„Grijeh struktura“ - rušitelj jedinstva društva i nacije

Život bez granica je i u moralnom smislu nešto loše, političkom smislu još lošije. Životna je istina: Nacija je duša, duhovni princip. Dvije stvari, koje su zaista samo jedno, čine tu dušu, taj duhovni princip. Jedna eu zastavaod njih pripada prošlosti, a druga sadašnjosti. Jedno je zajednički posjed bogate baštine u sjećanju, drugo je sadašnji dogovor i sporazum da se želi živjeti zajedno, da se posjeduje volja visoko cijeniti baštinu koju se nedjeljivo primilo.

Nažalost, izgleda da današnjoj EU manjka i duša i duhovni princip: živo sjećanje na kršćansku tradiciju je gotovo nestalo u društvu, a službeno-politički se niti ne spominje; sporazuma oko sistema kulturno-religioznih vrjednota više nema. Čak je ime Bog izbrisano iz ustava EU. Elita EU-e je sklopila ugovorda kao duhovni princip vrijedi sljedeće načelo: „Čovjek je mjerilo svih stvari“. Prošireno rečeno to znači: izvan ovoga svijeta nema nikakvog drugog svijeta; izvan volje čovjeka - političkog čovjeka - nema nikakvog važećeg zakona niti zakonodavca. EU je prerezala sve poveznice s onom stvarnošću koju su narodi stare Europe kroz dvije tisuće godina nazivali imenom Bog, Stvoritelj i Otkupitelj. Starodrevno stablo imenom Europa ostalo je bez svojih kršćanskih korijena: dakle bez hrane i pića nužnih za živjeti, rasti i razvijati se. Gdje kroz žile stabla ne teče životni sok, stablo će se u dogledno vrijeme posušiti, ostat će bez plodova i lišća i bit će prepušteno na milost i nemilost „crvima“ pod suhom korom. Neke države i nacije - Mađarska, Poljska - osjećaju pogubnu opasnost spomenutog stanja EU i zbog toga vrše otpor administraciji EU riskirajući konflikt s EU. Čini se da za hrvatsku političku elitu vrijedi druga pozicija: ona vodi nacionalnu politiku po želji EU, dakle po duhu i u smislu paradigme gornjega teksta. Ako se EU nalazi u dubokoj duhovno- moralnoj krizi, logično je da se u jednoj takvoj krizi nalazi i Hrvatska. Događanja posljednjih dana upitnikkao i ona kroz nekoliko zadnjih desetljeća upravo to potvrđuju: i Hrvatska se nalazi u višestrukoj duhovno-moralnoj krizi.

Pretpostavivši da na hrvatskoj političkoj sceni postoje obje vrste snaga, koje odgovaraju sociološkoj teoriji, moramo ustvrditi da među njima vlada načelna razdvojenost, nesuglasnost u gotovo svim bitnim moralnim i političkim pitanjima. To je razlog duboke moralne i političke krize hrvatskog društva, ako politiku smatramo sudbinom jednog naroda, jednog društva. A politika jest „sudbina“ modernog čovjeka i društva budući da je u sustavu demokracije samo politika, samo političar priznat jedinom legitimnom instancom odlučivanja o bitnim pitanjima cjelokupnog života.

Stoga se može smatrati sretnim onaj narod, koji ima političare po mjeri visoke moralne zrelosti i intelektualne sposobnosti. Moralna zrelost dolazi na prvo mjesto jer je upravo „naravni Božji zakon“ da dobru politiku - a to je politika za opće dobro - može voditi samo dobar, pošten, plemeniti čovjek. Na ovoj točki nam se nameće konkretno pitanje: koje osobine, navike, kreposti mora netko posjedovati da ga možemo smatrati moralno zrelom ličnošću? Ovdje nam se nameće klasično pitanje ima li jedno religijski gledano mrtvo društvo dovoljno snage da rađa veći broj moralno jakih ljudi? Na ta pitanja ne želimo sada odgovoriti iz perspektive socijalne etike, sociologije i psihologije nego iz perspektive kršćansko-katoličke teologije i vjere.

