Pretvara li se Gvozd opet u Vrginmost?

T"Tukli su ga nemilice, nakon čega su Dejana izbacili na cestu kao vreću. Lupio je glavom u asfalt i nije se micao."" Stani, pucat ću", viknuo je policajac prema djevojci.

To su ključne rečenice iz izvješća u JL pod naslovom " Policajci tukli mladiće u Gvozdu", a iz nadnaslova se saznaje da su mladići (i djevojke) Hrvati i Hrvatice. Premlatila ih je, dakle, hrvatska policija i njih devetero pritvorila. Grijeh im je bio što su slušali Thompsonove pjesme . Policajci su stigli nakon nekoliko minuta, njih sedam, navodno na dojavu da mladići stvaraju preveliku buku.

Da se sve zbivalo prije dvadeset i pet godina, zvučalo bi logično, samo bi izvješće bilo iz Vrginmosta kako se tada zvao Gvozd, a umjesto policije nastupila bi milicija čiji su pripadnici bili uglavnom Srbi. Postupili bi jednako.

Pretvara li se to opet Gvozd u Vrginmost, gdje nije bilo života za Hrvate jer su Srbi davno prije agresije taj grad proglasili svojim lenom. Oni koji dobro pamte, sjećaju se da je Vrginmost bio sijelo najdivljije partijske organizacije koja se oglašavala na svaki znak slobodne hrvatske misli ili osjećaja. I oni su se (kako to moderno zvuči) nazivali antifašistima. Zaštićeni komunističkim režimom , ti su Dražini sljedbenici sipali otrovne velikosrpske strjelice prema Hrvatima, a na Miloševićev poziv podigli na kraju i oružanu pobunu te ubijali i protjerivali svoje susjede, ponavljajući ono što su činili i u Drugom svjetskom ratu kada su isprva imali kokarde a zatim crvene zvijezde Kada su četnici poraženi u osloboditeljskim akcijama hrvatske vojske, kada je Vrginmostu vraćeno ime Gvozd i kada su ondje naseljeni (i) Hrvati koje su Srbi protjerali iz Bosne i Hercegovine – neko je vrijeme vladao mir Božji: oni Nova pravDaA ni nove provokacije nisu sankcionirane kako bi trebalo. Negdje u ljetu 2011. šest je mještana sela Podgorje doživjelo u Gvozdu prijetnje i postalo žrtvama agresivnog ponašanja stanovnika Gvozda (oprostite, Vrginmosta). Sada, u proljeće 2012. akciju su prepustili hrvatskoj policiji, istoj onoj koja pod Rankom Ostojićem uhićuje radnike Jadrankamena na Braču, a na dojave neizliječenih četnika iz Gvozda reagira tako promptno da je razvidno riječ o lijepoj suradnji čije su žrtve hrvatski mladići i djevojkekoji su izbjegli pred hrvatskom vojskom u Srbiju ili dijelove BiH pod srpskom okupacijom dijelom su ostali ondje, dijelom se vratili. Abolirani i bezbrižni, vidjevši uz to da ih nitko ne pita za počinjene zločine, neko su vrijeme promatrali do kuda mogu ići u obnovi starih netrpeljivosti prema svemu što nije srpsko te s radošću dočekali pobjedu koalicije i dolazak na vlast neokomunističke opcije koja ih tako zorno podjeća na onu, predratnu, kada su bili strah i trepet u Hrvatskoj. Doduše, i prethodna hadezeovska vlast u dvadesetom stoljeću imala je prema njima nježne osjećaje, a na prijave o zločinima i zločincima iz toga područja Banovine jednostavno se nije osvrtala.

A ni nove provokacije nisu sankcionirane kako bi trebalo. Negdje u ljetu 2011. šest je mještana sela Podgorje doživjelo u Gvozdu prijetnje i postalo žrtvama agresivnog ponašanja stanovnika Gvozda (oprostite, Vrginmosta). Sada, u proljeće 2012. akciju su prepustili hrvatskoj policiji, istoj onoj koja pod Rankom Ostojićem uhićuje radnike Jadrankamena na Braču, a na dojave neizliječenih četnika iz Gvozda reagira tako promptno da je razvidno riječ o lijepoj suradnji čije su žrtve hrvatski mladići i djevojke.

Da stvari ne bi otišle predaleko, potrebno je učiniti sljedeće: javno objaviti imena policajaca koji su sudjelovali u premlaćivanju, suspendirati ih i , ako im se dokaže krivnja, otpustiti iz službe. Dati točno izvješće o stanju u policijskoj postaji koja pokriva Gvozd i Topusko. Zahtijevati ostavku ministra Ranka Ostojića, i zbog Gvozda i zbog Brača jer zadnji događaji zorno potvrđuju da živimo u policijskoj državi koja ne štiti ni hrvatskoga čovjeka ni hrvatsku imovinu i koja postaje sve manje hrvatskom.

Još jedna rečenica u napisu "Jutarnjeg":" U pomoć mu je pritekao mladić iz grupe. Okrenuo ga je na bok, izvadio mu jezik da se ne uguši i odvezao ga na hitnu u Topusko." Sve se događalo danju i nije "susjedima" smetala buka nego hrvatska pjesma, niti je policija inače tako revna kada doista cijelonoćna buka zastrašujućih decibela para uši i san – recimo baš na Braču.

Zanimljivo je da ostali tisak i HRT nisu o Gvozdu progovorili ni riječi. Informativni program HRT-a nije očito htio pokvariti dosadna i tendenciozna izvješća s "prvomajskih proslava" na kojima su još samo nedostajale zastave KPJ i SFRJ. Pa kako bi onda neizliječeni četnici iz Vrginmosta protumačili stanje u Hrvatskoj nego kao otvoreni poziv da se vraćaju na staro – za sada crvene zvijezde, pa onda opet kokarde, a ni oružane pobune nisu isključene. Mukla, prijeteća tišina u vrijeme kada su hrvatski branitelji postavljali novu ploču u Borovu Selu, samo je opipljiv znak da velikosrpske vizije nisu splasnule, i opet podgrijavane iz neizliječive Srbije.

Hrvoje Hitrec