Piskač: Knjigom i filmom obilježavam 20. obljetnicu smrti predsjednika Tuđmana i 25. obljetnicu Bljeska i Oluje

Krenuli smo tragom informacije o tomu da Nenad Piskač priprema novo izdanje knjige Nebeska nenad piskacSrbija u Hrvatskoj i premijeru dokumentarnog filma Neoproštena pobjeda. Krajem prošle godine Piskač je knjigom Stoljeće srbijanskoga terora (1918. -2018.) obilježio stotu obljetnicu ulaska Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine u jugoslavenske okvire u kojima je dominirao srbijanski teror. Pet mjeseci kasnije, u travnju ove godine premijerno je prikazan film Tak je to bile, o Zagorskoj bojni u obrani južnoga Velebita, za koji je napisao scenarij i režirao ga. A sad za kraj godine najavljuje novo izdanje i novi film...

Zanimalo nas je odakle crpi energiju, posebice stoga što uz intenzivnu produkciju i narušeno zdravlje piše i tjednu kolumnu Brisani prostor?

Stvaralačku energiju, ovakav bolestan kakav jesam, crpim iz darova Duha Svetoga. Nemam drugog objašnjenja za angažman kojim se odupirem neoproštenoj pobjedi.

Neoproštena pobjeda – tako ste nazvali svoj, ako se ne varamo četvrti scenarij?

Da, četvrti u protekle nepune tri godine. Poznato je da hrvatske pobjede ne prolaze kao trajna vrijednost. Tako i danas, osim prigodničarski, osobito kad je riječ o trostrukoj pobjedi početkom devedesetih, kad smo pobijedili jugoslavensku ideju, komunistički režim i velikosrpski koncept. Poražene snage danas čine značajan dio vlasti i određuju ključne odnose u državi i društvu. Njihovu politiku i sinergijski učinak nazivam politikom neoproštene pobjede. Otud i naslov za scenarij. Istine radi, treba se podsjetiti kako je još godine 2005. izišao naslov Dr. Franjo Tuđman – neoproštena pobjeda, zbornik rasprava sa simpozija održanoga u povodu treće obljetnice smrti predsjednika Tuđmana. Te 2005. godine izišao je moj naslov Nebeska Srbija u Hrvatskoj. Njega na poticaj hrvatskoga izvandomovinstva sada opetujem. Čujem da je gotov i engleski prijevod knjige. Knjiga i film bit će jedan proizvod.

Što to znači da su knjiga i film „jedan proizvod“?

Film pakiran u knjigu upotpunjava njezin sadržaj. Knjiga pak pridonosi razumijevanju filma. Tako knjiga promovira film, a film knjigu. Nema filma bez knjige, nema knjige bez filma. U međusobnoj su interakciji, kako u tematici, tako i u pristupu publici čine jedno zaokruženo djelo. S takvim dvomedijskim paketom bit će i knjizi i filmu nadam se olakšan pristup publici. Naime, kaj. Tamo gdje nema kino dvorane, može se predstaviti knjigu, koja istodobno promovira film, a kino dvorani film će predstaviti knjigu.

film

Zašto sada idete s tim paketom? Ima li vrijeme izlaska knjige i filma nekakve sveze s predsjedničkim izborima i aktualnim kampanjama?

Odabrano vrijeme izlaska nije slučajno!, ali je povezano s nečim sasvim drugim i znatno ozbiljnijim stvarnostima. Knjiga s filmom ili film s knjigom, izlazi u povodu dvadesete obljetnice smrti predsjednika Tuđmana (1999. – 2019.), i u osvit dvadesetpete obljetnice vojnoredarstvenih operacija Bljesak i Oluja (1995. – 2020.). I to je jedina istina. Mislim da je Tuđmanova obljetnica prigoda da se i njegov Institut nazove njegovim imenom. A obljetnice Bljeska i Oluje mogle bi zacrtati put izlaska iz razdoblja neoproštenih nam pobjeda.

Franjo Portret11

Znamo, naime, da je film prilično skup, pa i dobro opremljena knjiga...? Jeste li tražili potporu za ovaj projekt, kako kažete „paket“ knjige s filmom?

