Jezične promjene za koje je potrebno društveno suglasje

Izvanjezična stvarnost nerijetko jezik stavlja pred izazove na koje je iznimno važno promišljeno, stručno, ali i brzo odgovoriti. Ako se na odgovor čeka dugo ili on izostane, posljedice je poslije teško ispraviti. Osvrnemo li se samo na medije, primjere imamo u svakodnevnim promjenama leksika u koji sve više ulaze posve neprilagođene novonastale strane riječi, najčešće iz engleskoga jezika, jer za njih nije dovoljno brzo predložena hrvatska riječ. Ako ju se naknadno predloži, hrvatski ju govornici teško prihvaćaju jer im je, nažalost, strana riječ u međuvremenu postala poznatijom od hrvatske zamjene.

Posebno vidljiv primjer imali smo tijekom nedavne pandemije koronavirusne bolesti kada je odjednom trebalo preporučiti niz novih hrvatskih riječi povezanih s tom pošašću kako bismo zamijenili riječi koje su nam dolazile iz engleskoga. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (sada Institut za hrvatski jezik) u tom je (ne)vremenu vrlo brzo izradio pojmovnik koronavirusa u kojem je predložio i nove riječi i izraze koji su nam iznenada zatrebali u svakodnevnom govoru i pisanju, no čak ni to nije pomoglo da mediji potpuno odustanu od, primjerice, engleskoga naziva lockdown, u kojem su ostali zaključani unatoč institutskomu prijedlogu hrvatskoga naziva (potpuno) zatvaranje. Poslije su došli i prijedlozi društvostaj, obustavka i zaključaj, koji su ušli u uži krug natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ i Nagradu „Dr. Ivan Šreter“, no u medijima je pobijedio lockdown.

„Kad Hollywood i Eurovizija nameću jezične promjene…“

U posljednje se vrijeme pojavio mnogo složeniji izazov, koji se pokušalo adresirati na jezikoslovnu struku: kako pisati o osobama koje se izjašnjavaju kao rodno neutralne ili nebinarne, kako ih oslovljavati? Naime, usuprot podjeli na dva spola (muški i ženski) kao biološkoj određenosti, pojavila se marginalno, no u posljednje vrijeme posebice vidljiva, podjela na čitavu lepezu rodnih identiteta kao društvenih kategorija: svatko može sam, ovisno o tome kako se osjeća, odlučiti koji je njegov rod, a budući da je riječ o subjektivnom doživljaju, koji se može promijeniti, odluka ne mora biti trajna. Tek na krajevima spomenute lepeze nalaze se muški i ženski rodni identitet, a osobe koje se izjašnjavaju kao rodno neutralne ili nebinarne ne poistovjećuju se ni s jednim ni s drugim identitetom.

Odgovor jezikoslovaca ovoga puta kasni ne samo zato što je u hrvatskom jeziku, koji ima gramatički rod, promjene kakve bi se svidjele zajednici osoba koje se smatraju nebinarnima nemoguće provesti bez štete za jezik nego i zato što je problem mnogo širi od jezičnoga, no unatoč tomu u medijima su jezične promjene već itekako vidljive. Poneseni ili vlastitim uvjerenjem ili nastojanjem da ih se ne optuži za diskriminaciju i stereotipizaciju osoba koje se smatraju nebinarnima, mediji su se – po uzoru na svoje kolege sa Zapada (odakle se i proširila rodna teorija) i u dogovoru sa zagovarateljima rodnoga identiteta i aktivistima – sami počeli domišljati jezičnih rješenja: rabe zamjenicu „oni“, pišu množinske oblike, izbjegavaju glagolski pridjev radni (npr. bio je/bila je), prilagođavaju glagolska vremena…

„Kad Hollywood i Eurovizija nameću jezične promjene, loše nam se piše“, komentiraju čitatelji upozoravajući na sve više napisa o hollywoodskim zvijezdama i njihovoj djeci koja se odjednom izjašnjavaju kao nebinarna, a i na nedavne tekstove o pobjedniku eurovizijskoga natjecanja.

