Tri najbolje nove hrvatske riječi u 2020.

Nagrade su ponijele tri riječi – dišnik za respirator, kihobran za engl. sneez protector i rukozborac za osobu koja se služi znakovnim jezikom.

Prvu nagradu za dišnik dijele dva tvorbenjaka, Drago Štambuk i Karlo Kulaš; druga nagrada za kihobran pripala je JezikMarinu Periću; treća nagrada za rukozborca pripala je Ani Mihovilić.

Dîšnīk

Drago Štambuk već je poznat po svojim tv­­orbenjačkim uspjesima (Štambuk, 2009; 2019) njegove su nagrađivane novotvorbe na Šreterovu natječaju: proširnica za stent, oznak za brend, a sada i dišnik. Uz te tri riječi, Dragi se Štambuku pripisuje i brojne hrvatske riječ iz medicinskoga nazivlja, spomenut ću ovdje tek kopnicu za AIDS, ritmodajnik za pacemaker. Veliko je postignuće D. Štambuka što je dugogodišnjim naporima i ustrajnošću uspio ishoditi da 2019. hrvatska narječja budu proglašena hrvatskim kulturnim dobrom (Uredništvo, 2020).

Neovisno jedan o drugom, istu nam je riječ poslao i Karlo Kulaš tako da su dva slavodobitnika. Drago Štambuk predložio je uz dišnik i disajnik kao istoznačnicu, ali i krunski virus za koronski virus. Karlo Kulaš, osim dišnika, predložio je još četiri riječi: kipilo (kuhalo), odmirisalica (napa), opključavanje (lockdown), poistovjetiv (engl. relatable).

Dišnik kao zamjena za respirator dobro je tvorena riječ. Riječ je o sufiksalnoj tvorbi imenice od pridjevne osnove, pridjev dišni, i sufiksa -ik. Tvorbenjaci nisu označili naglasak na svojoj riječi, ali budući da je sufiks -ik uvijek dug: -īk, a pridjev od kojega je izvedena imenica ima dugosilazni naglasak: dîšni, dišnik bi trebalo ovako naglasiti: dîšnīk.

Slične riječi, dušnik i dušnica, imaju drugačije značenje. Tvorbenjak Drago Štambuk ovako je protumačio dišnik:

„Tako respirator, kano život spašavajuću napravu u bolesnika od krunskoga virusa (znajući kao liječnik kako se primjenjuje) i koja diše umjesto bolesnika s oštećenim plućima, samorazumljivo mi je nazvati dišnikom ili disajnikom – spravom koja diše umjesto čovjeka. Udisaj i izdisaj dio su procesa disanja – stoga i dišnik i disajnik jednako su primjerene hrvatske zamjene za respirator (ventilator). Međutim, ne bi smjeli riječ dišnik miješati s dušnikom (hrvatskim imenom za tracheu). Razlika je mala, u jednome slovu; no u primjeni velika je i bitna kao udaljenost od života do smrti. Sažeto kazano: dišnik je uređaj koji u terapijskom postupku teškog oštećenja pluća preuzima ulogu dušnika i potpomognutog disanja.“ (Iz natječajne dokumentacije.)

Riječ dišnik za respirator nova je riječ. Kao naziv se naseljenoga mjesta potvrđuje Dišnik. Zabilježen je još u 19. st. u Akademijinu rječniku: „DIŠNIK, m. selo u Hrvatskoj u podžupaniji bjelovarskoj.“ (1884-1886, p. 416). Zabilježen je Dišnik i u Hrvatskom mjesnom rječniku (Bašić, 2016, p. 89), s kratkosilaznim naglaskom: Dȉšnīk. Bez naglaska Dišnik je zabilježen i u rječniku hrvatskih naselja (Grčević, 2008).

Upisivanjem u Googleovu tražilicu (pristupljeno 28. veljače 2021.) može se pronaći 10,400 potvrda za Dišnik, ali ni jednu za dišnik; toponim Dȉšnīk i opća imenica dîšnīk nisu u značenjskoj svezi pa se dîšnīk ne može smatrati potvrđenom riječi.

Kȉhobrān

Tvorac je kihobrana Marin Perić. Njegova novotvorenica prijevod je engleskoga sneeze protecor. U nas je u posljednjih godinu dana u istom značenju učestao naziv zaštitini vizir za lice (za usta i nos) uz tumačenje da štiti od prijenosa kapljica.

