Borovčak: Dok su živjeli, počinitelji zločina štitili su se lažima i zavjetom šutnje, a ostali su netaknuti i povlašteni zbog neprovedene lustracije

Noć 4. na 5. lipnja 1945. bila je maceljska noć strave kad su serijski ubijani svećenici. Po završetku Drugog svjetskog rata, zarobljenici partizana koji su preživjeli Bleiburg i mnogobrojna stratišta po Sloveniji, zatim Hudu Jamu i Tezno, kretali su se prema Maclju ili su dovezeni vlakovima u Đurmanec.

Zbog velikog mnoštva nadolazećih zarobljenika krajem svibnja i lipnja 1945., osim u Đurmancu i Krapini, formirana su tri sabirna logora u Mirkovcu pored Sv. Križa Začretja, kao i veliki logor u Oroslavju. Dva logora u Mirkovcu bila su smještena ispred samog dvorca Mirkovec.

Riječ je, naime, o još jednom o nizu zločina nad Hrvatima za koje nitko nije odgovarao. O tragičnoj sudbini brojnih Hrvata razgovarali smo s Damirom Borovčakom, povijesnim istraživačem i publicistom te idejnim osnivačem i dopredsjednikom Udruge Macelj 1945.

"Želim podsjetiti da se ove godine navršava 30. obljetnica tužne kronologije otkrivanja zločina u Maceljskoj šumi, koji su potvrđeni ekshumacijama u proljeće 1992. godine. Među tisućama žrtava na Macelju su i 21 svećenička žrtva iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine", rekao je uvodno i nastavio:

"Pođimo redom. U nedjelju 9. lipnja 1991. uzoriti kardinal Franjo Kuharić služio je prvu svetu misu na Lepoj Bukvi za maceljske žrtve komunističkih zločina prije ekshumacija, temeljem upisa u Kronici franjevačkog samostana i svjedočanstva preživjelog svjedoka Frana Živičnjaka. Potom u proljeće 1992. započinju ekshumacije koje potvrđuju svjedočanstva, ali se za tri mjeseca sva istraživanja naprasno prekidaju, očito po nečijem političkom nalogu. Posmrtni ostaci ostaju 12 godina u vrećama za smeće na tavanu i podrumu Patologije Medicinskog fakulteta na Šalati u Zagrebu. To je bio pokušaj zataškavanja zločina, u stvari novi zločin zaborava, poslije zločina egzekucija", objasnio je naš sugovornik.

Najveći skupni pokop ikada zabilježen u povijesti Hrvata

"Godine 2004. godine župnik fra Drago Brglez u Đurmancu, u zajedništvu s članovima Udruge Macelj 1945. započinje izgradnju grobnice na Maclju, da bi dana 22. listopada 2005. u toj su grobnici bile svečano pokopane 1163 žrtve komunističkih zločina. Pokop je vodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Bio je to najveći skupni pokop ikada zabilježen u povijesti Hrvata.

Dana 3. lipnja 2007. izgrađenu crkvu Muke Isusove na Macelju blagoslovio je varaždinski biskup Josip Mrzljak, a kompleks maceljske spomen-crkve dovršen je 12. lipnja 2011. otvorenjem umjetničkog Križnog puta, akad. kipara Ante Jurkića, na prilazu grobnici i spomen-crkvi, koji je blagoslovio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.", govori naš sugovornik te ističe vrijeme kada je došlo do "zastoja".

"U jesen 2011. nakon 10 godina marljivog rada i stvaranja zamijenjen je župnik fra Drago Brglez i dolazi novi upravitelj župe Đurmanec fra Vlado Mustač. Od tada, od 2012. do 2022., nema više nikakvog pomaka u Macelju. Nema novih pothvata, poticanja ili širenja hodočasničkih aktivnosti. Sve se svodi na jednu spomen-misu godišnje, samo s formalnim pozivom. Zamrla je nekadašnja aktivnost, a nikakvi inventivni prijedlozi nisu dobro došli. U tom vremenu Udruga Macelj 1945. pokušava nastaviti s aktivnostima izdavanjem monografija i publikacija na hrv. i engl. jeziku, proizvodnjom dokumentarnog filma Macelj - Titovo stratište te učestalim nastupima i predstavljanjima, snažnije pokretati interes šire hrvatske katoličke javnosti u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

U Macelj često dolaze hodočasnici iz Slavonije, s južnih krajeva Hrvatske i iz Hercegovine, no uglavnom odlaze razočarani, jer ih župnikov protokol ignorira odnosno ne omogućuje im se primjeren značaj i najave u komemoracijama. Termin mise za hodočasnike koji dolaze iz daleka vrlo je nepovoljan. Potrebno je noću daleko povratno putovati kući, a idući dan u ponedjeljak ustati i ići na posao. Godinama pokušavamo, ali ne uspijevamo spomen-misu premjestiti na subotu u podne, kako bi hodočasnicima iz udaljenih krajeva bio ugodniji povratak.

