Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Ovih dana u zemlji Hrvatskoj

Potresi na sjeveru Italije zabrinuli su i Hrvatsku. Samo bi još to trebalo našim ljudima koji su i tako duboko potreseni fukarom na vlasti i njezinim potezima.

Nego, čitam iz nekih razloga opet Baltazara Adama Krčelića, kanonika zagrebačkog koji je u svojoj kronici pisanoj polovicom osamnaestoga stoljeća "Annue sive historia" bilježio sve što se događalo, pa tako i potrese. Nevjerojatno je koliko su česti bili u tih sedam, osam opisanih godina.Potres u Italiji Počeli su upravo u Italiji, a onda se tresla Rijeka, pa Zagreb i sve tako do Virovitice. I to skoro jedanput godišnje. Poslije toga ranog marijaterezijanskoga razdoblja nema, žalibože, zapisa o sličnim (manjim) potresima, sve dok se u Šenoino doba nije stresao Zagreb velikom silinom, čemu možemo zahvaliti današnji izgled Katedrale. No, Krčelić je Ukinuto vijećeSve države koje drže do sebe, svoga naroda i jezika, imaju ustanovu nalik donedavnom hrvatskom Vijeću za normu standardnoga hrvatskog jezika. U takvim su tijelima vrhunski jezikoslovci, pa je tako bilo i u Hrvatskoj. Kada je stigla boljševička vlast na nedavnim izborima, bilo je samo pitanje vremena kada će razjuriti Vijeće, pa je to vrijeme ubrzo doista i došlou svoje doba zablježio i jedan doista katastrofalan potres – onaj koji je razorio Lisabon.

Vijeće za normu ukradeno Hrvatima

Sve države koje drže do sebe, svoga naroda i jezika, imaju ustanovu nalik donedavnom hrvatskom Vijeću za normu standardnoga hrvatskog jezika. U takvim su tijelima vrhunski jezikoslovci, pa je tako bilo i u Hrvatskoj. Kada je stigla boljševička vlast na nedavnim izborima, bilo je samo pitanje vremena kada će razjuriti Vijeće, pa je to vrijeme ubrzo doista i došlo.

No, crvena sablast predvođena militantnim ministrom (sekretarom) Željko JovanovićŽeljkom Jovanovićem bila je svjesna u što dira, pa je rečeno Vijeće za normu ukinulo ne obavijestivši ni javnost ni članove Vijeća ni predsjednika Vijeća akademika Katičića. U mraku, tatski, lopovski, sve se nadajući da Hrvati zauzeti cijenom struje ne će ništa ni opaziti krađu.

Kronologija teče ovako: Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa (sporta) ukralo je hrvatskome narodu Vijeće za normu 8. svibnja, vjerojatno u jeku razdraganoga slavlja ulaska partizana u Zagreb 1945. Zbog prevelike količine alkohola, ministarstvo je zaboravilo obavijestiti javnost. Tako sam i ja saznao nekoliko dana kasnije, primivši obavijest meni nepoznatoga gospodina, vjerojatno insajdera. Saznali su istodobno i krugovi jezikoslovaca, časopis "Jezik" i njegova urednica Sanda Ham, pa preko "Glasa Slavonije" tražili izjašnjenje ministarstva koje je i došlo u obliku priglupoga priopćenja . To smo priopćenje analizirali jezikoslovka dr. Nataša Bašić i ja na portalu HKV-a. Dr. Sanda Ham dala je izjave za novine, potom i dr. Dunja Brozović, a u međuvremenu je "Pola ure kulture" objavilo neutralan prilog ali i vrijedan razgovor s akademikom Radoslavom Katičićem koji je suzdržanim gnjevom progovorio o cijeloj aferi i pakosnom diletantu Jovanoviću.

Katičić je, naime, isto tako tek naknadno saznao da je Vijeće raspušteno, kao i ostali članovi Vijeća koji su danima i danima poslije ukidanja dobili obavijest o tome. Ne svi. Dr. Marko Samardžija nije dobio ni do danas. Ali je dobio Tomislav Ladan, ravnatelj Leksikografskoga zavoda, Tomislav Ladankoji je umro 12. rujna 2008. u Zagrebu. Prije četiri godine.

Boljševički diletant nehrvatskoga i protuhrvatskoga pedigrea nije, naravno, mogao znati tko je Tomislav Ladan, pa nije mogao znati ni da je Ladan umro. Ignorantska crvena klatež nije samo "nepripremljena" preuzela vlast nego je životno i intelektualno nepripremljena ušla u hrvatsku kulturu i hrvatsku civilizaciju baš kao i komunisti 1945. Intelektualno inferiorna, i sada je, 2012. posegnula za oružjem i lopatama, nervozna što ne može strijeljati, vješati i pokapati u masovne grobnice , pa se služi terorom navodno nižega intenziteta u nasilju nad Hrvatima i hrvatskim jezikom.