Kihobran je složenica koja je očito tvorena analogijom prema kišobranu: kišobran brani od kiše (kišnih kapljica), kihobran brani od kihanja (kapljica koje nastaju kihanjem). Još se brojnim složenicama nastalim takvom tvorbom može značenje prikazati na isti način – predmet koji brani od onoga što označuje imenica u prvom dijelu složenice: blatobran (brani od blata), burobran, gromobran, ledobran, vjetrobran, padobran, suncobran, vodobran. Takve složenice, osim opisanog značenja, mogu označavati i osobu ili mjesto:

„kišobran  → ono što brani od kiše

grudobran → ono što brani grudi

domobran  → onaj koji brani dom(ovinu)

mostobran → mjesto gdje se brani most.“ (Babić, 2002, p. 343).

Uz grudobran značenjski pripadaju bokobran, prsobran, a uz mostobran mjesno značenje ima i lukobran, kolobran, zidobran. Godine 2013. na natječaj nam je pristigla riječ tvorena prema istom modelu: cestobran kao naziv za zaštitnu ogradu na cesti.

Složenica kišobran smatra se neologizmom iz prve polovice 19. st., naime, prvi se put potvrđuje u Mažuranić-Užarevićevu Němačko-ilirskom slovaru (Deutsch-illirisches Wörterbuch) iz 1842. Složenice u kojima je drugi dio -bran potvrđuju se u Šuleka (1860) kao njegove novotvorbe. Vince (1990, p. 548) bilježi:

„Prema kolobran Šulek ima: domobran (Landesverteidiger), lukobran (Haferdamm), vjetrobran Windschirm), vodobran (Wasserschutz), zidobran (Gewahrungspfahl).“

Iz svega se vidi da su složenice kao kihobran u hrvatskom jeziku brojne, da su dobro prihvaćene i u dugotrajnoj upotrebi.

Tvorac riječi kihobran nije predložio naglasak, ali se imenica i naglaskom može usustaviti među postojeće – kratkosilazni naglasak na prvom slogu i duljina na posljednjem slogu: kȉhobrān (kao kȉšobrān).

Rukozbórac

Ana Mihovilić tvoriteljica je trećenagrađene riječi rukozborac. Predložila nam je dvije riječi, imenicu i glagol: rukozboriti, rukozborac uz tumačenje: govoriti/služiti se znakovnim jezikom za gluhe; osoba koja govori znakovnim jezikom za gluhe.

Za te pojmove postoje riječi – znakovati (govoriti znakovnim jezikom za gluhe) i znakovatelj (osoba koja govori znakovnim jezikom za gluhe) tako da rukozborac i rukozboriti nisu zamjene za postojeće riječi, nego su nove riječi. Budući da se na Jezikovu natječaju pojavio rukozborac, potrebno je naglasiti da rukozborac nije suparnička riječ znakovatelju, da se ne želi nametnuti, a osobito ne stručnom nazivlju gdje se znakovatelj učvršćuje. Rukozborac je izražajna riječ, stilski obilježena i može poslužiti u općem rječniku, a znakovatelj je stručni naziv. Stručni se nazivi za opis hrvatskoga znakovnoga jezika oblikuju, a čini se da se ulaže mnogo napora da se nazivlje usustavi i bude općeprihvaćeno.

Kada je riječ o znakovnom jeziku, treba reći da je riječ o slabije istraženom jezikoslovnom području, sustavno je opisivanje gramatike hrvatskoga znakovnoga jezika započelo 2003. (Pribanić, Milković, 2008).

Godine 2015. usvojen je Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj i ondje je u Članku 5. definirano:

„(1) Hrvatski znakovni jezik je izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, samosvojan je jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima, potpuno neovisan o jeziku čujućih osoba.

(2) Znakovi, odnosno riječi u znakovnom jeziku nastaju istodobnim emitiranjem lingvističkih informacija s više izvora, odnosno djelovanjem šaka, ruku, trupa, glave i lica, a tako producirani jezični signali prilagođeni su vizuospacijalnom modalitetu komunikacije.“ (Zakon, 2015)

Ostavimo po strani što je zakonska definicija u točki (2) prepuna nepotrebnih tuđica (emitiranje, lingvistika, informacija, producirano, signal, vizuospacijalni, modalitet, komunikacija) i upozorimo na to da u Zakonu nema naziva ni za služenje znakovnim jezikom ni za osobu koja se njime služi. Tu prazninu popunili su u struci nazivi znakovanje i znakovatelj. Naziv znakovanje susreće se u znanstvenim i stručnim radovima, ali češće je pisan kurzivom što upućuje da taj naziv nije u potpunosti učvršćen (Kavčić 2012, 2020). Međutim, riječ je znakovanje potrebna i dobro tvorena hrvatska riječ, a u svezi s njom i znakovatelj kao naziv za osobu koja znakuje. Znakovatelj se za znakovni jezik gluhih upotrebljava ravnopravno kao i govornik za jezik čujućih – kao što je uvriježena sveza izvorni govornik, tako se susreće i sveza izvorni znakovatelj. Upotrebljavaju se i nazivi: majčinsko znakovanje, manualno brbljanje (Usvajanje znakovnog jezika), prevoditelj znakovnoga jezika, tumač znakovnoga jezika, govornik/znakovatelj, manualna komunikacija, uz znakovati i znakovatelj izvorni znakovni jezik, čujući (Manualna komunikacija osoba oštećena sluha). U spomenutom Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku češće se spominje naziv: ručna abeceda i dvoručna abeceda pa ti nazivi podupiru rukozborca.