Međutim, razumnog sporazumnog dogovora nema. Sadašnji župnik burno reagira i odbija svaku dobronamjernu zamolbu ili prijedlog u interesu sveopćeg dobra. Tako, na žalost, nije moguće postići nikakav dogovor ili suradnju. Odbija služiti mise po nakani Udruge Macelj 1945. na značajne datume, primjerice na dane 23. kolovoza, Europski dan totalitarnih režima i 22. listopada na Spomen-dan najvećeg skupnog pokopa u Hrvata. Molitvu vjernika koju bi na misama trebali u suradnji sa župnikom predvoditi članovi Udruge Macelj 1945. jednostavno zanemari", tvrdi Borovčak.
Početkom 2020., kaže naš sugovornik, ekshumirana je još jedna jama s 84 žrtve, zahvaljujući isključivo nalazu našeg člana Udruge Macelj 1945. Žrtve su pokopane u grobnicu 6. lipnja 2021. uz nedovoljno dobru najavu i propušteni poziv svim nad/biskupima i vjernicima širom Hrvatske i BiH. Tako je, na žalost, izostao primjeren odaziv hodočasnika.

'Naše su zamolbe već desetak godina sistematski ignorirane'

"Udruga Macelj 1945. ima po svojoj Povelji zadaću dostojanstveno skrbiti za maceljske žrtve, a naše su zamolbe već desetak godina sistematski ignorirane. Treba se upitati zašto danas nema većeg razumijevanja za nas koji se trudimo održati istinu budnom? Ako ni od koga drugog, zašto nas se ignorira od strane Crkve? Ako su odgovorni počinitelji zločina danas već otišli Svevišnjem na obračun, tko je odgovoran i zašto se provodi nemar i strategija latergije u današnje vrijeme?", upitao je Borovčak.

Zanimalo nas je i možemo li reći da se sustavno radi o obezvrjeđivanju hrvatskih žrtava kako u Drugom svjetskom ratu, odnosno poraću, tako i u Domovinskom ratu.

"Prošlo je puno vremena od počinjenja zločina na Maclju 1945. Počinitelji masovnih zločina su nekažnjeno nestali na smetlištu povijesti. Dok su živjeli štitili su se lažima i zavjetom šutnje o partizanskim zločinima, a ostali su netaknuti i privilegirani zbog neprovedene lustracije.

Ono što se događalo u Drugom svjetskom ratu, ponovilo se i u Domovinskom ratu. Ista ideološka matrica i zajednički zaštitnički znak - crvena petokraka, određivala je žrtvoslovnu sudbinu Hrvata. Na žalost petokraka kao simbol traje sve do danas, a postoji u različitim verzijama, kao zaštitni znak tzv. 'antifašističkih' i inih političkih struktura i lažnih civilnih udruga. No u konačnici, svi su isti, željni vlasti i uklanjanja onih koji se nalaze na njihovom ideološkom putu. Naravno da u takvom procesu hrvatske žrtve ne mogu dobiti potrebnu empatiju, svoju zadovoljštinu i pozornost hrvatske javnosti.

'Komunistički zločini se ignoriraju i žele gurnuti pod tepih'

Zanimalo nas je i umanjuju li se u Hrvatskoj danas, ali i kroz povijest, komunistički zločini.

"Naravno. No ne bih rekao umanjuju, već bih rekao izbjegavaju, ignoriraju i žele istinu o zločinu gurnuti pod tepih.

Macelj je stratište 21 svećeničke žrtve, ubijeni su zajedno i gurnuti u jamu IV.D. u noći s 4. na 5. lipnja 1945. na lokaciji Lepa Bukva. Svećeničke žrtve su iz četiri biskupije: Vrhbosanske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Krčke biskupije i Zagrebačke nadbiskupije te iz dvije franjevačke provincije: Bosne srebrene i Hercegovačke provincije.

