Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Kronika početkom travnja

SVeć dugo namjeravam napisati roman nimalo znanstveno-fantastična sadržaja: temeljna ideja je što bi se događalo u Hrvatskoj i s Hrvatskom da smo izgubili rat. Političko i vojno vodstvo bilo bi smaknuto, drugi ešalon zaglavio bi u srbijanskim logorima, dragovoljci iz 1991. što pogubljeni što osuđeni na dugogodišnje kazne u procesima predDomovinski rat vojnim sudovima JNA.

Hrvatska bi dobila nadziranu Vladu u kojoj bi bilo barem četrdeset ili pedeset posto Srba, uz još nekoliko nehrvata. U svakodnevnom progonu hrvatskih nacionalista stradao bi i dobar dio hrvatskih intelektualaca, ostali bi se prilagodili. Hrvatski jezik bio bi proglašen varijantom srpskoga i s vremenom potpuno srbiziran, ili bi se barem nastojalo na povratku novosadskoga pravopisa, a progonila svaka riječ koju ne razumije oficir JNA ili njegova djeca.

Zašto kažem da tu nema previše zananstvene fantastike? Pa zaključite sami. Sve se to na stanovit način i ostvarilo, s tim što je Haaški sud preuzeo ulogu srbijanskih vojnih sudova, prema ni to nije posve točno jer se po optužnicama tužiteljstva JNA i sada radi, a nadzirana vlast u Hrvatskoj namjerava poništiti i zakon o ništetnosti te blasfemije. Hrvatskim nacionalistima proglašeni su svi koji su takvima smatrani osamdesetih godina prošloga stoljeća, uz omanji broj novonastalih. Posebnost hrvatskoga jezika zapjenjeno se negira u jugonacionalističkim medijima. U Hrvatskoj, koja je pobijedila u ratu, nesmetano se širi četnička, velikosrpska ideologija. Cetnik StanimirovicHrvatski narod, pritisnut neimaštinom i beznađem za sada još trpi ali će uskoro povezati socijalni i nacionalni bunt jer su stvari otišle predaleko.

ICTY iliti MKSJ iliti Haaški sud u hrvatskim školama

Da su Hrvati krivi a Haaški sud (ICTY iliti Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju) u pravu, da su Hrvati počinili čak dva zajednička zločinačka pothvata – hrvatska djeca sada saznaju iz prve ruke. Predavači ICTY-a ušli su u hrvatske škole i na fakultete, pa školarcima i studentima pomažu da razumiju rad i ovlasti Tribunala koji je osudio hrvatske generale. Kako su reagirala djeca u 10. gimnaziji, koja je bila prva na udaru ? Ne znam, ali ću saznati. ICTY je taj niz predavanja nazvao otureach programom. Glagol "outreach" u prijevodu znači: dopirati dalje, nadvisiti, natkriliti, dalje segnuti. Znači, nakon hrvatskih vojnih i političkih zapovjednika, nakon hrvatskih novinara,

ICTY je segnuo dalje, posegnuo za hrvatskom djecom u akciji pranja mozga. Tko je tom političkom monstrumu dopustioICTY nam "uči" djecuICTY je segnuo dalje, posegnuo za hrvatskom djecom u akciji pranja mozga. Predavači ICTY-a ušli su u hrvatske škole i na fakultete, pa školarcima i studentima pomažu da razumiju rad i ovlasti Tribunala koji je osudio hrvatske generale. Tko je tom političkom monstrumu dopustio ulazak u hrvatske škole? Pa Ministarstvo obrazovanja pod nadzorom ministra Jovanovića . A zašto se ravnatelji škola, dekani i rektor Zagrebačkoga sveučilišta nisu suprotstavili? ulazak u hrvatske škole? Pa Ministarstvo obrazovanja pod nadzorom ministra Jovanovića . A zašto se ravnatelji škola, dekani i rektor Zagrebačkoga sveučilišta nisu suprotstavil ? Nešto iz egzistencijalnih strahova, nešto zbog moralnog kukavičluka. I zašto u hrvatskim školama ne bi predavali o ICTY-u ugledni stručnjaci koji su nastupali na znanstvenim skupovima u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća, zašto djeci ne bi bila dostupna knjiga u nakladi HKV-a "Hrvatski generali nisu krivi", zašto im ne bi predavali ljudi poput dr. Milana Vukovića i washigtonskog pravnika Edwarda Slavka Yambrusica?Yambrusiceva knjiga