Valja napomenuti da hrvatski rječnici ne bilježe ni jednu od navedenih riječi i kolokacija. Primjerice, znakovati i znakovatelj nisu u hrvatskih rječnicima. Međutim, kada je o upotrebi riječ, znakovati i znakovatelj nisu nepoznate, a ni nove, pripadaju već dulje stručnom nazivlju i učvršćuju se.

Riječ je rukozborac složenica, a tvorbeno joj je srodna složenica trbuhozborac. Trbuhozborac je zabilježen u svim suvremenim rječnicima s istim osnovnim značenjem – osoba koja govori ne mičući usnama pa se čini kao da govori iz trbuha. Rukozborcu za sada možemo pripisati značenje: osoba koja govori znakovnim jezikom gluhih, znakovatelj. Akademijin rječnik navodi brojna značenja glagola zboriti, ali i da „u pjesničkoj slici zboriti mogu i dijelovi tijela“ (1975, p. 673). Suvremeni su rječnici skromniji kada je riječ o opisu značenja glagola zboriti, ali mu pripisuju ekspresivno značenje.

Analogijom prema trbuhozborcu možemo reći da je rukozborčeva tvorba potvrđena u hrvatskom jeziku. U Babića pronalazimo:

„Najplodniji je tip složen po obrascu im. + o +glag. + -(a)c. Imeničke su osnove većinom jednosložne, rjeđe dvosložne, a glagolske samo jednosložne, tako da su složenice četverosložne ili peterosložne… bogomŕzac, častoljúbac, čovjekoljúbac, čovjekomŕzac, čudotvórac, domoródac, drvodjélac, drvorézac (obič. rezbar), gostoprímac, kamenorézac, maslinogójac, mirotvórac, najmodávac, najmoprímac, nalogodávac, naredbodávac, narodoljúbac, pečatoŕezac, poljodjélac, poslodávac, posloprímac, rodoljúbac, slavoljúbac, slovorézac, stihotvórac, stihoklépac, štrajkolómac, trbuhozbórac, vatrogásac, vinomŕzac, vlastodŕžac, vlastoljúbac, zajmodávac, zajmoprímac, ženomŕzac…“ (Babić, 2002, p. 85)

Prema tomu: imenica ruk(a) + spojnik o + glagol zbor(iti) + sufiks -ac i imamo uobičajenu složeno-sufiksalnu tvorbu: ruk+o+zbor+ac. Ono neobično i novo jest imenica u prvom dijelu složenice, ruka.

Kada je riječ o naglasku, možemo se ravnati prema naglasku tvorbeno srodnih imenica, ponajprije trbuhozborca. U dvama suvremenim rječnicima (Šonje, 2000, p. 1269; Hrvatski jezični portal i Babićevoj tvorbi (2002, p. 85.) trbuhozborac je zabilježen s dugouzlaznim naglaskom na četvrtom slogu, odnosno na slogu ispred sufiksa -ac: trbuhozbórac. U Jojić (2015) ponuđena je, osim trbuhozbórac, i inačica s kratkouzlaznim naglaskom na spojniku i duljinom na slogu ispred sufiksa: trbuhòzbōrac. O kolebanju naglaska Stjepan Babić kaže:

„Naglasak takvih složenica koleba se između kratkouzlaznoga na spojniku i dugouzlaznoga na slogu ispred sufiksa, s prevlašću drugoga. Rjeđe je kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa.“(Babić, 200, p. 84)

Trebalo bi prihvatiti uobičajeniji naglasak i prihvatiti oblik trbuhozbórac, a u skladu s tim i rukozbórac.

Budući da na televiziji viđamo žene koje su prevoditeljice znakovnoga jezika, u skladu s ravnopravnosti spolova, trebala bi u rječnike ući riječ znakovateljica, dakako uz znakovatelja i znakovati. Prema rukozborac u skladu bi s tvorbenim sustavom bila rukozborica (Babić, 1981). Mile Mamić (kao član Povjerenstva) predložio je cijelo tvorbeno gnijezdo: rukozborac, rukozborica, rukozborstvo, rukozborenje.