U perspektivi katoličke teologije i antropologije naše pitanje glasi: može li društvo ateističko-sekularističkog usmjerenja biti društvo socijalne pomirenosti, i može li društvo bez vjernosti Božjim zapovijedima ostvariti dovoljno čvrste moralne okvire za rađanje moralno jakih ličnosti, koje bi opet sa svoje strane bile stvaratelji moralnog i O državi Božjojpolitičkog jedinstva nacije i zajedničkog općeg dobra? U traženju odgovora na ova teološka pitanja poslužit ćemo se jednim od najvećih teologa i filozofa katoličanstva: Augustinom.

Razvoj povijesti pokazuje da njegove misli i spoznaje imaju duboku aktualnost za razumijevanje današnjeg stanja svijeta i za nadahnuće u traženju rješenja sudbinskih problema današnje civilizacije. Njegov odgovor nalazimo u epohalnom djelu „O Božjoj državi“. Odgovor glasi: „Sveta Pisma Hebreja kažu: Blago narodu kojemu je Jahve Bog (Ps 144,15). Nesretan pak je narod koji je od Boga Hebreja udaljen“ . Augustinova tvrdnja vrijedi i za naše vrijeme, za hrvatski narod i za svaki drugi narod našeg vremena.

Studirajući povijest Augustina je fascinirala spoznaja da u svim povijesnim procesima postoje sakriveni putovi Božji, koji pretvaraju na prvi pogled najuspješniju politiku u potpuni neuspjeh. Augustin vjeruje da se Bog služi tim sredstvom kako bi tobože pametnu ljudsku politiku učinio glupom i neuspješnom... To otkriće je zaista fascinirajuće. I nije slučajno da baš Bogu bliski ljudi u svakom vremenu dolaze do istog otkrića. Sjetimo se samo našeg bl. Alojzija Stepinca. On je svoju mučeničku smrt razumio konačnim Božjim znakom da će komunizam brzo propasti. Vjernici bezbožnog marksizma su čvrsto vjerovali u konačno ostvarenje komunističkog raja na cijelom svijetu. Usput spomenimo da je bilo i među teolozima onih koji su također vjerovali u tu iluziju i zbog toga su tražili od Crkve da stupi u otvoreni dijalog s marksistima. Danas znamo kako je sve to završilo. Završilo je potpunim fijaskom. Završilo je sve u duhovnoj, ekonomskoj i političkoj zbunjenosti pred našim očima, da tako kažem. Taj doživljaj nas podsjeća na gotovo istu sudbinu starog Rima, o kojoj razmišlja Augustin. Mnogi vodeći mislioci onog vremena su bili uvjereni da je čovjek sposoban stvoriti jednu tako savršenu državu, u kojoj će svatko biti sretan. Rimska država je za mnoge bila dokaz da je to uvjerenje ispravno i istinito. Živimo li i mi u EU u sličnoj iluziji?

