Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

O tome se ne govori – simboli grba Kraljevine Slavonije

Hrvatski je grb promjenama svoga oblika i sadržaja izražavao bitne promjene u povijesti Hrvatske, a prosječno obrazovan Hrvat, osobito mlađi naraštaj, zasigurno ne bi znao objasniti njegove elemente, niti ga to imalo zanima,što više živo im se fućka.

Povod za reportažu bila je slučajno uočena petokraka zvijezda u povijesnom grbu Kraljevine Slavonije na nedavno obnovljenom pročelju zagrebačke katedrale.

Budući da dostupna stručna literatura, a ni monografije i turističke brošure o našoj katedrali, nigdje ne spominje zvijezdu petokraku u tom grbu koji je 1496. službeno označen šesterokrakom zvijezdom, kao i činjenicu da je obnovljeni grb Trojedne Kraljevine izradio akademski kipar, koji s Augustinčićem potpisuje autorstvo najvećeg spomenika Josipa Broza Tita (Velenje, Slovenija, 1977.), logično je bilo zakljućiti da je grb krivotvoren ("Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali ", HKV, 2008.).

Josip Broz u Velenju, spomenik, 1977.

Josip Broz u Velenju, 1977.

"Mi prihvatamo pozitivne tekovine prošlosti, ali odbacujemo ono što je negativno. A negativno je i to ako se stalno vraća u prošlost. Mi moramo gledati u budućnost. Na tim osnovama treba razvijati i saradnju među našim narodima: sa pogledom napred, a ne unazad." (J.B.Tito, Vjesnik, 12. oktobra 1972.)

Godine 2011. časopis Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale "Naša Katedrala" (br.15) je objavio crticu: "Vladimir Herljević radio je nove grbove, prema starima, ispod kompozicije figura s Majkom Božjom na timpanu. Na timpanu je napravio novi grb kardinala Kuharića ..." Pametnom bi to bilo dovoljno. Arhitekt Herman Bollé (+1926.) je autor grba s petokrakom.

Zagrebačka katedrala - petokraka

Grb Trojedne Kraljevine na visini od 45 metara iznad ulaza u katedralu

Značaj i smisao ove zamjene zvijezda ostaju nepoznati. Ne može se izreći pretpostavka o nesporazumu budući su Schmidt i Bollé grb Kraljevine Slavonije sa šesterokrakom zvijezdom postavili na krov crkve svetog Marka na Gradecu u Zagrebu.

Svuda neke zagonetke, osobito kad u našoj katedrali vidimo slavonski grb bez zvijezde (nadgrobni spomenik bana Tome II. Erdödya), sa šesterokrakom zvijezdom (sarkofag bl. Alojzija Stepinca), a do 1882. mogao se vidjeti i s tri hrta/psa  (oltar sv. Ladislava).

Grb - Hrvatska, Dalmacija, Slavonija

S obzirom na tadašnje, ali i današnje specifične političke okolnosti u Hrvatskoj, nosi li motiv uklesane petokrake neku prikrivenu političku ili religioznu poruku?

Zet hrvatskog bana Ivana grofa Draškovića, potaknut neznanjem i nemarom sunarodnjaka, godine 1605. piše banu iz dvorca Opeke kod Vinice:

"... mene je na pisanje naše povijesti potaknula dužnost ... za koju sam smatrao da se treba ispuniti zbog ljubavi prema domovini ... O onima neću ni govoriti koji ne znaju za mnoga mjesta i događaje, koji Zagreb smještaju u Erdelj, Eger u Hrvatsku ... i koji se ne srame u djelima iznositi trice i očite neistine ..."

"Pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti"– mantra je političke elite ljevičarske falange koja za preodgoj Hrvata 2000. godine ukida emisije "Učimo Hrvatsku" i "Hrvatski spomenar" na HRT, a novinarku Mirjanu Rakić postavlja 2014. za članicu i predsjednicu Vijeća za elektroničke medije -– "koja je na popisu suradnika Udbe", a njezin šef "Goran Radman na popisu suradnika KOS-a" (Večernji list, 8. ožujka 2014.).

Povijest se, uostalom, ionako, navodno vrti u krugu. A priča o prošlosti je također priča o budućnosti. U svezi s tim, otimajući se "teoriji zaborava", toj našoj nacionalnoj disciplini, slijedi jako skraćena i pojednostavnjena priča koja govori o nama danas i ovdje.

"Tko ne razmišljava, tko ne prispodoblja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju" (Ante Starčević, 1867.).

Pannonia Savia i Pannonia Secunda

Nije moguće točno odrediti kada se pojam "Slavonija" počeo odnositi samo na današnji prostor Slavonije koji je oduvijek bio prolazna zemlja osvajaća svih vrsta, sve do naših dana kada je altruistična družina neohippya u ratničkom pohodu na Hrvatsku razorila i opljačkala Vukovo.

Pannonia - Dalmatia - karta

Rimske provincije u III.- IV. stoljeću; Aquileia (Akvileja), Salona (Solin), Siscia (Sisak), Sirmium (Mitrovica), Mursa (Osijek)

Prvi rimski car Oktavijan August dijeli starorimsku provinciju Ilirik (Illyricum) u dvije velike rimske pokrajine, Dalmaciju i Panoniju, u koje se uklapao i današnji teritorij Hrvatske. Toponim Illyricum bit će ponovno u uporabi od sredine XVI. st. sve do Napoleona i preporodnog Ilirskog pokreta.

Panonija je za vrijeme Dioklecijana (284 – 305.) podijeljena u četiri manje pokrajine. Sjeverno od rijeke Drave do Dunava - Pannonia Prima i Pannonia Valeria, a južno od Drave - Pannonia Savia (Savska Panonija, administrativni centar u Sisku) i Pannonia Secunda (Druga Panonija, administrativni centar u Mitrovici).

Mitra Rimski mozaik sa simbolima mitraizma

Rimski mozaik sa simbolima mitraizma

U poganskom ambijentu onoga vremena u Panoniji, uz autohtone keltske i ilirske bogove, s Rimljanima su tijekom II. i III. stoljeća došla i razna istočnjačka božanstva (tzv. "misterijske religije"). Kult perzijskog boga Mithre (Deo invicto Mithrae) intenzivno se proširio u južnom dijelu Panonije, a žarište mitraizma nalazilo se u Sisku.

Mitrovica je dolaskom Arija (+336.), protjeranog kršćanskog vjeroučitelja iz Aleksandrije (Egipat), postala novi centar širenja arijanskog krivovjerja – "Sin ne može biti Bog ili jednak Ocu" – ali i centar pokrštenja poganskih, poglavito germanskih plemena s onu stranu limesa (Dunav, Rajna): Zapadni Goti (Vizigoti), Istočni Goti (Ostrogoti), Langobardi, Franci, iranski Alani, Svevi...