I na kraju opisa riječi znakovatelj i rukozborac, valja reći da su iz Hrvatskoga saveza gluhih i naglugih, a tako i iz Hrvatskoga saveza gluhoslijepih osoba Dodir uputili da je riječ znakovatelj u njih u neutralnoj upotrebi i da rukozborac nije zamjena za znakovatelja. Navodi se mišljenje iz Hrvatskoga saveza gluhih i nagluhih, zaprimljeno u okviru natječajne dokumentacije:

„Kada mi govorimo o osobama koje koriste znakovni jezik (bez obzira radi li se o osobi koja ima oštećenje sluha ili je čujuća osoba) upotrebljavamo frazu: 'korisnik znakovnog jezika'. Ponekada, ali rijetko, kada prevodimo stranu literaturu koristimo i 'znakovatelj' no ta je riječ doslovan prijevod engleske riječi 'signer'. Ona isto predstavlja korisnike znakovnog jezika. Važno je napomenuti da znakovni jezik nije univerzalan jezik te se u Republici Hrvatskoj koristi hrvatski znakovni jezik koji je, prema Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj (NN 85/15) jedan od načina komunikacije gluhih osoba u RH.“ (Iz natječajne dokumentacije)

Pregled novih hrvatskih riječi od 1992. do 2020.

U ovom se poglavlju tablično prikazuju hrvatske najbolje i najgore nove riječi (Tablica 2.). Najgore riječi nisu predlagane na natječaj, nego su uočene u javnom jeziku. Proglašavane samo dvije godine, 1992. i 1993. Od godine 1995. do 2005. riječi nisu proglašavane, a od 2006. natječaj je stekao pokrovitelja, Zakladu „Dr. Ivan Šreter“ i nagrada za najbolju novu riječi od tada nosi ime Nagrada Dr. Ivana Šretera.

Tablica 2. Hrvatske najbolje i najgore nove riječi

Jezik1

Tablica2

ZAKLJUČNA RASPRAVA

Izbori novih riječi nisu nepoznati, nisu novi i svakako nisu isključivo hrvatski. Ima ih na svjetskoj razini, a ne samo u Hrvatskoj. Bilo da se najbolje riječi biraju od već postojećih ili da se pozivaju govornici da ih stvaraju, takvo zanimanje jezikom uvijek ima isti cilj – podizanje razine jezične kulture i svijesti govornika o jezičnim mogućnostima. Osim što se jezik bogati, razvijaju se jezične sposobnosti, ne samo u pojedinaca, nego cijele jezične zajednice. Raste svijest o tome da je potrebno i moguće svaki novi pojam koji uđe u našu zbilju imenovati vlastitom riječi, da je to dobro i poželjno i dostojno javne nagrade i pohvale.

Njemačke i američke nove riječi

Naprijed je rečeno da Nijemci i Amerikanci ne biraju svoje riječ na temelju natječaja ili javnoga poziva, nego ih izabiru od riječi koje su se te godine pojavile u javnom prostoru. Dakle, tu je riječ o izboru iz postojećega, a ne o natječaju i izboru iz novoga kao u Hrvatskoj.

Njemačke nove riječi

Nijemci su za 2018. izabrali Heißzeit, riječ koja označuje vruće doba (suprotno Eiszeit, ledeno doba), ne samo kao vrućinu, nego kao doba koje nastupa zbog klimatskih promjena i globalnoga zatopljenja. Jedna je od izabranih riječi i Brexit-Chaos kojoj ne treba posebnoga tumačenja. Anglizam godine koji su izabrali Nijemci ocrtava ponajviše američka i europska nastojanja oko (jezične) jednakosti spolova i oživotvorenja rodne teorije – Gendersternchen, Gender-Sternchen, Genderstern, Gender Star – riječ je o pravopisnom znaku * koji služi za uključivanje muških, ženskih i ne-binarnih rodnih identiteta u jezični gendering. Umeće se između imenične osnove i nastavka mocijskog parnjaka za ženske osobe (Kolleg*innen) ili između nastavaka za oba mocijska parnjaka, muškog i ženskog nastavka (Verkäufer*in). Da bi se u tekstu osigurala gramatička i sintaktička točnost (ispravnost), genderiraju se i zamjenice i članovi, primjerice jede*r Leser*in. U hrvatskom nemamo takve oznake, ne pišemo svak*i čitatelj*ica, ali se ponekad može susresti ovakvo pisanje: svaki/a čitatelj/ica. Iako i takvo pisanje izgleda isto tako nadahnuto jezičnom ravnopravnosti spolova (i isto tako za komunikaciju otežavajuće), u hrvatskom je jeziku zabilježeno prije stoljeća, uz normativnu preporuku da se ne upotrebljava (Guberina, Krstić, 1940, p. 72).