Rečeni sekretar Jovanović ipak je došao u nelagodnu situaciju. Nije se javno ispričao za "slučaj Ladan" niti se mogao ispričati Ladanu osobno jer je Ladan mrtav. Ali je privatno otišao na Ladanov grob i ondje otprilike rekao:

"Poštovani druže Ladan, nisam imao pojma tko ste vi bili, a ona bagra oko mene nije mi rekla da ste mrtvi. Navodno ste bili mnogo učen čovek. Da sam to znao, ja bih Vas veoma cijenio, ali i ovako je dobro ispalo: to što sam Vas obavijestio o raspuštanju Vijeća za normu, premda ste mrtvi, samo govori o tome da Vas i mrtvoga poštujem i dostavljam Vam poštu. Kažu mi da ste objavili mnogo knjiga i da ste se razumjeli u jezik koji ja sada moram zvati hrvatskim, makar mi je to smiješno i konzervativno, da ne velim ustaški. No ja ću se potruditi da taj takozvani hrvatski opet bude po svemu srpskohrvatski, a doći će i vrijeme da ga tako i službeno opet nazovemo. Još jedanput izražavam svoje žaljenje. Da sam znao za Vas dok ste bili živi i da mi je netko rekao da ste rođeni u Ivanjici u Srbiji, druga bi to bila pesma. Ostajte mi ovdje, a ja idem dalje."

Kažem, taj tekst nije autoriziran, ali mi u HKV-u ne patimo od autorizacija.

Fasadni hrvatski

Kako se hrvatski jezik kvari i potiskuje, dokazuje i medijsko papagajsko ponavljanje velikih misli političara, zajedno s njihovim leksikom. Bilo je toga u svim vlastima i svim opcijama. Koliko sam puta prosvjedovao protiv "digniteta" Domovinskoga rata i branitelja, ne zatoČačić što nemaju dignitet nego zato što imaju dostojanstvo, pa je trebalo govoriti hrvatski – o dostojanstvu Domovinskoga rata i njegovih junaka.

Ova privremena crvena vlast ima svoga "junaka", drumskoga razbojnika Čačića koji usput gazi i hrvatsku javnost, novinare i Hrvatsku samu – slučaj doista za dublji medicinski uvid. Ključni njegov plan za izlazak iz krize bio je popravljanje "fasada". Taj je plan razgalio javnost, a novinari su (i oni uglavnom posprdno) stali pisati o – fasadama. Ni na jednom mjestu nisam naišao na hrvatsku riječ – pročelje. Tako lijepu riječ koju guši papagajsko ponavljanje fasade, a u praksi nije drugo do mali prilog uspostavi fasadnoga Drug PupovacU govorima letjeli drugarice i drugovi na sve strane, te moja tvrdnja da smo se (su se) vratili u sedamdesete godine prošloga stoljeća i dalje tvrdo stoji. Kada je gost Pupovac vidio koliko je sati, i on je zadrugovao vrlo sretna lica. Napokon je svoj među svojima, a ne u onoj neugodnoj koaliciji s drugom opcijom koja mu je – budimo točni – otvorila vrata mnogih ministarstava i vlasti općenitohrvatskog jezika. To jest, naziv jezika ostat će samo fasada (a ne pročelje) srpskohrvatskoga.

Izbori u SDP-u

Održani za potpredsjednike i predsjedništvo. U govorima letjeli drugarice i drugovi na sve strane, te moja tvrdnja da smo se (su se) vratili u sedamdesete godine prošloga stoljeća i dalje tvrdo stoji. Kada je gost Pupovac vidio koliko je sati, i on je zadrugovao vrlo sretna lica. Napokon je svoj među svojima, a ne u onoj neugodnoj koaliciji s drugom opcijom koja mu je – budimo točni – Pupovacotvorila vrata mnogih ministarstava i vlasti općenito. A vlast nije nikada neugodna. Pupovčevo upucavanje sada je mnogo složenije jer aktualna vlast ima i previše Srba, pa bi joj bilo neugodno još i to...

Elektrobratstvo

Citiram doslovce: "HEP je početkom osamdesetih uložio znatna sredstva u gradnju termoelektrana u drugim jugoslavenskim republikama."

Ne sjećam se da je Hrvatska elektroprivreda postojala početkom osamdesetih, ali neka. Valjda novinari znaju. Nadalje: "Zato je imao pravo na dio energije, ali nije dobivao dosta."

