Važnost pravilnog razmišljanja

Što bivam stariji, to više dolazim do zaključka da je izvor svih naših nevolja nepravilno razmišljanje. Kada čovjek nauči pravilno razmišljati, ništa mu se loše ne može dogoditi, čak ako, ne daj Bože, i loše završi, utjeha mu može biti da je razmišljao i postupao pravilno. Ukratko, tko razmišlja pravilno, živi i umire sretan. Samo, nije lako pravilno razmišljati, ljudi se ne rađaju s tim darom, to se uči. Srećom, učenje nije naporno, dovoljno je gledati televiziju, pažljivo slušati obraćanje narodnih vođa prosvjetljenja žednom narodu. Evo, na primjer, ovih se dana na društvenim mrežama digla halabuka kako su neka gazirana pića poznatog brenda, ime da mu ne spominjemo, opasna jer ozljeđuju jednjak. Ali, kao što reče predsjednik Vlade u petak navečer, ne treba vjerovati uzbunjivačima nego nadležnim institucijama, a one su rekle da tu nema ništa. Nakon umirujućih riječi nadležnih institucija svi su takozvani slučajevi trovanja gaziranim pićem naprasno ozdravili. Samo je onaj iz Rijeke ostao uporan, pa su u bočici iz koje je navodno pio otkrili lužnatu otopinu.

Pravilnim razmišljanjem mnoge su neugodnosti mogli izbjeći i u Grčkoj utamničeni Dinamovi navijači. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, referirajući se na primjedbe koje su mu uputile majke utamničenih navijača, pravilno je zaključio da zločesti plavi dečki njega nisu pitali ni kada su odlazili u Grčku premda će im on svejedno pomoći da se iz Grčke vrate. Ne otkriva, doduše, kada ni kako. Način premijerova razmišljanja je briljantan, logika granitna: da su bojsi njega pitali, on bi im rekao da ne idu u Grčku; da nisu išli u Grčku, ne bi ni završili u grčkom zatvoru! Samo, kopka me nešto premda znam da je to nepravilno razmišljanje, ali ne mogu si pomoći – jesu naši dragocjeni Zambijci pitali Plenkovića kada su krenuli po djecu iz DR Konga premda su znali da je u to u toj državi zabranjeno!? Pri tim heretičkim razmišljanjima strašnijim mi se čini ako jesu nego ako nisu.

Znam, ponekada nije lako zaključiti koje je razmišljanje pravilno, a koje nije. Do toga obično dolazi kada od istog autoriteta dolaze kontradiktorni signali. Tako smo ovih dana svjedočili tomu kako Izraelci bagerima ruše kuću palestinskog dječaka koji je ubo nožem izraelskog vojnika. S druge strane mi smo pobunjenicima prvo dali aboliciju pa onda i izgradili nove kuće. Dobro, to je možda pravilno, kršćanski… Ali kako onda da smo glasovali u UN-u protiv rezolucije koja poziva na prekid sukoba na Bliskom istoku, nismo li se trebali i na Bliskom istoku zalagati za mir i bezuvjetno opraštanje? Kada nas takvi naizgled proturječni signali naših mudrih vođa dovedu u nedoumicu, treba prigušiti sumnjičavca u sebi te poslušati autoritete. Onome tko vjeruje samo svojim očima, cijeli se život sastoji od nepremostivih proturječja.

Dok smo se pribojavali imigranata i potencijalne terorističke prijetnje, mediji zaduženi za utjerivanje pravilnog razmišljanja u naše glave obavijestiše nas da je u uspješnoj akciji europskih policija što uhićeno, što ispitano dvanaest osoba, među njima i dva maloljetnika u Hrvatskoj, jedan šesnaestogodišnjak i jedan četrnaestogodišnjak. Potencijalni desni teroristi umrežavali su se, širili ekstremističku propagandu te razmjenjivali priručnike o oružju iz 3D pisača. Zahvaljujući budnosti i suradnji europskih tajnih službi i policija, opakim teroristima u nastajanju smrsili smo konce i teroristička opasnost je nestala. Umirujuće riječi našeg premijera otjerale su i posljednji oblačak sumnje iznad naših glava: ''Ja se ne brinem jer je očito da sustav, ne samo naš nego i međunarodna policijska suradnja, funkcionira. Razumijete, to je bit. Što je bit? Bit vam je da vam se ne dogode teroristički napadi i da vam ne raste ekstremizam. Kod nas toga, za sada, hvala Bogu, nema". Osim brisanja tjeskobe zbog neizvjesnosti koju donosi budućnost, premijer je za nas riješio i jedno duboko filozofsko pitanje koje muči misleće individue od postanka svijeta do dana današnjega, otkrio nam je što je bit.

Na kraju, opreza radi, treba ipak dodati da nije uvijek dostatno samo pravilno razmišljati pa možeš činiti što te volja. Treba naime i pravilno voziti. To su prerano ugašene HDZ-ove zvijezde iz Slavonije od Gabrijele Žalac i Damira Dekanića do Marija Banožića naučile na teži način. Ovaj posljednji na tragičan način, tako da mi ga je bilo gotovo žao kada sam vidio kojom ga se brzinom premijer odrekao. Milanović je svojedobno Čačića štitio sve do pravomoćne presude na zatvorsku kaznu. Ipak, kudikamo mi je više žao supruge poginulog čovjeka i njegovih dviju kćeri. Ako to nije protiv pravila o pravilnom razmišljanju?

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik