Hoće li Joe Biden voditi intervencionističku politiku?

Američka vanjska politika nastoji oscilirati između unutarnje i vanjske orijentacije. Predsjednik Joseph NyeGeorge W. Bush bio je intervencionist; njegov nasljednik, Barack Obama, manje. A Donald Trump uglavnom nije bio intervencionist. Što bismo trebali očekivati od Joea Bidena? 1821. John Quincy Adams slavno je izjavio da Sjedinjene Države „ne odlaze u inozemstvo u potrazi za čudovištima koja bi trebali uništiti. One žele slobodu i neovisnost za sve, ali su zaštitnik i osvetnik samo svoje slobde“. " Ali Amerika ima dugu intervencionističku tradiciju. Čak je i samozvani realist poput Teddyja Roosevelta tvrdio da u ekstremnim slučajevima zlouporabe ljudskih prava intervencija "može biti opravdana i ispravna". John F. Kennedy pozvao je Amerikance da pitaju ne samo što mogu učiniti za svoju zemlju, već i za svijet.

Opravdanost intervencije

Od kraja hladnog rata SAD su bile uključene u sedam ratova i vojnih intervencija, od kojih niti jedna nije bila izravno USApovezan s konkurencijom velikih sila. Strategija nacionalne sigurnosti Georga W. Busha iz 2006. proglasila je za cilj slobodu utjelovljenu u globalnoj zajednici demokracija. Štoviše, liberalna i humanitarna intervencija nije novo ili jedinstveno američko iskušenje. Viktorijanska Britanija vodila je rasprave o korištenju sile za okončanje ropstva, belgijskih zvjerstava u Kongu i balkanske represije nad balkanskim manjinama mnogo prije nego što je Woodrow Wilson ušao u Prvi svjetski rat s ciljem da svijet učini sigurnim za demokraciju. Dakle, oIdenov problem nije bez presedana. Koje prekogranične akcije bi trebale poduzeti Sjedinjene Američke Države? Od 1945. Povelja Ujedinjenih naroda ograničila je legitimnu uporabu sile na samoobranu ili radnje koje je odobrilo Vijeće sigurnosti (gdje SAD i još četiri stalne članice imaju veto). Realisti tvrde da se intervencija može opravdati ako spriječi narušavanje ravnoteže snaga o Geopolitikakojoj ovisi poredak. Liberali i kozmopoliti tvrde da intervencija može biti opravdana kako bi se suprotstavila prethodnoj intervenciji, spriječila genocid i iz humanitarnih razloga.

U praksi se ti principi često kombiniraju na neobične načine. U Vijetnamu su Kennedy i Lyndon B. Johnson tvrdili da se američka vojska suprotstavlja sjevernovijetnamskoj intervenciji u Južnom Vijetnamu. Ali Vijetnamci su sebe doživljavali kao jednu naciju koja je umjetno podijeljena na temelju realističkih promišljanja o ravnoteži snaga u hladnom ratu. Danas SAD imaju dobre odnose s Vijetnamom.

U prvom zaljevskom ratu predsjednik George H.W. Bush je uporabio silu za protjerivanje iračkih snaga iz Kuvajta radi očuvanja regionalne ravnoteže snaga, ali to je učinio koristeći se liberalnim mehanizmom UN-ove rezolucije o kolektivnoj sigurnosti. Smatrao je sebe realistom i odbio je intervenirati da zaustavi granatiranje civila u Sarajevu, ali nakon razornih slika izgladnjelih Somalijaca na američkoj televiziji u prosincu 1992., rasporedio je trupe za humanitarnu intervenciju u Mogadishu. Politika je spektakularno Trumpzakazala smrću 18 američkih vojnika pod Bushevim nasljednikom Billom Clintonom u listopadu 1993. godine - iskustvo koje je spriječilo američke napore za zaustavljanjem genocida u Ruandi šest mjeseci kasnije.

Budući da vanjska politika obično niži prioritet od domaćih pitanja, američka javnost teži osnovama realizam. Mišljenje elita često je više intervencionističko od mišljenja masa, što navodi neke kritičare da tvrde da je elita liberalnija od javnosti. Ipak, ankete također pokazuju javnu potporu međunarodnim organizacijama, multilateralnom djelovanju, ljudskim pravima i humanitarnoj pomoći. Kao što pokazujem u svojoj knjizi „Je li moral bitan? Predsjednici i vanjska politika od FDR-a do Trumpa“, niti jedna mentalna mapa ne odgovara svim okolnostima. Malo je razloga za očekivati da će javnost imati jedinstven dosljedan stav.

Primjerice, u drugom su zaljevskom ratu američki motivi za intervenciju bili pomiješani. Stručnjaci za međunarodne odnose raspravljali su je li invazija na Irak 2003. bila realistična ili liberalna intervencija. Neke ključne osobe u administraciji Georgea W. Busha, poput Richarda Cheneya i Donalda Rumsfelda, bile su realisti zabrinuti zbog posjedovanja oružja za masovno uništavanje i lokalne ravnoteže snaga Sadama Husseina; ali "neokonzervativci" u administraciji (koji su često bili ex-liberali) naglasili su promicanje demokracije i potrebu održavanja američke hegemonije. Izvan administracije, neki liberali podupirali su rat zbog Saddamova gnusnog kršenja ljudskih ljudskih prava, ali su se usprotivili Bushu jer nije uspio dobiti institucionalnu potporu UN-a, kao što je njegov otac imao u prvom zaljevskom ratu.

Riskantan instrument

Široko definirana intervencija odnosi se na akcije koje utječu na unutarnje poslove druge suverene države, a mogu se BIdenkretati od emisija, ekonomske pomoći i potpore za oporbene stranke do blokada, cyber napada, udara dronova i vojne invazije. S moralnog gledišta, stupanj prisile važan je u smislu ograničavanja lokalnog izbora i prava. Štoviše, s praktičnog stajališta, vojna intervencija je rizičan instrument. Izgleda jednostavna za upotrebu, ali rijetko je jednostavna. Mnogo je neželjenih posljedica, što ukazuje na potrebu razboritog vodstva. Obama je primijenio silu u Libiji, ali ne i u Siriji. I Trump i Hillary Clinton rekli su 2016. godine da su SAD odgovorne za sprečavanje masovnih žrtava u Siriji, ali nijedna nije zagovarala vojnu intervenciju. A na izborima 2020. bilo je izvanredno malo rasprave o vanjskoj politici.

Neki liberali tvrdili su da je promicanje demokracije američka dužnost, ali postoji ogromna razlika između promicanja demokracije prisilnim i neprisilnim sredstvima. Emisije Glasa Amerike i Nacionalna zadužbina za demokraciju djeluju u svijetu na vrlo drugačiji način nego što to čini 82. zrakoplovna divizija. Što se tiče posljedica, sredstva su često jednako važna kao i njihovi ciljevi. Kakav će stav zauzeti Biden glede intervencija namijenjenih promicanju sigurnosti, demokracije i ljudskih prava? Možda ćemo pronaći ohrabrujući trag u njegovoj povijesti dobrog prosuđivanja i kontekstualne inteligencije. Ali moramo imati na umu da se ponekad događaju iznenađenja i događaji preuzimaju kontrolu.

Joseph Nye
Syndicate Project
Prijevod: Davor Dijanović

Pon, 25-01-2021, 07:30:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.