Od koga da tražim potporu? Od poraženih snaga? Stranih banaka? Nisam vičan „povlačenju sredstava“ ma gdje ta sredstva bila. Već godinama sve što radim, radim „vlastitim snagama i uz pomoć Božju“. Tako i sad. Tu i tamo podupre me tko od ljudi koji žele ostati anonimni, pa im se ne mogu čak ni javno zahvaliti. Sve je to odraz stanja države i nacije. Slika aktualnog duha vremena. Mene pak zanima vrijeme duha. Kad je financiranje u pitanju držim se načela, prvo napravi proizvod, a onda idemo na „tržište“. Zbog toga pristupa mnogi me smatraju bedakom, što je, priznajem, djelomično točno.

Nije li logično prvo nabaviti sredstva pa onda ući u projekt?

Je. Ali u socijalizmu. Putem logistike i logike republičke samoupravne interesne zajednice. Naime, obrnuti redoslijed, prvo lova pa proizvod, koji može u konačnici biti i često jest ćoravi mačak u vreći kakvih smo se nagledali i načitali, podsjeća me na preživjelu praksu iz razdoblja socijalizma/komunizma, koja u nas prevladava i u demokratskim okolnostima – evo ti lova, „poticaj“, ali pazi što radiš, ne smiješ u zabranjeno voće... kao svojedobno u Tita, SUBNOR, tekovine revolucije, Partiju i JNA. Taj me pristup „povlačenju sredstava“ ne zanima. A neki drugi formalni pristup u nas ne postoji. Postoje i neformalna rješenja. O njima ne bih otvarao raspravu, jer se ne radi o javnom novcu.

Kako financiranje filma funkcionira vani i gdje smo mi u tom pogledu?

Otprilike ovako, scenarist ili redatelj s filmskim projektom ode u banku, kod nas odu u stranku. Banka im na temelju projekta odobri kredit, snimi se film i od zarade koju film ostvari vrati se banci kredit. The end. Kako smo mi premalo filmsko tržište za vraćanje kredita banci, taj model u nas nikad nije zaživio. Uspostavljen je model: Banka je stranka. Stoga je kulturna politika preuzela model „natječaja“ i „poticaja“ iz doba socijalizma, a to znači da je dokraja birokratizirala proces, ušminkala model republičkih samoupravnih interesnih zajednica, začepila krvotok i poslala poruku – proleteri filmske umjetnosti budite oportuni, uključivi, na liniji „regiona“, neoproštene pobjede i bratstva i jedinstva i proći ćete kad-tad na nekom natječaju, a možda i nikad.

Zar je sve to baš tako crno i besperspektivno?

Nije. Ima i crnijih iznimaka, ako se dogodi da se za vaš projekt, na natječaju ili mimo njega, založi neki visokopozicionirani drug ili drugarica. Onda on naloži svojim niže rangiranim drugovima i drugaricama raspoređenima po feudima, da se i oni uključe sa svojim „resursima“, i tako odabraniku stranka postane banka, zauzvrat mora odraditi ovo ili ono, ali povučena sredstva ne mora vratiti čak i ako ne realizira film. No, tu se otvaraju bezvezna pitanja korupcije, monopola, netransparentnosti, sukoba interesa i tako dalje, koja se pometu pod tepih i idemo dalje. Ma, film je u nas dokraja ovisan o državnom aparatu, a državni aparat je spoj stranke shvaćene kao banke, a države kao krave muzare. U tom monolitu poput crva u kamenu neki pokušavaju pronaći „izlaz iz situacije“. U takvim je okolnostima nastao film Neoproštena pobjeda. Bez „povlačenja sredstava“, bez „natječaja“ i bez „poticaja“. Iako promovira vrijednosti Domovinskoga rata i povijesnu istinu.

slavlje

Držite, očito, kako je važno u kulturi „otpustiti lance“?