Rimski carski novac

Rimski carski novac (27. pr. Kr – 280. po. Kr.)

Motiv šesterokrake zvijezde i polumjeseca osobito je čest u doba cara Hadrijana (+138) i Septimije Severa (+211.) – carem ga je u Mitrovici proglasila "panonska" legija IV Flavia Felix. Novac se kovao i u Sisku, prvoj kovnici novca izvan Rima i Italije. Neko vrijeme u Sisku je bila i glavna kovnica rimskog carskog novca.

Trajanov trijumfalni stup u Rimu - zvijezda

Trajanov trijumfalni stup u Rimu (106 – 113. po. Kr.); Dačanski ("rumunjski") vojnik okružen rimskim legionarima; Trajana je nasljedio car Hadrijan.

Širenje arijanizma na kršćanski Istok i Zapad poticali su rimski carevi Konstancij II. (rođen u Mitrovici), Valens (rođen u Vinkovcima) i carica Justina, a arijanski biskup Ulfila (+383.) je za pokrštenje germanskih plemena sastavio gotsko pismo (kombinacija grčkih i rimskih slova s gotskim runama) i njime prepisao Bibliju.

Trajanov trijumfalni stup - Rim - Dačani

Trajanov trijumfalni stup u Rimu; Dačani u napadu na rimsku utvrdu.

Provincije Panonija i Dalmacija su podjelom Rimskog Carstva (395.) pripale Zapadnom Rimskom Carstvu. Rijeka Drina (Drinus) bila je razdjelnica Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva (Bizantsko Carstvo) u Europi, a od 1054. granica rimokatoličkog i pravoslavnog svijeta.

Sarkofag Flavija Stiliha

Sarkofag Flavija Stiliha (+408.), Bazilika Sv. Ambrozija u Milanu

Flavije Stiliho (sin Germana i Rimljanke, suprug nećakinje cara Teodozija I., vojni zapovjednik rimske vojske), posljednji stvarni vladar Zapadnog Rimskog Carstva ubijen je u Milanu, u državnom udaru cara Honorija.

Sarkofag Flavija Stiliha - križ

Sarkofag Flavija Stiliha i crux gammata

Ubojstvo Stiliha bilo je uvod u propast Zapadnog Rimskog Carstva. Iz osvete dio Stilihove vojske pridružio se vizigotskom kralju Alariku te zajedno u kolovozu 410. osvajaju Rim. Padom Rima prijestolnica Zapadnog Rimskog Carstva seli u Ravennu, novi centar arijanizma. Arijanizam je u Europi trajao, kako gdje, sve do VII. - XI. st., a na postavkama arijanizma je i jedan bivši hrvatski ministar napisao knjigu "Isus" (1994.).

* Bazilika svetog Ambrozija u Milanu prvotno je bila posvećena kršćanskim mučenicima – Bazilika Mučenika (Basilica Martyrum). Izgrađena je 379 - 386. godine, a tijekom obnove i nadogradnje (1080 –1140.) dobila je današnji izgled. Dao ju je izgraditi Ambrozije (Ambrosius, kasnije proglašen svetim), "guverner" sjeverne Italije (372.) i pravovjerni milanski biskup (374.) izabran nakon smrti arijanskog biskupa Auxentiusa. Umro je u Milanu (397.), a njegovo mumificirano tijelo nalazi se u kripti bazilike. Ispod glavnog oltara je grob Ludovika II. (+875.), franačkog kralja Italije (844.) i cara Svetog Rimskog Carstva (855.). Njegovom smrću izumire zakonita muška loza dinastije Karolinga.

"Povijest Francuske započinje s Klodovikom [Clovis I., 481 – 511., dinastija Meroving], kojeg su Franci izabrali za kralja Franačke, a po kojima je Francuska dobila ime." (Charles de Gaulle)

Karta - Ostrogoti - Franci

Provincije Panonija i Dalmacija raspadom Zapadnog Rimskog Carstva (476.) ulaze u sastav Kraljevstva Ostrogota (493 – 553.) – Wagnerova "Germanska Ilijada" (Nibelungov ciklus).

Ostrogoti - Visovac - ukrasne kopče - Knin

Ostrogotske ukrasne kopče iz postave arheološke zbirke franjevačkog samostana na Visovcu.

Na području Biskupije kod Knina i šireg šibenskog zaleđa pronađene su ostrogotske ukrasne kopče oblika svastike – kukastog križa (crux gammata) sa četiri stilizirane orlove i sokolove glave. Simbolika označava blagoslov i sreću, Sunčev kotač, strane svijeta, godišnja doba ...

Libellus Gothorum (Knjiga o Gotima, XII. st.) spominje Gote i njihove vojne saveznike Hrvate, a po Historia Salonitana (Solinska povijesti, 1266.) doselili smo na ozemlje današnje Like (Gacka, Lika, Krbava) - najkasnije u doba ostrogotskog kralja Totile (541 – 552.).

Tu je, između Velebita i Gvozda (Petrove gore) bila nova "pradomovina Hrvata" (Nada Klaić) i jezgra buduće hrvatske države iz koje se naziv "Hrvatska" proširio na jug i sjever.

Moguće su Hrvati čast bana, koju susrećemo od početka naše poznate povijesti, kao najvećeg plemenskog poglavara preuzeli od Gota. Naime, pedantni franački izvori, ali niti arheološki nalazi, nigdje ne spominju neku doseobu Hrvata s europskog sjevera u VIII. - IX. stoljeću.

*SDP i SDSS su 2012. godine Gvozdu vratili "vekovno srpsko ime Vrginmost", u kojem Hrvati čine 95% od 1.122 stanovnika.

* U Vrginmostu su rođene i poznate zvijezde "srpskih zemalja zapadno od Drine": Mile Mrkšić, Rade Bulat, Rade Malobabić, Branko Mamula, Pavle Jakšić ...

Narodi nam se kralj nebeski

Kralj Koloman 1102. godine - Iveković

"Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine", Oton Iveković (detalj, ulje na platnu, 1906.) - Zlatna dvorana Odjela za bogoštovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za povijest u Zagrebu)


*Pavao iz roda krbavskih banova Gusića, sa sjedištem na Krbavi (Udbini), sudjelovao je kao jedan od 12 predstavnika plemstva (župana) starohrvatskih plemena pri izboru ugarskog kralja Kolomana za hrvatskog kralja. Koloman ih je tom prigodom, navodno, redomice izljubio ("poljubac mira").

