Razgovor s političkim i društvenim analitičarom mr. sc. Zdravkom Mršićem

Prethodna, 2020. godina dovela je do tektonskih lomova na svjetskoj geopolitičkoj sceni. Korona-kriza dovela je do velikih promjena i ubrzala mnoge geopolitičke i društvene procese.  O posljedicama korona-Mršićkrize, izazovima umjetne inteligencije, ograničavanju sloboda i prava, odnosima velikih sila i drugim temama razgovarali smo političkim i društvenim analitičarom mr. sc. Zdravkom Mršićem.

Možemo li se o 2020. godini, godini izbijanja korona-krize, govoriti kao o prijelomnoj točki koja označava pravi ulazak u 21. stoljeće?

Moglo bi se i tako uzeti prošlu godinu. Ipak, postupci koji su prošle godine doveli do uviđanja novog stanja svijeta okinuti su ranije, odmah poslije prestanka Hladnog rata. Tad su nositelji slobodnoga privatnog kapitala odbacili sve obzire i uklonili sve zapreke slobodnom kolanju kapitala. Za početak stoljeća mogla bi se uzeti i vladavina Billa Clintona u SAD-u, koji je u prvoj godini mandata od siječnja 1993. godine napravio NAFTU ili jedinstveno tržište Sjeverne Amerike, a u drugoj uspostavio Svjetsku trgovinsku organizaciju. Time su počeli globalizacija poslovanja velikih korporacija i ponovni izvoz američke liberalne demokracije. U postupku globalizacije došlo je do prljanja Zemlje, kvarenja klime, krajnjih vremenskih pojava, do nepouzdanosti kapitalizma koji našu vrstu učestalo pogađa gospodarskim depresijama i recesijama, do vremenski zgusnute pojave pandemija virusa te do opće tehnološke jurnjave, koja potresa sadašnjost i nosi neizvjesnu budućnost. U tom postupku kapitalizam je onesposobio države, da se uza sav napredak znanosti suprotstave koronavirusu.

Koji će po Vama biti najvažniji izazovi 21. stoljeća? Hoće li tzv. umjetna inteligencija prednjačiti na tome planu i koje su po Vama opasnosti umjetne inteligencije?

Spomenuo sam velike nedaće, koje su na prelasku u novo stoljeće pogodile našu vrstu, Zemlju i sustav života na njoj. Prijeke zadaće vrste bit će uklanjanje ili ublažavanje tih nevolja. Za to će biti potrebno uporabiti novu tehnologiju AIposebice digitalnu tehnologiju, biotehnologiju i tehnologiju materijala. Stoga će pravi izazov za vrstu biti preuzimanje od kapitala nadzora nad stvaranjem i nakupljanjem tehnologije. Za sređivanje stanja Zemlje bit će potrebni novi, primjereni proizvodi, a za to će biti potrebno upravljati uporabom i razvitkom tehnologije. Vrsta treba iščupati tehnologiju iz šaka kapitala.

Unutar digitalne tehnologije niz je područja burnog razvitka, kao što su uspostava, čuvanje i uporaba golemih spremišta podataka (Big Data), kvantno računalstvo i umjetna inteligencija. Umjetna inteligencija već donosi vrsti dobrobiti, a nosit će ih i više. Ona ipak nosi i veliku opasnost, jer bi sparena s komunikacijskim i globalnim koordinatnim sustavima mogla postati najubojitijim sredstvom rata. Tako je bilo sa svim tehnološkim izumima od luka i strijele preko uporabe ugljena i vodene pare, uporabe nafte i plina, uporabe raketne tehnologije do uporabe nuklearne energije. Ipak, od kolovoza 1945. godine nuklearna energija rabljena je samo u mirnodopske svrhe.

U Kini već danas imamo sustav tzv. društvenog kredita gdje se putem sustava umjetne inteligencije vrši nadzor ljudi, a čini se da mnogi u kineskom modelu vide i model za Europu: spoj kapitalizma i autoritarnog nadzora. Kako gledate na ovu problematiku?

Postavljeno pitanje ima dva vidika. Jedan se odnosi na postizanje predvidljivog i skladnog ponašanja i postupanja ljudi. Drugi vidik se odnosi na ulogu države.

Ponašanje ljudi samo je dijelom urođeno. Ono uglavnom dolazi od sadržaja čovjekova uma. Što je čovjeku u glavi, očitovat će se u njegovu postupanju. Sadržaj uma jedinačnih ljudi nije zadan pa se svaki čovjek može ponašati po Kinavolji, ako se ne obazire na druge ljude. Suzbijanje pošasti koronavirusa u RH, EU i SAD je pokazalo, da molbe i preporuke vlasti nisu bile od velike pomoći. Stoga su države i na Zapadu počele propisivati ponašanje i postupanje ljudi, ali bez prisilne provedbe propisa nema koristi. Mislim, da je u našoj namnoženoj i stiješnjenom vrsti potrebno, da država upozorava građane okužene slobodarstvom, da općenito i mimo pandemije povedu račun o drugim ljudima i o njihovim potrebama. Neobazrivost i bezobzirnost nekih građana navodi državu, da u ime svih građana kroti neodgovorne pojedince. Slobodarstvo je prohtjev, a ne životna potreba u vrsti.

