Približava se Božić kojemu prethodi velika potrošačka groznica. Neki misle da se Božić ljepše slavio u komunizmu jer nije bilo toga, nego samo duhovnosti u obiteljskim proslavama. Kako vi gledate na to?

Proslava se Božića očituje u duhovnoj pripremi svoga srca i duše, svoga života i prakse te svoje obitelji. Sudjelujući u zajedničkim župnim i obiteljskim pripremama kroz molitvu, dobra djela, sa sakramentima i misama zornicama svatko od nas gleda drugim očima na blagdan Kristova rođenja i za njega se priprema. Dio vjernika, a posebice onih kojima je Božić narodni običaj, pokušavaju programima i ponudama konzumizma sudjelovati u takvoj proslavi. Ovdje ljudi ne traže sadržaj i bit Božića, a to je rođenje Isusa Spasitelja zbog nas i našeg spasenja, nego užitak u jelu i piću, novost u odjeći i zabavi. Komunizam je osporavao svojom oskudnom ponudom i jedno i drugo. Ljudi su se bojali javno sudjelovati u crkvi, a prekriveno su slavili i u obitelji. Ne zaboravimo da su na Božić radile sve naše škole i tvornice, prodavaonice i ustanove. Dakle, to je bilo nijekanje svega. I nije bilo ni bolje ni ljepše kršćanima.

Ovih se dana u medijima pojavila teza kako je Međugorje nesigurno, a kao potvrda išlo se s podatkom o sedmero nestalih hodočasnika. Ta je priča izišla baš sada, u predbožićno doba...

Na svakoj su cesti znakovi, ali unatoč njima, imamo i slučajeva sudara, stradanja. Prije nekoliko dana u Austriji su stradali putnici u autobusu bosanskohercegovačkih registarskih pločica… I nećemo sada kriviti konstruktora tunela ili ceste, nego istražiti s koliko je pozornosti vozač pristupio osjetljivoj cesti… Tako je i u Hrvatskoj, niti jedna turistička sezona nije završila bez incidenata, ali nećemo kriviti more, bure i oluje, nego neznanje ljudi i neslušanje meteoroloških vijesti te preporuka. Tako je i u Međugorju kroz koje su prošli milijuni ljudi, no često dođu i bolesni ljudi, rastrojeni, sami, narušenih živaca. Vodič možda nije dovoljno oprezan, a netko iskoristi samo trenutak nepažnje jer želi pobjeći. Svaki je od tih slučajeva poseban, ali mislim da ih je premalo da bi se dizali na neku alarmantnu razinu. To je očito namješteno, diskusija o temi koja je delikatna. I upravo je zanimljivo godinama slušati obrnuto pitanje: toliki milijuni prošli su Međugorjem, a ipak je veoma malo incidenata.

Mislite li da išta nakon 25 godina može ugroziti takvo Međugorje?

Ne. Mislim da je Međugorje čvrsto stasalo i naraslo u stablo koje ima duboko korijenje, to veliko stablo koje daje plodove. Prošli je režim htio iskorijeniti to stablo, to su pokušali pojedinci iz Crkve, no nisu uspjeli jer se to ne da i ne može iskorijeniti. Ono se može napasti, oklevetati, progoniti, ali ni uz najbolju vještinu ne može se iskorijeniti i posjeći jer ga Crkva vidi s plodovima i kao takvo štiti. Volio bih da društvo i javnost više govori o tome zašto nije urađena kanalizacija, a ubiru se porezi i pristojbe. Ne razumijem zašto se mjesto nije osiguralo minimalno, da ne bude onečišćenja zbog tolikih septičkih jama, otpadnih voda. Sutra će to završiti negdje u Neretvi, iz koje voda dolazi u Metković, Pelješac, Korčulu i druga turistička područja. Volio bih da o tome više govore odgovorni. Župni je ured napravio nogostup, rasvjetu. Da nije napravio parkiralište i otkupio zemlju, danas bismo imali samo kaos u selu kroz koje prolaze milijuni hodočasnika. Da nije, dakle, župni ured napravio temeljnu infrastrukturu, ljudi bi se gušili, ne bi mogli ništa, a plaćaju pristojbe državi. Možete li zamisliti da općina, dom zdravlja ili bolnica u Mostaru ne mogu otvoriti ambulantu tamo gdje prolazi milijun i više ljudi godišnje. 

