„Znakovi vremena“ o stanju naše civilizacije

Promatrajući i doživljavajući zbivanja oko nas prisiljeni smo na nemili izbor: svrstati se na stranu optimista koji neprestano izgovaraju načelo: „misli pozitivno i sve će biti u redu, ili na stranu pesimista koji se tješe s pomišlju da bi moglo biti još gore nego jest“. Je li opravdano misliti pozitivno stojeći pred činjenicom da sam prošle godine isto mislio pozitivno jer sam vjerovao u neprestani ekonomski napredak, a pokazalo se - recesija, Sabolnezaposlenost, šteta ekološke naravi - da taj optimizam nije bio opravdan? Izgleda da i ovdje imaju kršćanski katolički vjernici bolje karte u rukama u prosuđivanju stvarnosti iz spoznaje vjere da stvarnost kao takova uvijek nosi dva pola: pozitivni i negativni u sebi zbog čega je realno samo ono što je između najboljeg - optimuma - i najgoreg – pesimuma. Katolik je prema tome realist jer poznaje sebe kao grešnika i kao dobrog čovjeka. Spoznaja glasi: nikada nisam tako grešan da ne bi bilo i nešto dobrote u meni. I nikada nisam tako dobar da ne bi bilo nešto zloga u meni, makar samo kao mogućnost. Realist je stoga onaj čovjek koji misli u fazi napretka na nazadak, i u fazi nazatka u napredak. U fazi napretka mu neki tihi glas - savjest - govori: nemoj postati oholim, a u fazi nazatka i neuspjeha: nemoj postati utučenim. I stvarno, kršćanski realizam izgleda da je jedini racionalan. To nije poziv na neprestano „gunđanje“ i „crno gledanje“, nego pokušaj „nepopravljivog“ optimista podsjetiti na činjenicu da i moral igra jako veliku ulogu u djelovanju čovjeka. Moral čovjeka je zaista veliki pomagač napretka svake vrste. To dokazuju tu i tamo poduzete „moralne kampanje“ s ciljem osvježenja volje za poštenim nastojanjem vršiti svoje dužnosti svaki na svome mjestu. Često bez većeg uspjeha. Slično ovima se događa i s religioznim kampanjama oko osvježenja vjerničke savjesti ne samo u svijesti „pod vidom vječnosti“ - vječni spas - nego i pod vidom ostvarenja blagostanja u ovozemaljskom životu. I kršćani katolici znadu da im Bog nije obećao blagostanje „badava“ nego „u znoju svoga lica“ po narodnoj: pomozi sam sebi, i Bog će ti pomoći.

Kao „znak vremena“ možemo ustvrditi slijedeće: u današnjoj Europi ne mogu biti optimisti niti sekularisti obzirom na putevikrize na svim područjima društva, ali niti kršćani ne mogu biti optimisti što se tiče rasta Crkve i vjerskog života . II. vatikanski koncil je krenuo na rad obnove Crkve s velikim optimizmom. Nažalost, umjesto „proljeća“ donio je Crkvi u raznim oblicima „mraz jeseni“. Dovoljan povod da se današnje stanje sekularne civilizacije i crkvenog života osvijetli snagom Božje objave u Evanđelju, specijalno Otkrivenja Ivana Evanđeliste. To je vrlo komplicirani zadatak već zbog toga što je bitno poslanje Crkve naviještati Veselu vijest - Evangelion - a ne zluradu, žalosnu vijest. Ali „znakovi vremena“ izgleda prisiljavaju na razmišljanje u smjeru „posljednjih stvari“ svijeta i čovjeka: smrt (konac), sud, pakao, kraljevstvo nebesko. Jednom riječju: do toga stanja nas je dovelo kulturno-znanstveno djelovanje (obrađivanje) problema društva stalnim moraliziranjem bez utemeljenosti u vjeri, u religiji s jedne strane i s druge strane strastvenim obožavanjem autonomnog razuma i racionalizma čovjeka. U svjetlu „znakova vremena“ susrećemo danas dva tipa mislioca: jedan tip čine apokaliptici koji predosjećaju neposredno približavanje konca svijeta na temelju mnogobrojnih znakova nesreće, o kojima sv. Ivan Evanđelista govori. Mi smo realisti, tvrde ovi za sebe. I sigurno spadaju ovi ljudi među duboko religiozne vjernike određenih crkvenih zajednica. Drugi tip čovjeka čine oni koji vide znakove propasti, ali koji ne gube nadu iz svoje vjere da ipak neće doći do konca. To su kršćani katolici koji su ispunjeni nadom, o kojoj više govori Petar Apostol (1 Petr 3,15). Ta nada nije isto što i optimizam. Ona je teološka Papa Ratzingerkrepost koju Duh Sveti ulijeva u dušu vjernika. To je „nada koja vas ispunja“. O njoj govorite i drugima jer je ona navjestitelj spasa svijeta, a ne njegovog konca u smislu propasti. O toj nadi govori Benedikt XVI. u svojoj enciklici „Spe salvi“ (2007.) pozivajući se na 1Petr 3,15.