Gusići se od 1287. nazivaju Kurjakovići. U štitu grba imaju lik guske. To su naše prve "guske u magli" (1102.), a put "gusana u maglu" (1918.) nije mogao spriječiti ni Stjepan Radić.

*Ivan Karlović Krbavski (sin Karla Kurjakovića i Doroteje rođ. Frankopan), hrvatski ban (1521-1524. i 1527-1531.), sudjelovao je pri izboru Ferdinanda I. Habsburga za hrvatskog kralja (1527.).

Bašćanska pločaGlagoljica U-glagsputno napominjemo da se glagoljica posebno održala na prostoru kojim su vladali Goti, na nekadašnjoj teritoriji Liburnije (npr. Krk, Gacka, Lika, Krbava), ali i u Panoniji. U Srbiji nema joj ni traga.

Glagoljica je vjerojatno u uporabi bila od IX. stoljeća. Veći broja glagoljskih slova nesumnjivo su bliska gotskim runama, a neka etrušćanskim slovima. Najznačajniji spomenik rane hrvatske pismenosti glagoljskim pismom (Z'V'NIM(I)R KRAL' HR'VAT'SKI ) pronađen je u Jurandolu na otoku Krku.

15 sv kvirin sisakKršćanstvo se u južnoj Panoniji počelo širiti u III. stoljeću. Odmah nakon koncila u Niceji (325.) utemeljene su crkvene pokrajine u Rimskom Carstvu. U Dalmaciji je Salonitanska metropolija (nadbiskupija) sa sjedištem u Solinu, a izravno podređena crkvenom središtu u Rimu, obuhvaćala i dvije biskupije u Savskoj Panoniji sa sjedištem u Sisku i Ludbregu (Iovia).

*Euzebije Cezarejski navodi da je na saboru u Niceji "bio čak i jedan biskup iz Perzije i Velike Indije"

Biskupije Cibalae (Vinkovci) i Mursa (Osijek) u Panoniji Drugoj bile su pod crkvenom jurisdikcijom Sirmiumske (Srijemske) metropolije sa sjedištem u Mitrovici.

– Sv. Euzebije (+259), prvi vinkovački biskup iz doba ilegalnog kršćanstva, i prvi kršćanski mučenik u Panoniji, pogubljen u doba cara Valerijana.
– Sv. Kvirin (+303), prvi sisački biskup pogubljen u doba cara Dioklecijana; Sisačka biskupija je jedna od najstarijih, ali i najmlađa hrvatska biskupija utemeljena 5. prosinca 2009. (papa Benedikt XVI.). /Sv. Kvirin – zapadno pročelje crkve Sv. Marka na Gradecu u Zagrebu/
– Sv. Polion (+304.), spaljen na lomači u Vinkovcima.
– Sv. Anastazija/Stošija (+304.) spaljena na lomači i pokopana u Mitrovici; od 810. godine zaštitnica je grada Zadra.
– Sv. Martin (+397.) rođen u Prvoj Panoniji, prvi svetac koji nije bio mučenik; arijanci su ga prognali iz Milana; na njegov blagdan Martinje krsti se mlado vino.
– Sv. Jeronim (+420.) rođen u Savskoj Panoniji, u mjestu Štrigova (Stridon) pokraj današnjeg Čakovca; živi u Rimu u vrijeme prijelaza s grčkoga liturgijskog jezika na latinski; Jeronimov prijevod Svetoga pisma s hebrejskog i grčkog izvornika na latinski jezik ("Vulgata") je od vremena franačkog cara Karla Velikog (800.) bio važeći biblijski tekst za cijelo Franačko Carstvo.
– Sv. Dujam (+304.), prvi solinski (salonitanski) biskup pogubljen u doba cara Dioklecijana; zaštitnik je grada Splita.

Tijekom 250 godina avarske dominacije u Panoniji (do kraja VIII. stoljeća), osobito nakon razaranja Mitrovice (582.) i Solina (614.), propao je antički svijet, a s njim najvećim dijelom i kršćanstvo u Panoniji.

Krštenjem Hrvata u VII. i VIII. st., koje počinje na obali Jadrana i širi se u unutrašnjost zemlje sve do Drave, kršćanstvo postupno opet oživljuje.

 16 Lobor pleter

Lobor – pleterna ornamentika na ulomku oltarne ograde iz predromaničke crkve (IX. – X. st.) ukazuje na vezu s analognim fragmentima iz dalmatinske Hrvatske u doba kneza Trpimira [benediktinska crkvica u Rižinicama kod Solina - PRO DUCE TREPIM(ero), IX. st.]

*Zbog nekog razloga su latinski nazivi ranih titula hrvatskih vladara (duce, dux, banum) različiti u hrvatskom prijevodu: najčešće se rabi naziv knez (npr. knez Trpimir), a ne izvorniji ban (ban Trpimir).

Lobor, nekada rimska utvrda na obroncima Ivanščice u Hrvatskom zagorju, je u sklopu stare Sisačke biskupije i Akvilejskog patrijarhata (oko 800. godine) bio jedan od najvažnijih misionarskih središta za pokrštenje današnje sjeverne Hrvatske.

* Područje današnje crkve Majke Božje Gorske u Loboru je jedan od najvažnijih lokaliteta hrvatske suvremene arheologije. Ovdje postoje ostaci kršćanskih crkava u neprekinutom nizu od početka do danas: ranokršćanska bazilika (V. ili VI. st.), crkva iz karolinškog doba – s nizom grobova koji vjerojatno pripadaju prvim doseljenim Hrvatima i ovdje pokrštenim – (oko 800. godine), predromanička (IX. – X. st.), romanička ( XII. – XIII. st.), kasnoromanička - rano gotička s očuvanim freskama (XIII.-XIV. st), gotička (XIV.) i današnja barokizirana gotička crkva (XVIII. st.).

Najstarija hrvatska božična pjesma ("božićna himna") – Narodi nam se kralj nebeski – potječe iz XII. st., a zapis te pjesme u kajkavskom jeziku nastao je u Hrvatskom zagorju u vrijeme prvih Arpadovića.

Daruvar - krstionica - Daruvarske Toplice

Daruvarske Toplice (Aquae Balissae) – krsni zdenac (X. - XI. st.)

Predromanički okrugli krsni zdenac (piscina) iz Daruvara ukrašen je simboličnim prikazom krštenja i izvora života: paunovi i golubi uz zdjelu (kalež), i zečevi oko drva. Krug simbolizira vječnost.

Već spomenuti sveti Ambrozije iz Milana, koji je osobito štovao Majku Božju, u broju OSAM vidi simboliku rođenja i božanski život (npr. osmerokraka zvijezda), pa većina ranokršćanskih piscina ima poligonalni oblik, najčešće oktogonalni (osmerostranični).