U 2019. Nijemci su za riječ godine izabrali Respektrente. Riječ se odnosi povećanje najniže mirovine i time pokazivanje poštovanja prema najsiromašnijim umirovljenicima, mirovina iz poštovanja. Druga je njemačka riječ Rollerchaos kao riječ kojom se imenuje prometna gužva koju u brojnim njemačkim državama izaziva prometovanje električnim romobilom.

Američke nove riječi

Najbolja riječ godine za 2018. Amerikancima je sklonište za nježnu dob – tender-age camp/shelter/facility, frazem eufemizam za djecu azilanata koja se razdvajaju od roditelja i zadržavaju u skloništima. Za političku riječ godine izabrana je riječ wall i kao prva pratilja nationalist. Dakle, zid prema Meksiku i nacionalist kao obilježje Trumpove administracije i pristaša (“Tender-age shelter” is 2018 American Dialect Society word of the year).

Amerikanci su za 2019. izabrali riječ Trumpschmerz (igra riječi prema njemačkom weltschmerz, svjetska bol) da bi označili „patnju“ koju izazivaju objave Trumpove administracije (Nominations for Words of the Year 2019 and Words of the Decade 2010-2019).

Usporedba hrvatskih, njemačkih i američkih novih riječi

Nijemci i Amerikanci ne biraju riječ kao leksičke vrijednosti svojega jezika, nego ponajprije izabiru društvene pojmove i društvena zbivanja koja su obilježila godinu, a riječi tek kao njihovo imenovanje. Bez poznavanja njemačke i američke zbilje njihove najbolje riječi uglavnom ne možemo razumjeti. Pitanje je hoće li te riječi opstati i biti razumljive kada se promijeni zbilja koja ih je iznjedrila. Međutim, od ove se godine i u Hrvatskoj pojavio, primjerice, rollerchaos. Električni romobili su se proširili po gradovima. Dakako, u Hrvatskoj je riječ o pojmu, a naziv za prometni nered koji stvaraju romobili još nemamo.

Hrvatski natječaj bira riječi kao leksičke vrijednosti bez obzira na društvene pojmove ili općenite pojmove koje te riječi označuju. Istini za volju, do sada smo imali dva uspješnija prijedloga za društvene pojmove (koje su i nove riječi) – udomitelj (osoba koja prima druge osobe u svoj dom pružajući im prebivalište) i bocar (osoba koja skuplja plastične boce i prodaje ih).

Udomitelj se pojavio u doba Domovinskoga rata (Perković Paloš 2020), kada su se udomljavali (zbrinjavali) prognanici iz ratnih i okupiranih područja u ratom nezahvaćene dijelove Hrvatske. Udomitelj je riječ izabrana iz javne upotrebe, nije predlagana na natječaj, zabilježena je u Vjesniku 28. veljače 1992. na str. 8. Danas je udomitelj pravni naziv za osobu koja u svoj dom prima djecu bez roditeljske skrbi, a u općem rječniku znači čak i osobe koje udomljuju životinje, mačke ili pse iz skloništa.

Bocar je slika siromašne Hrvatske, naziv je za osobu koja skuplja plastične boce (po smeću) radi zarade. Dakle, samo je jedna takva društveno i/ili politički angažirana riječ do 2020. pobrala pozornost, ali od 2020. i u nas se pozornost tvorbenjaka okreće prema društvenim zbivanjima - riječ je, naravno, o epidemiji bolesti COVID-19 koja je 2020. zahvatila cijeli svijet.

Riječ je o sljedećem: na natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ u 2020. pristigle su 244 riječi, od 166 predlagatelja. U uži izbor ušlo je 19 riječi, a od tih 19 čak osam riječi pokušava zamijeniti tuđice koje su povezane uz epidemiju. Usporedbe radi, Američko jezikoslovno društvo za 2020. izabralo kao najbolju američku riječ Covid, a na trećem je mjestu Before Times izraz koji označava vrijeme prije kovida, na petom je mjestu pandemic, a na šestom social distancing. Dakle, kovid, prije vremena (kovida), pandemija, društveni razmak ili, preuzimajući iz engleskoga, socijalna distanca. Nijemci su za riječ godine izabrali Corona-Pandemie i na drugom mjestu Lockdown.

Zaključak

Bogatstvo i razlikost hrvatskoga rječnika potvrđuju se svakodnevno. Nove riječi nastaju i ulaze u upotrebu, ali dok ne upozorimo na njih, ostaju u sjeni i stvara se privid leksičkoga mirovanja.

