlast je dovela samu sebe do trenutka kada mora ozbiljno razmisliti o samoraspuštanju i jedini potez koji se još od nje očekuje jest zamolba da se raspišu izvanredni izbori. Bila bi to izvanredna vijest za Hrvatsku.

Hrastovi

Možda znate, možda ste negdje pročitali kao i ja, ali stalno imam potrebu vraćati se na misao E.F. Schumachera koji je širokoj publici manje poznat od istoprezimenoga vozača športskih automobila.On reče, naime: " Naš obični um nas pokušava uvjeriti da smo žirevi i da će naša najveća sreća nastupiti ako postanemo deblji, sjajniji žirevi. No to može zanimati samo svinje. Naša vjera daje nam znanje o nečemu daleko većem: da možemo postati hrastovi."

Hrvoje Hitrec

Ned, 26-06-2022, 07:19:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.