Ruska agresija na Ukrajinu i 30. godišnjica Budimpeštanskoga memoranduma – „spomenika kratkovidnosti u donošenju strateških sigurnosnih odluka“

Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Bruxellesu 3. prosinca, luksemburški ministar vanjskih poslova Xavier Bettel izjasnio se protiv pristupanja Ukrajine tom savezu.

„Vjerujem da će članstvo u NATO-u ponovno donijeti napetosti“, rekao je Bettel, prenosi na mrežnim stranicama Der Spiegel.

Kad bi zemlja koju je Rusija napala postala članica, postojala bi mogućnost da odmah dođe do novih sukoba, rekao je.

Luxemburg je četvrta članica NATO-saveza koja ne podržava skori ulazak Ukrajine u NATO. Mediji otprije spominju SAD, Njemačku i Mađarsku.

U povodu 30. godišnjice potpisivanja Budimpeštanskoga sporazuma ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je kako je jedino pravo jamstvo sigurnosti Ukrajine, kao i sredstvo odvraćanja od daljnje ruske agresije na Ukrajinu i druge države, punopravno članstvo te zemlje u NATO-u.

Podsjeća se, kako prenose ukrajinski mediji, da je Budimpeštanski memorandum Ukrajini trebao dati jamstva sigurnosti, suvereniteta i teritorijalnoga integriteta u zamjenu za odustajanje od trećega najvećega nuklearnoga arsenala u svijetu.

Činjenica da Budimpeštanski memorandum nije uspio ispuniti svoje funkcije rezultiralo je, smatra ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova, katastrofalnim povećanjem sigurnosnih prijetnji ne samo za Ukrajinu već i za druge zemlje i regije, posebno Europu, euroatlantski prostor, srednju i jugoistočnu Aziju, Bliski istok i međunarodni mir i sigurnost općenito.

Budimpeštanski je memorandum danas, kako se navodi u priopćenju, „spomenik kratkovidnosti u donošenju strateških sigurnosnih odluka“.

„Neuspjeh da se Ukrajini pruže stvarna, učinkovita sigurnosna jamstva 1990-ih bila je strateška pogrješka koju je Moskva iskoristila. Ova se pogrješka mora ispraviti“, navodi se u priopćenju.

Pritom se apelira na SAD i Veliku Britaniju, potpisnice Memoranduma, kako Ukrajina mora „dobiti jasna, pravno obvezujuća sigurnosna jamstva koja su u skladu s njezinim znatnim doprinosom globalnomu nuklearnomu razvoju razoružanja i održavanja međunarodnoga mira i sigurnosti.“

Budimpeštanski memorandum veliki teret na leđima SAD-a i Velike Britanije

Tim memorandumom, potpisanim na OESS-ovoj konferenciji 5. prosinca 1994. u Budimpeštanskom kongresnom centru, Ukrajina se obvezala ukloniti sve nuklearno oružje iz sovjetskih vremena sa svoga teritorija i prebaciti ga u Rusiju na razgradnju i uništenje, a istovremeno je potpisala Ugovor o neširenju nuklearnoga oružja. S druge strane, zemlje potpisnice Rusija, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, obvezale su se da ne će prijetnjama ili upotrebom sile raditi ništa protiv teritorijalnoga integriteta ili političke nezavisnosti Ukrajine. Isto tako su se obvezale i da se ne će koristiti ekonomskim pritiscima da podrede Ukrajinu vlastitim interesima.

Iz današnje perspektive teško je reći da bi se Ukrajini sve dogodilo što je počelo 2014. ruskom aneksijom Krima, a nastavilo se proruskom separatističkom pobunom u istočnoj Ukrajini, posebno ruskom vojnom agresijom 24. veljače 2022. da se nije odrekla nuklearnoga oružja i imala gotovo 3000 atomskih bojevih glava. Umjesto toga, prije 30 godina Ukrajini su dana jamstva – koja danas ne vrijede ništa. Ispala je u konačnici naivna Ukrajina, ali i SAD i Velika Britanija.

Bivši američki predsjednik Bill Clinton rekao je da žali zbog toga što je 1994. godine uvjerio ukrajinske vlasti da odustanu od svoga nuklearnoga oružja. Da Kijiv još uvijek ima nuklearni arsenal, kaže Clinton, Rusija ne bi napala Ukrajinu. Rekao je to u razgovoru za irski ‘RTÉ news‘, prenio je Kyiv Independent, početkom travnja 2023.

„Osjećam osobnu odgovornost jer sam natjerao Ukrajinu da pristane odustati od svoga nuklearnoga oružja. Nitko od njih ne vjeruje da bi Rusija napravila ovakav izbor da Ukrajina još ima to oružje“, rekao je Clinton.

Može li nakon žrtava Drugoga svjetskoga rata Chamberlain biti nekomu uzor?

Ovdje vrijedi spomenuti jedan drugi sporazum, onaj Münchenski kojim su odvojeni Sudeti od Čehoslovačke, a sklopili su ga 30. rujna 1938. u Münchenu predsjednici britanske i francuske vlade N. Chamberlain i É. Daladier s A. Hitlerom i B. Mussolinijem.

Francuska, napose britanska vlada, tada nespremne za rat, odlučile se za politiku popuštanja i neprestano pritiskale Čehoslovačku na popuštanje Hitleru, „kako bi se izbjegao rat“. U pregovorima s Hitlerom zahtijevale su jamstva da pri odvajanju ne će biti korištena sila te da ne će biti daljnjih teritorijalnih zahtjeva na račun Čehoslovačke. No unatoč tom taj sporazum nije spriječio Hitlerove agresivne apetite, bio je uvodom u Drugi svjetski rat.

Chamberlein je postao u politici pojam naivnosti i popustljivosti.

Poznati komentator The Washington Posta, Marc A. Thiessen smatra da ako Donald Trump želi izbjeći predsjedanje povijesnim neuspjehom poput Budimpešte, mora izbjeći zamku pokušaja umirivanja Putina obećanjima ukrajinske neutralnosti i razoružanja. Ako se pak ne želi pridružiti Nevilleu Chamberlainu u panteonu vođa koji su obećavali mir, a rezultiralo je suprotnim, a želi, kako kaže, spriječiti Treći svjetski rat, treba učiniti ono što je učinio u prvom mandatu i snagom osigurati mir, napisao je Thiessen u kolumni „Kako Trump može okončati rat u Ukrajini“, 3. prosinca.

(mc, hkv)