Svaki se dan može čuti po koja nova riječ i izvan Jezikova natječaja – već je dulje u političkom jeziku susramlje, česta riječ u Saboru (osjećaj srama zbog tuđega ponašanja); obaloutvrda (bent – utvrđeni nasip oko rijeke, konkretno, rijeke Drave pokraj Osijeka), igračkar (osoba koja izrađuje igračke), kartodrapac (osoba koja kidanjem, „drapanjem“ poništava vozne karte ili ulaznice), izbornica (ironični naziv za novčanu prigodnu naknadu uoči izbora, kao božićnica ili uskrsnica).

Dobro tvorene riječi one su koje nas „ne bodu“ u uho, koje su nastale po već poznatim i plodnim tvorbenim modelima (Babić, 2008a). Tako je s brojnim riječima s naših natječaja, primjerice: uspornik, zatipak, proširnica, borkinja, alkomjer, osjećajnik, ispraznica, sebić, bilješkinja, istovrijednik, dišnik, kihobran, rukozborac.

Nove riječi nisu obveze ni za koga, nitko te riječi ne nameće; one su pokazatelj da govornici žele tuđice zamijeniti hrvatskim riječima i da imaju djelatan odnos prema svojemu jeziku. Nove riječi pronalaze svoje mjesto u hrvatskom jeziku, no podatke o upotrebi novih hrvatskih riječi nije jednostavno prikupiti, za to su potrebni ljudi i sredstva koje časopis Jezik nema.

Ipak, s velikom se sigurnošću može reći da su neke riječi ušle u širu upotrebu. Uspornik je jedna od njih. Naime, sveza riječ ležeći policajac osim što je neekonomična, uvrjedljiva je za policiju. Primjerice u rečenici: Smanjite brzinu kada prelazite preko ležećeg policajca, bolje je, pristojnije i neutralno reći: Smanjite brzinu kada prelazite preko uspornika.

Borkinja se svakodnevno čuje u hrvatskim športskim izvješajima kada je riječ o borilačkim športovima. Više se ne čuje žena borac kao što je bilo prije borkinje.

Jedina riječ za koju imamo točne brojčane podatke o upotrebi, riječ je zatipak (i izvedenice). Naime, tvorac je te riječi Šandor Dembitz, a kako je on i tvorac Hašeka (hrvatskoga računalnoga programa za korekturu teksta, hrvatskoga speling checkera: Dembitz, 2019), dostupni su mu i podatci o čestotnosti pojednih riječi, a evo njegovih podataka o zatipku i tvorbenom gnijezdu zatipka:

„U Hascheckovu čestotniku zabilježeno je 1,585 pojavljivanja osnovice i izvedenica glagola zatipkati, zatipnuti i zatipkavati; pridjeva zatipkan, zatipnut i zatipkovni (zatipkovna pogrješka); imenica zatipkavanje i zatipkanost (stupanj zatipkanosti slovnoga niza). Ta se plodnost ne smije pripisivati samo autoru novotvorenice, jer je prema Hascheckovoj evidenciji (sustav bilježi prvo pojavljivanje nekoga oblika) od travnja 2012. godine u tvorbi i upotrebi izvedenica sudjelovalo još 15 autora: 12 iz Hrvatske te po jedan iz Francuske (Université de Rennes 1), Sjedinjenih Američkih Država i Slovenije. Legitimnost novotvorenici daju i Wikipedia (Zapitak) i Wiktionary (Zatipak), u kojima je ona leksikografski obrađena, oprimjerena (Wikipedia) te navedena s prijevodima na niz svjetskih jezika (Wiktionary). Više se u dvije godine od njezina predstavljanja javnosti nije ni moglo očekivati (Dembitz 2014, 3. omotna).“

Za novim riječima uvijek postoji potreba, novi pojmovi ulaze u našu svakodnevnicu, te pojmove imenujemo, a imena su tih pojmova naše nove riječi. Možemo preuzimati tuđice, a možemo i tvoriti svoje riječi. Tvorimo li nove hrvatske riječi, potrebno je razvijati i svijest o potrebi, ali i mjeri uvođenja u hrvatski jezik novih hrvatskih riječi umjesto tuđica:
„…čistunstvo nije nastojanje da se iz hrvatskoga književnoga jezika izbace sve tuđice, nego da se u stilski neutralnoj upotrebi ne upotrebljavaju nepotrebne i neprihvatljive tuđice. Zato se i ne radi da se išta izbaci iz jezika, jer se ništa i ne može izbaciti što je jednom već upotrijebljeno, nego da za neprihvatljive tuđice, pogotovu novije upotrebe, nađemo svoju riječ i da nastojimo da dobije prednost pred tuđicom. Za usvojene tuđice, a to znači prihvaćene dugom i čestom uporabom, i ne treba tražiti zamjene. Posebno to vrijedi za riječi grčkoga i latinskoga podrijetla. Prvo jer one i nisu prave tuđice, one danas zapravo nisu ničije, one su opće dobro pa i hrvatsko. Drugo, njih ima veliko mnoštvo, na tisuće, pa i ne možemo za njih naći dobre zamjene, a kad bismo i mogli, jezik to ne bi mogao prihvatiti jer bi to bio velik zalogaj koji bi korisnike prije ugušio nego ih nahranio. Treće, one se obično dobro uklapaju u hrvatski književni jezik, i glasovno i semantički, pa i nema pravoga razloga da im tražimo zamjene.“ (Babić, 1995, p. 80).