Edward S. Yambrusic je autor knjige " Mir po cijenu pravde i ljudskoga dostojanstva". Nedavnih dana napisao je svojevrsni memorandum i uputio ga Hrvatskom kulturnom vijeću, a Vijeće će ga razaslati na relevantne adrese. Taj je memorandum sažetak svega što bi hrvatska djeca trebala znati u "razumijevanju rada i ovlasti Tribunala", to jest ukratko su izloženi načini na koji je ICTY naštetio međunarodnom kaznenom pravu u cjelini, te izigrao Ujedinjene narode .

Sto dana

Stotinu je godina od havarije Titanica i sto dana od početka rada nove Vlade. Učinila je sve što smo očekivali i činit će i dalje – do izvanrednih izbora. Kao što su komunisti 1944. i 1945. prije ulaska u gradove imali gotove popise narodnih neprijatelja koje treba eliminirati, tako je i ova Vlada napravila popis prije svoga ustoličenja i prvih se stotinu dana bavila uglavnom bezobzirnim čistkama. Kakva sposobnost, kakvi rezultati, ma molim vas, taj nije u SDP-u ni u HNS-u i treba biti maknut. Sada smo, znači, usred oblikovanja jednopartijskoga sustava, bez obzira što se radi o dva oka u istoj glavi. Umjesto divljega komunizma neokomunisti su, prilagođujući se vremenu, instalirali divlji kapitalizam iliti liberalni fašizam, a jedina im je ideologija ostala protuhrvatstvo i protukršćanstvo te na njoj jašu jer su izgubili ostale crvene konje svojih otaca. Ni u snu seduo fantasticus ne žele sastati s predstavnicima CK KP Kine, pa su ovi bili prisiljeni obratiti se HDZ-u.

Pojedinačno ocjenjivati ministre, kao što je činio tisak, uzaludan je i nepotreban posao. Za predsjednika Vlade znali smo da je neuk, ako i progovori koju stisnut u sendviču između Linića i Čačića – to su riječi i rečenice koje su mu ovi sugerirali ili štoviše napisali prije sjednice Vlade. Ostali se trse nešto učiniti, Veljko Ostojić pomaže klateži poput Danka Končara, Rajko Ostojić i dalje smatra da čovjek nije čovjek dok ne zaplače, Ranko Ostojić zvan Pendrek drži se dalje od reflektora javnosti ali radi, a militantni je dizač "tegova" Jovanović pri pokušaju dizanja prvih utega doživio nezgodu – utezi su mu pali na nožne prste i sada vrišti na srpskohrvatskom, pljuje i vrijeđa sve oko sebe. Oslabljena za Komadinu, tzv. "riječka partija" s kojom se ništa novo nije dogodilo u zadnjih dvadesetak godina, zavladala je Hrvatskom. Kad nije do sada, hrvatska Rijeka trebala bi sada podignuti glas – jer je doista nepravedno da se ime Rijeke povlači kao suznačnica fašističko-boljševičke kombinacije sadašnjih vladara naše domovine.

Slavonija bez Slavonaca

Podatak da je u zadnjih deset godina 85.000 ljudi napustilo Slavoniju i odselilo se tko zna kamo, doista je šokantan. Ako je Slavonijatočan. Ako jest, brojka odgovara množini ljudi koji su izbjegli iz Slavonije u vrijeme turskoga prodora. Hrvatska jednostavno ne može i ne smijeKnjigom protiv ZlaRedaju se knjige: Ante Nazor o veslikosrpskoj agresiji, Zvonimir Despot o Medačkom džepu, Adalbert Rebić o izbjeglicama. Sve je nalik na drugu hrvatsku ofanzivu protiv krivotvoritelja povijesti. One iz prve ofanzive koji su poginuli pod betonskom šutnjom medija, samo se uzgred spominje. Eto, dr. Miroslav Međimorec davno je napisao knjigu o Medačkom džepu, dokumentiranu i krajnje istinitu (uključujući nepostojeću bitku Kanađana i Hrvata), knjigu smo svojedobno predstavili i u Zagrebu i u Gospiću, ali… gubiti toliko ljudi. Druga usporedba je također točna: isto toliko Slavonaca, ako ne i više, otišlo je svojedobno na "privremeni rad" u Njemačku i druge zemlje, u uspješnoj beskrvnoj komunističkoj kampanji kojoj je cilj bio smanjiti broj Hrvata u Jugoslaviji, nakon što su na krvav način smanjili broj neposredno poslije rata i u poratnim godinama. Pa ipak ih je dovoljno ostalo da se suprotstave srpskoj agresiji početkom devedesetih.