Drugi vidik pitanja odnosi se na odgovornost za vođenje javnih, skupnih poslova naroda ili životne zajednice. Nositelji privatnog kapitala i bogatstva brinu se samo za svoje probitke, ali nisu ni voljni ni sposobni ponijeti teret vođenja skupnog posla naroda. Životna zajednica kao svoje sredstvo ima samo svoju državu. Državu bi se moralo poštivati. Stoga i zagovaram zamjenu kapitalizma politizmom, u kojemu politika ili obavljanje javnog posla životne zajednice obuhvaća i usmjeruje gospodarstvo, zaštitu i sustav uvjerenja. Za narod nije dobro, da u njemu svatko radi što mu se prohtije. Sadašnje bujanje kaosa u globaliziranoj vrsti posljedica je nemoći kapitala da upravlja poslovima naroda. Kapital ne zna i ne može voditi politiku. On je može samo kupovati. Politiku može voditi samo država. U kakvo je stanje kapitalizam doveo SAD? U kakvo je stanje Kina dovela kapitalizam?

Postoji li opasnost da se i nakon prestanka pandemije nastavi ograničavanje prava i sloboda koja se sada suspendiraju?

Mislim, da je prije izbijanja pošasti koronavirusa već bilo previše dodijeljenih prava i puno ugrabljene slobode. Načelno gledano, sloboda nije životna zasada. Sloboda je politička zasada. U životu nema slobode za jedinačne organizme Koronapa ni za čovjeka. U životnom sustavu na Zemlji postoje potrebe organizama i njihova sposobnost da te potrebe zadovolje. Zreo hrast povuče iz tla sto četrdeset prostornih metara vode godišnje, ali uoči dolaska zime pusti da se voda iz njega iscijedi, kako njegovo tkivo ne bi promrznulo i kako stanice ne bi popucale. Hrast postupa kako treba. Nema proizvoljnosti ni među životinjama, koje su kao živi roboti koji imaju urođene, baštinjene programe, koje rabe u skladu s opažajima o okolini. Tko je čovjek, da samo on u sustavu života smije imati i prohtjeve? Zreli ljudi rade to što treba raditi, a ne što im se prohtije. Ljudi i korporacije traže najbolje rješenje za životna odnosno poslovna pitanja, koje kad ga nađu postaje jedinim rješenjem. Ljudima koji imaju mnogo znanja, treba malo proizvoljnosti. Čovjek koji sebi želi dobro nema izbor i radi to što treba raditi.

Pojam slobode je u sebi prijeporan. Filozofi se oko njega glože od rimskog cara Marka Aurelija. Ni dvojica filozofa ne prihvaćaju istu odredbu slobode. Sloboda je domišljaj prosvjetiteljstva, koje je u sustav života umetnulo zatvoreni, isključivi prostor politike te u njemu nasumce dijeli prava i slobode, koji se ne mogu iz politike unijeti u život. Sloboda ima kratku prošlost, ali nema nikakvu budućnost. Jedinačni ljudi, narodi i vrsta Homo sapiens trebaju unapređivati svoje sposobnosti, kako bi mogli zadovoljavati životne potrebe. Sadašnje stanje Zemlje je posljedica slobode kapitala. Stoga kapital treba svezati uz rad i životne prostore.

Kako gledate na odlazak Trumpa i izbor Bidena za američkog predsjednika?

Donald Trump odlazi iz Bijele kuće, ali trampizam u Americi ostaje. Po tomu, što se u SAD događa od Bogojavljenja ove godine nije riječ o vođenju stranačke politike ili politike općenito, nego o žestokom okršaju za vlast nad Amerikom kao državom. U ratu su dva američka plemena ili naroda. Jednim od tih naroda ili konfederacijom Trumpmanjinskih plemena vlada svjetski, kozmopolitski kapital, koji ima uporište u Wall Streetu, u privatnim digitalnim mrežama i u medijima „istočne obale“. Drugim, većinskim narodom vlada domaći, američki kapital, koji ima uporište u poljoprivredi, energetici i vojno-industrijskom kompleksu te u bjelačkim stručnim radnicima. Kapital instrumentalizira američke narode i vodi ih u građanski rat.

Riječ je o rovovskom ratu u SAD koji premašuje okvire politike, demokracije i ustavnosti. Već sam spomenuo vladavinu Billa Clintona. Pod predsjednikom Clintonom SAD su počele izvoziti radna mjesta i kapital i to diljem svijeta. Clinton je sveo vojni proračun na četvrtinu sadašnjeg Trumpova vojnog proračuna. Vojno-industrijski kompleks je ostao bez narudžbi. U SAD se našlo deset milijuna nezakonito useljenih stranaca. Prometna i komunikacijska infrastruktura su zapuštene. Bila je smanjena proizvodnja nafte i plina. Visoko školstvo i zdravstvena zaštita su privatizirani. Amerika se zaduživala, da kupuje kineske industrijske proizvode. Nakupila je golem trgovinski deficit. Predsjednik Bush sin bio je zaokupljen besmislenim ratovima i ostavio netaknutu Clintonovu baštinu. Predsjednik Obama je prigrlio i nastavio provoditi demokratsku multilateralnu geopolitiku. Amerika je propadala dvadeset četiri godine, ali se kozmopolitski kapital strastveno množio izvan Amerike.