Jezično čistunstvo (purizam) o kojemu govori Babić u gornjem navodu nije posebno ni po čem za Hrvate. Pokret jezičnog purizma zahvatio je cijelu Europu u 19. st. pa tako i Hrvatsku (Kovačec, 2006) i u Europi i u Hrvatskoj zadržao se manje ili više izražen.

Purizam je najizraženiji i najprepoznatljiviji na leksičkoj razini – leksik se vlastitoga jezika zaštićuje od nepotrebnih tuđica i stvaraju se nove riječi. Osobito je to važno za Hrvate i hrvatski jezik.

U Hrvata je odnos prema vlastitom jeziku, a tako i prema riječima toga jezika, izrazito emotivno nabijen. Emotivnost Hrvata prema svomu jeziku nipošto ne treba dovesti u svezu s političkom idologijom bilo koje vrste, a osobito ne s desnom ideologijom kao što se to opisuje u Gvozdanović, Petrak, 2018. Čuvajući svoj leksik, Hrvati su se opirali unitarizmu i posrbljavanju (Jonke, 1991, p. 288-290), ne promičući političku ideologiju, nego samosvojnost hrvatskoga jezika.

Od 1818., od stvaranja prve zajedničke države sa Srbima, Kraljevine SHS, do raspada posljednje zajedničke države Jugoslavije 1991., hrvatski je jezik bio pod velikosrpskim pritiskom (Bašić, 2021). Taj je pritisak nastojao uništiti svaku hrvatsku jezičnu kreativnost, osobito leksičku. Naime, leksik jasno ističe posebnosti hrvatskoga jezika i različitosti od unificiranoga „hrvatskosrpskoga“ kojemu se tada unitaristički težilo.

Čuvajući hrvatski jezik, čuvala se hrvatska samosvojnost (Ham, 2018). Danas, kada je jasno da je Hrvatski jezik opstao, riječ je o hrvatskoj jezičnoj kulturi – poštivanju tradicije i polaganju temelja za budućnost. Jezikov natječaj za najbolje nove riječi nastoji doprinijeti tom naporu.

 Sanda Ham

LITERATURA

Akademijin rječnik (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II. Četa – Đavlji). (1884-1886). Zagreb: JAZU.
Akademijin rječnik (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, XXII. Zaklapača – Zlotvor). (1975). Zagreb: JAZU.
Anić, V., Goldstein I. (1999). Rječnik stranih riječi. Zagreb: NL.
Babić, S. (1981). Sustav u mocijskoj tvorbi u suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Slavica Helvetica, (16), 33-46.
Babić, S. (1993). Najbolja nova riječ 1993. godine. Jezik, 41 (4), 127-128.
Babić. S (1995). Riječ godine. Jezik, 43 (2), 79-80.
Babić. S. (2002). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: NZ Globus.
Babić, S. (2007). Nagrada za novu riječ ime dr. Ivana Šretera. Jezik, 54 (1), 32-33.
Babić, S. (2008a). Komentar izbora najboljih riječi za 2007.. Jezik, 55 (3), 110-114.
Babić, S. (2008). Još o nesretnoj sudbini dr. Ivana Šretera. Jezik, 55 (2), 76-78.
Banac, I. (1991.), Croatian Language Question. Zagreb: DHK.
Bašić, N. (ur.). (2016). Hrvatski mjesni rječnik. Zagreb: LZ Miroslav Krleža.
Bašić, N. (2017). Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u povijesti hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Jezik, 64 (1), 3-14.
Bašić, N. (2021). Vukovci i hrvatski jezični standard, hrvatski u srpskohrvatskom tijesku.
Zagreb: HS
Degoricija, S. (2008). Nije bilo uzalud. Zagreb: ITG d.o.o. za izdavačku, grafičku i tiskarsku djelatnost.
Dembitz, Š. (2014). Što se dogodilo sa zatipkom nakon dodjele Šreterove nagrade 2012.? Jezik, 61 (3), 120.
Dembitz, Š. (2019). 25 godina Hašeka. Jezik, 66 (4-5), 138-150.

