Devastacija Velike Onofrijeve fontanu i mediji

Može li većina brojnih medija u Hrvatskoj u ovom trenutku solidarno prešutjeti značajniju vijest iz bilo kojeg dijela naše zemlje? Može. Ako to žele i novinari i urednici. Istina, rijetko se to događa, jer svi žele čitateljima, gledateljima ili slušateljima ponuditi ekskluzivnu priču ali i takvo novinarstvo, izgleda, još uvijek može egzistirati u ovakvoj Hrvatskoj.

U prilog navedenom, potrebna je kratka kronologija možda neupućenom čitatelju. Minuli petak predvečer pročitah na jednom dubrovačkom portalu kratku foto-vijest o tomu kako je netko u znamenitu Veliku Onofrijevu fontanu, koja se nalazi u najpoznatijoj hrvatskoj i dubrovačkoj ulici Stradunu, ubacio ili stavio velike gromade leda. U prvom čitanju pomislih kako je opet riječ o nekom performansu anonimnog umjetnika iz Dubrovnika koji ima namjeru pokazati, poput mu nadobudnog kolege Siniše Labrovića iz Zagreba, kako ništa iz hrvatske kulture i povijesti nije vrijedno spomena te očuvanja za pokoljenja nego apsolutno svu hrvatsku kulturnu baštinu treba što prije „zamrznuti“ i čekati NovinePredmnijevam, do konca studenoga, nadugo i naširoko punit će se stranice najčitanijih hrvatskih novina o Onofrijevoj fontani, nakon što su svi revni „umreženi“ zaposleni novinari koji žive i pišu u Zagrebu konačno „spoznali“ što se dogodilo u Dubrovniku; bit će televizijskih emisija u kojima će ovovremeni dubrovački vladajući politički i turistički eksperti iz studija povlađivati ostalim Hrvatima... „kako valja voditi računa što Dubrovnik znači za hrvatski turizam te brinuti o tomu kako i na kakav način zemlju predstavljati inozemnim turistima jer nipošto ova kriva, ružna slika i izolirana nedjela pojedinaca nisu ogledalo većine ljudi u Dubrovniku pa ne treba o tomu previše pričati u medijima i davati širu pozornost.“„njihovo jedinstveno novo proročanstvo“ kroz neki novi umjetnički uradak koji je još uvijek nerazumljiv običnom Hrvatu.

Očekivao sam, stoga, tijekom večeri bar nešto sadržajniju vijest u narednim informativnim emisijama na televizijama ili barem na portalima jer ipak je riječ, mišljah, o događaju koji zanima ne samo Dubrovčane nego i ljude sa svih strana svijeta. Ma, nigdje ni slova ni spomena!

Tek u subotu popodne dubrovački portal nešto je opširnije izvijestio kako nije riječ o performansu nego o kriminalnom djelu jednog od vlasnika obližnjeg lokala koji je ubacio hrpu leda u Onofrijevu fontanu. Uzalud sam tražio još novih vijesti u ostalim medijima o tom slučaju, no nigdje ni rečenice o tomu. Jednostavno, većina hrvatskog puka koji je htio vidjeti i čuti pojedinosti o nedjelu učinjenom na znamenitom kulturnom dobru iz 15. stoljeća u samom centru Dubrovnika nije imao pojma što se u biti zbilo, niti je mogao čuti bilo kakav komentar građana ili suvisliji stav stručnih osoba koje skrbe o jednom od simbola Dubrovnika ni dan poslije u televizijskim informativnim emisijama. Blago rečeno, skandalozno!

Ima i gore. Napokon; neke nacionalne televizije, objavile su tu zastarjelu ali prevažnu vijest na teletekstu, čak ne u nedjelju (!), - nego u ovaj ponedjeljak. Tri dana nakon kulturocida u najpoznatijem turističkom gradu u Hrvatskoj!

E sada...Predmnijevam, do konca studenoga, nadugo i naširoko punit će se stranice najčitanijih hrvatskih novina o Onofrijevoj fontani, nakon što su svi revni „umreženi“ zaposleni novinari koji žive i pišu u Zagrebu konačno „spoznali“ što se dogodilo u Dubrovniku; bit će televizijskih emisija u kojima će ovovremeni dubrovački vladajući politički i turistički eksperti iz studija povlađivati ostalim Hrvatima... „kako valja voditi računa što Dubrovnik znači za hrvatski turizam te brinuti o tomu kako i na kakav način zemlju predstavljati inozemnim turistima jer nipošto ova kriva, ružna slika i izolirana nedjela pojedinaca nisu ogledalo većine ljudi u Dubrovniku pa ne treba o tomu previše pričati u medijima i davati širu pozornost.“

Indolencija i bahatost

Bit će uskoro svakojakih brojnih mišljenja i usputnih priča, kao uvijek o svemu u Hrvatskoj, koje će trajati do nekog novog skandala, ne daj Bože, do još većeg kulturocida u nekom od hrvatskih gradova nakon kojeg ćemo svi zanijemjeti.

Dojma sam, kako je ovo ignoriranje većine dubrovačkih novinara i urednika s radnim naslovom na temu “Zaleđena Onofrijeva fontana“ svjesno odrađeno, te predstavlja čin indolencije, čak i bahatosti, prema hrvatskoj javnosti i svojim čestitim sugrađanima. Kao da su, izbjegavajući pravovremeno izvijestiti hrvatsku javnost o kulturocidu, htjeli kazati kako je to problem isključivo u njihovom Gradu i kako su sami sebi dovoljni te će sve riješiti, zasigurno u dogovoru s vladajućim dubrovačkim političarima, u svoja četiri zida; bez velike buke u ostalim hrvatskim medijima koji se trenutno uglavnom bave terorističkim napadom u Parizu ili spajanjem Mosta sa SDP-om ili HDZ-om.

No, čudno je i žalosno, pritom, uočiti da tri dana nakon „zaleđivanja“ čak ni dubrovački konzervatori nisu izvadili led iz fontane te dali svoju procjenu o tomu koliko je umjetni led (ako jest, u kolikom opsegu i na koji način) oštetio Onofrijevu fontanu te izvijestili zainteresiranu i ogorčenu javnost. Očito i oni čekaju da kiše otope led ovog vikenda, pa će valjda procjenu oštećenja kulturnog dobra objaviti u priopćenju za javnost u - proljeće; nakon zimskih kiša... A, dotad, „navodno osumnjičeni“ ugostitelj (ako je to baš taj?!) koji je ubacio led u fontanu na Stradunu može slobodno tražiti novi lokal u Dubrovniku. Sve će, po svemu sudeći, ostati u začaranom krugu unutar dubrovačkih zidina. Kao da je Dubrovnik u Hrvatskoj poput Vatikana u Italiji!? A, nije. Ili se varam?

Domagoj Zovko