Na području Akvilejskog patrijarhata, sa sjedištem u Akvileji (552 – 1238.), krsni zdenac obično ima ŠESTerostranični oblik (heksagonalna piscina).

Višeslav - krstionica - Udbina

Replika Višeslavove mramorne krstionice (VIII. – IX. st.); Muzej ninskih starina i Crkva hrvatskih mučenika na Udbini

Rani kršćani su po uzoru hebrejske sinagoge počeli zajedno s crkvom graditi i posebne prostorije za slavljenje sakramenta krštenja, a kasnije i odvojene zgrade. Tipični su primjeri Arijanska krstionica osmerokutnog oblika u Ravenni (oko 440.g.) i krstionica sv. Ivana Krstitelja u Firenci (1059 – 1128.) izgrađena na temeljima krstionice iz V. stoljeća.

Krstionica kneza Višeslava (svećenika Ivana?) iz Nina, s prostora na kojemu se u ranom srednjem vijeku nalazila jezgra hrvatske kneževine u trokutu Nin-Solin-Knin, najznačajniji je kršćanski spomenik u Hrvata. No neki tako ne misle, pa žele Višeslavovu krstionicu izbaciti iz hrvatskog spomeničkog blaga (Nikola Jakšić, Zbornik "Povijesno naslijeđe i nacionalni identitet", Zavod za školstvo Republike Hrvatske, Zagreb, 2006., 40–45.).

Hrvatska tropismenost

Rudin Grad – Rudinske glave

Rudin Grad – Rudinske glave (1115 - 1200.)


U srcu Slavonije, na južnoj padini Psunja zapadno od Požege, nalazio se Rudin Grad (Rudina) s benediktinskim samostanom i crkvom sv. Mihovila arkanđela iz XII. stoljeća. U temeljima samostana otkopane su 22 romaničke skulpture ljudskih likova krupnih očiju, tzv. Rudinske glave, po kojima je Rudina prozvana "biser romanike u Slavoniji".

*Prikaz likova (žene?), a s obzirom na karakteristični stav, tj. raširene ruke s velikim dlanovima, vjerojatno predstavljaju orantice kakve nalazimo na stećcima (bilizima). Predimenzionirani dlanovi orantice naglašavaju dramatični trenutak kada se pokojnica obraća i prikazuje svome Stvoritelju.

Pronađen je i fragment nadgrobnog kamena benediktinskog redovnika Jana s kratkim natpisom "+BRAT IAN+". To je najstariji hrvatski tekst (prijelaz XII. u XIII. stoljeće) s područja između Save i Drave, i prvi hrvatski tekst pisan latinicom.

U Rudinama je pronađen i glagoljički ulomak, navodno jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih nadpisa iz XI. – XII. stoljeća. Stariji od njega bio je onaj iz vremena Bašćanske ploče, pronađen na gradini Subocka kod Novske – "počiva vod Bu(di)mir sin (Pri)bibla Sudemi(rova) 1095" – koji je u vrijeme Jugoslavije "netragom nestao".

biskup Mile Bogović

"U nas prevladava teorija da glagoljica i staroslavensko bogoslužje ne postoje prije svete braće Ćirila i Metoda i da je preko njih ili preko njihovih učenika jedno i drugo dospjelo u Hrvatsku iz Moravske. Nitko još do sada nije pronašao za to čvrste dokaze, nego se samo donose slabo uvjerljive pretpostavke... Najprije je teško povjerovati da su Hrvati dobili glagoljicu iz Moravske zato što ondje nije sačuvano nijedno slovo uklesano ili urezano u tvrdu materiju, a Hrvatska se s pravom diči svojom tisućljetnom glagoljskom kulturom, gdje se glagoljica nalazi upisana i u kamenu i željezu, u drvu i pergamentu, a dakako najviše na papiru.

Vjerovati da je to došlo iz Moravske izgleda mi kao vjerovati da je negdje nastalo jezero iz izvora za koji se ne zna je li ikada imalo vode." (Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, "Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom području do 1248. godine", Glagoljica i hrvatski glagolizam. Staroslavenski institut - Krčka biskupija, Zagreb – Krk, 2004., str. 247 – 260)

Gacka Lika Krbava

 Zemljovid iz vremena kneza Borne (+821.) i Ljudevita Posavskog (+823.).

Stara hrvatska plemena (Horoatos, Horuatos) naseljavaju zaleđe Liburnije (VI. - VII. st.), jezgru buduće hrvatske države (Kraljevina Hrvatska) na teritoriju Gacke, Like i Krbave. Dio se Hrvata iz toga zavelebitskog zaleđa, kojim se proširila hrvatska vlast po cijeloj Liburniji, doselio na teritorij Dalmata i tu bio pokršten od latinskog svećenstva. Uslijedilo je postupno pokrštenje Hrvata u unutrašnjosti Liburnije i na sjeveru današnje Hrvatske.

*Pokrštenje Hrvata počelo je oko Splita u vrijeme pape Ivana IV. Dalmatinca (640-642.), a već 680. Hrvati su potpisali "Ugovor rimskog Pape s Hrvatima" [poslanica pape Agatona (678.-691.) bizantskom caru Konstantinu IV. iz 680., i arheološki nalazi].

Karolinške dječje pozlaćene ostruge

Crkvina (Biskupija) kod Knina – Karolinške dječje pozlaćene ostruge (iz grobnice unutar crkve Sv. Marije) i ženski nakit ubrajaju se među najljepše u Europi IX. stoljeća.

Sjeverna područja današnje Hrvatske dolaze 796. godine pod franačku vlast, a već 803. Franci drže čitav teritorij od Drave do Jadranskog mora. Hrvati su u Paderbornu (jugozapadno od Hannovera) priznali vlast Franaka (Karolinga), a vladali su kao vazali praktički samostalno i bili stvarni vladari određenog područja.

Prvim pouzdano zabilježenim hrvatskim kneževima smatraju se Borna (810 - 821.) i Ljudevit Posavski (810 - 823.). Borna je prema povijesnim izvorima vladar "Hrvata i Dalmatina", knez dalmatinske Hrvatske (Liburnija i Dalmacija), a Ljudevit Savsko-dravske (Pannonia Savia), koja se ponekad naziva i Posavska ili Panonska Hrvatska, sa sjedištem u Sisku.

Humac - Hercegovina -  mač, ostruge i vrhovi strijelica

Humac (predgrađe Ljubuškog) - mač, ostruge i vrhovi strijelica iz karolinškog doba (IX. st.) – Muzej franjevačkog samostana Sv. Ante Padovanskog

Karolinška nazočnost definitivno je uključila hrvatski prostor u krug zapadnoeuropskog kršćanstva i kulture europskog zapada. No, Hrvatsku ustrajno žele pobalkančiti još od one "pijane novembarske noći" kad je odvedena u "balkansku krčmu".

