Milanovićevo ponižavanje prijateljske Mađarske

Nizu katastrofalnih poteza koje je povukla u svezi migrantske krize, Vlada je pridodala još jedan, najmanje shvatljiv od svih. Ako se - unatoč višegodišnjem jačanju pritiska migranata na granice EU-a i rastućem broju njihovih masovnih ilegalnihulazaka u europske zemlje preko sredozemnog pravca, te unatoč nedavnim zbivanjima na srbijansko-mađarskoj granici - nisu pripremili za otvaranje novog kopnenog useljeničkog koridora (a njegovo je aktiviranje bilo samo pitanje vremena), morali su imati snage to priznati vladama susjednih zemalja. Na to su morali biti spremni čak i ako njihovo djelovanje u svezi useljeničkog vala nije bilo stvar nepripremljenosti, nego izraz njihovih političkih uvjerenja koja podupiru masovnu imigraciju u Europu.Nije to bilo nužno zbog puke pristojnosti, nego zbog važnih geostrateških hrvatskih interesa.

Hrvatska je odnedavna zemlja EU-a i kao takvoj joj je korisno, kad za to nema objektivnih prepreka, njegovati dobre odnose sa susjednim državama koje pripadaju Uniji. U prilog takvom uljuđenom dobrosusjedstvu idu i SektašiDomaćim ideološkim sektašima pristojnost nije baš jača strana. Svoju navadu razuzdanog političkog obračunavanja s neistomišljenicima prenijeli su i na međunarodnu politiku, točnije na Mađarsku i njezina predsjednika Orbana. Aktualna je mađarska vlast već dugo vremena crvena krpa domaćim ljevičarima. No nakon što su podignuli ogradu ne bi li zaustavili migrantski tsunami, Orban i njegova vlada u ljevičarskimsu se očima prometnuli u najgore zlo, u ophođenju prema kojem ne treba imati nikakvih obzira.događaji iz vremena Domovinskog rata kada su npr. Austrija i Mađarska jasno stale na našu stranu, između ostalog i tako što su primile hrvatske prognanike. Obavijestiti prijatelje o neminovnom razvoju događaja, bio bi minimum pristojnosti koji se očekuje od susjedne zemlje.

"Kako smo zafrknuli Orbana"

Domaćim ideološkim sektašima pristojnost nije baš jača strana. Svoju navadu razuzdanog političkog obračunavanja s neistomišljenicima prenijeli su i na međunarodnu politiku, točnije na Mađarsku i njezina predsjednika Orbana. Aktualna je mađarska vlast već dugo vremena crvena krpa domaćim ljevičarima. No nakon što su podignuli ogradu ne bi li zaustavili migrantski tsunami, Orban i njegova vlada u ljevičarskimsu se očima prometnuli u najgore zlo, u ophođenju prema kojem ne treba imati nikakvih obzira.

Vrhunac neprijateljstva spram legalno izabrane mađarske vlasti (koja, uzgred, nesposobnjakovićima koji vode Hrvatsku nije učinila ništa nažao) uslijedio je nakon što je rijeka useljenika preplavila Hrvatsku. Tada je aktiviran tzv. "plan B" koji se svodio na to da se izbjeglice jednostavno proslijedi u Mađarsku, a za tu je svrhu čak i izmišljeno postojanje mađarsko - hrvatskog dogovora o takvom postupanju. Niti takva ružna podvala im nije bila dovoljna, pa su se nakon tog čina stali natjecati u ponižavanju mađarske vlade.

Milanović je tako izjavio da smo "natjerali Mađare da prihvate izbjeglice", Ostojić je pridodao da "Orbanova politika nema šanse", dok je neimenovani izvor iz Vlade poručio da je "Hrvatska pobijedila, jer je natjerala Mađarsku da otvori svoje granične prijelaze". Iz svih ovih izjava koje više priliče retorici strane koja je u ratu negoli što odgovaraju potrebi mirnodopskog ophođenja spram susjedne prijateljske zemlje, izbija naslijeđena bahatost ljevičara. Oni humanost i moral smatraju isključivim vlasništvom njihove političke opcije, što im onda, vjeruju, daje neograničeno pravo na omalovažavanje neistomišljenika To je dodatno opasno i neprihvatljivo kada se radi o tomu da političari jedne države dociraju vlastima druge zemlje.

U oštrijoj je diplomatskoj komunikaciji dopušteno izraziti neslaganje s politikom neke države, ali podvaljivati nekomu, pa se onda bahatiti time i govoriti kako smo ga "naučili pameti" jednostavno nije normalno. Osimtoga takvo postupanjesa sobom nosi neminovne posljedice koje je najavio mađarski ministar vanjskih poslova izjavom da Mađarska neće poduprijeti Hrvatsku u pristupanju schengenskoj zoni.

Unatoč silnim ponižavanjima koja je prošla u kontroverznom procesu pristupanja EU-u, Hrvatska zahvaljujući aktualnoj vlasti neće tako skoro ući u jedinstveni europski tržišni prostor, što je jedna od rijetkih pogodnosti koje smo mogli ostvariti ulaskom u tu zajednicu zemalja. Netko će reći da smo opet u magarećoj klupi EU-a, a nekima će biti drago što nas schengenski zid neće tako skoro odijeliti od "regiona" i beogradskog Velikog brata.

Egon Kraljević