Nada: sposobnost kretanja prema cilju u vremenu proturječnosti

Katolički vjernik svjestan je svoje odgovornosti za oblikovanje društva slobode, mira, pravednosti i sabolsolidarnosti. Kod toga ga vodi misao da razvoj društva s ciljem sretnih, zadovoljnih i slobodnih ljudi nije primarno sadržaj života kršćana katolika. Kršćanstvo kao zajednica vjernika u nasljedovanju Krista cilj je u samome sebi, a ne instrument za ostvarivanje pojedinih nadanja u ovozemaljskom životu.

Isus nije bio borac za ukidanje ropstva, Isus nije bio borac za oslobođenje svoga naroda, Isus nije bio revolucionarni graditelj novog društva i novog čovjeka kao reformatori i revolucionari novog vremena. Stoga je katolik po naravi nositelj manjih i većih nadanja koje si želi ispuniti u ovom životu u svjetlu jedine istinske „Nade“ koja mu je darovana u vjeri u Isusa Krista: nade konačnog ispunjenja vječnog blaženstva u domu nebeskoga Oca.

Razlika između kršćanske i sekularne svjetovne nade

Promjenu kršćanske nade u smjeru sekularne nade izazvao je proces kretanja ljudske svijesti od religioznog gledanja na svijet k čisto racionalnom pogledu na svijet. Ljudski razum životna je pitanja počeo sve više samostalno rješavati bez pozivanja na kršćansku vjeru. Razum, sloboda, vjera u napredak postali su veličine u koje je čovjek polagao svoje povjerenje.

Početnu i glavnu ulogu u tome je imao Francis Bacon (umro 1626.) sa svojim djelom „Novum Organum“. U njemu se Bacon zalaže za program ponovnog uspostavljanja vladavine čovjeka nad svijetom koju je čovjek izgubio istočnim grijehom. Kod toga čovjek polaže svu nadu u prirodoslovnu znanost i tehniku.

Otkupljenje kao ponovno uspostavljanje izgubljenog raja ne očekuje se više od vjere, nego od pronađene povezanosti između znanosti i prakse. Vjera se prebacuje na razinu posve privatnoga i time nevažnoga za svijet. To programatsko gledanje je određivalo put Novoga doba. Ono je postalo za današnjeg čovjeka - prije svega zapadnog svijeta - jedina stvarnost.

Vjera u napredak zamjenjuje „nadu“

Na mjesto kršćanske nade došla je vjera u napredak. On je izvor radosti i svi vidljivi plodovi napretka neprestano potvrđuju sposobnosti čovjeka u izgradnji boljeg svijeta... U centru ideje napretka stoje razum i sloboda. Napredak se događa u sve većoj vladavini razuma koji se jasno razumijeva kao moć i izvor svakoga dobra ljudskog života. To je taj uskraskoncept ljudskog života koji je s revolucionarnom snagom započeo izgradnju Nove Europe - „prosvijećene Europe“ - započete s Francuskom revolucijom (1789.) i aktualno djelujuće sve do naših dana s dvije sile ljudskoga duha: snage razuma i slobode od svakog autoriteta izvan ljudske volje.

Isus Krist razlog naše nade

Nada je razumna jer joj razum zna jasno odgovoriti na pitanje što je njezin razlog. „Tko vjeruje u Krista, taj ima pouzdanu nadu“. Ono, po čemu se kršćani razlikuju od drugih, prije svega od ateista, jest da „kršćani imaju budućnost: ne u tom smislu da svaki kršćanin zna u pojedinosti što ga čeka, nego da on dobro zna u cjelini da se život ne kreće prema praznini, prema „ništa“ nego u vječnost s Bogom. To je katolički kršćanski doživljavana nada. Mi vjernici dijelimo sa svim ljudima mnoge „malene nesigurne nade i trpimo zbog toga što se često ne ispunjavaju. Ali to nas ne uništava jer „mi imamo veliku nadu: ja sam definitivno ljubljen, i što god se meni dogodilo, ta ljubav će mene čekati“, uči papa Benedikt XVI.