Zemljovid iz vremena kneza Trpimira

Zemljovid iz vremena kneza Trpimira (+864.); Kraljevina Hrvatska je prostorno najveća u vrijeme kralja Petra Krešimira IV. (1058 – 1074.)

Hrvatska država je svoje prvo međunarodno priznanje zadobila 21. svibnja 879. (papa Ivana VIII.) u vrijeme kneza Branimira (879- 892.), a drugo 13. siječnja 1992. (papa Ivan Pavao II.) u vrijeme prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana (1992–1999.).

*Valja spomenuti da su Nezavisnu Državu Hrvatsku (1941-1945.), bez dijela današnjega teritorija Republike Hrvatske, de iure priznale tri od četiri tadašnje svjetske velesile.

*Branimir je prvi hrvatski vladar (dux Chruatorum) koji je dalmatinskom Hrvatskom zavladao potpuno, neovisno i od Franaka i od Bizanta, a Mletci kao saveznici Bizanta su za plovidbu Jadranom godišnje morali plaćati "Danak mira". Do veleizdaje i ZERP-a doći će nešto kasnije.

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović na arheloškom lokalitetu katedrale Sv. Jakova Starijeg na Krbavi (Udbini).

Krbavska biskupija je prva hrvatska biskupija sjeverno od Velebita (Katedrala Sv. Jakova Starijeg), utemeljena odlukom crkvenog Sabora u Splitu 1185.

Splitski arhiđakon Toma (+1268.) piše da je do XI. stoljeća crkvenu jurisdikciju "po svemu Hrvatskom kraljevstvu sve do rijeke Drave", pa tako i područjem Savske Panonije, vršio episcopus Chroatensis - "dvorski biskup Hrvata" sa sjedištem u Ninu (Prva katedrala u Hrvata) i Kninu.

Moda - gaće - ženske

Pretposljednji je hrvatski kralj Zvonimir, zajedno s ministrima, strijeljan u ime Bože pravde u zavjetnoj spomen-crkvi Sv. Marije u Crkvini (Biskupiji) kod Knina – 1992. godine (Selo Biskupija kod Knina - zatiranje hrvatskog identiteta).To su poznate činjenice, ali danas nije politički korektno na njih podsjećati. Mi moramo sve zaboraviti. Mi ne moramo znati ni ono osnovno o našoj prošlosti. Mi ne smijemo znati tko su bili naši udbaški i kosovski utjerivači straha i čuvari ("Pustimo prošlost i okrenimo se budućnosti"). Ali zato moramo znati koji broj čarapa nosi neka domaća ili svjetska fufica.

*Isto tako, teško je reći zašto se ni danas nije promijenila retorika Srpske pravoslavne crkve, koja je bez ustručavanja podržavala srpsku agresiju na Hrvatsku. Tako patrijarh Irinej u božićnoj poruci (2014.) želi sretan Božić "svojim sunarodnjacima u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji" – sve lepo po liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Velikosrpski "Memorandum 2" SANU. Tko ne vjeruje da je tome tako neka pročita reportažu o "srpskim krajevima" u Hrvatskoj objavljenoj 2001. u službenom glasilu Srpske pravoslavne crkve "Pravoslavlje".

Lepo gore hrvatske zastave u Beogradu (2012.) pred očima našeg ministra Srbijanca Željka Jovanovića. Jer su "Srbi u Hrvatskoj" ugroženi. Zato premijer Zoran Milanović zaziva Beograd (2013.) tražeći hitnu pomoć protiv hrvatskih nacionalista. Desničarske falange. Ustaške zmije.

Krvoloci i anđeli

Hrvatska javnost slabo pamti, a oni koji danas izlaze iz škola hvale se svojim neznanjem ("Živila nam državna matura!"). To naše nedostatno znanje o hrvatskoj povijesti i kulturi produbljuju oni koji su imali 45 godina da stvore hrvatsku državu i nisu to učinili.

Današnji neprijatelji hrvatske samostalnosti su po ideološkoj zadrtosti daleko nadmašili svoje ideološke i biološke roditelje.

Jutarnji list - Kralj Tomislav

 Jutarnji list 2009. i 2013. godine. Ista obrada teksta ponovljena da "đaci na brdovitom Balkanu" utvrde gradivo. Zbog manjkave naobrazbe.

Naslov "Hrvati su bili prljavi koljači ..." djeluje kao preslika naslova iz jugoslavenskog tiska u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, kakve su pisali neka od "istaknutih imena" današnjih medija. O urođenoj krvoločnosti prljavih Hrvata.

Takvima je Milan Ivkošić odgovorio u jednom novinskom članku – "Krvoloci i anđeli" – (Globus, 13. ožujka 1992.): "...da je hrvatskog ratnika rodila majka, da ga je voljela, da se u djetinjstvu igrao, da je bio disciplinirani vojnik, da je volio svoju domovini i za nju ginuo ... Ali ne! Ustaša se nije u djetinjstvu igrao, čim se rodio uzeo je – nož u ruke i stao tražiti Srbe i Židove".

Ivo Josipović u Knessetu - Ustaška zmija

Ovom bismo prigodom istaknuli izuzetno zanimljivu izjavu Ive Josipovića u Knessetu (2012.) gdje je ustvrdio da u srcu naše nacije gmiže otrovna guja, ustaška zmija. Od skladatelja "nove pravednosti" očekivali bi izjavu da u srcu naše nacije danas gmiže udbaška zmija, a ne nastavak srbočetničko-komunističke politike prema hrvatskom narodu. I dodjelu državnog odlikovanja novinaru/novinarki, u Haagu dokazanim suradnicima KOS-a. Tancaj, tancaj crni kos, kak bum tancal kad sam bos ...

Dječak - Svačićev trg u Zagrebu

 Zagreb - Augustinčićev "Dječak" (1950.) na Trgu kralja Petra Svačića

Mannequin-pisse ("Dječak") je na simboličkoj razini najprikladnija skulptura za Trg kralja Petra Svačića, posljednjeg kralja hrvatske krvi ubijenog na Gvozdu (Petrovoj gori) 1097. godine, u posljednjem pokušaju ognjištara (povampirene desnice) da sprijeći dolazak stranaca na vlast u Hrvatskoj. Da je bilo sloge među Hrvatima možda ne bi pao.

"Ne, ja nisam sam. Pokraj mene stoje
Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislav.
Iz zemlje niču, iz pare krvave.
Svi gledaju me. Znam čega se boje.
Posljednji vladar mora da se sruši
S krunom na glavi, s ponosom u duši!"