Nije, ali je zato Hrvatska deset godina poslije dobivala granate s toga područja, posebno Dubrovnik i okolica. Radi se o području tzv. "Republike srpske". Sada, valjda nakon što su se Srbi ondje reformirali i zavladao vječni mir i prijateljstvo, sadašnja hrvatska vlast bi opet investirala u elektroprojekte – na rečenom području. U potpisu pod sliku uz napis doslovce ovako: Milanović i Dodik: "Investicije u energetske projekte omogućile bi širu međudržavnu suradnju."

Je li tako doista rečeno, ne znam, ali da je doista tako napisano – jest. Ako je doista rečeno, onda predsjednik hrvatske Vlade ne priznaje BiH kao državu, jer ako priznaje "republiku srpsku" kao državu, ne priznaje BiH. Ako priznaje "republiku srpsku" onda priznaje da Pelješki mostovim svijetom vlada genocidno nasilje i da ovaj svijet priznaje tvorevinu tako nastalu. U ovom slučaju se premijer ne može izvlačiti na svoju već općepoznatu neupućenost. Ili možda može. Pa može, naravno. Jer ako ni o čemu ništa ne zna, možda ne zna ni to.

Naprijed diletanti

Crvena klatež nema ljude, to jest nema kadrove. U Ministarstvu prometa itd. prvo je bio Komadina koji nije dignuo ni olovku, štono riječ, te je sposoban samo za potpredsjednika SDP-a, stranke u čijem su vrhu ljudi kojima se gadio bilo kakav posao. Onda je došao neki Hajdaš koji o Pelješkom mostu razmišlja kao što je Partija (ta ista) razmišljala o autocesti Zagreb-Split ili tunelu kroz Učku. Pelješki most je proglašen nacionalističkim mostom. Što da se Hrvatska spaja, nismo mi zato tu nego da ju razdvajamo, poručuju.

No da nije samo mladi partijski kadar staroga kova, nego i mladi neobrazovani diletant, dokazuje izjavom tiskanom u dnevnim novinama, naime da " nismo u Americi u 18. stoljeću pa da nam Kinezi grade prugu".

Prvi željeznički parni stroj izumio je Stevenson 1814., već dobrano u 19. stoljeću. No, poznajući pametne Amerikance, oni su počeli – po Hajdašu – graditi prugu puno prije, da imaju gotove tračnice u trenutku kada Stevenson smisli željeznoga konja.

Pofuk o filharmonijama

U velikoj neprilici zbog Nikolićevih četničkih izjava iBranimir Pofuk u namjeri da univerzalnom glazbom spasi što se u ovom trenutku spasiti dade u odnosima Hrvatske i Srbije, Josipovićev kadar Branimir Pofuk odjednom širi prostor na – Bugarsku. Filharmonijska osovina Ljubljana-Zagreb-Beograd koju s toliko ljubavi podržava, ne zbog Ljubljane nego Beograda, sada se pokazuje neugodnom, pa težište priče baca na nedužne Bugare i pita se što su nama Bugari. Nešto kao Tito, koji je imao zamisli o Bugarskoj u "jugoslavenskoj federaciji" ali ga je Staljin obeshrabrio.

Na pitanje što su nama Bugari, odgovor je jednostavan: Bugari su nam prijateljski narod. Davni sukobi i ratovi s njima u srednjem vijeku mogu biti samo povijest bez naboja, a vođeni su uostalom prvenstveno zato jer su Srbi bježali u Hrvatsku, a Bugari za njima. No, Bugari su ratovali sa Srbijom u bližoj povijesti koja još ima i te kakav naboj. Spriječili su širenje Srbije na istok, što nama nije bilo ugodno, jer su se Srbi okrenuli na zapad.

U svakom slučaju, osovina Zagreb-Beograd-SofijaTomislav Nikolić nije zamisliva ni u filharmonijskom smislu, jer Bugari ne pristaju na nasilno nametanje zajedništva, makar i glazbenog. Za razliku od raznih hrvatskih Pofuka koji čekaju "da se stvari slegnu", kako je izjavila i ministrica Pusić.

Kao i uvijek na kraju poklič

Poklič glasi: Živjela nezavisna Škotska! Dodao bih i "Živjela sjedinjena Irska!"

Ako mi zamjerate što se miješam, pročitajte izjavu britanskog ministra za ljudska prava ili slično, koji Hrvatskoj šalje poruke oko gay parade. Ili Mađara koji hrvatskom sudu šalju prijeteća pisma (MOL). Ili Nikolića koji Vukovar naziva srpskim gradom. Pa, velim, kad se svi tako usrdno miješaju u hrvatske posle, zašto ne bih ja u njihove. Na kraju krajeva, ja nisam samo hrvatski nacionalist nego i škotski.

Hrvoje Hitrec

 

Sub, 25-06-2022, 12:55:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.