Frljićevo kontriranje činjenicama

Ovih smo dana saznali da se u riječkom HNK-u sprema opskurna "anti - proslava" Oluje, glavni organizator koje je Oliver Frljić. Program je osim njega osmislilo još nekoliko parapolitičkih organizacija poput Srpskog nacionalnog vijeća, Documente i pojedinih antiratnih udruga. Do riječi će očito doći svi oni koji su hašku presudu koja je Hrvatsku oslobodila stigme zločinačkog pothvata, dočekali s nevjericom i u šoku, a kad su se koliko - toliko pribrali, poručivali su Savi Štrpcu da u Hrvatskoj ima i onih koji se ne slažu s takvom odlukom Haškog suda. Sam popis kreatora ovog događaja koji se u cijelosti svodi na političke aktere, ogoljuje Frljića kao uspješnog političkog aktivista i provokatora. Znati provocirati međutim nije kvaliteta dostatna da bi se nekoga smatralo umjetnikom. Frljić tako iznova bjelodano pokazuje da je jeftino, prizemno i provokativno politikantstvo razina iznad koje jednostavno nije u stanju ići. Problem je u tomu što taj njegov angažman na koji privatno ima pravo, u ovom slučaju nije njegova osobna stvar. S obzirom na to da će se sve odvijati u riječkom HNK-u, očito je da će sav trošak pasti na leđa građana, zbog čega se ovu manifestaciju ne može promatrati drukčije nego kao zlorabljenje službenog položaja, odnosno institucije kojoj je Frljić na čelu. I to se ne događa prvi put.

"Kontra Oluja" je kontra razumu

Upravo je tragikomična namjera kojom se ljude okupljene oko organizacije ovog događaja nastoji prikazati savješću društva. Unatoč tomu što je npr. Pupovac, nedavno, prigodom donošenja Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, izjavio kako se nada da donošenje tog zakona "ne znači da će oni koji budu prokazani kao silovatelji, zbog toga biti i kažnjeni". Po Pupovcu izgleda nema ničeg normalnijeg od toga da (srpski) silovatelj mirno i nekažnjeno odšeta s poprišta zločina. Iz izostanka reakcija feminističkih udruga i udruga za ljudska prava koje će se na riječkom "event-u" družiti s Pupovcem, izgleda da ni oni nemaju ništa protiv takvog viđenja stvari.

Licemjerno je i to s kojom patetikom sada traže sućut za relativno malobrojne srpske žrtve stradale u Domovinskom ratu, isti oni koji nisu u stanju pokazati nijednu od pozitivnih ljudskih emocija kad se povede razgovor o neusporedivo brojnijim žrtvama jugoslavenske industrije smrti iz 1945. Dapače, kada govore o ovima uopće se ne suzdržavaju od toga da ih kolektivno nazivaju zločincima.

Paradoksalno je i da će svoju alternativnu, ocjeni Haškog suda suprotnu "istinu", ispričati upravo oni koji su prije objave konačne odluke te institucije pozivali na "suočavanje s prošlošću" i to „neovisno o pravnim dilemama i kontroverzama koje presuda nosi“. Tražili su dakle, represiju spram svih koji bi se suprotstavili odluci Haškog suda. Kad je međutim izostala haška egzekucija Tuđmanove politike, "obrnuli su ploču" i zašutjeli o istinama koje je utvrdio Haški sud. Sada pak, iznova namećući svoje promašene teze i argumente, pozivaju na slobodu govora i tvrde da "u slobodnom društvu nikad, pa ni na državni praznik, ne smije biti nepoželjno ispričati svoju istinu i biti protiv nametnutog i uniformnog mišljenja". (Slobodna Dalmacija od 29. 7. ove godine, tekst Davora Krile). Dosljedno, nema što, za istu se stvar (pravo na vlastito mišljenje suprotno haškom autoritetu) u slučaju političkih protivnika zaziva represiju, dok se za sebe traži sloboda izražavanja.

Na taj su način cijenjeni organizatori ove medijske provokacije pokazali upravo one osobine koje su pripisivali "desničarima". Kad bi svojedobno netko ustvrdio da bez obzira na Hašku presudu neće prihvatiti tezu o Oluji kao etničkom čišćenju, odmah bi bio proglašen iracionalnim mrziteljem koji prihvaća samo ono što se slaže s desničarskim uvjerenjima. Sada kada je, protivno svim očekivanjima, na Haškom sudu poražena njihova "istina", Frljić i društvo se odbijaju suočiti s pravorijekom te institucije, na što su donedavno vatreno pozivali. Time pokazuju da nisu u stanju prihvatiti ništa što im ne ide u prilog, dakle upravo ono zbog čega su donedavno prozivali "ognjištare".

Lako je pozivati na suočavanje s istinom kad očekujete da će vam to ići u prilog, kad ste uvjereni da ćete baš vi biti ti koji će mentalno inferiorne političke protivnike preodgajati i učiti pameti. Sada, barem što se Oluje tiče (presuda šestorici iz Herceg Bosne je nažalost drukčija priča), stvari stoje drukčije, pa bi "Kontra društvo" konačno moglo početi postupati po naputcima koje su, očekujući drukčiju hašku presudu, bili pripremili za "dresiranje tuđmanovaca". Drugim riječima, gospodo suočite se s istinom i prihvatite ju, Haag je ionako vaše čedo.

Egon Kraljević