HNK -Zagreb - zastor

Zato je vazda napredno "ljevo" mahanje pimpekima, nabijanje guza na plastične penise, povraćanje i pišanje ispod svečanog zastora hrvatskih nacionalnih preporoditelja (koji je Vlaho Bukovac dovršio 1895.) na sceni zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta u predstavi Viva Verdi, zapravo zapišavanje ognjištara, tog "zatucanog" i "neprosvijećenog" "desničarskog barbarogena" "pećinarskog mentaliteta", ali i hrvatske kulture i hrvatskog identiteta.

Tko to stvarno ne vidi i ne osjeća je mentalni bolesnik.

Kralj Petar Svačić - Visovac

Kralj Petar Svačić/Snačić na vidikovcu "Kamičak " iznad Visovačkog jezera (Gospa od Milosti na Visovačkom jezeru)

Ubojstvom kralja Petra Svačića/Snačića (+1097.) na Gvozdu mijenja se središte političke moći dolaskom mađarske vladarske kuće Arpadovića na hrvatsko prijestolje.

* Stjepan Gunjača je, navodno, uvjerljivo dokazao da je kralj Petar Svačić poginuo na današnjoj Kapeli (Velikoj ili Maloj?).

Krunu i naslov kralja Hrvatske i Dalmacije preuzeo je ugarski kralj Koloman. Tako je Pactom Conventom (1102.) hrvatska velikaška elita strancu izručila suverenitet Hrvatske (Ugarsko i Hrvatsko Kraljevstvo), pravdajući neslogu geopolitikom i povijesnim okolnostima, a koje su hrvatski narod i njegovu državu stajali toliko žrtava. Ta igra s hrvatskim suverenitetom nastavljena je do naših dana: 1339., 1527., 1790., 1868., 1918., 1945., 2013. ...

*25. lipnja 1991., prigodom izglasavanja Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, vazda napredna elita poštene inteligencije demonstrativno je napustila sabornicu;
*9. studenog 2000. elita "ljevih" (sukladno izbornim obećanjima koalicije šest stranaka) promijenila je ime Hrvatski državni sabor u Hrvatski sabor.
*15. siječnja 2014. napredna vladajuća neokomunistička i projugoslavenska elita "ljevih" nije obilježila 22. obljetnicu međunarodnog priznanja države Republike Hrvatske. To nisu učinili ni Sabor, ni Vlada, ni predsjednik države. Zbog skrbi za Ustavne promjene i Lex Perković.
*27. siječnja 2014. Hrvatski sabor je obilježio Međunarodni dan sjećanja na Holokaust. Programu su nazočili predsjednik Republike Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović.

SDP - parola - progresivna omladina vladajuće elite

Domoljubni uradak progresivne omladine vladajuće elite, "mladih antifašista grada Zagreba", 2012. godine. Ipak je to napredak u odnosu na nekadašnju parolu današnjih jurišnika militantnog liberalizma: "Hrvatska u srcu – metak u glavi".

Slavni i moćni hrvatski knezovi Krčki (Frankopani) imali su posjede diljem Hrvatske te u dijelu Bosne. Grad i otok Krk su im najstarija djedovina i kneževina. Već 1193. hrvatsko-ugarski kralj Bela III. daruje im cijelu županiju Modruš, a kralj Žigmund Luksemburški (1431.) im je praktično dao, zapravo jeftino prodao, skoro sve što je imao u ondašnjoj Hrvatskoj.

Ozalj - stari grad - vitezovi

Stari grad Ozalj – nekada neslužbena hrvatska prijestolnica

Obiteljski grb knezova Krčkih (od 1118. do 1480.), prvi do sada opisani hrvatski grb uopće, ima štit razdijeljen vodoravno u sredini na crveno i žuto (zlatno) polje, sa zlatnom šesterokrakom zvijezdom u crvenom (gornjem) polju.

*Nikola IV., knez Krčki, Modruški, Vinodolski i Rabski, te hrvatsko-dalmatinski ban (1426 - 1432.), prvi se nazivao Frankopanom (Nicolaus de Frangepanibus), a novi obiteljski grb (šesterokraka zvijezda, orlova krila i dva uspravljena zlatna lava na crvenoj podlozi, koji prednjim šapama lome kruh - frangere pane) dodijelio mu je u Rimu 1430. papa Martin V.

Nikola IV. Frangepan/Frankapan/Frankopan (+1432.), najmoćniji feudalac u tadašnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji, doveo je moć knezova Krčkih do vrhunca. Vladao je otokom Krkom, Rabom, gradom Senjem, Klisom, Bihaćem, Ozljem i županijama: Vinodolom, Gackom, Modrušom, Drežnikom i Slunjom.

* Kraj apsolutne frankopanske moći u znatnom dijelu Hrvatske započinje nakon Nikoline smrti, jer je njegovo nesložno potomstvo (sedam sinova i jedan unuk) podijelilo obiteljski posjed.

Atlas Catalan - pomorska karta

Atlas Catalan (1375.) – pomorska karta aragonskog Židova Abrahama Kreskesa, dvorskog kartografa iz Palme de Mallorca (Bibliotheque nationale de France, Pariz)

Atlas Catalan dovoljno govori o moći i ugledu knezova Krčkih u europskim razmjerima.

Atlas Catalan

Atlas Catalan (detalj, 1375.)

Zastavom knezova Krčkih označen je grad (luka) Senj; templarski križ u krugu – Šibenik; dva modra i bijela polja - Narent (Metković); zastava francuske dinastije Anžuvinaca (vladali Hrvatskom i Ugarskom od 1301. do 1386.) – današnja Budimpešta (gore desno)

*Godine 1469. ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin oduzeo je Frankopanima grad Senj.

Kosinjski Bakovac, kapela Sv. Vida - grb Frankopana

Kosinjski Bakovac, kapela Sv. Vida - Ploča sa starim grbom knezova Krčkih Frankopana i glagoljskim natpisom, 1483. – 1517. (Muzej Like, Gospić).

Frankopani su jedini od hrvatskih velikaša sustavno njegovali i čuvali hrvatski jezik i glagoljsko pismo: Vinodolski zakonik (1288.), Krčki (Vrbnički) statut i Senjski statut (1388.), Modruški urbar (1486.), Ozaljski krug. Godine 1483. u ličkom mjestu srednjovjekovne župe Kosinj osnovali su prvu (?) hrvatsku tiskaru, no Misal po zakonu rimskoga dvora je možda tiskan u Roču – krasna zemljo Istra mila.

Atlas Portolan – zlatna šesterokraka zvijezda

Atlas Portolan (oko 1600.) – zlatna šesterokraka zvijezda u crvenom polju označava grad Senj (portugalska pomorska karta – portolan – kartografa Luis Teixiera, Lisabon).