Mi, Europljani, a još manje Amerikanci, jednostavno si ne možemo zamisliti da naša kultura s demokracijom, pravima čovjeka, s pravnom i socijalnom državom može nestati s pozornice povijesti ili da može biti zamijenjena s drugom kulturom sa suprotnim sustavom vrednota. Mislimo li i mi danas isto, kada tvrdimo da je demokratsko-pravno-Mojsijesocijalna država vrhunac humanog razvoja etičkog i teoretskog duha, i zbog toga veliki korak u smjeru ostvarivanja Božjeg kraljevstva na zemlji? Nije li EU na neki način simbol nestabilnosti i ugroženosti svoga navodno savršenog sustava? Augustin sa suvremenicima morao je protiv svakog očekivanja doživjeti gorku istinu da Rim nije niti vječan, niti neosvojiv, niti siguran. Srušila su ga plemena koja su po shvaćanju Rimljana bila divlja i nekulturna. Rimom je zavladao strah, očaj, sumnja u život i vlastiti sustav. Suvremenik Augustina i veliki teolog Jeronim zaključuje lapidarno: „Ako Rim može propasti, što je onda još sigurno?“ Augustin poručuje svim budućim generacijama, i nama, najdublju kršćansku katoličku istinu, koja glasi: nisu bogovi bilo kojeg oblika, pa ni ljudskog, gospodari povijesti nego je to jedino i isključivo Bog Abrahama, Izaka, Jakoba i Isusa Krista. Trajno i vječno može opstati sretno zajedništvo ljudi samo snagom Božjeg Duha i vršenjem Božjih zapovijedi. Jesu li toga bili svjesni marksističko-komunistički mislioci i vlastodršci? Očito nisu jer su još samo godina dana prije pada komunizma (1990.) pristaše političke ljevice i marksisti po cijelom svijetu održavali seminare i zborove o novim koracima prema konačnom ostvarenju i pobjedi socijalizma u cijelom svijetu. Očito nisu bili toga svjesni niti neki poznati katolički teolozi koji su na službenom sastanku društva za dijalog između Katoličke Crkve - teologije - i europskih marksista raspravljali u Budimpešti (1984.) na temu: marksizam i kršćanstvo – dvije najvažnije idejne snage za održavanje mira u svijetu. Nažalost, sljedbenika toga marksističkog duha ima još i danas u Katoličkoj Crkvi. Svi oni su bili iznenađeni - i razočarani - padom komunizma jer vjerojatno nisu nikada u svom životu čuli naviještanje istine katoličke vjere i tradicije da nijedna tvorevina ljudskog duha na području politike, ekonomije, znanosti, kulture nije niti vječna niti neuništiva.

Ovo nepoznavanje spoznaja katoličke vjere i klasične filozofije je jedan od temeljnih izvora problema današnje civilizacije. U duhu djela Augustina možemo ustvrditi da su za krizu društva i sekularne države danas krivi svi oni, koji secne žive po Božjim zapovijedima. Tome je tako jer svaki počinjeni grijeh nosi u sebi društveni karakter. Nitko ne griješi sam za sebe jer njegov grijeh - kako god učinjen u tajnosti i privatnosti - nužno ima negativnih posljedica za njegovu okolinu i za čitavo društvo. U tom smislu govorimo o „strukturama grijeha“ unutar društva, ali i još konkretnije o „grijehu struktura“. Državne i društvene strukture mogu biti u sebi grešne jer su oblikovane i nošene ljudima, koji žive u grijehu, tj. onima koji žive protiv Božjih zapovijedi. Naša javnost doživljava ovih dana pravu didaktičku pouku o tome kakvu razornu snagu ima čovjek, koji se predao služenju grijehu. Istini za volju treba reći da „grijeh struktura“ razara našu nacionalnu i društvenu zajednicu više od pola stoljeća. S Augustinom tvrdimo da je svjesno i političko bezboštvo najopasniji i najtragičniji grijeh za jednu naciju i jedno društvo. Njegove razarajuće posljedice su dalekosežnije od svakog drugog osobnog grijeha. S Augustinom ponavljamo tvrdnju: sretan narod, koji rađa svece; nesretan narod koji rađa bezbožnike. Biti mudar može biti samo onaj čovjek, koji poznaje Boga. „Bezumnik reče u srcu: Nema Boga“ (Ps 14,1) „Strah Gospodnji je početak mudrosti“(Ps 111,10). Plod Duha Božjeg je „ljubav, radost, mir, širokogrudnost, prijaznost, dobrota, vjernost, nježnost, samosvladavanje“ (Gal 5,22 sl). Sretan narod, kojim vladaju ljudi Božjeg Duha!

dr. Josip Sabol

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 3-12-2022, 23:58:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.