Nažalost, danas se u javnosti govori o spasu svijeta i o mogućnosti propasti u nesreću svijeta potpuno sekularistički, znanstveno, bez misli na Boga. U ideologiju spasa svijeta i konačnog raja na zemlji stvorenog ljudskom znanošću i tehnologijom danas gotovo nitko više ne govori niti vjeruje u nju. Na mjestu ideologije spasa nastupa sigurna vizija propasti, dakle neka vrsta sekulariziranog pakla.

Ima više alternativa na izbor puta i sadržaja propasti svijeta. Može se birati između ekonomskog, medicinskog, astrofizičkog i političkog modela. Znade se da svijet može propasti zbog globalnog financijskog kapitala; zbog svjetske promjene klime, zbog virusa i kemikalija, zbog udara meteora, zbog atomskog rata, zbog zagađenja i manjka vode... Uvijek isti završetak: katastrofa uz strašne patnje čovjeka, životinja i svakog živog bića. Blago vjernicima koji vjeruju u providnost Božju i u vjernost Božju obećanju spasenja. Ljudi obožavatelji sebe i svojih sposobnosti predali su se svojoj teškoj sudbini koja zamjenjuje providnost i vječni život. Očevidno je jedno: sekularizirana providnost je obavijena mrakom usprkos prosvjetiteljstva, koje svu nadu polaže u ljudski razum. A država, taj sekularizirani bog ili smrtni bog, srlja iz jedne krize u drugu u svojem nastojanju da izbjegne sudbinu katastrofe. Većina tzv. prosvjetitelja je još operirala s Bogom kao hipotezom da bi se održao temelj morala i tako Iluzija o Boguspriječio kaos društva i države. Današnji ateisti i autonomisti, iako se razumiju kao baštinici prosvjetiteljstva, se bave pitanjem Boga samo u demagoškoj propagandi borbe protiv vjere i Boga. Njihov prorok je Richard Dawkins, ateistički borac protiv Boga na najprimitivniji način sa sloganom: „There s probably no God, now stopp worrying and enjoy life.“

To je provokacija nedostojna jednog profesora, biologa. Njemu slični ljudi vide smisao života u uživanju, i to uživanju bez odgovornosti. Zato „ukidaju“ Boga jer inače ne bi mogli živjeti po svojoj volji. To moramo uzeti kao ugroženost svega lijepog i dobrog jako ozbiljno. Boga ovi ne mogu shvatiti kao uvjet slobode, radosti i smisla života, nego ga shvaćaju kao sprečavanje. To znači: Boga više ne smije biti da tješi žalosne, da daje nadu u zdvajanju, da jača na smrtnoj postelji s vjerom u vječni život. Božje zapovijedi ne smiju više štititi siromašne i slabe, ne smije oslobađati ugnjetavane. Križ Kristov ne smije biti utjeha patnicima, mučenicima. Kad bi Bog bio priznat, bogataši i mudrijaši... ne bi mogli s ljudima raditi što hoće. Ne bi mogli legalizirati ubojstvo nerođenih... Hoće biti bez straha da će jednom polagati račun pred Bogom za svoja gnusna djela. Vjera u vječni život i u Boga suca je jaka podrška slabima i prijetnja jakima. Zbog bezbožnika može se desiti da ćemo doživjeti pakao već ovdje na zemlji. Ne znamo kada će obećani dani doći. Astronomija nam već priča misteriozne fenomene „tamne energije“, „tamne materije“. Astronomi već promatraju zvijezde koje eksplodiraju i ostavljaju „crne rupetine“. A što teolozi? Kao da su nemoćni pred modernim ateizmom i njihovom eshatologijom. A zapravo bi teolozi morali moderni ateizam tumačiti i razumjeti kao sigurni znak da se nalazimo u posljednjim danima svijeta i čovjeka.

dr. Josip Sabol

Sri, 20-10-2021, 15:16:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.