Krsto Frankopan (+1527.) dobio je od kralja Ludovika II. Jagelovića naslov Branitelj Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Frangepanus Regnorum Dalmatiae, Croatiae & Sclavoniae Defensor).

Fran II. Krsto grof Frankopan Tržački

Fran II. Krsto grof Frankopan Tržački, posljednji iz roda knezova Krčkih, pogubljen je (zajedno s hrvatskim banom Petrom Zrinskim) u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.

*Zrinsko-frankopanska urota - oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti (otcjepljenje Hrvatske od Habsburške Monarhije) - propala je zbog izdaje: urotnici su potporu i pomoć potražili kod glavnih neprijatelja Beča (Francuza i Turaka), no oba su austrijska protivnika dojavila o njihovim namjerama u Beč.

*Kvaternikov Rakovički ustanak 1871.- oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti također je propao, zbog izdaje jednog hrvatskog pravoslavca.

Rijetko se govori o tome da su i Zrinski i Frankopani bili žrtve geopolitičke igre Bečke dvorske komore ("Ministarstvo gospodarstva"): zapljenom njihovih posjeda, što su se prostirali od južne Ugarske do Hrvatskog primorja, napokon je sveukupni izvoz-uvoz roba iz austrijskih zemalja išao preko propisanih habsburških luka Trsta i Rijeke, a hrvatska gospodarska moć za dugo vrijeme uništena.

*Isto tako nitko se ne pita zašto je vladar Rijeke, i aktualni hrvatski ministar novčarstva, sa svojim tavernicima omogućio slovenskoj luci Kopar (izgrađenoj 1958.) preuzimanje gotovo cjelokupnog lučkog prometa Luke Rijeka. A od naftnih magnata Rijeka je dobila jedino đamiju.

Sijači ustaša

Šesterokraka zvijezda iznad polumjeseca s rogovima prema gore vjerojatno je najstarija grbovna oznaka Hrvatske. Zajedno s natpisom +ANDREAS. D(ux). CR(oatiae) nalazi se na novčiću ("hrvatski frizatik") hrvatskog hercega Andrije iz 1196. godine. Poslije će šesterokraka zvijezda iznad polumjeseca s rogovima prema gore ući u grb "Ilirika" i Ilirskog preporoda.

 61 grb baltazara i bosne

 1- grb Kraljevine Bosne (Lučić, 1688.), 2- grb Ilirika (Vitezović, 1701.), 3- fiktivni grb kralja Baltazara, jednog od Sveta tri kralja (Richental, 1420./1483.)


*Ulrich von Richental (+1437.), kroničar Koncila u Konstanzi (1414 -1418.), naslikao je autentične grbove sudionika Koncila (kraljeva, papa, kardinala, nadbiskupa, biskupa, raznih vojvoda, kneževa i plemića), ali i tri izmišljena grba Sveta tri kralja (Baltazar, Melkior i Gašpar). Richentalov Baltazar (Der helig künig Balthasar von thartis) "došao je na Koncil" iz Tartisa (srednjovjekovni pojam za Centralnu Aziju, Mongolsko Carstvo, Orijent), Melkior iz Sabe (Etiopija), a Gašpar "von Ambia" (današnja Mauritanija).

*Polumjesec sa šesterokrakom zvijezdom kod nas nalazimo, primjerice, na pečatu otoka Raba iz 1268., na grbu grada Zagreba iz 1397., ali i na stećcima (hercegovački bilizi).

Pečat židovske zajednice iz Regensburga/Njemačka

Pečat židovske zajednice iz Regensburga/Njemačka (1356.), i Spomen medalja s preslikom pečata (1956.). (Bibliothèque Sainte-Geneviève, Pariz)

Regensburg je u Križarskim ratovima mjesto okupljanja križara iz sjeverne i srednje Europe, odakle su zajedno kretali niz Dunav preko Balkana i Galipolja do Palestine.

Nacisti - palestina

Spomen medalja - EIN NAZI FÄHRT NACH PALÄSTINA UND ERZÄHLT DAVON IM Angriff - "Nacist putuje u Palestinu i ..."; svastika (crux gammata) i Magen David (Davidov štit), Berlin, 1934.

Berlinsko glasilo Nacionalsocijalističke stranke Der Angriff objavilo je 1934. godine 12 reportaža "Nacist putuje po Palestini" koje govore o planovima i političkoj želji Židova da se vrate u Eretz Yisrael i u Palestini obnove staru domovinu. Tom prigodom izdana je zajednička Spomen medalja. U kontekstu današnjeg vremena nezamisliva kombinacija simbola.

"Valja imati na umu da je Hrvatska zbog NDH još uvijek pod lupom. Kod dijela mjerodavnih ljudi, koji imaju jak utjecaj na formiranje javnog mišljenja, postoji uvjerenje da preveliki dio hrvatskog javnog života nije adekvatno raščistio svoj odnos prema ustaškoj NDH. Ta mi je sumnjičavost razumljiva, jer relevantni povjesničari smatraju općeprihvaćenim da je NDH bila najvjerniji satelit nacističkog Trećega Reicha, a ustaška ideologija i praksa najbliža Hitlerovom SS-u." (Slavko Goldstein, Novi list, 2. prosinca 2013.). Sve je to Goldstein pojasnio i čitateljima New York Timesa (16.12.2013.), a onda papagajski ponovio Stjepan Mesić ("Ustaše haraju Hrvatskom", 27.12. 2013.) i premijer Zoran Milanović (27.1.2014.).

*Reći za državu koju vodiš da je slučajna, zapravo možda više govori o premijerovoj podsvijesti, o tome da je on zapravo slučajni premijer te države. Ona bi njegovim vođenjem uskoro i sama mogla postati slučaj! "Slučajna država" je možda samo posljednja epizoda degradiranja Hrvatske u dugogodišnjem serijalu "Propast Hrvatske države".(Zoran Milanović premijer slučajne države, Večernji list, 29. kolovoza 2012.)

Slavko Goldstein, savjetnik premijera Zorana Milanovića, sijač ustaša po Hrvatskoj i "autoritet na području židovstva, povijesti, ljudskih prava i u mnogim drugim društvenim sferama", ne zna ništa o židovskom prijateljstvu s nacistima (opširnije u Modern Judaism) i kolaboraciji sa crnim sjenama prošlosti. Tabu-tema.

Židovi u Palestini

Židovi u Palestini 1935.

Lako je biti naknadno pametan. Stvari treba uvijek staviti u perspektivu.