Mi nismo produkt jedne slijepe evolucije

Svaki od nas je stvoren iz jedne misli Božje: svaki je voljen, svaki je ljubljen, svaki je na korist... Naša sudbina nije u zvijezdama. Naša sudbina nisu niti zakoni materije. Evolucija nije posljednja instanca nego je to razum, volja, ljubav: to je Bog - osoba. I ako mi tu osobu poznajemo, ona poznaje nas. Stoga mi nismo robovi Svemira i njegovih zakona, mi smo slobodni, jer smo djeca Božja. To je katolička vjera.

Život u kršćanskoj nadi i odgovornost za društvo

Ovako teoretski obrađena „nada“ oblikuje načela za praktični život svakog katolika. U njezinom duhu je unaprijed uspostavljena napetost između kršćanske nade i sekularizirane svjetovne nade. Osobito to dolazi do izražaja u susretu sub„nade ispunjenja“ kršćanske vjere: vječni život s Bogom, s mnogim „prolaznim nadama“ našega svakidašnjeg života koje su jednake s onim nadama sekulariziranog društva.

Našu vjerničku situaciju u modernom društvu precizno izražava rečenica Pavla Apostola: živjeti u ovom svijetu kao da ne živimo u njemu. To je jedna od posljedica „nade“ vječnog života na kojoj počiva naš vjernički život. Izgleda kako nam da je to i najteža posljedica, osobito za naše vrijeme koje je toliko natrpano s mnoštvom najrazličitijih „prolaznih nada“ da gotovo nema vremena misliti na onu našu divnu „nadu“ koja nam je usađena u našoj vjerničkoj naravi: „Tko ima nadu, živi drukčije; njemu je darovan jedan novi život.“

„Prolazna nada“ je dobra, ali nedostatna

Pogledajmo ukratko sadržaj spomenute „male nade“ ljudi ovoga svijeta. Mnoga znanstvena istraživanja nam govore o sljedećem sadržaju te nade: na upit, čemu se nadate u životu, odgovor velike većine ljudi glasi: imati zanimljivo zvanje s dobrom i sigurnom plaćom; trajno sretno partnerstvo; i prije svega zdravlje. Naravno, katolik neće ovu„nadu“ ljudi ocijeniti klećanjelošom. Ona može biti i jest temelj života običnog čovjeka. No, iz iskustva treba reći: to ne može biti trajni temelj ljudskog života. Taj temelj naliči samo prividno na čvrsti „temelj“ jer su te nade okružene različitim nesigurnostima.

Katolički vjernik želi ispunjenje tih svjetovnih nada, ali ne pod svaku cijenu. On prihvaća mukotrpnu sadašnjost u vjeri „nade ispunjenja“: vječne budućnosti. Katolik ima sposobnost prelaziti uske, skučene granice ovozemaljskog života. On ne pada u zdvojnost, u beznađe jer ga nosi „velika nada“ na putu prema budućem životu. U najtežim časovima kao da čuje glas koji mu poručuje: „Još malo i mi smo na cilju“.

To je ta konkretna „nova sloboda“ koja nam je darovana u kršćanskoj vjeri. U njoj i po njoj su bezbrojni velikani vjere, mučenici, žrtvovali sve, pa i život. Premnogi su se „za volju kraljevstva nebeskog“ odricali ispunjenja naravnih težnji i nada ovdje na zemlji: vlastite obitelji, materijalne sigurnosti, osobnog odlučivanja po svojoj volji - sve iz vjere, nade. To je bitnost katoličke nade. Na tome sagraditi svoj život znači postati „apsolutno slobodnim“ za život u ljubavi Boga i bližnjega.

dr. Josip Sabol

Uto, 11-02-2025, 06:39:26

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.