Kako gledate na apartmanizaciju Međugorja?

Gnjevan sam i žalostan. Zbog čega? Prije 15, 20 godina razgovarali smo o tome na najvišoj razini, bili su tu arhitekti iz Pariza, Milana i Sarajeva, no nije se ništa važno poduzelo i nikad nije zaživjelo ono što je predloženo. Smjenjivale su se stranke, vlasti, ali ništa. Nikada tome nije dana važnost. Međutim, to je doista važno. Kad stranac u bescjenje može kupiti općinsko zemljište, dogodit će se kao i Hrvatskoj - otkupit će hektare i napraviti mali grad i trgovati. I u tom će gradu otvoriti sadržaj suprotan Međugorju. I sad je Međugorje kao fenomen u opasnosti da se u njemu nasele ljudi koji ga vide kao mjesto dobiti, a ne duhovnog sadržaja, milosti i mira. I sad kad imamo sva ona skladišta koja su okolo napravljena i koja su odnijela ljepotu Međugorju, sve one kuće koje nasrtljivo izlaze na ulicu, i sama općina shvaća da je problem urbanizacije težak. Tom problemu treba ozbiljno pristupiti - općina, župni uredi, župljani. Svi oni trebaju zauzeti strog stav o tome. Dokle ćemo rasprodavati Međugorje? Kuća do kuće, izlog do izloga, ne može se proći ni pješice. Međugorje je međunarodno kao svetište, a ne vlasništvo, i ne smije se rasprodati!  

Nedavno ste bili u Španjolskoj na poziv organizacije Opus Dei. Kakav je njihov stav prema Međugorju?

Željeli su da prenesem Međugorje Španjolskoj i propovijedam u njihovim najvećim crkvama i skupovima. U podružnici su organizacije Opus Dei u Španjolskoj intelektualci, glazbenici, svećenici i novinari koji su organizirali moj dolazak. Oni su od samog početka promatrali Međugorje, naročitio Navaro Navalis, koji je bio glasnogovornik Ivana Pavla II. i dijelom Benedikta XVI. Oni su znali, u trenutku kad je Međugorje bezočno napadano, javiti se i kazati - ono što govori lokalni biskup, to je njegovo privatno mišljenje. Kad se to čuje iz Vatikana, onda ima svoju težinu. Biskupske konferencije Jugoslavije doživjele su snažni pozitivni stav Vatikana prema Međugorju. I kad smo zasjedali, govorili smo o tome kako bi se Španjolska trebala organizirati i postaviti prema Međugorju. I oni su utemeljili odbor za Međugorje, izabrali članove i to su apostoli u Crkvi. To je svježina u Crkvi. To nije jeftino prodavanje nečega, to je duboka organizacija koja počiva na moralnim, asketskim načelima. Primjerice, tri sata na dan član treba moliti, svaki dan čitati Bibliju. To je pozitivno i u skladu s Evanđeljem, a ne nekakva tajna organizacija. To je elitno kršćanstvo. I oni su kao takvi moćno štitili Međugorje od početka.

Jeste li član Opus Dei?

Ne.

A hoćete li postati?

Ne znam.

U BiH još nemaju podružnicu?

Ne, ali se razgovara o tome. Stoga nije isključeno da se to dogodi, kao i u Hrvatskoj.

Robert Bubalo
Večernji list

{mxc} 

Sub, 31-10-2020, 20:19:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.