*Njemački nacional-socijalizam (nacizam) jamči jedinstvo nacije "krvlju i tlom" (Blut und Boden Ideologie) - sebe vidi kao izabrani narod - pa odatle i klasifikacija na rase "više" i "niže" vrijednosti, na inteligente i poluinteligente, što onda opravdava i Lebensraum (pravo da se teritorijalno širi na štetu drugih država). Nürnberškim zakonima (Nürnberger Gesetze, 30. rujna 1935.) zabranjeni su mješoviti brakovi (Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti), a državljanin Reicha može biti "samo njemačke ili srodne krvi" i "koji je kroz svoje ponašanje dokazao da je spreman i sposoban vjerno služiti njemačkom narodu i Reichu". Nije li se vrhovni egzorcist izravno ideološki približio nacionalsocijalističkim uzorima? "Ne možemo svi biti jednaki kao žrtve. Tako se samo rasplinjava užas Holokausta."

"Kao Židov sam osjetljiv, a kao Hrvat - zabrinut" (S. Goldstein, Vjesnik, 13. siječnja 1994.).

"Učenje hebrejskog jezika u djetinjstvu pozitivno utječe na sposobnost apstraktnog mišljenja te olakšava učenje matematike i glazbe, tako djeca razvijaju logičko zaključivanje" rekla je Silvija Hein iz privatne osnovne škole Lauder-Hugo Kon koju je osnovala Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Zagrebu (Zagreb News, 9. lipnja 2010.).

Pokršteni Židov Mesić

Stjepan Mesić - Židov

Stjepan Mesić, još jedan od sijača ustaša po Hrvatskoj, boraveći 2009. godine u Izraelu za tamošnje novine Yedioth Ahronoth (6. prosinca 2009.) izjavio je "kako on nije pravi Hrvat jer od XVI. stoljeća pripada obitelji koja je podrijetlom židovska, ali su danas svi kršćani". Predsjednik je pričao kako njegov unuk pohađa židovsku školu 'Lauder Hugo Kon' u Zagrebu i da posebno uživa na satovima židovske povijesti...".

* Sjetite se Mesićevog rata protiv križa i pokušaja da se križ izbaci iz javne uporabe.

"Doći će vrijeme gde će ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali" (Ante Starčević, 1867.).

* Sjetite se Mesićevog odlikovanja Slavka Goldsteina Redom Ante Starčevića "za doprinos razvitku hrvatske državotvorne ideje" (2006.), a taj gospodin ne samo da je bio Mesićev politički savjetnik već je 1993. organizirao preko udruge Erasmus Gilde (na krilima potpore Sorosevog Otvorenog društva), zajedno s Vesnom i Zoranom Pusić, u zagrebačkoj Mimari okrugli stol "Srbi i Hrvati" koji je imao središnju ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata.

Prof.dr. Zvonimir Šeparović ocijenio je taj skup ovako: "Zapravo, izjednačujući agresora i žrtvu erazmatici nisu htjeli hrvatsku državu i ponizili su hrvatsku žrtvu i to je njihov smrtni grijeh, sramotni čin."I sad se narod čudom čudi da ministrica Vesna Pusić u Beogradu (24.2.2014.) žali što Hrvatska nije povukla tužbu za genocid protiv Srbije.

* Sjetite se Mesićevog odlikovanja Georgea Sorosa, Redom kneza Branimira – jednim od srednjovjekovnih simbola hrvatske državnosti! – (2002.), a taj gospodin 2000. godine donosi program "Zapadni Balkan", koji u potajici i neprimjetno provode današnja javna glasila i Vlada:

"Europska unija bi trebala iskoristiti perspektive općeeuropske integracije kao načina za potporu integracije na regionalnoj razini. Područje na koje bi se odnosio taj plan obuhvaćalo bi Bugarsku, Hrvatsku i Albaniju, Srbiju, Bosnu, Makedoniju, Crnu Goru i Kosovo, dok je moguće sudjelovanje Rumunjske i Moldavije."

"Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave, naravske posledice" (Ante Starčević)

* Sjetite se Mesićevog odlikovanja Milorada Pupovca Redom hrvatskog pletera (2001.), a taj gospodin, danas u vrhu vlade Hrvatske, je 1992. javno trubio kako je "u Tuđmanovoj Hrvatskoj pokršteno 10.000 srpske djece".

* Sjetite se Mesićevog odlikovanja Milana Đukića Redom hrvatskog pletera (2001.), a taj gospodin je pod okriljem noći zamjenio ulične table u svom gradu, pa je ulica Ante Starčevića postala ul. Vuka Stefanovića Karadžića, ul. IX. gardijske brigade HV - ul. Stojana Matića (vođe četničkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. protiv hrvatske države), Trg Franje Tuđmana - Trg maršala Tita.

Slučajno je pod okriljem noći i premijer Zoran Milanović dao u Vukovaru postaviti one ploče s čirilicom. Savjetnik je isti.

Hrvatsko proljeće - Zagreb - 1971.

Suverena država je pravo hrvatskog i ostalih naroda SFRJ – Trg Republike (bana Jelačića) u Zagrebu, 1971.

Partijsko-novinarski rječnik iz vremena Hrvatskog proljeća 1971.: "ustaše, šovinisti, nacionalisti, klerofašisti, crna reakcija, domaći izdajnici, bratstvo i jedinstvo, ugroženi Srbi u Hrvatskoj, zadojeni, malograđani, samoupravni socijalizam nema alternative ..."

Uz maršala Tita
junačkoga sina,
nas neće ni pakao smest...

Goldsteinov sin, današnji veleposlanik u Parizu, uresio je hrvatsko veleposlanstvo sa slikom druga Tita. Poštenoj inteligenciji ta slika ne smeta, a zbog arterioskleroze potpuno je zaboravila na montirani politički Dachauski proces (1947-1949.), u kojem je 11 preživjelih logoraša iz Dachaua - kao uzor služio mu je sovjetski Gulag - osuđeno na smrt i strijeljano u Kočevskom Rogu.

*Otac našeg umiljatog mačka babe Bažuljarke, čija popularnost s približavanjem izbora u anketama javnih glasila danas i dalje "raste", kao nekada Rossinijev duet za dvije mace (mjau, mjau), bio je poslije sloma Hrvatskog proljeća, kao član Izvršnog biroa CK SKH, glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i priprema optužnica proljećarima, a u takvim se okolnostima od našeg umiljatog mačka očekuje neka nova skladna i ezoterična klavirska etida naziva "Triput te ljubim svim žarom srca svoga".

Do sljedečeg nastavka teksta ove reportaže opraštam se dostojanstvenim pozdravom svakog dobro timarenog i nacionalno osviještenog Hrvata: Sluga pokoran!

 Ljubomir Škrinjar

Sri, 23-10-2019, 18:12:29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.