Prorok Danijel

O Danijelu Ivinu već sam pisao, pa nema potrebe, posebno o njegovu naglom micanju iz Hrvatskog helsinškog odbora, gdje je imao financijsku aferu. Nego, u međuvremenu mi se nametnula paralela s "hrvatskim" književnikom Ervinom Šinkom. Taj je na sličan način ratovao protiv Hrvata, boljševik od glave do pete, a hrvatski jezik nikada nije naučio. No zato je našao pokrovitelja u Krleži, koji je zbog Šinka izbacio iz Društva književnika Slavka Kolara. Bio je to, doduše, preddeklaracijski Krleža. No onda prođe neko vrijeme, Kolar ostaje a Šinko nestaje. I tako to.

Druga hrvatska protuofanziva

Redaju se knjige: Ante Nazor o veslikosrpskoj agresiji, Zvonimir Despot o Medačkom džepu, igumanAdalbert Rebić o izbjeglicama. Sve je nalik na drugu hrvatsku ofanzivu protiv krivotvoritelja povijesti. One iz prve ofanzive koji su poginuli pod betonskom šutnjom medija, samo se uzgred spominje. Eto, dr. Miroslav Međimorec davno je napisao knjigu o Medačkom džepu, dokumentiranu i krajnje istinitu (uključujući nepostojeću bitku Kanađana i Hrvata), knjigu smo svojedobno predstavili i u Zagrebu i u Gospiću, ali…

Iguman Bogojević

Iguman Aleksandar Bogojević ili otac German razbija hrvatske grbove i ugrožava život novinara koji piše o njegovim četničkim ispadima. Voli nositi šajkaču s kokardom. Nešto je malo od svega došlo do javnosti, ali dajem glavu da se ocu ne će ništa dogoditi. Isto tako dajem glavu da će se pojaviti na četničkoj proslavi u Srbu, u društvu dužnosnika RH.

Uskrsni ili uskršnji?

Lijepo je da se na televizijskim ekranima i u tiskovinama spominje Uskrs, posebno u promidžbenim porukama raznih trgovaca, ali ima teškoća s pridjevom. Treba znati: sve što se odnosi na Uskrs (blagdan, misa, doručak) zahtijeva pridjev u s k r s n i. Iznimka je, kažu, ono što se radi u kuhinji – uskršnja pogača, savijača itd. Sva sila uskrsnih festivala pogrješno sepisanice naziva uskršnjim.

Kajmakčalan

Vele da su slučajno objesili Ivekovićevu sliku u Milanovićev kabinet. Na slici slikara koji je radio i velike kompozicije iz hrvatske povijesti, slučajno je baš krajolik Kajmakčalana s vidljivim ostatcima opreme iz bitke Srba i Bugara. Javnosti su te slučajnosti priopćene uz ispriku. Ali nisu slučajnosti, jer ako se okružite Estoncima (s isprikom) oni će vam slučajno staviti na zid nešto iz voljene svoje povijesti. Isprika da su kustosi skupi i traže tisuću dolara za procjenu – ne stoji. Sliku je mogao "procijeniti" i povjesničar, posebno vojni povjesničar. Cijela ta slučajnost podsjeća na slučajni dar srbijanskoga predsjednika hrvatskom (knjiga Ljubomira Micića). I onda se svi prave blesavima. Samo što se neki prave, a drugi doista jesu.

Birački okrug

Da, zaboravio sam u priči o ICTY-u u hrvatskim školama jednu važnu stvar: "outreach" program naziva zemlje bivše Jugoslavije "biračkim okruzima". Tako naravno i Hrvatsku ne naziva Hrvatskom, nego – biračkim okrugom. Drskosti Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu J. nema kraja.

 

Hrvoje Hitrec

 

Ned, 26-06-2022, 06:29:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.