Četvrti prosvjed Kruga za Trg - Komunistički zločini nisu antifašizam
Dok su premijerka Jadranka Kosor i naknadno pristigli Ivo Josipović na Cvjetnom trgu u Zagrebu obilježavali Dan EU-a, na nekoliko minuta hoda od njih kod Hrvatskog narodnog kazališta održan je u subotu još jedan, četvrti po redu, prosvjed inicijative Krug za Trg. Prema policijskoj procjeni, skup je okupio oko tisuću ljudi, odnosno nazočnih je bilo manje nego inače, a vjerojatno je tome doprinijelo tmurno vrijeme zbog kojega se činilo kako će kiša pasti svaki čas. Na prosvjedu smo primijetili kameru Hrvatske televizije tako da je o događanjima kraći prilog objavljen kasnije u nekim HRT-ovim informativnim emisijama. Isto tako, i neki drugi mediji izvijestili su o protestnom okupljanju kojim se u Hrvatskoj želi maknuti jedan od simbola zločinačkoga i totalitarnog poretka odgovornoga za stradavanje i patnje desetaka i stotina tisuća ljudi.
Maja Runje, Krug za Trg
Zdravka Bušić, Krug za Trg i član HKV-a
Povod skupu je ignoriranje Skupština grada Zagreba, koja ni šest mjeseci nakon što joj je on upućen još uvijek nije našla shodno odgovoriti na pisani zahtjev za povratak imena Kazališni trg Trgu maršala Tita. Govore su održali Maja Runje, Zdravka Bušić i Ante Beljo, dok su mladi aktivisti inicijative Krug za Trg pročitali svjedočanstva stradalnika, od kojih su tek neki uspjeli preživjeti partizanske zločine. Na posebnom zidu ispisan je bio popis komunističkih stratišta u Zagrebu i okolici s brojem žrtava, a dio prosvjednika natpise s mjestima stradanja nosio je i u rukama. Od raznih transparenata što su se mogli vidjeti, možda najjasniju poruku vezanu uz trenutne rasprave o biti poretka koji je uspostavio Josip Broz Tito dao je onaj na kojem je pisalo „Komunistički zločini nisu antifašizam".
U nastavku objavljujemo govore Maje Runje i Zdravke Bušić.(mm)
Ante Beljo, član Upravnog odbora HKV-a
Govor Maje Runje
Čast mi je otvoriti četvrti veliki prosvjed Građanske inicijative „Krug za trg".
Okupili smo se danas ovdje još jedanput zato jer Gradska skupština nije odgovorila na naš zahtjev, a koji smo uputili 10. prosinca prošle godine s našeg okupljanja uz tramvajsku prugu. Naša je požurnica također ostala bez odgovora.
Najsrdačnije Vas pozdravljam u ime našeg Koordinacijskog odbora te Vam zahvaljujem da ste došli. Ja sam Maja Runje. Do mene je gospođa Zdravka Bušić.
Danas je 8. svibnja. Na ovaj su dan 1945. partizani ušli u Zagreb i cijela je Hrvatska pala pod komunističku vlast. Tema današnjeg okupljanja su zato događanja u Zagrebu.
Naše okupljanje još jednom vezujemo uz Deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, uz Rezoluciju Vijeća Europe o osudi totalitarnih komunističkih režima te uz Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu. Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu donesena je prošle godine. Ona, između ostalog, kaže da je važno otkrivanje i prosudba zločina koji su počinili komunistički totalitarni režimi te da pomirdba može biti postignuta (samo) na način da se prizna odgovornost za počinjene zločine te zatraži oprost, imajući u vidu potrebu moralnog preporoda. Ista Rezolucija također kaže da je važno sjećanje na one koji su se aktivno suprotstavili totalitarizmu i kojima treba dati zaslužno mjesto kao herojima u borbi za odanost idealima i ljudskoj časti.
Govor Zdravke Bušić
Hrvatska bi država, čuli smo, trebala čuvati sjećanja na ljude koji su se suprotstavljali zlom Titovom režimu. Trebala bi uzdizati i slaviti svoje junake. Pitamo se zašto čini obrnuto. Zašto uzdiže krvnike!?
Jedini bi odgovor mogao biti da se boji suočavanja s onima kojima je u glavi Jugoslavija. Ta je interesna skupina ljudi veoma utjecajna. Tu su oni čiji su roditelji bili partijski rukovodioci, visoki časnici JNA, milicionari, dužnosnici obavještajnih službi, članovi komiteta, rukovodioci saveznih i republičkih organa, važni direktori poduzeća u kojima se nije znalo što je Udba a što gospodarstvo – sve položaji na kojima se sticalo stotine privilegija i na kojima najčešće, a i to je ključno, i nisu bili Hrvati.
Njihova se jugoslavenska glava krije sada iza ovog Titovog imena...
Mi preziremo Titovo ime. Vjerujemo da zastupamo većinsku Hrvatsku. Onu koja se uporno suprotstavljala totalitarnom režimu, koja je željela Hrvatsku državu, koja je željela demokraciju. I koja je 1990. ostvarila samostalnost i slobodu.
Naše su misli sada s nevinim ljudima koje su partizani i pripadnici jugoslavenskog komunističkog režima ubijali na najokrutnije načine. Zagreb je pun stratišta. Zato smo danas postavili ovdje ovaj žalobni zid s imenima stratišta. A izvjesili smo i ovu sliku čovjeka iza zatvorskih rešetki. I sliku krvnika koji u ime Tita sprema likvidaciju nevina čovjeka. To je Tito! Ubijali su nevine ljude! Mučili su ljude u zatvorimam. Uništili su tisuće i tisuće hrvatskih obitelji. Duboko su ranili Hrvatsku.
Mi to nikada ne ćemo zaboraviti. Tito mora nestati iz Zagreba i Hrvatske!
Akademik Slaven Barišić, dopredsjednik HKV-a
Maja Šovagović, Krug za Trg
Prof. dr. Miroslav Tuđman, član HKV-a
dr. sc. Miroslav Međimorec, član Upravnog odbora HKV-a
Akademik Stanko Popović, član HKV-a