Donalda Trumpa je u Bijelu kuću doveo domaći kapital, ne bi li Trump u odmjeranju snaga s kozmopolitskim kapitalom napravio prevagu za domaći kapital. Donald Trump i Republikanci u tomu nisu uspjeli, ali je Trump napravio snažan nacionalni politički pokret. S obzirom na sadašnju nemoć država i na slabosti političkih stranaka izlaz za narode je u njihovu okupljanju u pokrete. Obračun među dvjema hrpama kapitala u SAD će se nastaviti do novog kola obračuna. Trampizam je toliko prožeo američku politiku i geopolitiku, da će i novi predsjednik Joseph Biden morati provoditi trampizam.

Hoće li budućnost međunarodnih odnosa obilježiti rivalstvo ili suradnja velikih sila?

Republikanski predsjednici uvijek su zagovarali bilateralnu, dvostranu geopolitiku, dok su Demokrati birali višestranu, Kina SADmultilateralnu geopolitiku. Dok je Amerika bila jaka republikanci Eisenhower, Nixon i Reagan birali su bilateralnu suradnju. Donald Trump je za oslabljenu Ameriku izabrao bilateralnu konfrontaciju. To je odudaralo od američke strategije uspostavljene za vladavine predsjednika Eisenhowera. Sad se Amerika treba iskopati iz svjetskog sučeljavanja. To će tražiti bar jedan dobar predsjednički mandat. Poslije toga mora početi suradnja država, jer to nameću prijeke potrebe naše ugrožene vrste.

Amerika će se morati odreći svojeg umišljaja o iznimnosti među narodima i prihvati golemu mnogoljudnu Kinu kao novo mjesto nakupljanja kapitala, na isti način na koji je Genova priznala snagu Nizozemsku u šesnaestom stoljeću, Nizozemska snagu Engleske početkom osamnaestog stoljeća, a Britanija snagu Amerike koncem devetnaestog stoljeća. UK i SAD su od osamostaljenja SAD njegovale posebno strategijsko savezništvo.

Može li EU postati strateški autonoman faktor u multipolarnome svijetu?

Može i mora. Svaki narod za obavljanje svojega skupnog posla mora imati svoju državu ili političku zajednicu s djelotvornim političkim sustavom. Tako je i s Europljanima kao narodom. Europska unija nije djelotvorna politička zajednica. Stoga ona mora promijeniti svoj politički sustav, jer sadašnji politički ustroj Europe rasipa njezinu energiju i RHsputava njezinu sposobnost. Europi predstoji reforma političkog sustava, koja treba omogućiti Europljanima da svoje poslove vode konsenzusom. Konsensualno odlučivanje je dio europske političke baštine. Europa će ostati odana svjetskoj suradnji.

Ako bismo na perspektive hrvatske u budućnosti primijenili SWOT analizu, kakvi su hrvatski izgledi?

Razglašeni način raščlambe koji ste spomenuli, sračunat je na to da se strategija nacionalne države ili velike poslovne korporacije odredi nakon pretresa jakosti, slabosti, mogućnosti i prijetnji. Ipak, sad svijetom vlada posvemašnja neizvjesnost. Ona je stvorena onečišćenjem Zemlje, kvarenjem klime, navalom virusnih pošasti, dubokom krizom kapitalizma, svjetskom tehnološkom jurnjavom i vladavinskim dvojbama u EU. Stoga mislim, da je umjesto obvezujuće dugoročne strategije puno bolje imati dobru zamisao za Hrvatsku te pravo političko, gospodarsko i sigurnosno postupanje. To vrijedi i za duge sustave. Mislim da temeljna zamisao za Hrvatsku treba uključiti široku svjetsku suradnju, a ne skučenu atlantsku suradnju koja se povodila za ideološkim načelima. Svijet je širok, a golemo euroazijsko kopno postalo je važnijim od Atlantskog oceana.

Gdje su nam snage odnosno prednosti, gdje slabosti, gdje prilike, a gdje prijetnje?

Prava snaga Hrvatske je u njezinom žilavom i nadahnutom narodu te u njezinom jedincatom zemljopisnom položaju. Slabost joj je u slaboj državi, koju su zdrobili kapital i liberalizam. Najbolja prigoda joj je u otvorenoj i hrabroj suradnji s Kinom. Prijetnje joj dolaze iz njezina rasklimanog i žalosnog stranačkog sustava i od sadašnje kapitalističke demokracije Europske unije.

Razgovarao: Davor Dijanović

Pon, 25-01-2021, 08:20:11

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.