Izlaganje Tomislava Vukovića s predstavljanja knjige "Prikrita grobišta" Jože Dežmana
Dame i gospodo, dragi sudionici predstavljanja ove doista velebne monografije slovenskih znanstvenika „Skrivena grobišta" koju je priredio g. Jože Dežman u izdanju ljubljanske „Družine", a koju je široj hrvatskoj javnosti podario g. Anto Jelić iz Sarajeva. On je najavio taj pothvat na predstavljanju monografije na slovenskome jeziku u prostoriji Hrvatske kulturne zaklade u Zagrebu prošle godine. I nije pretjerano ocijeniti monografiju velebnom ne samo po broju stranica, nego najprije po sadržajnim tekstovima, iznimno kvalitetnim fotografijama, preglednim tablicama. Posebnu zahvalnost hrvatska javnost u domovini i izvandomovinstvu duguje Hrvatskom katoličkom dobrotvornom društvu iz Sarajeva, koje je u cijelosti podnijelo teret ovog zahtjevnog izdavačkog pothvata.
Komaleonska rugla okrnjenoga bitka
Na već spomenutom predstavljanju slovenskog izdanja u Zagrebu rečeno je kako slovenski primjer može biti uzor hrvatskim vlastima kako se jedna ozbiljna, narodna, demokratska i proeuropska vlast treba jednako odnositi prema svim žrtvama vlastitog naroda u povijesti. No, dogodilo se ono što je i bilo za očekivati od današnjih hrvatskih političara, jednako i vladajućih i oporbenih, - bio je to, biblijski rečeno, glas vapijućih u pustinji. Kad smo već na području fonetike, koja se iz biblijskih vremena može prenijeti na suvremeni hrvatski trenutak, kao što je iz povijesti znano, glasovi prezrene, izmučene, zaboravljene i jadne sirotinje i tako nikada nisu uspjeli doprijeti do velebnih faraonskih palača a gospodari ljudskih sudbina bili su okruženi poltronima, istomišljenicima, idejnim beskičmenjacima i kameleonima. Jednom sam prigodom već rekao kako time ne želim povrijediti kameleone koji ostvaruju svoj bitak u vremenu i prostoru upravo tako da se prilagođavaju okolini mijenjajući boje, i što više uspijevaju u mijenjanju boja njihov je bitak puniji i ostvareniji, ali ljudska stvorenja koja to isto pokušavaju samo su kameleonska rugla okrnjenog bitka jer ne shvaćaju, kako bi to najveći genijalac ljudskoga roda, Toma Akvinac, rekao da je riječ o dva različita „reda stvari".
Kojim se međunarodnim rezolucijama hrvatska vlast ruga?
O samome djelu govorit će mjerodavniji znanstvenici od mene, a ja ću samo ukratko navesti najmanje 20-tak članaka nekoliko međunarodnih rezolucija i deklaracija, ali i deklaraciju Hrvatskoga sabora, koje današnji hrvatski političari izravno krše i zapravo ih ismijavaju primjenjujući licemjerna dvostruka mjerila prema žrtvama totalitarnih režima.
„Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a" usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine
Članak 2.
Članak 5.
Članak 6.
Članak 7.
Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije.
Članak 10.
Članak 11.
Skupština Vijeća Europe „Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima", rezolucija 1481 (2006)
Članak 5.
Nakon pada totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi, nije u svim slučajevima uslijedila međunarodna istraga njihovih zločina. Štoviše, međunarodna zajednica nije sudila počiniteljima tih zločina, kao što je učinila s užasnim zločinima nacional-socijalizma (nacizma).
Članak 6.
Zbog toga je svijest javnosti o zločinima totalitarnih komunističkih režima jako slaba. Komunističke stranke (ili njihovi nekadašnji članovi, op. T.V.) su legalne i aktivne u nekim zemljama,
Članak 8.
Članak 12.

Članak 13.
Nadalje, ona poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.
„Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu" prihvaćena 30. ožujka 2009., nadnevka 2. travnja 2009., u Europskom parlamentu.
Članak 1.
Izražava poštovanje svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi
Članak 3.
Naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja
Članak 14.
Članak 15.
Poziva na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću;
Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine prihvaćena na sjednici 30. lipnja 2006
Članak 9.
Svakako treba spomenuti i „Rezoluciju o mjerama uklanjanja naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava „1096 (1996) ali zbog kratkoće vremena njezine članke ćemo izostaviti.
Istrošeni političari o „razumljivoj" osveti
Svatko bi se normalan upitao: Koji su motivi i razlozi tvom dvoličnom stavu prema žrtvama totalitarnih režima? Zašto se prema ikonografiji, simbolima i povijesnim osobama – nositeljima, nalogodavcima, počiniteljima zločina pravi tako velika, nepremostiva razlika? Zašto su se komunistički zločini prikrivali i prikrivaju, zašto je bilo zabranjeno o njima pisati, raspitivati se, zašto se i danas onemogućava njihovo istraživanje? Po kojim se to znanstvenim kriterijima ili objavljenim znanstvenim djelima ili potrebnim pedagoškim kvalifikacijama, pozivaju bivši istrošeni političari da drže satove povijesti u školama? Kojim se pravom namećete učenicima i njihovim roditeljima da i o povijesnim (kontroverznim) temama govori javna osoba iz vlastitog ne znanstvenog nego političkog diskursa? Kako se društvo namjerava boriti protiv sve rasprostranjenijeg nasilja među mladima i djecom, ako im se "autoritativno" poručuje kako je osveta (prošla, sadašnja, buduća) razumljiv i opravdan način ponašanja? Usputno, bi trebalo javno prozvati i pravobraniteljicu za djecu i mlade zbog njezine šutnje!
Trudnica i malodobna djeca daju odgovor
Meni se odgovor čini vrlo jednostavan. Neka svatko sam zaključi a ja ću navesti samo nekoliko potresnih primjera koji upućuju na odgovor.
Široj javnosti jednako su tako potpuno nepoznata muška imena i prezimena iz općine Orahovica: Ivana Molnara iz Bankovaca, Ivana Pitza iz Bankovaca Kire Merti (u!)ške iz Bankovca, Slavka Erdeljca iz Orahovice, Karla Hrala iz Orahovica i dr. Riječ je o dječacima, maloljetnicima od 15, 16 i 17 godina. Dakle, spomenuti trudnica i dječaci daju odgovora zašto danas neki ne žele povijesnim činjenicama pogledati u oči.
Nepodnošljivo suočavanje s povijesnim činjenicama
Tomislav Vuković
Fotografije: Oskar Šarunić