Gitman, E.. 2011. When Courage Prevailed, The Rescue and Survival of Jews in the Independet State of Croatia 1941-1945. St. Paul: MN, Paragon House.
Gluhak, A. (2000). Newsletter?! Jezik, 47 (5), 199-200.
Grčević, Martina. (2008). Imena hrvatskih naselja, Abecedni i odostražni rječnik. Rijeka: Maveda.
Guberina, P. Krstić, K. (1940). Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika. Zagreb: MH.
Gvozdanović J., Petrak I. (2018). Jezični purizam i jezična kritika u hrvatskom jeziku. HESO, (3), 137-144.
Ham, S. (2007). Ljudevit Jonke kao Jezikov urednik i suradnik. Jezik, 54 (3), 86-93.
Ham, S. (2008). Dodijeljene Šreterove nagrade za nabolju novu hrvatsku riječ u 2007. Jezik, 55 (3), 107-109.
Ham, S. (2016). Hrvatsko domobransko nazivlje. Jezik, 63 (4-5), 126-140.
Ham, S. (2017). Deseta obljetnica Šreterove nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ. Jezik, 64 (3-4), 147-148.
Ham, S. (2019). Natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ. Jezik, 66 (4-5), 165-173.
Ham, S. (2020). Croatian Language, In Marušić M (Ed). Croatia: past, present and future perspectives. New York: Nova Publishers; p. 79-134.
Ham, S. (2020a). Završeno 14. kolo natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ. Jezik, 67 (2-3), 122-122.
Ham, S. (2021). Dîšnīk, kȉhobrān, rukozbórac. Jezik, 68 (2), 66-78.
Jojić, Lj. (ur.). (2015). Veliki rječnik hrvatskoga standardnoga jezika. Zagreb: ŠK.
Jonke, Lj. (1971). Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća. Zagreb: MH.
Kapović, M. (2010). Čiji je jezik? Zagreb: Algoritam.
Katičić, R. (2008). Deklaracija i jezikoslovlje. Jezik, 55 (1), 1-11.
Kavčić, D. (2012). Hrvatski znakovni jezik: pregled opisanih jezičnih elemenata. Zagreb: FF.
Kavčić, D. (2020). Primjena hrvatskog znakovnog jezika u nastavi Hrvatskoga jezika s gluhom i nagluhom djecom – aktualno stanje i izazovi. Odgojno-obrazovne teme, 5 (3), 65-82.
Klaić, B. (1985). Rječnik stranih riječi. Zagreb: NZ MH.
Kordić, S. Jezik i nacionalizam. (2010). Zagreb: Durieux.
Kovačec, A. (2006). Hrvatski jezik i Europa. Jezik, 53 (3), 87-96.
Krleža, M. (1985). Hrvatski bog Mars. Logos. Split.
Muhvić-Dimanovski, V. i Skelin Horvat, A. (2008). Contests and nominations for new words - why are they interesting and what do they show. Suvremena lingvistika, 65 (1), 1-26.
Perković Paloš A. (2020) The Croatian War of Independence (1991–1995), In Marušić M (Ed). Croatia: past, present and future perspectives. New York: Nova Publishers; p. 267-294.
Pribanić, Lj. Milković, M. (2008). Što znamo nakon pet godina istraživanja gramatike HZJ? Tuzla: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli.
Rendić, S. (1971). Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod. Kritika, (18), 417-427.
Samardžija, M. (2008). Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb: HSN
Šonje, J. (ur.). (2000). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: LZ Miroslav Krleža, ŠK.
Štambuk, D. (2009). Govor Drage Štambuka povodom primanja Nagrade Dr. Ivan Šreter za najbolju novu hrvatsku riječ. Jezik, 56. (2), 75-76.
Štambuk D. (2019) Govor na dodjeli nagrade „Dr. Ivan Šreter“ za najbolju novu hrvatsku riječ u 2018. Jezik, 66. (4-5), 176-178.
Šulek, B. (1860). Němačko-hrvatski rěčnik. Agram.
Šulek, B. 1870-1912. Naredbenik za hrvatsko kraljevsko ugarsko domobranstvo. Zagreb.
Šulek, B. (1874). Rječnik znanstvenoga nazivlja. Zagreb.

Tóth, T., Schweitzer, D., Pandić, Š., Spicer, M. (1900). Vojnički rječnik. Budimpešta: Književno i dioničko tiskarsko društvo Pallas.
Uredništvo (2020). Hrvatska narječja proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom. Jezik, 67 (1), 1-4.
Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika (2013). Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Jezik, 60 (2-4), 41-160.
Vince, Z. (1990). Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: Nakladni zavod MH.
Vuković, M. (1996). Hrvatski jezik u kaznenim progonima. Jezik, 44 (2), 77-80.
Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u republici Hrvatskoj. (25 srpnja 2015). Preuzeto s portala.

 

 

Sub, 3-12-2022, 23:43:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.