Mediji se nisu baš najbolje snašli u tim jezičnim akrobacijama pa ostajemo prilično zbunjeni kad na jednom mjestu pročitamo: „Pobjednik je Švicarac Nemo Mettler s pjesmom 'The Code'“ (v. Večernji list), a na drugom: „Nemo Mettler (24) s pjesmom 'The Code' pobijedili su na natjecanju“ (v. Večernji list)… Zbunjeni smo i kad pročitamo: „Nemo su zaplesali na hit Baby Lasagne, 'Rim Tim Tagi Dim', a zabavni su video objavili na svom TikTok profilu. Pobjednici ovogodišnjeg Eurosonga, Švicarci, otplesali su na pragu dizala poznati ples Baby Lasagne i zahvalili našem predstavniku na pjesmi“ (v. Jutarnji list). Koliko je onih koji su shvatili, npr., da su u navedenoj rečenici „Švicarci“ jedna osoba?

Komentirajući slične tekstove neki se pitaju kako djeci objasniti tu novu jezičnu logiku: „Dijete zanima je li Nemo glazbena grupa kad se piše u množini.“

Dakle, čak i da nam ne smeta ideološka obojenost tih i takvih tekstova, jasno nam je da jezične promjene u njima utječu na razumijevanje poruke.

„Riječ je o problemu koji nije samo jezični problem…“

U nedavnom razgovoru za tportal ravnatelj Instituta za hrvatski jezik (IHJ-a) Željko Jozić priznao je da trenutačno nema jezičnoga savjeta koji bi razriješio problem govora o osobama koje se smatraju nebinarnima i njihova oslovljavanja (Jezičari na mukama: Kako pravilno oslovljavati nebinarne osobe?).

„Smatramo da zamjenica 'oni' ne rješava problem, a zamjenicu 'ono' nebinarne osobe ne smatraju prihvatljivom. Nije problem samo u zamjenici, nego i u glagolskim oblicima u kojima se upotrebljava glagolski pridjev radni, npr. radio/radila je. Tu bi isto rješenje mogao biti srednji rod, ali i to nebinarnoj zajednici nije prihvatljivo. Postoje prijedlozi da se, kad se o nebinarnim osobama govori u prošlosti, upotrebljava aorist ili imperfekt, odnosno glagolsko vrijeme u kojemu nema glagolskoga pridjeva. Jedan je od prijedloga zajednice nebinarnih osoba i da se uvijek pita osobu kako bi željela da je se oslovljava, ali to, naravno, nije uvijek moguće. Dakle, elegantnoga, odnosno jednostavnoga rješenja zasad nema“, rekao je Jozić za tportal.

Rješenja nema zato što je riječ o problemu koji nije samo jezični problem, objasnio je i Jozić, i s tim se svi mogu složiti, no ne bi se svi složili s onim što je rečeno u nastavku, naime da „jezično rješenje ne bi smjelo ići usuprot mišljenju i želji zajednice na koju se odnosi. Do rješenja bi svakako trebalo doći što prije, u dijalogu i dogovoru jezikoslovaca i zajednice nebinarnih osoba.“

Gdje je tu hrvatsko društvo, pitaju se neki. Postoji li društveno suglasje za provedbu jezičnih promjena koje znače i pristajanje uz rodnu ideologiju?

Oko promjena koje su trenutačno vidljive u medijskom prostoru u svezi s nebinarnim osobama uglavnom se negoduje. U tom smjeru idu i ovdje sažeti komentari koji se na tu temu mogu čuti u dijelu javnosti: „To se nikako ne bi smjelo provoditi u neutralnom pisanju i govoru!“, „U javnom i pravnom prostoru nema mjesta za takvo pisanje!“, „Za takve bismo odluke trebali imati društveni konsenzus. Riječ je o pomodnom društvenom konstruktu s opasnom ideološkom pozadinom koji bi hrvatskomu jeziku pričinio veliku štetu!“, „Znanstvena i pravna definicija spola pokušava se maknuti u stranu kako bi ju se zamijenilo rodom, tj. biološka kategorija pokušava se zamijeniti društvenom kategorijom koja nam je sve donedavno bila posve nepoznata“, „Jesmo li se mi kao društvo složili s tim?“, „Zašto bismo mi pristajali doživljavati nekoga onakvim kakvim se on trenutačno (!) osjeća ako ga mi takvim ne percipiramo?“, „To je nestalna kategorija, ne možemo se igrati pogađanja kako oslovljavati takve osobe kad i one mijenjaju mišljenje o tome“, „Sjeća li se tko 'interpretativne izjave' Vlade RH uz Istanbulsku konvenciju: '… Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije'?“…

Irena Šupuković