Prema tim obilježjima - Macelj je najuzvišenije i sveobuhvatno, posebno važno žrtvoslovno mjesto za katoličke vjernike u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Ne čudi me kad se to želi prikriti ili ignorirati od struktura razina vlasti ili medija, već me čudi kad na to nisu osjetljivi pripadnici Crkve, svojim postupcima, svojom nebrigom i propustima", kaže Borovčak te komentira i to čini li mu se da se ta tema povremeno provlači kroz medije, ali da nema konkretnih pomaka i kazni.

"Vrijeme kazni je prošlo, jer nema više živih ubojica, egzekutora. U iskrenoj namjeri nedavno sam izdao knjigu 'Razgovori o vjeri i domoljublju' u kojoj su kroz moje intervjue opisane sve okolnosti maceljskog zločina, što je do sada učinjeno i što bi još trebalo učiniti, kako bi hrvatska javnost o Macelju proširila nedovoljno znanje, ali i dobila na neki način satisfakciju za sve zločine i nepravde tu počinjene".

"Bilo bi to vjerski poželjno otvaranje postupka proglašenja mučeništva 21 svećenika, franjevca i bogoslova ubijenih u Macelju 4./5. lipnja 1945. godine. To je Udruga Macelj 1945. predložila Hrvatskoj biskupskoj konferenciji upućenim dopisom od 10. prosinca 2018., ali do danas se još ništa u tom smislu nije dogodilo. Čak nismo primili ni odgovor", istaknuo je.

Činjenica je da odgovorni za komunističke zločine koncem Drugog svjetskog rata nikada nisu procesuirani, a i danas imamo zahtjeve za pomilovanje nekih udbaša koji su za vrijeme Jugoslavije činili zločine.

"Da se maceljske spomen-mise u mjesecu lipnju (i na druge značajne datume) pokrenu u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH dobila bi se nacionalna razina i skrenula veća pozornost na taj zločin bez presedana i biblijskih razmjera. Uvjeren sam da bi se na taj način zanimanje hrvatske katoličke javnosti povećalo, posebice iz nad/biskupija poubijanih svećenika, te bi uslijedio znatniji odaziv hodočasnika.

Naime, organizacije spomen-misa i komemoracije u crkvi Muke Isusove na Maclju, trebale bi biti na nacionalnoj razini pripreme i koordinacije, a ne kao do sada na razini filijale lokalne župe i svojevoljnih odluka samo jedne osobe, tj. župnika u Đurmancu", naglasio je naš sugovornik.

"Na taj drugi način ne bi dobili civilno procesuiranje odgovornih ubojica, kojih uostalom više nema među živima na ovom svijetu, ali bi dobili opću svenarodnu pozornost o zločinima i kako je OZN-a (kasnije UDB-a) brutalno postupala i ubijala", dodao je.

'Narod vam to neće zaboraviti'

Spomenuo je i bl. Alojzija Stepinca.

"Na komunističkom montiranom suđenju u Zagrebu, 3. listopada 1946., zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je rekao: 'Vi ste učinili fatalnu pogrešku, što ste pobili svećenike. Narod vam to nikada neće zaboraviti'. Okupljanjem na Macelju na nacionalnoj razini, kao narod bi pokazali da žrtve ipak nisu zaboravljene.

Treba imati u vidu i činjenicu da je gvardijan fra Ostijan Ostrognaj, kao svjedok u vremenu zločina, za žrtve maceljskih svećenika u Kronici franjevačkog samostana je zapisao: 'XXI veri martyres pro fide et patria'.

Dakle, proslavom 'istinskih žrtava za vjeru i domovinu' dali bi odgovor i svima onima koji bi željeli opravdati partizanske zločine, UDB-u i udbaše, pa i u kontekstu današnjeg vremena. Jer ratni zločini ne zastarijevaju, mogu ubojice i biološki nestati, ali narod treba pamtiti i ne zaboraviti događaje koji su nas u povijesti zločinački obezglavili. Crkva kao institucija, vjera i narodna memorija jako su bitni, sve ostalo je manje bitno, ako rasvijetlimo istinu. Mržnja 'ne', osveta 'ne', bitna je istina dostupna javnosti – to je geslo naše Udruge Macelj 1945.", zaključio je Borovčak za portal Direktno.

Direktno