Kad je s a kad sa?
U hrvatskome standardnom jeziku prijedlog s(a) dolazi uz genitiv i instrumental. S time da je uz genitiv nešto rjeđi. U instrumentalu se obično upotrebljava samo onda kada se izriče društvo, a kada se izriče sredstvo, onda se upotrebljava instrumental bez prijedloga. Zato je pogrešno, što se često čuje u razgovornome jeziku, jer se svaki instrumental poistovjećuje s prijedlogom s(a), reći, primjerice, Došao je s autom. Piše s olovkom. Dakle reći ćemo i pisati Došao je autom. Piše olovkom. Posebno društveno značenje katkad se može izreći kada je potrebno kakvo sredstvo za obavljanje kakve radnje, kao što je slučaj s primjerima koje smo pronašli na javnim natpisima.
No nekad ćemo upotrijebiti prijedlog s a nekad njegov oblik sa. Oblik sa upotrijebit ćemo samo ispred suglasnika s, š, z, ž te ispred nekih suglasničkih skupova, koji mogu počinjati jednim od navedenih glasova. Na primjer, neka ti je sa srećom, kava sa šlagom, vratio se sa zabave, radi to sa žarom. Isto tako, ispred nekih suglasničkih skupova, npr. sa psom, sa Ksenijom, i u instrumentalu jednine osobne zamjenice ja, sa mnom. Dakle u tim primjerima izgovarat ćemo, kako bi nam se olakšao izgovor, i pisati sa. Katkada se u razgovornome jeziku upotrebljava oblik sa i onda kada nam izgovor nije otežan, odnosno onda kada ne treba.
U jeziku javnih natpisa naišli smo na pisanje sa kada za njim ne dolaze suglasnici s, š, z, ž ili navedeni suglasnički skupovi. Takvi su primjeri: Osim vozila sa dozvolom, Parkiranje dozvoljeno sa kupljenom parkirnom kartom, Zabranjen razgovor sa vozačem. No viđen je i primjer tzv. hiperkorektnosti, dakle da se bude «ispravan» i ondje gdje ne treba, gdje bi trebalo sa, a nije, npr. s sirom.
Suglasnički pak skupovi u instrumentalu jednine osobne zamjenice ja i imenice pas u razgovornome jeziku, dijalektu katkad se razbijaju umetanjem vokala. Tako će se na kajkavskome području, ali i drugdje, i u izvorno nekajkavskih govornika, čuti s menom, uz izrazitiji kajkavski oblik z menom. Na čakavskome pak području može se čuti s manu i sl. Također u Dalmaciji će se nerijetko čuti s pasom/pason. Ti se glasovi (e, a) javljaju na mjestu nekadašnjega poluglasa, koji je, kao što je u standardnome jeziku, otpao jer je bio u slabome položaju, a koji je u kajkavskome narječju dao e a u štokavskome i čakavskome a. Ti oblici, dakako, nisu standardnojezični, nego pripadaju dijalektima i razgovornome jeziku.
Ispred suglasnika s, š, z, ž i neki drugi prijedlozi mogu dobiti glas a, kako bi se lakše izgovarala cjelina, npr. kroza svijet, niza stranu, uza zid, kroza žbunje, uz, dakako, oblike kroz svijet, niz stranu, uz zid, kroz žbunje. No ispred instrumentala osobne zamjenice ja prijedlozi nad, pred, pod dolaze uvijek sa a, npr. preda mnom, nada mnom, poda mnom. Također oblik sa može doći kada se govori o glasovima, sufiksima, prefiksima i sl., npr. čuvar se piše sa č, sa -ač (sufiks) i dr.
Za završnu riječ, iskoristio bih priliku i pozvao čitatelje na otvorenje fotoizložbe Sirena za uzbunu, Jezik javnih natpisa i reklama, koje će se održati 14. listopada 2008. u 19 sati u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade – Hrvatskoga slova.
Stipe Kekez
Hrvatsko slovo