Da. Mene ne zanimaju doskočice kao što je ona svojedobno izašla iz Ministarstva kulture –ruksak pun kulture. To je hibridna kultura, dnevnopolitička, traje dok je stranka na vlasti, a onda kad dođe druga smisli novu doskočicu, ali osnovni model ostaje isti. Ne samo u kulturi, već i u drugim segmentima treba otpustiti lanac. Zamislite samo kako bi Hrvatska procvjetala da se oslobode njezini sputani potencijali. Recimo, na planu slobodnoga poduzetništva i da ne nabrajam druga područja. Odlijepili bismo se u roku keks od Balkana, od poraženih snaga, od neoproštene pobjede, od profesionalnih sisavaca proračuna i za koju godinu postali bismo prava srednjoeuropska država iz koje se ne iseljava, država u kojoj turizam nije glavna pokretačka snaga, već šlag na torti. Jedan od najrelevantnijih novinara na HRT-u izračunao je da bismo s ovim tempom gospodarskoga rasta i kuglom o gležnju mogli dostići današnju Sloveniju za pedeset i nešto godina. E, taj koji je to izračunao i javno rekao, već duže vrijeme nije stao pred kamere javne televizije. Progutala ga neoproštena pobjeda, ispričavam se, neoproštena istina.

Možete li ukratko reći o čemu se radi u Nebeskoj Srbiji u Hrvatskoj?

Objavio sam je 2005., a izuzetno je aktualna i danas. U njoj sam naveo cijeli niz dokumenata terorističke Republike srpske Krajine i njezinih tijela. Dotad su ti dokumenti bili potpuno nepoznati hrvatskoj javnosti. Na temelju njih osvijetlio sam svjetonazorsku, ideološku, političku, normativnu i organizacijsku strukturu agresije na Hrvatsku. Pokazao sam da se velikosrpstvo temelji na mitu, da je velikosrbijanska zbilja zločinačka, da poraženi ne zavrjeđuju oprost a ipak su ga dobili, da je hrvatski zaborav dio službene politike i da se velikosrpstvo u Hrvatskoj, po nalogu i uz pomoć Beograda, uz potporu Zagreba postupno obnavlja.

memorandum sanu vv

Što je još u knjizi i uokolo nje zanimljivo ili bi moglo biti zanimljivo?

Svakako je zanimljiv zgusnuti predgovor dr. Josipa Jurčevića i pogovor ove godine preminuloga akademika Marka Samardžije, koji je za tu prigodu zadnjim snagama dodao još nekoliko rečenica u svoj tekst pod naslovom Hrvatski? Da, ali srpski! koji bi morao ući u udžbenike. Zanimljivo će biti i provjeravanje iznesenih teza prije petnaest godina o tome, primjera radi, da se obnavlja velikosrpstvo. Doista, na tom planu u međuvremenu učinili smo nekoliko odlučujućih koraka naprijed, primjerice na planu ćirilizacije, pozitivne diskriminacije, rsizovskih financiranja protuhrvatskih projekata od tiskotina do filma. Zanimljivim će svakako biti čitanje Kazala imena u kojemu se nalaze brojni znani i neznani pripadnici agresorskih snaga. Moglo bi se reći da je Kazalo telefonski imenik Republike srpske Krajine, samo nedostaju telefonski brojevi. Zbog tog nedostatka, pretpostavljam, državna tijela nisu u mogućnosti istražiti i procesuirati subjekte Kazala iz kojega su neki uskočili u tijela vlasti od lokalnih do državnih razina.

Što biste izdvojili iz filma Neoproštena pobjeda?

Ništa posebno. Film je neispričljiv, primarno spada u dokumentarni žanr. Kroz scene i kadrove vodi glas Joška Ševe. Budući da je film neispričljiva priča, plasiran je uz knjigu, da se može bolje razumjeti, a knjiga je pak znatno razumljivija uz film. Ako, dakle, i gledatelj i čitatelj žele cjeloviti uvid u Neoproštenu pobjedu i Nebesku Srbiju u Hrvatskoj, gledatelj filma morat će pročitati knjigu, čitatelj knjige morat će pogledati film. Zato sam u film morao pozvati uvažene goste, jer nije lako predočiti poraženu pobjedu i pobjednički poraz. Imajući u vidu raspoloživa financijska sredstva pozvao sam nekoliko domaćih, dobro uhranjenih gusaka kao glumačku potporu, posebno u onim dijelovima u kojima se dokumentarizam stapa s nadrealizmom. Kako to nije bilo dovoljno, mahnuo sam neponovljivom Antunu Gustavu Matošu da se spusti s Gornjega Grada i dade svoju ocjenu stanja. Svaka mu čast, osjetio je i danas značaj trenutka i odazvao se.

Radili ste s velikom ekipom?

Radio sam film s provjerenom ekipom entuzijasta, četa mala, ali hrabra. Prinos pak pozvanih gostiju u realizaciji filma bio je neprocjenjiv. Pomogli su mi, naime, iz povijesne perspektive objasniti o čemu se zapravo radi, tko koga, zašto i kud idemo. Napokon iz Šestina u montažu je aterirao i Ante Starčević, više se ne sjećam kako i zašto. On je u dvije-tri rečenice, kako i priliči sporednoj mu ulozi, objasnio zašto nam je tako kako nam jest. U filmu, bit ću dokraja iskren, glume neostvareni oskarovci, ali zasigurno najbolji glumci u „regionu“ od 1945. do naših dana. Jedini problem koji nisam uspio riješiti jest taj da neoproštena pobjeda nema kraj. Sve sam pokušao. Čak sam iz 1802. upomoć pozvao Mjesečevu sonatu da prekrije turbo folk. Iako je Neoproštena pobjeda praktički gotova, velim nema kraja, nedostaje, neka mi oprosti Ludwig van Beethoven, onaj „the end“ poslije kojega dolazi svjetlo i glazba.

Opseg knjige, dužina filma...?

Knjiga ima 280 stranica, tvrdi uvez. Obiluje dokumentima. Film će trajati oko jedan sat. I dok ga gledatelji budu gledali, znam da se ponavljam, istodobno će nazočiti predstavljanju knjige.

Je li onda film nastavak knjige i koje doba zahvaća?

Film se odvija, gledajući iz moje perspektive, na nekoliko razina. Prva je subjektivna. Posvetio sam ga svojem pokojnom bratu Miri, hrvatskom branitelju. Druga je razina dokumentaristička, dakle, objektivna – zadnji kadrovi gledajući vremenski slijed a ne scenoslijed, odnose se na rujan i studeni ove godine, a prvi na sredinu prošloga stoljeća. Opća je pak razina, svrha i smisao, da filmom obilježavam obljetnice Tuđmana, Bljeska i Oluje. Uostalom film se vrti pod motom: U ratu znoj štedi krv. U miru informacija sprječava manipulaciju. U svakom slučaju film nije rađen prigodničarski, on prvenstveno prati ritam i kronotaksu neoproštene pobjede, njezine uzroke i posljedice.

uskoro

Na koju publiku ciljate?

Računam na zdravu pamet. Na poražene pobjednike. Na čestite državljane, a budući da se sprema i prijevod filma na engleski, onda i na hrvatsko izvandomovinstvo, onoga dijela četvrtoga i petoga naraštaja, koji se bolje snalazi u engleskom negoli hrvatskom jeziku. Lakše bi mi bilo odgovoriti na koju publiku ne računam, pa ću si to pitanje postaviti sam i odmah na njega odgovoriti – ne računam na poražene snage i njihove sluge. Zato jer će ih film sto posto razočarati, a knjiga rastužiti. Meni je pak cilj knjiškim i filmskim alatima razgrnuti instalirano malodušje, otvoriti prostor optimizmu i vjeri u vlastite snage i pomoć Božju.

Kad i gdje će biti premijera filma, ili predstavljanje knjige?

Uskoro. Gdje? Neka taj podatak ostane mala tajna. U ovom trenutku je sasvim dovoljno pogledati tri filmske najave dostupne na stranici. Bit će ih još.

(hkv)

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Ned, 8-12-2019, 13:47:02

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.